Mile Kekin, Hladno Pivo - Zagreb, Hrvatska 11.03.2005., Kino Mladost, Tuzla

INTERVIEW S MILETOM KEKINOM PRIJE KONCERTA HLADNOG PIVA U TUZLI 11.03.2005.

Prije samog nastupa Hladnog Piva, dok je još na bini Kina Mladost u Tuzli svoj nastup održavala Nula Plus – tuzlanski nu metal / hard core sastav, uspio sam ući u VIP room gdje su se dečki iz Hladnog Piva pripremali za koncert. Više se može kazati da sam na prijevaru ušao da bih razgovarao s Miletom Kekinom jer sam menadžeru ove popularne hrvastke grupe rekao da ću se zadržati samo dva-tri minuta. Ostao sam mnogo duže, a da je još bilo vremena pričao bih s Miletom jer je nevjerojatno simpatičan i raspoložen za razgovor.

Tomica: Za sami početak mene interesuje ovo: ti si rođen u Njemačkoj, ili si rođen u Tuzli?

Mile: ja sam rođen u Njemačkoj, tam' sam živio bezbrižno kao gastarbajtersko dijete do sedmog razreda osnovne škole i onda su roditelji odlučli da mene i mog buraza pošalju u Miladije, u Tuzlu, gdje smo završili sedmi i osmi razred. Živio sam dvije godine u Tuzli u bilzini carine.

T: Tu sam i ja odrastao, išao si, znači, u Osnovnu školu "Tomislav Ramljak" u koju sam i ja išao?

M: Da. Točno tako. Jesmo li generacija ili...? (smijeh)

T: Ne baš, ja sam nešto mlađi. Eh, super. To te znači veže za Tuzlu.

M: Da, to me veže za Tuzlu. Tu sam prvo počeo zapravo kako sam došao iz Njemačke. Tamo sam samo slušao taj njemački novi val, a kad sam došao ovdje i prve bendove i albume koje sam čuo od svog rođaka Steve: Filigranski pločnici od Azre, Riblja Čorba - U ime naroda, Zabranjeno Pušenje, Plavi Orkekstar...

T: Znači to te povuklo kasnije da osnuješ svoju grupu?

M: To me onak', malo više zainteresiralo za tekstove. Ono, prvi put sam počeo slušati tekstove tih bendova, tog tipa, i počeo sam stidljivo pisati nešto svoje. Da, mogu reći da sam općenito bio zainteresiran za muziku.

T: Eh, sad ćemo se lagano obrnuti na "Šamar". Došli ste drugi put u Tuzlu da nas "ošamarite"?

M: Da, evo drugi puta. Ljudi su izrazili interes za sviramo u Kinu Mladost i nisam imao pojma da se i ovdje svira. Ima ljudi, vjerojatno i dobra je tehnika. Jučer smo bili u Mostaru, bilo je rasprodano, danas smo ovdje, pa ćemo vidjeti kako će biti, sutra smo u Sarajevu, i veliki su izgledi da ćemo uspjeti rasprodati i zadnji dan - Visoko. Onda se vraćamo nazad. Znači, četri dana u Bosni.

T: To je znači kao početak turneje pošto idete po Hrvatskoj i Sloveniji držati koncerte?

M: Da, imat ćemo promociju našeg DVD-a, "Pun(k)ondom spo(r)tova" smo to nazvali, koji je izašao prije par mjeseci. Odlučili smo se za turneju po dvoranama kako bismo promovirali taj koncertni snimak iz Doma sportova u Zagrebu. Imamo nekih deset koncerata po sportskim dvorana u Hrvatskoj i onda se mislimo povući u osamu. Negdje u planinarski dom, tamo gdje nema impulsa, ovoga, signal mobitela i onda raditi nove pjesme. Otkad je "Šamar" izašao samo sviramo i moram priznati da smo umorni i kad ovo sve odradimo idemo na jedan kreativni odmor.

T: Zašto baš taj naziv "Pun(k)ondom spo(r)tova", pun dom spotova?

M: Pa da, imali smo malu igru riječi, haiku. Imamo slova u zagradama što je ustvari "punk on dom spotova", "pun k'o dom sportova" i ima tu još par tumačenja. To je bio jedan koncert kojim smo obilježili svojih sedamnaest godina, a to je bilo 20.04.2004. godine. Rasprodali smo taj Dom sportova što je velika stvar za jedan punk rock bend. Za nas isto tako bio je to nezaboravni koncert. Na taj DVD smo stavili 12 naših spotova i par dokumentaraca o bendu. Zasad je to jedan od najprodavanijih DVD-a u Hrvatskoj. Jako nam je drago jer nismo računali da će biti interesa, budući ne znam ko kupuje DVD-e i izgleda da je bilo interesa. Za sada smo negdje oko broja dvije i pol tisuća komada, što je jako dobro, jako puno.

T: Da li se više isplati raditi album ili DVD? Pošto je prva edicija DVD-a rasprodana, druga također, a u pripremi je i treća?

M: CD se, ipak, više kupuju i vode sa tri prema jedan po prodaji. Normalno je da ljudi više kupuju CD-e nego DVD-e. DVD uvijek moraš natrpat s mnogo drugih stvari da bi bio zanimljiv. Izbjegavam da postanemo nešto multimedijalno. Mi smo muzičari i na nama je da proizvodimo pjesme, a ne da se bakčemo toliko s videom. Nažalost, muzička je industrija takva postala da zahtijeva dobar i skup spot. Sad dolazi i taj MTV Adria. Ne znam što će to biti, mislim da će biti još veći naglasak na tome. Ne bih se htio baviti slikom. Mi smo se krenuli u sve ovo jer smo se mislili baviti glazbom, a ovo sve je otišlo u nekakvu multimedijalnu pizdariju, što meni i nije najdraže.

T: Možeš li reći da je "Šamar" vaš najkomercijalni album ili album koji vam je donio najviše uspjeha?

M: Paaa...ne znam kako...da, po zvuku da. Da, po tome može biti jer je to prvi album koji smo radili s producentom Denykenom (Majke, Pips, Chips & Videoclips, Vatra i mnogi drugi). Što se tiče odjeka u javnosti - defintivno. To je zahvaljujući tome pod a: što smo naučili svirati, pod b: što smo to konačno uspjeli snimiti kako treba...

T: Koliko je Denyken utjecao na vas?

M: Dosta, stvarno je dosta utjecao na nas. To je jedini producent koji ima predprodukciju. Znači dolazi na probe kod benda i svaka pjema se analizira, secira. Stvarno se radilo oko albuma i nije bila spontanosti u pitanju kakvu smo pružili, recimo, kod albuma "Desetka". Ušli smo u rad na albumu i studiozno ga odradili i to je na kraju imalo i svoju posljedicu. Ono što mi pokušavamo je, znaš, klinci koji nas slušaju naviknuti su na dobru produkciju, a slišaju dosta strane bendove kao Green Day ili Offspring, a to su milionske produkcije. Pokušavamo, znači, da makar, koliko je to moguće, a često je nemoguće, doseguti te standarde što se tiće takve produkcije. Sa puno skromnijim cijenama ulaznica, sa puno manje love i mislim da smo sa "Šamarom" donekle uspjeli.

T: Da li pucate na inozemstvo, da se probijete u Njemačkoj, Engleskoj i da postanete koliko toliko popularni na tom tlu?

M: Znaš šta, mi bi rado volili. Svirali smo nešto u Njemačkoj i nešto u Austriji. Sad ima neki interes da sviramo par koncerata u Americi, na jesen. Ali mi smo dovoljno dugo u tome da nemamo lažne iluzije da ćemo mi jebati majku Offspringu ili System Of A Down. Nama puno stvar ide na tekstove i ne znam koliko njima može biti zanimljiv bend koji pjeva na hrvatskom. Isto koliko ja ne znam koliko će uspjeti u Hrvatskoj ili Bosni neki bend koji pjeva na engleskom. Jezična barijera je tu. Ja bar, kao autor koji piše tekstove, sam se odlučio, bez obzira na to što je to ekonomski ponekad glupo, radit za tržište tako malo kao što je ovo, na tako egzotičnom jeziku na kojem relativno malo ljudi govori. I kad još k tome oduzmeš one koji ne slušaju rock i one koji nemaju za CD-e... meni je, ja osječam, mislim na Hrvatsku i tako pišem tekstove.

T: Kad si već spomenuo tu rock scenu, radio sam intervju s Ripperom iz Pips, Chips-a... on i nije bio puno zadovoljan situacijom koja se odvija, pa daj mi, molim te, reci kako si ti zadovoljan s rockom u Hrvatskoj?

M: Nisam stoliko depresivan, ali mislim, što se tiče tih muzičkih scena, da se u zadnje dvije godine pojavilo mnogo imena. Od Ede, neko će reči: "to je hip hop", ali sve je to isto. Svi oni pjevaju ono što i mi, znači: TBF, Edo Maajka, bendovi Elemental, sad je došao i Ramirez. Pojavilo se nekih bendova koji sviraju. Ljudi dolaze na koncerte više nego ranije. Bilo bi dobro da se pojavi glasniji gitaristički bend. Baš smo danas pričali u kombiju o tome. Bilo bi nam drago. Ali kad gledaš na tržište, stanovnika ima četiri miliona, kao i Berlin otprilike. Bilo bi dobro da se pojavi još nekoliko gitarističkih bendova kakvi su Majke ili mi bili na početku, Pips, Chips... takodjer...

T: Što misliš što je dovelo do stagnacije rock scene u Hrvatskoj?

M: Možda je djelimično do toga što su izdavači nisi zadovoljni s tiražom. Oni su se upuštali u razne poduhvate koji se nisu isplatili pa su se opekli o gitarističke grupe. I onda to više ne žele. A možda je i to što se niko nije pojavio s dovoljno jakim autorskim izrazom i dovoljno moćnim sastavom iza sebe koji bi mogao biti zanimljiv. Čim se pojavi neko zanimljiv i dovoljno talentiran, po mom mišljenju, jako radišan i jako talentiran, taj se odmah vidi, odmah se pojavi, ispliva nekako. Evo, prvi primjer ti je Edo Maajka. Ili ako hoćeš drugi primjer je TBF koji su svake godine izdali kvalitetan album i s ovim zadnjim albumom su dostigli plafon, kao i mi s "Šamarom", i sad su neke, recimo, megazvijezde.

T: Zanimljivo pitanje: kako ste se upoznali Edu Maajku, kako je došlo do suradnje?

M: Pa, mi muzičari izlazimo na manje-više ista mjesta, bez obzira koliko je grad veliki. Uvijek se svi ti ljudi skupljaju na interesantnim mjestima i skuplja ih zajednički interesi. Tako smo se našli i upoznali u jednom klubu. On je meni rekao da je njemu Hladno Pivo super. Tad je u to vrijeme izašao njegov singl "Minimalni rizik", ja sam mu rekao da se i meni sviđa to što radi, ali nisam još čuo cijeli album. Kad sam čuo cijeli album onda sam shvatio da se konačno pojavio neko ko je došao da jebe majke, kako se to već lijepo kaže. Onda se od toga rodila ideja da napravimo sprdačinu sa svim tim bendovima, hip hoperima koji imitiraju strani životni stil, pokušavaju ga preseliti, što je uvijek izgledalo komično kao, "because you motherfucker if you..." i tak' da je došao Edo koji je napravio svoju verziju hip hopa. To je bilo zanimljivo da napravimo pjesmu u kojoj mi popljujemo sve hip hopere, a on u ime toga žanra i pravca popljuje one stare i ofucane rockere koji još uvijek tvrde da je Jimi Hendrix imao najbolje solaže, i koji još oblače kožne hlače i gače i tak i briju se na neki film koji možda već i prošao. Tako je ispalo "Teško je ful biti kul".

T: Tako je nešto slično ispala i suradnja s onim udrženjem B.A.B.E.?

M: Mi smo imali pjesmu koju sam ja odsvirao na jednom tulumu gdje je bila i moja prijateljica koja je aktivistica u tom udruženju... ej, jel možeš meni dati jedno pivo, par piva ovdje za nas. Ajde, molim te.

Menađer: Vaših pet minuta ispade sat vremena. (ovo se odnosilo na dužinu interviewa - op.a.)

M: Tako, oni su čuli tu pjesmu, svidjela im se. To nije bila pjesma napisana za neku akciju. Čuli su je i rekli to je to. I onda su imali dovoljno muda da pozovu jedan takav muževan bend kakvi smo mi, da se priključimo toj kampanji i to je imalo utjecaja. To je imalo efekta da ljudi i danas-dan povezuju tu pjesmu s tim.

T: Je li to neka suprotnost prema Let 3 koji imaju neke "sumljive" tekstove?

M: Dobro, Let 3 su kazališni bend. Ono - strašan bend uživo. Ne bi se reklo da smo suprtnost. Mi smo dva live benda. Oni su bend kao i mi. Bend koji je kao bend uživo fantatičan, i bit ću neskroman i reći - po mom mišljenju najbolji live bend u Hrvatskoj.

T: Mile Kekin je profesor, je li tako?

M: Da, ja sam profesor engleskog i njemačkog. S tim sam se jedno vrijeme bavio, predavao sam u privatnoj školi stranih jezika. Volim to i možda jednog dana, kada moja ili ti naša zvijezda jednom zgasne, naći ću se ponovno s kredom u ruke i objašnjavati modalne glagole u njemačkom.

T: Znači, sad se baviš glazbom iz nekog zadovoljstva.

M: Pa, da. To je razlog što smo krenuli. To je i dan danas smisao zašto rano ujutru ustajem i navečer idem u krevet. Tako se mogu baviti glazbom.

T: A kad ostariš - bit ćeš profesor?

M: Pa, jednog dana kad od toga ne budem mogao živjeti, onda više neću morati svirati na playback u oskudnoj diskoteci, nego ću moći stati i reči: to je bilo super, sad idem s nečim drugim. To mi je dobro i to mi puno znači, možda to ima veze s horoskopom - jarci su, inače, ziheraši.

T: A ti si jarac?

M: Ja sam jarac po horoskopu i volim da znam kad jednog dana ne budem išlo da mogu raditi i nešto drugo.

T: A što voliš slušati, što ti je zanimljivo u zadnje vrijeme od grupa?

M: U zadnje vrijeme ne znam, Pepperse nove, Kings Of Leon. Danas smo to slušali u kombiju, pa mi se jako svidilo, to mi je super. Od ovih novih Franz Ferdinand, Mando Diao, od ovih bendova, Block Party. Inače, više volim Tom Waitsa, on mi je idol. Jednog dana kad odrastem volio bih raditi pjesme kao što on to radi.

T: Kako ti se sviđa zadnji album od Tom Waitsa (Real Gone)?

M: Jako je težak. Kad sam bio na koncertu, pa kad sam vidio kako te stvari zvuče, koliko taj čovjek ima energije, kako je to moćno, više od nekih klinaca od dvadeset godina. Kad sam čuo uživo verzije tih pjesama, pao sam na dupe. To je stvarno strašno. Meni je draže Mule Variations ili ona ranija faza, Raindogs... ali dan danas nije izgubio na kvaliteti što mi je lijep primjer da se može slaviti.

T: A kako ti se sviđa Nick Cave?

M: Naš bubnjar je bio na koncertu Nick Cavea. Prije toga nije volio Nick Cavea, sve do tog trenutka i kad je otišao na koncet, pao je na dupe. To mi je super što promijeniš mišljenje. Eto, na primjer, ja sam bio na Manu Chao totalno bezveze. Hajd' ekipa ide na Manu Chao i hajd' bez veze, idem i ja. U ljubljanu smo išli. Kakav je to koncert! Ja nisam mogao vjerovati, kakva je to svirka. To je pravi punk koncert. Prije toga sam čuo nešto na radiju (Mile pjevuši)... onako pjevljivo ušlo mi je u uši. Ali kad sam čuo to uživo, sviraju neki punk i to mi je onak' super, oni bendovi, koji ne sviraju ono s CD-a, nego radi promjene, uživaju napraviti live stvari. To mi je genijalno.

T: I sad nešto za kraj da poručiš, onako pametno, od profesora Mileta?

M: Nešto pametno a? (smijeh) pa, evo, ovako, citirat ću Stipetovu (Stipe Madjor, član benda - op. a.) majicu: "Ne slušajte narodnjake, umrite prirodnom smrću".

T: Hvala ti puno.

M: Uživajte, slušajte dobar radio i slušajte Hladno Pivo, hvala i tebi.

Interviewer: Tomica Račić solimozak@hotmail.com Ismeta Mujezinovića 33 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovin

---