Recenzija - NEVERGREEN - New Empire (2010, Hammer World)

Gothic-metal i dalje živi punim životom kojeg je osvjetlao mađarsko-srpski band s ogromnim predispozicijama da postane vodeće svjetsko ime u tom fahu.

Prosto je nevjerojatno da uz sve one skandinavske, a nešto rijeđe britanske, njemačke i američke gothic-metal bandove, jedan od ponajboljih i najoriginalnijih pristiže s mađarsko / vojvođansko / srpske granice. Band je kroz 15 godina karijere, između ostalog, nastupao sa Apocalypticom, Paradise Lost, Anathemom i Deathstars, odavno se učvrstio kao najpopularniji mađarski metal band, stekao zavidnu reputaciju i u svijetu, te je dogurao do svojeg devetog studijskog albuma.

Dva ključna glazbenika su Mikloš Matlary (klavijature) i Bob Macura (vokal, bas, gitara) koji su jezgro banda od samog početka. Postava se mijenjala u nekoliko navrata, a na ovome albumu dopunili su je Kovacs Tamas - Moti i Mića Kovačević - MC Mike (bubnjevi), Valentina Simon Tina (prateći vokal), te Vejin Miroslav Mirče i Szabolcs Eros (gitare). Stil im je posve jednostavan i u tome leži osnovni faktor njihove kvalitete, a na koncu i uspjeha. Oni ne idu u nadobudna istraživanja, eksperimente, progressive zahvate, transžanrovske fuzije i slična otkrića tople vode u sklopu žanra, već su se poslužili starom, pomalo otrcanom, ali vrlo efikasnom formulom - plesni mid-tempo, linerano lakopamtljive melodije, jednostavni riffovi i naglašeni refreni. Odnosno, sve to skupa zvuči kao spoj The Sisters Of Mercy na albumu "Vision Thing", s naglašenijim heavy gitarama uz elektronski orkestrirani dizajn koji nosi najveći dio harmonija i melodija. Dakako, vokal Macure je specifično darkerski metaliziran i uvjerljiviji od Aldritcha, a jedna od pomalo nevjerojatnih stavaka su bubnjevi koji su toliko koncizno naštelani da u prvom mahu pomislite kako je riječ o vraški dobro programiranoj i usklađenoj ritam mašini.

Posljednja tri albuma su paralelno objavili s tekstovima na mađarskom i engleskom jeziku, a šest prvih je kompletno na mađarskom, uz nekoliko 'gostujućih' skladbi na engleskom i ponekom na srpskom (album "Ab ovo...", 2003). Također, obavezno obrade po jedan svjetski pop hit ("Strangelove" - Depeche Mode, "Wonderful life" - Black, "Here comes the rain again" - Eurythmics...), a na ovome albumu su prikazali svoju verziju Madonninog, "Frozen". Premda ta kompozicija nije osnovni nositelj albuma, relevantno pokazuje njihovu fleksibilnost da pop pjesmu pretvore u upečatljiv gothic-metal, a ako se ne sluša pažljivo, sasvim lako se 'utopi' u harmonično orkestrirani kontekst albuma.

Najjači broj albuma "New Empire" je uvodna, "Now and forever", s uvodnim orkestracijama, zborskim gothic nijemim vokalima, sjajnim pratećim laid-back glasovima Valentine i globalnim kosturom koji po svemu nalikuje na velebni hit The Sisters Of Mercy, "Temple of love", sa Ofra Hazom. Kako se redaju skladbe - "Hunger for blood", "White Russian", "Sad wings of the war", "Eternal avenue"..., Nevergreen jednu te istu foru okreću non-stop na svoj melodičan mlin ne ispuštajući u niti jednom trenutku hitoidni potencijal, tako da gotovo kompletan materijal od 10 pjesama djeluje kao kolekcija singlova. Vrlo ukusno produkcijsko pakiranje s povremeno kraćim klavirskim interludijima i power-metal melodijama koje ste već tko zna koliko puta čuli, ali u ovakvoj varijanti iskazuju ogroman kreativni kapacitet kakvog bi poželio ne samo svaki metal band lakšeg galopa, već i mnoge svjetske vedete jer se njihova glazba sasvim relevantno može pretočiti u pop, rock, indie, elektroniku, industrial, pa i punk sheme. Druga noseća skladba je naslovna, "New empire", gdje je uz obaveznu orkestraciju prisutan nešto kompleksniji 'simfonijski' aranžman, te pred samom završnicom "For empire and kingdom", sa laganim thrash gitarskim tretmanima i minimalnim progressive fintama. Na samom koncu, kao grande finale uvrštena je lagana, "Nation of the dead", s velebnim orkestracijama i zborskim vokalima kao da je dio neke suvremene gothic metal-rock opere.

Jedini problem albuma je što su pjesme odreda plesne, odlične i hitoidne od glave do pete, a to se ne događa tako često, tako da kritičaru ne pružaju zadovoljstvo s robom za pljuvanje i seciranje problematike. Naravno, za one kojima nikada nije sjedao metal, a pogotovo gothic, ovdje će teško pronaći svoju šalicu čaja, no o tome je bespredmetno govoriti. Kratko i jasno - ovdje se nalazi 10 himni gothic-metala u prvoj ligi svjetske pripadajuće elite.

Naslovi: 1. Now and forever, 2. Frozen, 3. Hunger for blood, 4. White Russian, 5. Sad wings of the war, 6. Eternal avenue, 7. New empire, 8. Lust still alive, 9. For empire and kingdom, 10. Nation of the dead
Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/nevergreenhungary
Diskografija: Game Over (1994) / Az Ej Szeme (1996) / Amok (1999) / Uj sotet kor (2000) / Ezer vilag ore (2002) / Ab ovo... (2003) / Mindorokke, live DVD (2003) / Osnemzes/ New Religion (2004) / Eros mint a halal/ Strong A Death (2007) / Uj birodalom / New Empire (2009)