Recenzija - DUNJA KNEBL - Spevala mi papiga (2009, Dancing Bear)
Neo-folk album Dunje Knebl. Seosko dvorište puno blata i idile 'Gruntovčana'
u novoj varijanti. Ljubica ljubi svojeg zaručnika, težaka, soldata... Naoko
lijepo, no je li baš sve tako idilično?
Sa provjerenom ekipom glazbenika u kojoj su svi odreda vrsni instrumentalisti,
Dunja nije mogla napraviti album koji će biti mimo njezinih kreativnih dometa.
Naime, ovdje je gotovo cijela postava Afiona (Danijel Maoduš - gitara, Tatjana
Bjelić - flauta i Nenad Kovačić - bubnjevi, udaraljke, Josip Mazić - kontrabas,
električni bas), te dva asa - Hrvoje Nikšić (melotron) i Aleksandar Jovevski
(kaval), uz dodatak Stanka Kovačića na violončelu i sjajnog vokala Nikoline
Romić – Nine koja se pojavljuje u skladbi "Dva se draga ljube", koja je za
razliku od ostataka albuma interpretirana vrlo ozbiljno unatoč erotiziranoj
tematici.
Album je, naravno, letargičnog akustično-amplificiranog ugođaja gdje Dunja
pjeva omiljene teme uglavnom uzete iz impresija njezinog rodnog Međimurja
i kajkavskog dijela Hrvatske. Sve su to tradicionalne, ponekad arhaične popjevke
koje bi se zagubile u mnoštvu nesuvislih prepjeva kojekakvih limenih DVD-a
po Međimurju, Zagorju i Podravini, da nije Dunje koja je odavno shvatila
da treba spasiti pjesme od zaborava i dati im svježi, uvjetno rečeno, pop
oblik. Dunjin vokal je konstantan, nježan, snen, ponekad djevojački naivan
baš upravo kao da gledate slike legendarnih slikara naivaca iz hlebinskog
kruga, ali upravo to i jest njena glavna snaga - idila o kojoj govori. Kada
bi kojim slučajem povisila ton (a pjesme itekako pokazuju revolt), izgubio
bi se autohtoni svjetonazor stare seoske idile trošne slamnate kućice u blatnjavom
dvorištu sa kokošima, patkama, guskama i malim svinjskim torom u kome se
možda pronađe i mala štalica sa kravom i konjićem. Kada se usporede 'Gruntovčani',
legendarna TV serija koja je obišla cijelu ex-YU, ovo je album koji upravo
opisuje cijelu situaciju s one strane kada se zaboravljaju tradicionalni
korijeni uzrokovani naglim promjenama životnog stila. Dunja ne bježi sa sela,
iz svojeg dvorišta i ne dvorava se pop eksploataciji unatoč moderniziranom
zvuku, ona je svijesna svojih temelja i za njih se drži čvrsto, čak čvršće
nego što bi se moglo pretpostaviti. Ona jednostavno ne dozvoljava da u njezin
autohtoni prikaz prave seoske idile zađe neki drugi element; nema tu nikakvih
modernističkih prikaza, nema 'noblesa', nema kičeraja, samo postoji jedan
istinski lajt-motiv, a to je tradicija kojom održava kajkavski dio Hrvatske
na visokom umjetničkom nivou. Neki etnomuzikolozi ne priznaju značaj primjerice
Cinkuša za ovaj dio Hrvatske, ali Dunja je, ruku na srce, biser bez kojeg
se ne bi moglo raspravljati o neo-folku i world-musicu u Hrvatskoj. Usporedimo
li to sa kurentnom svjetskom scenom, Dunja nije osobito atraktivna kao koncertni
izvođač, no njezine pjesme na ovom albumu pokazuju strahovito kreativne performanse
unatoč tradicijskim tekstovima, te sve skupa djeluje gotovo kao kompletan
autorski rad.
Od prve, "Pisala je draga", do posljednje skladbe, "Faculet", ovaj album
ne pokazuje nikakve oscilacije ka nedaj Bože mainstreamu, ali ima daleko
debelih
podloga za to, samo kada bi Dunja kojim slučajem 'povisila' ton. Međutim,
nešto tako ne treba niti pretpostavljati. Dunja je itekako potkovana osoba
koja se ne prodaje za širok osmijeh i zlatni zub. Ne treba zaboraviti da
je sve gitarističke dionice odsvirao majstor etna, Danijel Maoduš (su-operatror
mixa), a glavni snimateljski dio obavio je majstor Hrvoje Nikšić - Nikša
uz mastering JJ Goldena. Premda album nema apsolutno nti jedne kompozicije
koja bi se mogla nametnuti kao klasičan hit, ipak izdvaja se "Vu Bosni" sa
svojom mračnom blueserskom doom / etno potkom, naslovna "Spevala mi papiga"
u veseloj ex-hippy / flower-power varijanti, te prijatan pop "Da bi ja preplaval"
o pismu vojnika iz Petrovaradina svojoj dragoj u Međimurju. Album sadrži
i nekolicinu ratno-vojničkih tema kakve su uobičajene u neo-folku, a neke
od njih su vrlo turobne i morbidne. Primjerice uvodna "Pisala je draga",
"Vu Bosni" ili nešto vedrije "Štimala je majka" ('soldat moram biti makar
mi vumreti') i "Nečem tebe niti tvoje ruže". No, najmorbidnija je "Ivanova
ljuba" o duševno bolesnom porodičnom masakru. Kroz obilje ambijentalnih pasaža
gitare, flaute, violončela, melotrona i povremenog električnog zvuka, album
je suvremena adaptacija starinske idile kojom su zamjenjene tradicionalne
tamburice, bisernice, violine i cimbule, a to je upravo ono što je Dunja
i htjela napraviti. Sofisticirani i katkad (pre)mračan neo-folk.
Naslovi: 1. Pisala je draga, 2. Štimala je majka, 3. Vu Bosni, 4. Nečem
tebe niti tvoje ruže, 5. Spevala mi papiga, 6. Po nebu su zvijezde sjale,
7. Dva se dragi ljube, 8. Prejdem goru, 9. Ružmarin je precvel, 10. Da bi
ja preplaval,
11. Ivanova ljuba, 12. Najnička, 13. Faculet
Ocjena (1-10): 9
Web: www.myspace.com/dunjaknebl
Diskografija:
Čuješ, golub, čuješ (1994) /
...Jer bez tebe men enema (1996) /
Croatian folk songs from Međimurje (1998) /
Iz globline srca (1998) /
Četiri frtalji (2000) /
Da sam barem guska (2002) /
Polje široko, nebo visoko (2005) /
Kite kitice (2007) /
Dođe Božić, oj koledo (2008) /
Spevala mi papiga (2009)