Recenzija – DEMO IZVOĐAČI 2009., 6.dio

Novi dio edicije donosi vam prvo izdanje niških EBM zvijezda, Figurative Theatre za Slušaj najglasnije, još jedan odličan sastav iz Srbije, Third I i dva albuma koji su u svojoj domeni prilični rariteti.

FIGURATIVE THEATRE - Stories Of Dada Volume 1 - L'Etre et le Neant (2009, Slušaj najglasnije/ Dark:Scene Records 033)
Evo, desilo se da su i kultni niški EBM majstori na čelu sa Peđom Živanovićem odlučili ponešto iz svojeg repertoara ponuditi još kultnijem Zdeni Franjiću što je izuzetno pohvalna gesta kojom su konačno spojena dva underground velikana. O ovim vrsnim i veoma zabavnim Nišlijama sam već toliko toga pisao da mi se jednostavno ne da više ispisivati nekakvu novu priču koju bih morao vrtjeti u krug. Budući da se priprema i cjelovita knjiga o izdanjima Slušaj najglasnije, o Peđi i kompaniji biti će nezaobilazno navedena ona osnovna biografija...
Ovo je deveto službeno izdanje Figurative Theatre gdje su se pozabavili svojim uobičajenim plesnim EBM postulatima u različitim varijacijama, a prvo izdanje albuma objavljeno je za još jednu također čuvenu i vrlo mladu independent neprofitnu etiketu Dark:Scene Records (www.darkscenerecords.co.nr) iz Novog Sada koju je 2008. pokrenuo još jedan veliki i perspektivni entuzijast Mihajlo Obrenov - MiKKa, inače član novosadskog industrial gothic-rock banda DreDDup. Evo, ovdje na okupu imate već tri underground velikana, a nastavite li recenziju čitati do kraja, biti će ih još...
Na ovome radu FT su uklopili dvije otprije poznate skladbe poput mračno rasplesane "Emotional loser" (s brojnim vokalnim samplovima Katarine i Peđinim insinuacijama na Ian Curtisa) s kompilacije "Standing Still After All Those Years 1999-2009" (2008, Dark:Scene Records 013) i također mračniju EBM "Bad moods - electric dreams" sa split EP-ija "Split EP" (2009, Dark:Scene Records 021) kojeg su kolaboracijski podijelili sa beogradskim freakom Gabriel Savić Ra, dok je ostatak materijala sastavljen od najnovijih i do sada neobjavljenih radova.
Da se ne napravi nepotrebna zbrka zbog gomile i gomile materijala koju Peđa i njegovi FT rade i izbacuju gotovo danonoćno bez predaha, s one knjiške strane valja pogledati sistematski korak po korak ovaj album jer ova ekipa već punih deset godina radi pravu novu historiju srpske electro i EBM scene koja će se, tko zna, možda jednog dana učiti kao sastavni dio visokog školskog glazbenog obrazovanja. Imali smo Stevana Mokranjca, Ivana Zajca, Vatroslav Lisinskog, Boris Papandopula, Ivu Maleca, Milka Kelemena, Dubravka Detonija i ine velikane klasične i moderne klasične glazbe koje smo učili u školama kao obavezni pripadajući dio ovozemne zvučne kulture, pa naposljetku, zašto se za nekih tko zna koliko godina ne bi u program uveli i ovi prijatni elektronski plesni ekscentrici koji su otprilike vrlo bliski najsnažnijoj strukturi pripadajuće i vrlo bliske scene s Kraftwerk stjegonošama o kojima će svi glazbeni udžbenici početi govoriti kada ih više ne bude, te kada im netko od elitno vladajućih struktura podigne spomenik i javno oda priznanje za nevjerojatan inovativan doprinos najsuvremenijoj glazbi 20 stoljeća. Shodno tome, FT su pravi sljedbenici Kraftwerk postulata s dakako, uplivima u mnoštvo glazbenih resursa u posljednjih 20-tak godina.
Uvodna "Fell me" donosi jednostavne smjernice minimalističke elektronske plesne glazbe u kojoj se prednost daje gradacijskim melodijama, psihodeličnoj atmosferi koju sačinjavaju vokali satkani od prijatnih i emotivnih pozadinskih uzdaha i lebdećih konstrukcijskih harmonija, te je vrlo umješan korak u moguće novo poglavlje rada. Moguće, ne želim ništa sugerirati umjetnicima koji su bez ikakve sumnje veliki i još uvijek neprepoznati umjetnici. Odlična skladba! «Utilize, synchronize..cyber me baby» može idealno poslužiti kao paralela sa Kraftwerk; Peđin vokal je vokodiran, ritam je stupnjevan, fino ugođen između klasičnog electro-popa i industriala, atmosfera je mračnija, no minimalizacija kojom glazbenici šaraju nikako nije poput copy/paste bezidejnih kreatora koji ne znaju gdje bi sami sa sobom. Jedina zamjerka skladbi jest nedorečenost, tj. manjka joj adekvatan finiš, onako blago rečeno, ušli su u jedan odličan plesni ambijent kao da se tek pripremaju za, hm, "Radio-activity"... Ako ikada više bude šanse, njih bi trebalo staviti kao predgrupu Kraftwerk. Vrlo plesna EBM «Discordia» donosi tipičan pop-format u kojem su dozvoljene igrice na račun repetirajućeg haiku teksta, dok žestoka "Harder, louder" priziva najprepoznatljiviji oblik D.A.F. u najjednostavnijem izdanju s vrlo umješnim aranžmanom gdje se kao, naravno, repetirajući vokal pojavljuje (hm?), Katarina, inače Peđina supruga. Možda sam u krivu, ne znam i ne bih se kladio jer ovi čudaci znaju napraviti štošta. Ovdje također manjka 'ono nešto' da bi bilo savršeno, a to je cjelokupni smisao pjesme. Inače, aranžmanski u sklopu od 4'12'' je fantastično. Samo da podsjetim, Normal su sa svojom najjednostavnijom «Worm letherette» ostavili trajni pečat u EBM-u da to jednostavno nije normalno... Pa, uostalom i prema tom naputku treba i podosta kompozicija s ovog albuma gledati. Plesni i vrlo brzi, skoro pa techno/trance pop-EBM instrumental «Satori in Paris» (veoma pogodan za špice, najave emisija, reklame, foršpane, odjave, diskoteke...) vrlo dobro dođe za promišljanje o prethodnom materijalu, dok je posljednji FT komad na albumu "Transmission final" ugodan instrumentalni plesni chilli-out u mekanom, ambijentalnom, pomalo funky i pop raspoloženju poput Zvuk Broda ili sasvim razniježenih Dbau iz Prijedora kada zađu u letargičnije i mirnije electro sfere. Ovdje namjerno ne želim spominjati svjetske vedete jer ih u ovome fahu ima zaista mnogo, no FT su i ovom prilikom dokazali svoj visoki kompozitorski rejting.
Posljednji dio albuma su dva remiksa koja su svoja priča za sebe. U prvom, vrlo plesnom "Another system" gostuje im još jedna underground veličina - Regeneratoremp koju će te s vremenom otkriti, a u posljednjem "Satori in Paris" nitko drugi nego li Tearpalm, jedan od možda i najintrigantnijih i najsamozatajnijih ambijentalaca s ovog područja koji je plesni instrumental usporio, obogatio efektima, obojio ga novim spektrom zvukova, laganih glitch primjesa i sve okrenuo u elektronsku simfonijsku psihodeličnu strukturu gradacije. Ma, nema ljepše nego da ti Tearpalm završi album...
Znam, mnogi će zamjeriti svim mojim hvalospjevima koje redovito dajem Figurative Theatre otkako sam saznao za njih, ali ovi ljudi se znaju radovati i znaju uživati u tome što rade kao što su se Kraftwerk radovali u pjesmi "Computer love" sa 'I need a randevou with my databet'. Bez ljubavi nema niti emocija. A njihove emocije na ovome albumu sežu od gorke brutalnosti do prekrasne ljepote, te su zakukuljene u duboki svijet kojim su okruženi. Oni ne govore kao srditi i razbarušeni punkeri 'fuck the system' i 'fuck off', oni na vrlo miran, staložen, plesan i ekscentričan način govore iste stvari na profinjen, minimalistički, te kao što sam naziv albuma kaže 'Dada'-istički način.
Peđa, vođa banda, glavna misaona i glazbena karika ovog banda živi 100% život razmišljajući o svojem radu i kreacijama koje neprekidno usavršava, te nikako ne bi bilo iznenađujuće da ako mu se pruži prilika ode u glazbenu karantenu i osmisli neki novi, suvremeni "Radio Activity", "Trans Europe Express" ili "Man Machine", jer je duhovno i kreativno posve snažan i moćan da napravi nešto zaista nevjerojatno u sklopu moderne tehnologije, filozofije, umjetnosti i glazbe s kojom barata. Samo mu treba podrška, a za ostalo se ne treba brinuti. A i da još netko kapne neku kintu, koji miljunčić eura ili dolara, rodio bi se novi "Tour De France Soundtrack". EI Niš nije uzalud bio vodeća jugoslavenska elektronska tvrtka, dobila je pravog nasljednika tamo gdje se možda i nije moglo očekivati u vrijeme 'reala iz Niša koji Evropom juriša', ali je počeo od nule i već mu smiješi poneka nagrada za doprinos glazbenoj ex-Yu sceni. Barem od mene. A o skromnosti ovog genijalca dovoljno govori i omot na kome se nalazi stari pohabani Trabant. Što znači, vožnja po autobahnu još nije niti počela... Ono pravo, tek će doći, bez ikakve sumnje.

Naslovi: 1. Fell me, 2. Utilize,synchronize... cyber me baby, 3. Discordia, 4. Emotional loser, 5. Bad moods - electric dreams, 6. Harder, louder, 7. Satori in Paris, 8. Transmission final, 9. Another system (Remix by REGENERATOREMP), 10. Satori in Paris (Terpalm's intervenous Mix)
Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/intoleranceismyalterego
Diskografija:
October 21, mini EP (2000)
Sound Ability Algebra (2001)
Analogue Monstrosities (2006)
Disconnected, mini EP (2006)
The Great Industrial Comeback, with DreDDup (2008)
Mind Theatre And Soul Sequencer, split with Dichotomy Engine (2008)
Between Mirror Images Of Hollow World, split with Erekta (2008)
Standing Still After All Those Years 1999-2009 (2008)
Stories Of Dada Volume 1 - L'Etre et le Neant (2009)

FONJA BIG BEND - Tko tebe kamenom, ti njega spermom (2009, Slušaj najglasnije)
Eko, to je to... Prva ploča, ... Prva ploča. Tko tebe kamenom, ti njega spermom... Uopće nije teško zaključiti da se iza ovog naslova krije Franci Blašković i jedna od njegovih novih frakcija koja nije Gori Ussi Winnetou. Tražio sam da možda slučajno nemaju bilo kakvu web-stranicu, ali nemaju i izgleda da im se živo fućka za to. Kako u samom uvodniku na omotnici albuma stoji – 'odmah nastupa orgazam... i sve je dezorijentacija; nego jebi odmah – svrši još prije, jer poslije, ovisan o kretenima u publici bivaš...' Zna Franci kome šta treba reći.
Elem, u ovoj postavi svirali su Mat Kacotić (bubnjevi, nacionalnost - neopredjeljen), Slavko Škatarić (tromblon, nacionalnost - neosviješten), Ivo Celzijus (gitara, nacionalnost - jebač), Vanja Grozni (violina, nacionalnost – violinista) i Mirko Kanfanarić (bas i vokal, nacionalnost - drkađija). Jedan jedini podatak o njima koji sam pronašao na jednoj slovenskoj web stranici govori da su ovaj album snimali u čuvenoj Metelkovoj (Menza pri koritu) 9.II 2009., te da se Franci (Mirko Kanfanarić) tom prilikom prozvao Franz Valdebeški.

Ali album je dragi ljudi jeben, jeben, eben, ben, en, n. No.1 u ovoj usranoj situaciji i totalno govori na metaforički način ono što neki legendarni albumi ex-YU novog vala nisu smjeli reći, a Franci sa ovom frakcijom govori sve što mu je na pameti. Ako nikad do sada niste okusili najjebeniju spregu Captain Beefhearta & His Magic Banda, Frank Zappe i Mark E.Smitha & The Fall, ovdje će te to doživjeti na 100% siguran način. Moj genijalni pokojni prijatelj John Peel je odlično rekao za The Fall da su uvijek drugačiji, a uvijek isti, a za Francija se može reći da je uvijek isti, a uvijek drugačiji. Takve autore ne možete jednostavno svrstati u isti koš sa recentnom produkcijom, oni su zaista drugačiji, čak i kada su loši, a u ovome slučaju, Franci je fenomenalan, te u mnogim slučajevima Gori Ussi Winnetou u nekoliko posljednjih sezona puno bolji i originalniji u ovome izdanju. Ovaj album se u nekim određenim paralelama može blisko povezati s ludilom originalnosti Šarlo Akrobate - "Bistriji ili tuplji čovek biva kad...", ali za to će trebati vremena kada se stvari oko ovog (zlo)djela slegnu na svoje mjesto.
Prva stvar "Živina pesn" je totalno luda s nevjerojatnom uvodnom potkom, a o tekstu da ne govorim u kojeg se uključuje sočna lirska ironija 'po šumama i gorama naše pičke ponosne, prije ćemo mi umrijeti nego svoju pičku dat / neka znade dušman kleti da ćemo mi prije umrijeti, nego svoju pičku dat', a u aranžman je uključena i "Last fuckin dance" iz repertoara GUW. "Uf, fu porno, pickin forno" je fuckin' stvar puna funka, punka, dance-rocka kao da su se spojili Gang Of Four i XTC u najenergičnijoj fazi sa Captain Beefheartom, Franci ovdje izvikava čak i stihove na engleskom jeziku, dok je "When I was fool moon" skroz neobična mješavina metala, hardcorea, ambijentalne glazbe, no najviše asocira na Lou Reeda kada bi se odlučio otići u žešći metal zvuk. 'Nemoj da razumeš, što dalje, smrdljivije', poručuje Franci... "Money for nothing" je odličan post-punk komad koji uz blues ritam neodoljivo asocira na gitarističke cake Andy Gilla (Gang Of Four), jednog od najoriginalnijeg gitarista svih vremena, jednostavno ovo je odfrljena stvar... Reggae komad "Mortadelarokendrol" u svojem početku baš i ne ostavlja neki poseban dojam sve dok ne počne kulminacija pjesme sa nevjerojatnim Francijevim vokalnim. Ostali dio albuma se svodi na žalopojke o izgubljenim sentišima koji nikada nisu realizirini u ex-YU ("Recenzija na ud libar poezije 'vrime sve posoli' Drage Orlića"), ili na neobični kraut-rock new-wave / tex mex komad "Zimske radosti eli snig na pički". Pokušava se Franci staviti i u doom-metal, ali mu to baš i ne ide (primjerice u skladbi "Šankerska fionda"). Ali bi mogao i u tom stilu nastaviti, legendi nitko ne bi zamjerio. Ima smisla Franci s ovom ekipom za svašta i tko zna šta se sve od ovog lucidno hiperaktivno defektno manijakalno ekscentričnog banda može očekivati.

Naslovi: 1. Živina pesn, 2. Uf, fu porno, pickin forno, 3. When I was full moon, 4. Money for nothing, 5. Mortadelarokendrol, 6. Recenzija na libar ud poezije 'vrime sve posoli' Drage Orlića, 7. Zimske radosti eli snig na pički, 8. Šankerska fionda
Ocijena (1-10): 7

RAZNI IZVOĐAČI - Your Space, My Friends, Pt.1 (2009, Slušaj najglasnije)
Još jedna u nizu kompilacija koja dolazi sa Slušaj najglasnije ovaj puta je opsežni miks u trajanju od punih 80 minuta, a na njoj su sakupljeni direktni ili indirektni 'myspace' prijatelji Zdene Franjića. Pošto je riječ o uobičajenom DJ miksu s pretapanjem jedne pjesme u drugu u formatu samo jedne audio trake (bolje bi bilo da su na bilo koji način izrezane bez pauza), za široki auditorij biti će ponekad teško razaznati gdje koja skladba počinje, odnosno završava, no u principu to ništa ne umanjuje kvalitetu samog rada. Ja sam po svojim osobnim afinitetima izrezao skladbe za vlastitu kućnu upotrebu...

Kompilacija je rađena po sistemu da se pjesme na bilo koji način podudaraju u svojim atmosferama, pa se tako može podijeliti na nekoliko stavaka. Prvi dio pripada elektronskom letargičnom plesnom pop zvuku (lagani AESQE - "We all being somewhere", vrlo dobra slow-down laganica PLAZMATICK & SHALLA - "Shkriputanje" s prijatnom laid-back atmosferom, ZAGREBGROUND - "Magenta alkko hal" i CAPISCONNE - "Sirena"), drugi stavak pripada rockerskom, gitarističkom i ekspresivno eksperimentalnom stilu (post-rock LASLO VASTAG - "The view pt.1", starinski akustični delta blues na Johnny Cash način BEBE NA VOLE - "Pills", IMPROMONDAYS u odličnoj glitch-eksperimentalnoj "Baley / Frith standard", plesni sympho electro-rock DZLAV - "Cats are gone" i BLASHKO sa d'n'b komadom "Brix"), dok se u središnjici ovog mix albuma nalaze neke od vodećih vedeta etikete Slušaj najglasnije. Uz lidere, samog DJ Zdenu još iz vremena kada je baratao isključivo sa instrumentalnom matricom na koju je dodao svoj vokal u dobro znanoj skladbi "Rasprava z Bogom" koja je adaptirana u vrlo dobrom plesnom remixu sa scratchom, ovdje su šašavi ETUI ETUI u posve komičnom break beat / big beat / comedy komadu "Rad austrogusarske" (sa samplovima Cinobera iz Gruntovčana, ha-ha-ha), odličan plesni psihodelični DISCOPATH u još jednom satiričnom komadu "El incasatore" (kombinacija etna, electro-popa, neo-folka, cabareta i vrlo zabavnog ironičnog gothica), te dub/reggae projekt GREEN ZONE u humpa-cumpa letargičnoj psycho skladbi "Busch on the bushside" koja je na vrlo visokoj razini mjerljivoj sa barem polovičnim Adrian Sherwoodom. Predposljednji dio kompilacije, zajedno sa Green Zone, nastavlja se u izuzetno dubokoj free-psycho dub/reggae seansi Nikšić Hrvoja i njegovog TOBOGANA kroz instrumental "Ninja dub" (a kada će već konačno taj album?). Novo poglavlje kompilacije otvara se sa nadasve neobičnim i zanimljivim plesnim electro-glitch komadom "Under water grounds" izvođača pod nazivom HEAD HUNTER koji ima ponešto od ranog blažeg i ne pretjerano eksperimentalnog Aphex Twin, a onda slijedi vrlo dobar i vedar plesni komad "Reproduction" POSITIVE CONTACT koji kolaborira između teatralnog zvuka i insinuacija na Tuxedomoon spojenih sa ranim Human League, Cabaret Voltaire i electro izvođačima 21. stoljeća, a glavni pečat kompilaciji daje izuzetan i neobičan broj "Constant extension" DICHOTOMY ENGINE, solo projekta Dražen Đorđevića iz Kule koji je u nekih 4 i pol minute spojio draž elektronike, EBM-a, black metala, sympho, gothica i eksperimenata na vrlo plesan i pop način. Moram priznati da sam njegov zvuk uz nekolicinu otprije vrlo znanih autora skontao otprve u čitavom ovom miksu... Jedna od rijetkih i cjelovito odpjevanih kompozicija na kompilaciji je mračan minimalistički post-punk broj "Obećane zemlje" riječkih KLAUS koji djeluje kao da je sam John Leckie sjeo za njihov producentski stol u pauzi kada je 1980 radio čuveni Simple Minds album "Empires & Dances", ali nije mu se dalo dovršavati i finiširati budući da mu se kava ohladila, pivo ugrijalo, a nitko nije ponudio novu rundu. Kompilacija završava sa "Fake your sex" NARROW vs. LABOSH koji su se minimalistički poigrali sa postulatima electro-rocka na copy / paste način s nekoliko gradacijskih vokala i ritmikom koja otprilike uvodi u album "Fat Of The Land" The Prodigy. Isto kako i počinje album sa samplovima 'your space, my friends' uz 30 sekundi domišljatog DJ-mixa, tako i završava ova vrlo dobra kompilacija.
Šteta je što na omotu ne stoji tko je ovu kompilaciju osmislio, pomno preslušavao materijale, miksao ih i realizirao jer bi sam 'art' dojam bio veći. Ali bez obzira na neprisutnost podatka o idejnom pokretaču koji sasvim sigurno nije Zdena, ovdje je netko s debelim glazbenim i DJ dosjeom upleo svoje prste i napravio vrlo lijepi kolaž različite glazbe koja teče svojim tokom od vrlo prijatne plesne elektronike i dubova sve do poprilično zamršenih i ponekad neshvatljivih psycho/experimental sekvenci.
Nadasve lijepa, osviježavajuća i prijatna kompilacija pogodna za svakodnevno slušanje koja je lišena bilo kakvog sindroma nesretnog Balkana; može se slušati nakon teškog posla u firmi, uz sex, pored dobrog pejzaža kada se nakon 200 godina mukotrpnog rada odlučite na ljetovanje i zaboravite sve probleme stvarnog svijeta, može se slušati kada u kuhinji perete suđe, kada se svađate sa svojim pretpostavljenima ili nemam pojma kada... Uglavnom, ovo kompilacijsko djelo nikoga ne može ostaviti ravnodušnim mada djeluje na prvo slušanje samo kao ugodna zvučna kulisa.

Naslovi: 1. AESQE – We all being somewhere, 2. PLAZMATICK & SHALLA – Shkriputanje, 3. ZAGREBGROUND – Magenta alkko hal, 4. CAPISCONNE – Sirena, 5. GRAMPS & A STUNNED VISITOR – Sun seth, 6. LASLO VASTAG – The view pt.1, 7. BEBE NA VOLE – Pills, 8. IMPROMONDAYS – Baley / Frith standard, 9. DZLAV – Cats are gone, 10. BLASHKO – Brix, 11. DJ ZDENA – Rasprava z Bogom, 12. ETUI ETUI – Rad austrogusarske, 13. DISCOPATH – El incasatore, 14. GREEN ZONE – Busch on the bushside, 15. TOBOGAN – Ninja dub, 16. HEAD HUNTER – Under water grounds, 17. POSITIVE CONTACT – Reproduction, 18. DICHOTOMY ENGINE – Constant extension, 19. KLAUS – Obećane zemlje, 20. NARROW vs. LABOSH – Fake your sex
Ocijena (1-10): 7

THIRD I - I I I I I I I (2009, Slušaj najglasnije/ Helly Cherry d.i.y.)
Ovo je... fenomenalno. Kako god okrenuli. Third I ne ore drumove, Third I ore umove. Ovaj dvojac zaista zna gdje je zabava i šala. Album je prvotno objavljen kao internet izdanje za free download u sklopu net Helly Cherry fanzina, a onda je nekih mjesec dana kasnije i oficijelno objavljen za Slušaj najglasnije sredinom ljeta 2009.

Preporuka Nenada Popovića, jednog od dva kreatora ovog niško-ćuprijskog electro industrial-noise sastava je – kada slušate ovaj album izbacite sve iz sobe i uvucite se u najtamniji mrak. Meni je supruga taman izbivala od kuće na nekoliko dana, kuhao sam ručak za sebe i dva psa moja kućna ljubimca, a napolju je oko podneva tog ljetnog dana bio strahoviti prolom oblaka nakon čitave sedmice žege i vladala je crna dnevna kmica da tamnija ne može biti. Pravi darkerski sumrak koji se taman uklopio u atmosferu ovog albuma.

Sa slučajnim traženjem po internetu negdje u kasno ljeto 2008. kada su mi trebali podaci o Marku Dabetiću (aka Tearpalm), naišao sam na Dark:Scene Records iz Novog Sada i otkrio cijelu gomilu underground izvođača koji dolaze mahom iz Srbije. To je scena koja se uvjetno rečeno zove 'mrak scena', ali kako je to lijepo opisao MiKKa (Mihajlo Obrenov), gazda i pokretač ovog sve većeg i obimnijeg glazbenog kataloga, nije riječ o darkerima, već o onoj sceni koju nitko ne promovira i o glazbi o kojoj se vrlo malo zna. Takoreći, riječ je o skrivenoj glazbi. Ali Bože moj, čega sve nema tu... Da ne bi bilo zabune, ovaj album su Third I objavili kao internet d.i.y. izdanje koje je na raspolaganju za free download. Odite na njihovu myspace web stranicu i tamo ga možete bez problema skinuti.

Evo što stoji u press materijalu ovog albuma:
Novi THIRD I album za besplatan download + malo vesti...
Da, vreme je! Za pitanja aktuelna od progona iz Edena.
Verovatno najpitkije THIRD I izdanje do sad. Industrija je svedena na minimum, buke nema. Samo mrak i ambijent. I ti, sam sa sobom (ostale izbaci iz prostorije).
Album prate i video experimenti (prožeti konfuzijom, klaustrofobijom, perverzijom i osećajem neprijatnog) razbacani negde po ovoj FB strani.
"I I I I I I I" skinite sa http://www.archive.org/download/TI014/TI014.zip (dovoljan je samo copy/paste linka u explorer, fajrfox...). Bonus poklon: ukusne tapete za vaš desktop.
Svoje utiske morate ostavljati na FB stranici ako želite da vas slike napuste. Svaka kritika, mišljenje i ostalo biće rado odbačeni! Nov album prati i novi sajt, u skladu sa svetom oko nas. Sajt možete naći na: http://www.tvorac-grada.com/hczin/dm.htm
Do sledećeg puta.....da-da...i zapamtite
THIRD I ne ore drumove, THIRD I ore UMOVE!
Za kraj spomenimo par u najmanju ruku čudnih (da ne kažemo bizarnih) detalja iz THIRD I biografije:
* 2007 našli su se na top listi POP muzike magazina Popboks uz Aleksandru Kovač, Jarbole, Bad Copy,...
* od strane web magazina Planetmagazin.net i Terapija.net izabrani su za TOP10 izdanja 2008. godine. Listu su delili sa imenima poput AC/DC, Laibach, Sun O)))...

A sad opet ja...
O Third I mogu samo izreći sve najbolje pohvale. Riječi kojima bih opisao ovaj rad Nenad Popovića i legende niške elektronske scene, Predraga Živkovića jednostavno mi nedostaju jer su ponovno napravili album s konceptom koji se ovaj puta sastoji u tome da nema jasno prepoznatljiv koncept. Kada otvorite album na svojem računalu (barem ja tako uglavnom preslušavam glazbu) ukaže vam se slijedeći prizor:
+ I I I I I I I
. –
. I
. I I
. I I I
. I I I I
. I I I I I
. I I I I I I
. I I I I I I I
. - -
To je naziv albuma i popis pjesama. Skladbe su elektronski instrumentali s nekoliko vokalnih samplova koji su po običaju sofisticirane prirode, te uglavnom služe u svrhu popratnog lajt-motiva. Album se zove «I I I I I I I», a zajedno sa 9 instrumentalnih komada dat je na raspolaganje slušatelju da ga tumači kako god želi. Nije mi namjera da sada seciram i opisujem skladbu po skladbu jer se radi o vještim elektronskim harmonijama s povremenim melodijama i uglavnom samozatajnim pozadinskim ritmovima uz tek jedan naglašeniji plesniji broj "I I I I I I". Struktura je vrlo slojevita, aranžmanski odvojena u kompaktne dionice, otprilike onako kako bi Kraftwerk mogli zvučati kada bi se odlučili napraviti ambijentalni, mračniji elektronski ne-plesni album. Uostalom, imali su Kraftwerk sličnih momenata na svojim prvim elektronskim albumima "Autobahn" (1974) i "Radio Activity" (1975), a znam da sam vjerojatno mnogima došao na jetra sa stalnim usporedbama ovih tvoraca elektronske glazbe sa dobrim dijelom pripadajuće scene kojoj su oni udahnuli prirodno, nehibridno sjeme koje se stalno regenerira, križa i prirodnom selekcijom bez ikakvih kemikalija i herbicida uništava nametnike, parazite i kukolj na svojem terenu. Third I su ovdje, na pola sata materijala satkali pravu esenciju kristalno jasnog i čistog elektronskog ambijenta kojeg otvara kratki broj nazvan "-" u kome se samo čuje odjek zvona koji asocira na udaljeni crkveni zvonik koji povremeno odjekuje tokom glazbene fabule. Prema omotu (autor Dušan Cvetković) na kome se nalazi mladi dugokosi anđeo koji baš i ne djeluje blaženo poput liturgijske ikone ja sam zaključio da bi se ovdje sadržajno moglo raditi o 7 smrtnih grijeha. A moglo bi biti o još štošta toga što je povezano sa brojem 7, no u svakom slučaju nije riječ o Sneguljici i 7 patuljaka ili 7 sekretara SKOJ-a (ha-ha-ha). Ne znam jesam li u pravu, no glazba koju je ovaj dvojac komponirao je duboke sofisticirane naravi. Produkcijski i tehnički je na visokom svjetskom nivou, zvukovi su nenapadni, aranžmani su razliveni, lišeni pretjeranih copy/paste repeticija i sa svakom novom minimalističkom nadogradnjom dobivaju nove oblike, prostore, dimenzije i tamne psihodelične ambijente. Kreativno i genijalno ostvarenje ovog nepresušnog tandema koji se na omotu i vrlo dobro našalio. Kaže djevojka momku 'I want you to give up that industrial noise crap if you want to be with me... okay?' A on joj kaže 'fuck off'. Ha-ha-ha!

Third I su zaista 'treće oko'. Ulazak u metafizički svijet. Genijalci. Da biste ih voljeli, morate ih razumijeti. Tko se zadnji smije - nije skužio vic.

Naslovi: 1. -, 2. I, 3. II. 4. III.5. IIII, 6. IIIII. 7. IIIIII, 8. IIIIIII, 9. - -
Ocijena (1-10): 9 (neka bude u skladu sa brojem kompozicija, a ne s nazivom albuma)
Web: www.myspace.com/krikunutrasnjosti