Recenzija - S3NGS - Moderno trijezan (2010, Osa Records)

Da su S3ngs britanski band, karikirano gledajući, New Musical Express bi ga proglasio, ako ne za top-10 band godine, onda bi mu barem dodjelio titulu albuma mjeseca ili tjedna.

A da su S3ngs postojali u vrijeme legendarnog ex-YU novog vala, bili bi glavne zvijezde, ispred Filma, a možda i Azre u doba prvog albuma. Govorim to kao svjedok vremena u kojem nije bilo puno glazbe, a ni puno rock bandova kada su gotovo svi oni koji su sretnom igrom slučaja uspjeli u periodu od 1979. do 1982. objaviti ploču, postali su ljubimcima masa ako su imali etiketu 'novi val'.

Bilo je to vrijeme kada se u Jugoslaviji živjelo prividno dobro unatoč ogromnim redovima u čekanjima za kavu, ulje, šećer i deterdžent, nije bilo dovoljno goriva, automobili su se vozili po sistemu par-nepar brojeva na registarskim tablicama (jedan dan su mogli voziti samo parni, a drugi samo neparni brojevi i tako jedno dobre dvije-tri godine), po traperice se išlo u Trst odakle su pristizale prve informacije o pizzi, na licencne ploče je trebalo čekati barem po godinu dana da se pojave u našim trgovinama, a jedini pravi prozori u svijet bili su magazin Džuboks, list Polet i radio emisija "Po vašem izboru" na prvom programu Radio Zagreba, svakog dana u 12.15h koju je nakon odlaska Miljenka Jelače i Dražen Vrdoljaka, počeo uređivati i voditi Ante Batinović koji je paralelno s njome imao još dvije sjajne emisije - "Rock express" i kratko vrijeme "Stereoramu za diskofile". Sjećam se da je kao zamjena ponekad znao uskakati i Željko Janda kojeg nažalost danas gotovo više nitko ni ne spominje... Svakog dana nakon podnevnih vijesti Radio Zagreba čekalo se sa pripremljenim kasetofonom na neki najnoviji album svjetske produkcije kojeg je Batinović emitirao u cijelosti bez ikakvih priča između pjesama i tu se moglo čuti i snimiti zaista svašta jer je maestro bio jedini medijski katalizator svjetskih rock trendova i strujanja. Ljudi su jednostavno bili željni svjetskog zvuka da s njime naplate sve one nestašice osnovnih medikamenata u ionako vrlo skromnom životnom standardu obične radničke klase gdje gotovo nije bilo sirotinje i beskućnika, te da se barem u duhovnom pogledu nahrane zabavom kao pravi Englezi ili Amerikanci, jer tada u Jugoslaviji, osim kurentnih ploča nije bilo niti koncerata inozemnih izvođača.

Oni bandovi koji su na vrijeme shvatili poantu 'kupi metar ploča iz inostranstva i kradi stvar po stvar', kao što je to lijepo rekao Jura Stublić u pjesmi "Pljačka stoljeća" na albumu Filma "Zona sumraka" 1982., uhvatili su glavni voz prvo za odlazak među velebnotiražne zvijezde, a potom i u legende. A kralo se i skidalo sve što je bilo 'in' tih godina - Pretenders, Blondie, The Police, Talking Heads, David Bowie, The Rolling Stones, Elvis Costello, The Clash, Sex Pistols, Madness, The Beat, The Specials, Roxy Music, Ultravox, Gang Of Four, The Stranglers, The Jam, Iggy Pop, Bob Dylan, XTC, Joy Division, P.I.L., The Pop Group, Pere Ubu, Television, Patti Smith... sve do reizdanja Beatlesa, Doorsa, Kinksa, The Who, Chuck Berryija i Presleya.

Ima sad tu mnogo priča o staroj i vrlo unosnoj školi jugoslavenskog novog vala kojeg su uspjeli iskoristiti na inteligentan način Koja, Jajo, Jura, Đoni, Idoli, Rundek, braća Vranešević, Pađen, Bregović, Valjak, Zana i djelomično Orgazam, Jappa, Pankrti, Lačni Franz, te Kiki Lesendrić i njegovi Piloti, no nekako najrealniji opis dao je Dado Topić na albumu "Šaputanje na jastuku" (1981, PGP RTB) kada je u pjesmi "Mojim prijateljima" prozborio 'slomiše vam volju Vrdoljak i Glavan'. Ta dva rock kritičara su stvorila fenomen tog ex-YU novog vala sa beogradskim kolegama iz magazina Džuboks, a Dado je to vrlo slikovito predočio stihovima 'jeste li umorni prijatelji moji? Bole li vas oči od reflektora sjajnih? Kuca li vam srce još... zbog onih, iza scene, malih, kratkih tajni? Ja evo još uvijek bijem svoju bitku da zaradim lovu, ne da budem slavan... mnogo vas je stalo tek na pola puta, slomiše vam volju Vrdoljak i Glavan?... ostavi se muzike, nađi neki dobar posao...'. Naravno, Dado Topić je ovim stihovima samom sebi isklesao mržnju dva velika pera jugoslavenske rock kritike i više nikada nije imao njihovu podršku. Povukao se sa scene i tek povremeno nešto snimio, uglavnom, ispod njegovih kreativnih sposobnosti, a cijela plejada novovalaca odigrala je svoje role do sredine 80-ih, te se potom ili razišla ili nepovratno zagubila u mainstreamu, s rijetkim izuzecima koji su još koliko-toliko pokazivali sklonosti ka dobro odmjerenom ukusu.

S3ngs-i se u cijelu ovu priču uklapaju kao kec na desetku. Vratimo li se na usporedbu s Filmom ili Azrom u doba prvih albuma, tada je malo kome osim Vrdoljaka i Glavana bilo važno što su sve njihove pjesme kopije ili barem asocijacije na tadašnji svjetski new-wave trend. Tada je publici bilo važno da imaju domaće bandove koji donose duh Zapada jer taj Zapad nije pristizao na vrijeme niti u prodavaonice ploča, a niti na naše pozornice. Shodno tome, S3ngsi imaju posve sličnu etiku; oni obožavaju upravo taj cijeli serijal rocka od 60-tih koji je nadahnuo ex-YU novi val (od pub i mod-rocka do klasične britanske rock scene 60-ih), te su sukladno s današnjim vremenom 21. stoljeća pronašli svoje slične favorite u The Libertines, Mando Diao, Arctic Monkeys i cijeloj plejadi, uglavnom britanskih indie-rock imena koja na ovaj ili onaj način relevantno nastavljaju tradiciju žestoke, britke, plesne i poletne rock glazbe s pop formatima i buntovnim tekstovima na pragu punkerske drskosti.

Krenuli su pod imenom NoS3ngs, kao i svaki drugi band iz vlastite garaže sa relativno jeftinim instrumentima i sa samo jednom željom - da sviraju ono što vole, te im nije bilo teško ostvariti fluidni protok usklađenog ukusa budući da su prijatelji između kojih kola obostrani hedonistički svjetonazor. Iz malene garaže na zagrebačkoj Trešnjevki, 2006. počeli su prvo pristizati zvuci kurentnog indie-rocka s tekstovima na hrvatskom jeziku, te su u samim počecima osim standardne postave gitara-bubanj-bas koristili i klavijature od kojih su nakon dvije godine odustali, a jedan od takvih nastupa uspjeli su neočekivano brzo ostvariti na velikoj pozornici "Vip InMusic Festivala" kao predgrupa Happy Mondays i Sonic Youth gdje su nastupili 27. VIII 2007. godine. Prošavši sve one dječje bolesti i objavivši dva demo materijala - "Gledam Balkan s balkona" (2007) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=4770 i "S čim da te lupim" (2009) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=7168 , osjetili su da je došlo vrijeme koje je pokazalo zrelost pojedinih kompozicija koje se moraju skupiti na hrpu, posložiti i donekle dotjerati, te kao takve realizirati na prvom zvaničnom albumu. Za izdavača su odabrali svoje labinske prijatelje The Orange Strips koji su pokrenuli vlastitu etiketu "Osa" (udruga za promicanje urbane kulture), nakon što su odustali od bilo kakvih ultimatuma koji su ih redovito dočekivali u svim velikim diskografskim kućama. Sam materijal su za razliku od gotovo svih zagrebačkih bandova koji rade skoro po istim studijima, snimili u koprivničkom "Sonitusu" gdje je obavljen i miks i mastering, te su već time u startu dobili znatno drugačiji zvučni otklon koji ih razlikuje od primjerice bandova sa sličnim glazbenim temeljima - Gatuza, Dosh Lee, Grette ili Scroll, tj. bandovima koji imaju objavljene albume, mada na sceni valja u dogledno vrijeme očekivati i još neke približno bliske sastave poput Luft, Interzone i varaždinske Vlaste Popić da realiziraju svoja debitantska ostvarenja.

Album "Moderno trijezan" je sastavljen, uglavnom, od njihovih starih pjesama koje su dobrano razigrali po brojnim koncertima, a neke od njih su iz najranije faze kada je band bio pod velikim utjecajima nekolicine hitova s kojima je podudarnost očita. Mnogi će pronaći sličnosti najhitoidnije "Univerzalke" sa, primjerice, refrenom starog singla Mando Diao "Down in the past" kojeg je tek nedavno otkrio i MTV, ali to ne treba ništa obeshrabriti. Prisjetimo se samo paralela "Watching the detectives" Elvis Costella i "Ona se budi" Šarlo akrobate, Bob Dylanovog "Hurricane" spram Azrinog "Balkana" ili "Ranking full stop" The Beat koju je drsko maznuo Bregović za ultimativni ska / new-wave hit "Ha-ha-ha (svi marš na ples)".

Na albumu "Moderno trijezan" može se pronaći mnogih elemenata Stublićeve teze 'metar ploča iz inostranstva', a to je upravo ono što S3ngse vezuje sa ex-YU novim valom. S odmakom od 3 puna desetljeća, ovaj trojac sa Trešnjevke ima energiju new-wavea nadahnutu suvremenim indie-rockom 21. stoljeća, te su poput Štulićeve početne želje da Azra bude band u kome svi poput Beatlesa pjevaju, relevantni ogranci ove ideje u kojoj Lički (bas), mR (gitara, glavni vokal) i Čaka (bubnjevi) pjevaju troglasno sa mnogim pozadinskim arijama s kojima nadograđuju melodije i proširuju harmoničnu dimenziju pjesama. Bitno je ono što S3ngs imaju, a to su pjesme koje su pravilno raspoređene u one snažne, žestoke i brze, te one laganije i atmosferičnije, a sve one govore o nečemu do čega je ovome trojcu itekako stalo. Bilo direktno ili metaforički, između redaka se sasvim jasno uočavaju inteligentni i zanimljivi aspekti gledišta koji ne zauzimaju samo klasičan prostor 'sex'n'drug'n'r'n'r' već i daleko slojevitije teme koje provlače kritiku urbanog života omladine bez nekakvih značajnijih posezanja u socio-političke strukture. Može se slobodno reći, ono što S3ngse zanima jest inteligentna i duhovita r'n'r zabava.

Uvodni dio albuma "Moderno trijezan" su četiri furiozno nabrijane rokačine - "Disciplina" o uličnom obračunu, spomenuta "Univerzalka", naslovna "Moderno trijezan" s primjetnim elementima Sonic Youthovske melodične faze iz ranih 90-ih i urnebesno brzi gitarski surf "Mrak song". Ovo su ujedno i najbolje kompozicije na albumu s visokim komercijalnim predznacima, a kada bi ovi momci svirali metal, garant bi se pronašli u speed / death vodama. Brzina im je prioritet i u tome su vraški spretni, a po energiji onog starog ex-YU novog vala jedino im je blizak Električni orgazam s prva dva albuma, a ruku na srce, S3ngsi bi ih pokopali svojom konciznom svirkom, daleko kompleksnijim aranžmanima i inteligentnom duhovitošću koja dopire iz skoro svakog stiha.

Lagana "Fakin zrak" u maniru protestne gubitničko - boemske balade može relevantno donijeti dio Štulićevog svjetonazora s prvog Azrinog albuma gdje su uključene i primjetne sintagme reggae / ska / new-wave etike bez koje nije mogao proći niti jedan album iz perioda 1980-1982, a S3ngsi su u cijelu glazbenu priču utkali maštovite atmosferične detalje, kompleksan aranžman i prateće 'ambijentalne' vokale kojima dočaravaju fijuk vjetra. Posebnost pjesmi daju stihovi Tin Ujevića koje recitira Bruno Perić. Svoj punkersko drski tekstualni obračun na Štulićevskoj razini upriličuju u još jednoj, vrlo sličnoj new-wave / reggae skladbi "Jako dobar šlih" gdje je centralni dio fokusiran na domaće rock kritičare sa stihovima 'znamo mi takve kao vi koji nikad nisu pjesmu napisali / ma tko ste vi da sudite? / copy-paste, odi prepisuj tuđe recenzije...'. Ista završava u energičnom indie-rock krešendu. Na onu energiju s početka albuma vraćaju se sa pjesmom "Ulice" gdje su isprepleli svega i svačega u tri i pol minute kompleksnog glazbenog sadržaja od surfa, utjecaja The Clash do indie-rocka, no čitavu sliku nagrđuje plastičan zvuk bubnjeva poput ritam mašine i pomanjkanje osnovnih basova u kompletnom masteru.

Na žalost, izuzev laganije i aranžmanski također kompleksne skladbe "Zlatni padobran", preostali dio materijala je upravo u takvom zvučnom okružju gdje manjka basoidnog šusa jer su ustvari samo uzete sa ranije snimljenih demo materijala i obrađene u nekakvom čudnom hermetičkom obliku koji je pun prljavog efekta visokih tonova. Inače, "R'n'r", "Samuraj" i "Kraj!" su njihove najusviranije skladbe i šteta je što nisu ponovno snimljene, zvučno oblikovane i producirane poput prvih 6 kompozicija. Spram originalnih prvobitnih snimaka sa demo materijala znatno su reducirane i pročišćene, vidi se da su mnogo vremena utrošili na pojedinačne kanale i pokušaj da nivo zvuka izbalansiraju sa početnim dijelom albuma, ali su po tom pitanju definitivno promašili cilj zadatka.

Tja, ono što bitno smanjuje kvalitetu albuma je neujednačena produkcija bez obzira na samu kreativnost pjesama i energičnost banda. Tako s jedne strane imamo sedam relativno dobro snimljenih i produciranih pjesama, a s druge, četiri u daleko lošijem, čak i lo-fi izdanju koje su kao demo materijal bile sasvim solidne, no nikako se ne uklapaju u visoko postavljene performanse s kojima bi trebao funkcionirati čitav album. E, sad... S3ngsi su se sami postavili u neobrano grožđe kada album dođe do konzumenata kojima je dato dvojako tehničko lice banda. To se moralo amputirati ili nekako spretnije riješiti, ovako kako jeste posve je nesimetrično i nagrđeno. Ali, šta je - tu je.

I sad se ponovno vratimo na početak. Da su S3ngs bili u onoj poziciji Filma, Azre i svih onih novovalnih vedeta, odmah bi dobili kvalitetan studio i producente koji bi ih ispeglali, te bi bez ikakvog problema imali barem 2-3 velika hita. Mada se ovaj trojac nije sukobljavao sa šminkerima ispred "Zlatnog papagaja", nije iz revolta bacio radio kroz prozor, nije poput Rundeka namazanog ugljenom po licu želio kupiti kuću u Bosutskoj 27a, nije se muvao po bermudskom trokutu Zvečka - Kavkaz - Blato i nije se poput Koje u filmu "Dečko koji obećava" 'pišao na sve to jer takvo mu je ime', potpuno je na ovome albumu opisao veoma slične, ma gotovo identične događaje trideset godina kasnije. Sve je to gotovo isti rockerski svijet, isti svjetonazor, pa čak i vrlo bliska glazba koja progovara onim Jajovim odavno izgubljenim žargonom sretnog djeteta koje je odrastalo uz česte tučnjave u školi i narodne pjesme pune boli.

Momcima iz S3ngsa petica iz zalaganja i poznavanja materije, te također isto petica iz glazbenog odgoja, ali nažalost dvojka iz predmeta koji se ne uči u osnovnoj školi - anatomije zvuka. Da su one demo snimke uspjeli nekako sretnije popeglati, pokrpati ili, daj Bože, ponovno snimiti, ovo bi bila kompletno zaokružena cjelovita rock priča o Zagrebu na prijelazu prvog desetljeća 21. stoljeća. Na žalost, nema više dušebrižnika poput Siniše Škarice koji danas radi jedan sasvim drugačiji posao, skoro nikoga više ne zanimaju ovakvi mladi i talentirani rock bandovi, te je sve manje sretne djece koja su poput 'Smogovaca' skakala na Azrinu "Marinu" i plesala u Lapidariju na Boin "Milion". Sada su druga vremena kada je domaći r'n'r potisnut gotovo u marginu što tehnički potpuno dokazuje i ovaj album.

Naslovi: 1. Disciplina, 2. Univerzalka, 3. Moderno trijezan, 4. Mrak song, 5. Fakin zrak, 6. Jako dobar šlih, 7. Ulice, 8. R'n'r, 9. Samuraj, 10. Zlatni padobran, 11. Kraj!
Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/nos3ngs
Diskografija: Moderno trijezan (2010)