IVAN VRAGOLOVICH - HR RAZGOVOR UGODNI Interviewer: Toni Saric, Vinkovci, Hrvatska

Ivane, kako si ovih dana?

Bit cu iskren do kraja. Trenutno, pa i vec duze, nisam miran i ne bih mogao definirat svoje stanje. Veoma sam promjenjivog raspolozenja... nosim uteg na svih pet ekstremiteta, a najvise vuce onaj najmanji... nesto treba da se desi, a ja mjesecima sviram sa potrganom 3. zicom (mislim da cu slijedeci mjesec imati za nove zice, mada nisam siguran).

Tvoj promo CD je jedno od najugodnijih iznenadjenja od prosle godine. Ajde ukratko, moras mi ispricati bio - pricu... za pocetak.

Hvala ti, cijenim to... Morat cu te odmah ispravit kad u svojoj rubrici demo recenzija kazes da sam iz okolice Broda... ne bih te ispravljao tako strogo da ne smatram da je veoma bitan podatak za prirodu moje inspiracije bas to sto nisam (bas odavle) i nisam proveo bitan dio zivota na jednom mjestu... uglavnom... istina je tek da trenutno boravim tu neko vrijeme, u "Susnjevgradu", kraj Broda. Starci mi tu imaju kucu, pa sam tu kao na rehabilitaciji, nakon sto sam u Zagrebu prezivio jedan psiho-fizicki rat sa samim sobom i iscrpio se do te mjere da sam poceo sepat. Zbog bola u desnom kuku, nisam mogao tada hodat normalno, pa sam se malo uplasio i vratio se "doma", a i smrsavio sam bio deset kila... bilo me steta za vidit. Zivio sam u nekakvoj preuredjenoj supi. Uglavnom, sada je sve OK sto se kuka tice i vratio sam malo kilazu. Ovdje sam snimio "Black days" (2005) i spojio kompilaciju "Veceri poezije i traca", na kojoj su ujedno i neke pijesme sa prva dva moja demo izdanja ("Loco", 2003 i "Naked", 2004)... Inace, u Americi sam '97 zavrsio srednju skolu... cetvrti razred... tamo sam malo poboljsao engleski. Prije toga sam zivio u Slavonskom Brodu i bilo je nekavih pokusaja svirki, cak smo kao djeca snimili nekakav demo kod lokalnog metalca sa opremom ("Poetry", 1996). Sta smo imali - nekih 16 – 17 godina, ali sve je to islo najvise preko mojih ledja... nagovaranja, tko sta svira, za cijeli band sam pravio aranzman, a bio sam veoma neiskusan i mlad... takav amaterizam mi se malo zgadio... tako da od tada, pa do sada, svu glazbu sam radio kao solo amater... '97. sam u Rijeci upisao medicinu i sa obzirom da sam umjesto za knjigom, 6 sati dnevno provodio za gitarom, znao sam da od toga nece biti nista, ali ostao sam tamo 3 godine i uzivao u zivotu na moru... Pozdrav svim mojim prijateljima iz Rijeke... Dobio sam priliku za popravni, pa kako sam se vec zasitio malo Rijeke, u Zagrebu sam upisao drugi faks i novih 5 godina sam sve do sada proveo u Zagrebu... Tamo je pocelo to sve ozbiljnije i vazan moment pripisujem zivotu kad smo ja i moj cimer i prijatelj (slikar i drug po boci), Mile, u jednom stanu zivjeli i skupa gladovali i pili i svirali-slikali i raspravljali o glazbi i on je imao nekakvu akustaru i komp, a ja sam imo mikrofon i tako sam ja snimio svoj prvi demo "Loco" (2003) onako usput, a onda sam se zajebo i zaljubio i otisao zivjet sa jednom curicom u mali stancic za dvoje... bilo je tako ljepo... par mjeseci... a zivio sam tamo barem godinu dana i nakon prekida sam malo odljepio i snimio sam tada svoj drugi demo "Naked" (2004) (u stanu kod Mrkija - pozdrav Mrkiju) koji mi je isto pokusavao pomoci da me neko poslusa i jos uvijek mi zeli sredjivat nekakve svirke, ali kako njegova majka nije volila moje zivotne navike... ja sam tako izbacen iz stana zavrsio u onoj supi sa pocetka price jer sam hitno trebo smjestaj, a vec mjesec dana sam se borio okolo sa brdom stvari na teret svojih frendova... fala svima sto su me trpili, ne po prvi put (Bobo, Aninka, Zeljko...)... sad sam vec bio lud i u svojoj garazi-supi sviro po cijeli dan, mjesecima... tamo su nastale sve pjesme sa "Black days", koje sam snimio u Susnjevgradu, u mojoj plavoj sobi.

Americana, kao sredstvo, jesi li ikad nesto drugo pokusavao. Zvucis okej, iskusno, na momente. Kako si se (s)nanao u tom zanru? Imas li neke planove za promjenom?

Hvala (valjda). Ne znam sto je amerikana, ako je to sto ja sviram "to", onda OK, nisam upucen. Ali iz mog iskustva rekao bih tek da sviram "ono" najbolje sto znam, i da je tekst po meni, najbitniji dio pjesme, i da sam sa njim zadovoljan sada na zadnjem uradku ("Black days") koji je zastupljen u potpunosti i na kompilaciji "Veceri poezije i traca". Sto se glazbe tice, uvijek sam se bazirao na akustiku i prirodan zvuk i nisam volio distorziju i dan danas je ne volim, (osim dok slusam Hendrixa... al to se ne racuna), da odgovorim na tvoje pitanje - nisam nikada svirao nesto drugo, vjerujem da sam uvijek svirao istu pjesmu, samo sa nesto manje iskustva nego sada.... ali daleko od toga da sam se zaustavio bilo gdje... i da se ne mislim jos nadopunjavati... a to je i normalno... ne znam kojim ce to putem ici... Nemam stroge i jasne planove za promjenom, mogu reci samo da slusam vise bluesa nego ikad prije. Standarno sviram i slusam neke od kantautora kojima se divim, ali kazem, sto god radio, napominjem veliku ulogu imat ce rijeci, a glazba ce vjerojatno biti onakva kakva se tada zadesi, u mojim prstima...

Tekstovi su tvoji: neki su ispovjedni, neki ne. Osjetis li pritisak okvira u koji se moras uklopiti (ono, karikiram, stereotipi da si tuzan, sunce przi, ti sam u pustinji...), koliko se uspijes tako izraziti? Problem koji muci sve koji ne rade na materinjem...

Ja imam problema raditi na materinjem jeziku, tj. hrvatskom. Volim raditi na engleskom i jos jednom kazem da sam zadovoljan sa svojim tekstovima na zadnjem uratku... (negdje i prije)... Ucim engleski dok radim, citam pjesme drugih umjetnika koji pisu na engleskom i malo po malo sirim svoj rjecnik... ne patim od stereotipa niti bjezim od istog. Svatko tko me zna, vjerujem, prepoznaje i kad sam sjeban i kad me boli glava... ne skrivam svoje osjecaje bas vjesto, mada se bas i ne sjecam kad sam zadnji put bio sretan)... Pisem o onom sto zivim ili ono sto vidim ili zelim vidjeti... ne skrivam svoju patnju, ali ne trazim je pod svaku cijenu. Trazim istinu, a ne srecu, a istina je veoma surova i gora nego bi je i Bukowski svojim rijecima mogao opisati, pa se ne trudim u pjesmama pricati o ljudskoj prirodi... bas onoj primitivnoj, surovoj, nego vise sa jednim drugcijim pristupom, mozda i pomalo utopiski (o idealnoj ljubavi) i o onom sto smatram da su najveca dostignuca covjeka kao zivog bica kao - ljubav, romanca, duhovnost, plemenitost, i kako ostati covjek kada dodje razocaranje, prema tada velikim zabludama i propalim ocekivanjima... i sve to u sitnicama svakodnevnog zivota, ta (ne)pravda za sve, smisao glavobolje ili mamurluka, pa i gladovanja, u svrhu prosvjetljenja ili bistrije glave... o tome kako nista nije sto posto ili kako zivjeti tako "nesigurno", a opet (ne)misliti o tome kakve si srece, pa da te nece u najinspirativnijem momentu pokupit potpuno trezan vozac (u svome skupocjenom automobilu) i tako dalje... najcesce piąem o iskustvu u ljubavi i razocaravanju u isto.

Imas okej stranicu, koliko si uspio dobiti feedbacka od drugih?

Hvala. Moram pohvaliti trud jednog covjeka - Karela Balasha (za kojeg bi se isto moglo rec' da je iz Broda, kad bi bili zlocesti, a on je putnik kao i ja...). Kad smo se nasli u Zagrebu, imao je strpljenja da napravimo stranicu tako da bude po mom oku i ukusu... moram priznat da se do prije godinu dana nisam previse reklamirao... cak niti spominjo da sviram. Jako malo ljudi je znalo svo moje vrijeme sviranja... da uopce skladam neke pjesme... Kad su vidjeli stranicu na kojoj je i glazba, mnogi su se (ne)ugodno iznenadili...

Koji su ti planovi, 'oce li biti kakvih svirki uskoro?

Ja se iskreno nadam da hoce..., tj. naravno, da hoce. Pitanje je samo gdje, kako, i kada cu pocet'. Dugo mi je bila zelja, jos dok sam bio u Zagrebu, da zapocnem ciklus svojih svirki, koje bi se odvijale pod imenom "Veceri poezije i traca", gdje bih malo svirao svoje pjesme, a malo pjesme meni dragih kantautora... Nije se to jos ostvarilo... Imao sam previse drugih problema... sad sam tu gdje jesam i uvijek treba radit sa onim sto imas. Cilj mi je svirati sto vise... naravno... pocet cu tu u Brodu, pa cu vidjet sto dalje... na web stranici ce biti izvjesene sve obavijesti kog' to bude zanimalo... Za sada se moja glazba moze poslusati na www.vragolovich.com .

Postoji li na domacoj sceni neki band / projekat koji cijenis? Netko s kim bi volio zasvirati?

Zadnje su me se dojmili Little Pigeon's... gledao sam ih kada je u Tvornici gostovao Gay Davis... Super su decki i cuo sam se kasnije sa Tomislavom (Goluban, za one koji to jos ne znaju - covjek naprosto "razbija" usnu harmoniku). Nismo nista konkretno pricali. Obec'o sam mu poslati svoj novi materijal i to je sve... Sada mi je najvaznije da pocnem svirati, pa makar i solo, a za dalje... nek' se samo desi... mada bih volio cuti "Boys don't cry" - by Vragolovich / Little Pigeon's... u jednoj brzoj verziji. Mislim, da bi to bilo "dobro".

Uzivao u razgovoru: tonisaric@inet.hr

Autor: Toni Saric Vinkovci, Hrvatska tonisaric@inet.hr

---