Nazalost, o ljudima kakav je Igor se malo zna. A oni (ilustratori, dizajneri, strip-crtaci) su super sugovornici i odlicni autori. Uglavnom. Hof je sasvim sigurno bolji sugovornik uz pivodva i neopisivo mi je zao sto je sve islo elektronski, pogotovo sto ga je prilicno tesko naci. Njegove radove pogledajte na stranici Komikaza.

Igore, kako si ovih dana?

OK, uvijek se bojim ljeta jer nemam stalan posao tako da sto sam usicario do ljeta usicario sam, to ti je kao prica o cvrcku i mravu, a i dobro mi se primio mentalitet, pa ti se mogu zaliti satima kako placam racune pred ovrhu, pa nebi nikome tko nije skepticni optimist preporucio da crta za scenu koja nema lovu.

Cime se ti bavis, inace?

Komplicirano mi je za objasniti jer ni sam ne shvacam mutacije svog posla. Pokusavam naci metodu isplativosti svog posla (nitko ne voli crtati dosadne narudzbe za ekonomski glasnik). Raspon poslova je sulud, od vrtickog stripa do covera za zoambo zoet workestrao, povremeno kazaliste, pa cak i bizaran posao rucno slikanog jumbo plakata na licu mjesta, isto tako coveri knjiga, nesto casopisa, pa do Severine u Playboyu. Ali imam jedan konkretan problem, gotovo nikad (osim Mocvare) ne zovu me ponovo? Hm... uglavnom bi (narucioci) voljeli vidjeti nesto sto vec znaju.

Izloľba je sad bila u Osijeku. U Zagrebu si gotovo pa rezident - u Mocvari i KSET-u... Radis ilustracije, omote... Koliko si, inace, zadovoljan reakcijom ljudi na svoje radove?

Uglavnom radim za Mocvaru. Za KSET sam radio u onoj poletnoj fazi kraja 90ih kada mi je Ivica Baricevic dao sansu da zajedno radimo plakate na pocetku uzbudljive pustolovine sa bendovima kao sto su Laddio Boloko, Ruins ili Zu. To je bilo kolektivno zadovoljstvo (bandovi su nam tada jos spavali u stanovima) koje me skoro uvjerilo da je moguce raditi za stvarno dobre bandove... naime, jos uvijek mislim da su plakati sastavni dio urbane kulture, a ne samo servis za stereotipni biznis. Reakcije: nemam nista protiv zbunjivanja ljudi, a drago mi je kada plakate skidaju sa zidova.

Postoji li neki trenutak (film, pijanka, omot...) kada si odlucio koristiti trash-art pristup kao pribor u svom radu?

Naravno, to su trenutci u kojima si siguran da ti zelis biti dio te kulture, kada gledas rani Watersov film i kazes "jebote, zar se to moze", kada vidis El Guapo uzivo i skuzis da zelis napraviti svoj paralelni svijet koji nikad nece biti dosadan kao sto ni taj koncert ni u jednom trenutku nije bio predvidiv ni dosadan.

Svirao si i bubnjeve, svojevremeno... Postoji li jos nesto osim likovne umjetnosti cime se bavis / planiras baviti u skorijoj buducnosti?

Bubanj je jak, bucan - nedostaje mi kolektivizam, crtas sam u sobi! ali obracas se istim imaginarnim ljudima. Koncerti su intenzivni, neposredni, gadjaju u mozak i trbuh i tesko da se i jedan galerijski event moze nositi sa tom energijom... zato mi je Tigrova mast ukrala show u Osijeku. Prvi plakati bili su citatni, ono sto sam znao o njima (60-te, Rodtschenko, Kozik). Kasnije sam dobio samopouzdanje, pa me sad zanima moj osobni trash.

Sta ti je ovih dana u CD-playeru?

Trenutno slusam Cerberus Shoal, Liars, David Thomasa... svasta. Sve sto nije prezacinjeno velikim biznisom, najme, jos uvijek mi nije jasno kako ljudi mogu slusati dosadne bandove kao sto su U2 ili Coldplay? Kada na netu mogu naci neki punk iz Bornea sa plastičnim ksilofonima ili tursku psihodeliju...

Uvrsten si u jednu od najcjenjenijih svjetskih knjiga o omotima albuma. Imao si nekoliko izlozbi u inozemstvu, etablirao si se unutar ovdasnje scene... Jesi zadovoljan?

Uvrsten sam u knjige, sada ti ljudi znaju da u nekoj zemlji koju ne mogu naci na karti netko stampa plakate. Oni svi to uglavnom rade iz entuzijazma. Malo klubova ima vlastitu produkciju ali ces naci zanimljive stvari na zidovima svih vecih gradova. Najbolji su Svicarci iz kluba Reithalle, stvarno dobri.

Koja ti je omiljena filmska ekranizacija stripa?

Burtonov drugi Batman, definitivno.

Koji od domacih strip-autora radi onako kako se tebi to svidja i pratis li strip, uopce, strip-produkciju na ovim prostorima?

Dubravko Matakovic je najzabavniji stripas istocno od New Yorka i zao mi je sto ga ne mozemo prevesti cak ni Slovencima! Izmedju Zezeljeve romantike i Maurovicevog zanata, uvijek cu odabrati Glistuna Gmizica! Pratim Srbe oko Stripburgera i Komikaze, oko Ivane i Dunje i preporucio bih ljudima srpski fanzin "Krpelj".

Postoji li nesto cime bi se posebno volio baviti, neki band ili knjizevnik s kojim bi bas jako volio suradjivati?

Da, volio bih ilustrirati tekstove Ted Miltona (Blurt) i zelio bih dobiti donaciju velike love da se zatvorim sa curom na godinu dana i da napravimo strip-rebus od 365 stranica.

Dokle ste dosli ti i Edo Popovic, a i cijela ta prica s knjizevnicima, kako si zadovoljan?

Edo i ja smo zabarikadirani u novozagrebackom kvartu Utrine. On ga obozava, ja ne toliko, ali te knjizice su o kvartu, sex u Utrinama, kriminal u Utrinama, sjecanja u Utrinama... to oboje razumijemo i to funkcionira (probali smo jednu priču na obali, ali ja nisam znao crtati more)... jebiga...

Prilično sam se namucio dok sam doąao do tvog kontakta. Kako ti se mogu obratiti putnici namjernici?

Kada sam shvatio da se bez mobitela i kompjutera ne moze zivjeti, vec sam nekako bez njih i zivio. Drago mi je kada me netko usprkos tome nadje, znaci, da mu je stalo!