Brano Likić "Jazz Postcard", CD-R (Promo copy), 2009

Brano Likić – Jazz Postcard

U regiji zvanoj bivša Jugoslavija, Branu Likića i ne treba posebno predstavljati. Značajnu muzičku karijeru ostvario je 70-tih i 80-tih godine prošlog stoljeća kao gitarista i vokal sarajevske grupe Rezonansa. Već prvim albumom, "Nemoj meni branit moja nano" ta grupa si je osigurala mjesto na ovdašnjim radio talasima, u mnogobrojnim TV emisijama, na muzičkim scenama širom bivše Jugoslavije, u svim iole ozbiljnijim muzičkim enciklopedijama sa ovdašnjih prostora. Uz svoju sestru, Branku, i uz učešće renomiranih sarajevskih muzičara, Brano Likić i Rezonansa su se odlikovali prepoznatljivim, ethno obojenim zvukom, a i sa ove vremenske distance krase ih mnogobrojni hitovi.

Brano Likić je ostavio značajnog traga i kao muzički producent. Kao vlasnik sarajevskog studija BLAP (Brano Likić Audio Production) producirao je prve albume grupe Merlin, a njegov producentski potpis nose i pjesme koje su snimili Tifa, Plavi orkestar, Zerina Cokoja i još mnogi drugi. Ratom na ovdašnjim prostorima, završava se i priča o grupi Rezonansa. Branka je trenutno u Švedskoj, doktorica je ekonomskih nauka i predaje na Upsala univerzitetu. Brano Likić je ponovo osnovao BLAP, ovaj puta u Minhenu, u kojem djeluje kao producent, kompozitor i izvođač. Muzika je i nadalje bitan faktor njegovog djelovanja. U Njemačkoj i Češkoj Republici je objavio albume instrumentalne muzike - "Tempus Fugit" i "Wand". Njegov najnoviji uradak je album "Jazz Postcard", koji je i tema ovog napisa.

Album "Jazz Postcard" još nije zvanično izdat, ali je urađen u 100 promo kopija i razdijeljen predstavnicima eminentnih medija radi recenziranja. Jedan primjerak nalazi se i u mojim rukama. Ovaj album sadrži 14 kompozicija, jazz standarda. Branu Likića, koji na ovom albumu ima ulogu vokalnog soliste, prate velika imena sa evropske jazz scene: Martin Djakonovski - bas gitara ; Dejan Terzić - bubnjevi ; Duško Goykovich - truba ; Walter Lang - piano. Iako se radi o formaciji jakoj i na evropskoj razini - red je svakog od pomenutih predstaviti sa po par riječi.

Za Martina Djakonovskog tvrde da je najbolji evropski basista i redovno nastupa sa Duškom Goykovichem i legendarnim Paul Kuhnom. Na Internetu se njegovo ime najviše pominje kao člana jedne od formacija Matija Dedić Trija.

Dejan Terzić, iako mlad, ima prebogatu muzičku karijeru. Studirao je na Conservatory Nürnberg, Drummers' Collective New York i Conservatory Wuerzburg. Nastupao je u mnogobrojnim orkestrima, snimao sa najznačajnijim muzičarima Evrope, nastupao širom svijeta. Ima i bogatu diskografiju, dobitnik je mnogih nagrada. Trenutno je profesor na Jazz akademiji u Bernu.

Duško Goykovich je rođen 1931. godine u Jajcu. Nakon školovanja u najznačajnijim svjetskim muzičkim ustanovama (uključujući i glasoviti američki Berklee), krenuo je sa sviranjem u najvećim svjetskim orkestrima, nastupajući sa najvećim svjetskim muzičarima. Već dugo je njegovo ime referenca drugim, ništa manje uspješnim muzičarima. Iako ima više od 70 godina, Duško Goykovich i sada svira "mlado" i "poletno".

Walter Lang, na albumu je potpisan kao pijanista, a ujedno je i aranžirao većinu od pjesama sa albuma "Jazz Postcard". Rođen je 1961. godine u muzičkoj porodici. Studirao je jazz piano i kompoziciju na Berklee School of Music u Bostonu, a doškolovavao se je i u drugim muzičkim ustanovama. Od 1999. je na čelu je Walter Lang Trija. Snimili su nekoliko veoma zapaženih albuma. Za svoj rad je više puta nagrađivan.

Osnovna zadaća, kada se na okupu nađu veličine poput naprijed pobrojanih, obuzdati je energiju koju oni posjeduju i ne dozvoliti da ona "zaguši" muzičku izvedbu. To se na ovom materijalu nije dogodilo, ni jednog trena. Muzika je smirena i nenametljiva, a ipak odsvirana maestralno. Za pohvaliti je i vokal Brane Likića koji se pokazao kao odgovarajući za ovu vrstu muzike. Sve pjesme sa albuma poznate su iole upućenom u bogati fond jazz literature. Pjesme "What a Wonderful World", "For Sentimental Reasons", "Good old days", "The Shadow Of Your Smile", "When I Fall In Love", "My Way" i ostale, ispunjavaju ovaj nesvakidašnji CD. Aranžmani su rađeni precizno, dajući prilike svakom od umjetnika da iskaže svoje visoke umjetničke standarde. Imponira lakoća kojom izvode materijal sa albuma. Samo istinskim umjetnicima je znano da je visoka cijena tog stadija nečijeg muzičkog izražavanja.

Zvukom albuma dominiraju siguran vokal Brane Likića i nježni zvuk trube Duška Goykovicha. Pozadinu lijepo "boje" piano, bas i bubanj. Album se sluša u jednom dahu i tišina koja nastane po završetku zadnje pjesme "zove" na njegovo ponovno preslušavanje. Ovaj album je prava propaganda jazz muzike i trebali bi ga poslušati svi, a pogotovo oni koji još nisu u potpunosti spoznali prave vrijednosti jazza.

Ovaj album još nije objavljen. Nekoliko kompanija je u "igri" za njegovo objavljivanje, a neke pjesme su već i izašle na nekim kompilacijama, u "društvu" poznatih iz te branše. Očekuje se da će album biti izdat pred kraj ove (2009.) godine za jednu firmu iz Hamburga. Nije još izvjesno da li će biti izdat i za tržište bivše Jugoslavije. U svakom slučaju, ukoliko vam bude dostupan, na bilo koji način, kupite ga. Taj album ima moju neograničenu preporuku.

Recenzent: Dragutin Matošević Tuzla, Bosna i Hercegovina info@barikada.com

---