Emir Hot Interview - London, UK - maj 2006.

Southern Storm (pobjednici prvog Heineken BH Rock Festivala u Zenici, BiH)

Zivite i studirate u Londonu. Sta je razlog vaseg odlaska iz BiH?

Cesto je pitanje odlaska mladih iz BiH. Citao sam razne ankete na ovo pitanje i vecinom se odgovor nadje u veoma opravdanim razlozima kao sto su borba za bolju buducnost, bolja perspektiva, rjesavanje zivotnog prosperiteta, progres u karijeri itd. Razgovarao sam sa puno nasih mladih ljudi u Engleskoj i svugdje u Evropi. Gotovo niko od tih ljudi nije napustio BiH zato sto je tamo imao ili je mogao da ima prihvatljive uslove za zivot uopste. Ja sam citav ratni period proveo u Tuzli. Na zalost, izgubio sam i brata koji je poginuo braneci BiH. U veoma teskim uslovima sam pokusavao da istrajem u svom cilju, a to je bila uspjesna muzicka karijera. U to vrijeme, odmah poslije rata, bio je jako ambiciozan i rizican pokusaj okrenuti se muzici kao primarnoj profesiji kada su prilike i uslovi za opstanak bili na mizernom nivou. Ipak, trud se ponekad i isplati. 1997. godine sam upoznao gosp. koji se zove Emiliano Nanni, koji je tada radio u Tuzli za italijansku humanitarnu organizaciju "ICS". Tada sam svirao sa grupom NEON KNIGHTS i on nas je primijetio na jednom od nasih klupskih koncerata u Tuzli. Odmah poslije koncerta nam je ponudio prvi pravi ugovor za snimanje i izdavanje prvog albuma u Italiji. Otisli smo u Bolonju (Italija) i album se 1998. godine pojavio na svjetskom trzistu pod imenom "Deserted Land". Svirali smo puno koncerata po Evropi sa raznim svjetskim rock grupama i to je bilo veoma korisno iskustvo. Vec nakon godinu dana su poceli problemi koji su za nas bili nerjesivi. Kako su zapadne zemlje Evrope pocele da se ujedinjavaju i da jacaju svoju zajednicu, za gradjane Bosne i Hercegovine je uveden je jako rigorozan vizni rezim koji je i danas na snazi. Do tada se u Italiju moglo putovati bez vize, ali poslije je sve postalo prekomplikovano. Bend se tada i ugasio, a ja sam odlucio da nastavim svirati u BiH, te sam 1999. pozvan u grupu Southern Storm koja je puno obecavala. Pobijedili smo na "Heineken BH Rock Festivalu" u Zenici i objavili album pod nazivom "1999.". Uslijedili su mnogobrojni koncerti po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. Ja sam uvijek imao zelju da sviram muziku koju ce publika u svakoj drzavi razumjeti, te su nas adut bili tekstovi na engleskom jeziku. Hard rock i heavy metal na nasim prostorima nikad nisu bili dovoljno zastupljeni muzicki pravci i morali smo pokusati da se probijemo i van granica bivse Jugoslavije kako bi privukli publiku na prostorima gdje se ovoj muzici daje neuporedivo vise znacaja. U republikama bivse Jugostavije smo postigli sto se moglo postici i moralo se krenuti puno dalje. Nakon mnogo pokusaja za potpisivanje ugovora sa evropskim izdavackim kucama, nismo uspjeli ostvariti ni jedan i to iskljucivo radi cinjenice da dolazimo iz BiH i da smo kao takvi jako neisplativa investicija. Sloboda kretanja i vizni rezim su nas sputavali da sviramo koncerte po Evropi, a to je vitalan uslov za potpisivanje ugovora i nikom od potencijalnih izdavaca nije padalo na pamet da se o tome brine. Tu sam polako poceo da shvatam da meni, kao gitaristi, kompletan balkanski prostor nece donijeti bogatu karijeru i onda sam odlucio da pronadjem bolje uslove u nekoj drugoj drzavi. Godine 2003. sam primljen na najjaci americki koledz moderne muzike, "Berklee College of Music", ali nisam uspio da skupim dovoljna sredstva za skolovanje. Dok sam trazio druge alternative, u Bosni i Hercegovini sam saradjivao sa muzicarima svih kalibara. Svirao sam bezbroj klupskih koncerata, humanitarnih koncerata, organizovao neke humanitarne projekte i koncerte, napisao muziku za film Dubravka Bibanovica "Zaboravljena Poslovica", zajedno sa kompozitorom Asimom Horozicem, pomagao raznim izvodjacima kao studijski muzicar itd. Vjerujte da od svega nisam nikad nista zaradio i da je tada bilo jasno da cu morati da napustim BiH, bar na neko vrijeme. Za "London Guitar Institute" sam cuo preko mog omiljenog magazina "Guitar Techniques" i prijavio sam se za audiciju koju sam prosao. I tada sam razmisljao da li da nastavim karijeru u Bosni i Hercegovini, ali... kroz citavu borbu sa cinjenicama kao: nesredjenost drzavnog uredjenja, nepostovanje Zakona o autorskim pravima, finansijski problemi, moderni narodnjacki muzicki sund koji je sve preplavio, nezainteresovani mediji (cast izuzecima), poplava necivilizirane populacije... sve je to bilo bilo dovoljno da se odlucim za odlazak koji je, opet, sam po sebi bio novi rizik. Mislim da sam dovoljno uradio za BiH i za moj grad Tuzlu, ali jednostavno "I had enough" i shvatio sam da ja tu jednostavno ne pripadam kao muzicar. Trenutno sam na drugoj godini prestiznog "London Guitar Institute" i jako sam zadovoljan postignutim ovdje, u Engleskoj. Nemam nikakvu stipendiju ni sponzorstvo i radim kao graficki i web dizajner, od toga trenutno zivim i sam se izdrzavam i skolujem.

Emir Hot (u backstageu Muzickog Centra Pavarotti, Mostar, BiH)

Zbog cega London?

Ja smatram da je skolovanje, svakako, najsigurnija investicija u bilo cijoj karijeri. Kod nas ne postoji skola moderne muzike za elektricnu gitaru, a ova u Londonu je napoznatija u Evropi i ona mi se po svom programu i konceptu svidjela. Sada sam u rukama izuzetnih profesora sa svjetskom karijerom i nevjerovatan je osjecaj biti u takvoj ustanovi sa gitaristima kojima sam se nekad odusevljavao slusajuci njihovu muziku i gledajuci ih u svojim omiljenim gitarskim casopisima. Ovdje sam sa ciljem da zavrsim zapoceto skolovanje, a nisam jos uvijek siguran da li cu ostati da zivim u Engleskoj.

Vrijeme koje provodite u Engleskoj...?

Engleska je zemlja koja za razliku od BiH, ne trpi nikakav vid opustanja. Ovdje bukvalno svi rade i niko, cak ni mladji od 15 godina, nemaju puno slobodnog vremena. Sedam dana u sedmici sam fokusiran na skolu i na posao. Cesto sviram klupske koncerte u Londonu, a kad imam malo slobodnog vremana pisem svoju prvu knjigu - "Rock gitara sa modalnom teorijom", koja ce biti na nasem jeziku, koju cu, nadam se, zavrsiti ovoga ljeta.

Emir Hot i Mike Terrana (London, UK)

Svirate heavy metal. Odakle ljubav prema toj vrsti muzike?

Svaki umjetnik sebe pronadje u nekom stilu koji mu omugucava da se najbolje izrazi. Gitaru cujete u skoro svakom muzickom pravcu, ali su rock i heavy metal pravci gdje gitara, po mom ukusu, najvise dolazi do izrazaja. Ja volim tu snaznu i pozitivnu energiju koja se osjeti u takvoj muzici i u njoj se najiskrenije muzicki izrazim. Nisam ogranicen sa stilovima i volim slusati razne muzicke pravce. U skoli sam vec polozio R&B, JAZZ, REGGAE, COUNTRY i sada radimo, ROCK FUSSION. Takodje, slusam klasicnu muziku, a veliki sam ljubitelj bosanske sevdalinke cije motive cesto ubacim u svoje rock kompozicije.

Saradjivali ste sa poznatim bendovima. Kako je doslo do te saradnje?

Dok sam svirao u grupi NEON KNIGHTS, nas menadzer, Emiliano Nanni, imao je jako dobre kontakte sa poznatim rock grupama. Preko njega nije bilo tesko doci do takvih susreta koji su nama puno znacili. Bili smo sa grupama IRON MAIDEN, DREAM THEATER, DEEP PURPLE, RAGE... Tada smo u prosjeku imali oko 20 godina i to je za nas iz Bosne i Hercegovine bilo nesto nevjerovatno. Svirali smo i sa poznatim grupama u Francuskoj, na otvaranju Svjetskog prvenstva u fudbalu 1998. godine. Poslije sam kroz grupu SOUTHERN STORM opet upoznao jako dobre bendove i ljude iz muzickog biznisa, a najvise zahvaljujuci nasem tadasnjem menadzeru, Dragutinu Matosevicu, koji danas drzi jako posjecen muzicki web site www.old.barikada.com . Neke kontakte sam uspio da sacuvam, a neki su se dalje desili, usput kroz karijeru. U skoli danas svaki dan srecem gitarske legende o kojima sam nekad samo sanjao da cu ih upoznati. To je sve postala svakodnevnica i nesto sasvim normalno. Danas saradjujem sa nekima od njih i o tome ce se uskoro vise cuti.

Emir Hot i Dean Clea Brkic (Split, Hrvatska)

Snimili ste i album sa splitskim pjevacem grupe "Osmi putnik" koji treba da se pojavi na trzistu. O cemu se, zapravo, radi i kakva je to saradnja?

Radi se o instrumentalnom albumu "QUARTERWORLDS OF FANTASIA" koji sam snimao prije dvije godine kod mog velikog prijatelja i novog pjevaca splitskih legendi - "Osmi Putnik" - Deana Clea Brkica. On je imao 12 sirovo napisanih kompozicija koje je trebalo gitarski aranzirati i snimiti u studiju. Pozvao je mene i sve smo to snimili u njegovom studiju u Splitu, u januaru 2004. godine. Meni je to bio veliki izazov jer sam oduvijek zelio da snimim instrumentalni gitarski album. Album se jos nije pojavio na trzistu jer je Dean prezauzet obavezama prema grupi "Osmi Putnik", kao i sa produkcijom raznih hrvatskih grupa, sto i jeste njegova profesija. Sada je sve pri kraju i zavrsavamo pregovore sa legendarnim bubnjarem grupe "RAGE" - MIKE TERRANA (ex. Yngwie Malmsteen, Axel Rudi Pell, Artension...) koji bi na ljeto u Splitu, za taj projekat, trebao snimiti bubnjeve. Tri pjesme sa tog albuma (jos uvijek u radnoj fazi) mozete cuti na mojoj web stranici http://www.myspace.com/emirhotguitar gdje, takodje, mozete pogledati i neke video clipove, biografiju, slike itd... Album ce uskoro biti na svjetskom trzistu i od njega puno ocekujem.

Emir Hot (kao pobjednik Guitar Hero UK 2005, London, UK)

Na prestiznom takmicenju u Londonu protekle godine, primili ste nagradu. Kakva je to nagrada i sta vam ona znaci?

Prosle (2005.) godine sam se prijavio na audiciju za veliko gitarsko takmicenje, "GUITAR HERO UK 2005", koje se odrzalo na londonskom Wembleyu, u sklopu velikog gitarskog velesajma. To je organizovao gitarski gigant "ERNIE BALL" i takmicenje je za mene bilo veliki izazov. Prosao sam dva kruga kvalifikacija gdje nas je od 500 gitarista u finale uslo samo 9. Za taj dan sam spremio kompoziciju mog velikog uzora VINNIE MOORE-a, "Race With Destiny", gdje sam kao sveukupni pobjednik osvojio gitaru "Ernie Ball Musicman Axis", pojacalo "Ashdown Fallen Angel”, "Hercules guitar stand", mnostvo sitnog potrosnog materijala kao sto su zice, trzalice... O ovom takmicenju su pisali svi poznatiji engleski casopisi u kojima sam se i ja pojavio. Smatram da je to veoma vazan poen u mojoj karijeri i ovdje to svi veoma cijene.

Emir privatno... (gdje ste rodjeni, gdje ste zivjeli, godiste, nesto o vama...).?

Rodjen sam 23. februara 1978. godine u Tuzli. Zivio sam u Tuzli sve do odlaska u London. Tamo sam jedno vrijeme pohadjao nizu muzicku skolu i zavrsio srednju elektrotehnicku skolu. Svo vrijeme sam se bavio muzikom, a radio sam i kao graficki dizajner u gotovo svim, u to doba, poznatijim grafickim kucama iz Tuzle. Po horoskopu sam riba i po prirodi sam jako tvrdoglav, ali cesto sa dobrim razlozima! Volim drustvo i nocni ľivot, ali na malo stariji nacin od danasnjeg, modernog. Iako sam rock muzicar, ne volim buku i galamu. Po nacionalnosti sam rocker, a moja religija je ROCK AND ROLL. Politika me cesto interesuje, ali se njom ne bavim. Jos nisam ozenjen, ali danas sretno zivim sa svojom djevojkom Danielom iz Slovacke. Imam puno prijatelja u Tuzli i citavoj Bosni i Hercegovini i nikad ne zaboravim da ih obidjem kad god za to imam vremena. Iznad svega, najbolji je prijatelj mi je moja majka Zineta od koje redovno dobijam nevjerovatnu podrsku i najkorisnije savjete u zivotu. Obozavam provesti vrijeme sa svojom najblizom familijom, a to su, pored majke, brat Skender, necakinje Ema i Vanja i necak Irvin.

Emir Hot i Vinnie Moore (London, UK)

Kako provodite slobodno vrijeme?

Svo moje vrijeme je muzika i sve sto ide sa muzikom. Ako imam slobodnog vremena, onda odem pa pogledam neki koncert. Svakodnevno citam raznu strucnu muzicku literatutu i muzicke casopise. Pisem i knjigu "Rock gitara sa modalnom teorijom" koja je edukacijskog karaktera i uz koju ce se distribuirati i CD sa snimljenim primjerima iz knjige. To ce biti moj poklon gitaristima sa nasih prostora koji zele ozbiljnije uci u svijet gitare uz moderan program koji se koristi u evropskim i svjetskim skolama.

Sta nakon studija?

Postoji mnostvo opcija sta dalje. Ako u narednih 5 godina ne uspijem osigurati muzicku karijeru, uvijek imam graficki i web dizajn kao rezervu. U Engleskoj su ta pitanja rijetkost jer ovdje svako ko zavrsi fakultet zna sta i kako dalje. Ja se nadam da ce muzika svakako biti moja primarna profesija od koje cu moci normalno zivjeti.

Emir Hot (London, UK)

Neostvarena zelja...?

Jos nisam iskusio, kako je biti otac, imati sretnu porodicu i biti potpuno situiran u zivotu. Poznato je da su zivoti muzicara i umjetnika uopste, obicno boemskog karaktera, ali ja ne bih bas potpuno krenuo tim putem. Sretna porodica je nesto sto iskreno zelim.

Skoro ste svirali u BiH. Kakvi su utisci?

Sto se tice Emira Hota i Bosne i Hercegovine sa muzickog aspekta i muzicke saradnje, ta prica je definitvno zavrsena. Za sve ono sto sam i ranije znao da je istina, ovaj put sam to samo cvrsto potvrdio. Na zadnjoj turneji sam se uvjerio da je u Bosni i Hercegovini jednostavno nemoguce se baviti muzikom. Tamo se na muzickom planu apsolutno nista legalno ne radi i svaki je ozbiljniji rock muzicar u Bosni i Hercegovini osudjen na propast. Ja sam prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu dobio 100%-ne garancije da je sve spremno za turneju, a kad sam dosao, uvjerio sam se da apsolutno nista nije uradjeno sto je bilo obecano i ta je turneja za malo propala, da ja stvar nisam uzeo u svoje ruke i spasio sto se moglo spasiti. Osmi Putnik (koji je bio dio "paketa" - Markonee (I) + Emir Hot (BiH) + Osmi Putnik (HR), op. urednika) uspio je da odsvira koncert u Sarajevu koji sam ja na kraju morao da platim umjesto organizatora, a bilo je samo 100 ljudi jer nisu bili zalijepljeni ni plakati. Organizator nije poslao nikoga da se brine o tom koncertu tako da sam za malo morao da cijepam karte na ulaznim vratima umjesto da sviram. Na kraju sam odsvirao samo jednu kompoziciju i zao mi je publike koja je na koncert dosla radi mene. Dva dana kasnije na koncertu u Tuzli je bilo samo 50 ljudi iz jako slicnih razloga i totalno neozbiljne organizacije. Ja, poslije svih neugodnih iskustava, definitivno nemam namjeru da se u Bosni i Hercegovini vise bavim muzikom. Htio sam samo da dodjem i da nastupam, a na kraju sam ja ispao i organizator i konobar i sofer i sve ostalo sto nije imalo veze sa sviranjem. Takvo se nesto samo u Bosni i Hercegovini moze desiti i ta drzava nije ni zasluzila da ima ista bolje jer su i ljudi i pristup bilo kojem poslu totalno neozbiljni. Vidio sam da se jos uvijek, tacnije vise od 10 godina nakon rata, prodaju piratski muzicki proizvodi u centru grada sto je apsolutno zakonski nedopustivo i da je sva muzika u Bosni i Hercegovini totalna katastrofa - od kvaliteta do same prezentacije iste. Ljudi se, takodje, ne trude da se situacija popravi, a ima talentovanih muzicara koji, na zalost, samo propadaju. Meni licno kao muzicaru, takva Bosna i Hercegovine vise ni za sta ne treba osim da obidjem svoju familiju i prijatelje.

Stay hard and play strong !!!

Emir Hot (London, UK)

---