P: Ono što mi izdaleka vidimo, vezano za tvoju grupu, su vaši diskografski uratci. Poslije uspješnog albuma "Drveća i rijeke", izdali ste i album "Dokumenat", live snimak nastupa u emisiji Izštekani, Jure Longyke, jesam li u pravu?

O: Da, to je njihova legendarna emisija na slovenskom radio valu 202, emisija u kojoj razno-razni izvođači, raznih muzičkih orijentacija nastupaju u nekoj vrsti unpluggeda. Općenito, kad ja moram prevaliti riječ unplugged preko usta..., za mene ne postoji unplugged, osim na klupi ispred zgrade, jer sve ostalo je na ovaj ili onaj način uključeno u struju, al hajde... Dakle, taj session se snima, studijski uvjeti su dobri za snimiti takav session, tako da smo se odlučili objaviti to na ploči, mada mi je dugo trebalo, jer imali smo taj materijal, pa ga je trebalo miksat', a meni se to nije dalo, jer uvijek imam nekog drugog posla. Više se volim baviti novim pjesamama nego miksati stare i već objavljene, ali na kraju mi je drago da smo to napravili, jer je to baš fina i solidna ploča koja na neki način rekapitulira našu karijeru, kol'ko da ja kažem da za rekapitulaciju uvijek ima vremena, ali zadovoljan sam s njom.

P: Taj album sam dobio i prezentirao ga u radio emisiji Jeans generacija. Međutim, činjenica je da dugo niste ništa novo izdali, znači, slijedi novi materijal?

O: Biće tri godine kako mi pripremamo ploču koja je, po meni, možda i ključna u karijeri, kako bi' ja volio da se pozicioniramo nakon nje.

P: Hoće li to biti neki zaokret?

O: Pa ne mogu ja govoriti o zaokretu, mi zaokrećemo non-stop, iz ploče u ploču i mislim da se dosta promijenilo u zvuku od naše prve ploče. Tako će se desiti i ovog puta, tako da to nije ništa specijalno kod nas. Za nekog drugog bi to možda bio zaokret, a za mene je to normalno da smo non-stop u "krivini"... ali, hoću reći da to ide relativno sporo zato što smo napravili dosta pjesama, a samo pola će ih završiti na ploči, na koncu. Mi smo sad ove godine krenuli, od trećeg mjeseca, pa sad do ljeta, snimili smo 80 % toga, i već smo se sa Friedmanom dogovarali za miks u Americi, on je te pjesme već dobio, ali to još nije gotova ploča, nije gotova u tom jednom stvaralačkom smislu. Htio bih još pjesama imati i htio bih zaokružiti cjelinu, što će sad oduzeti vremena, dakle, imat' ću jednu situaciju gdje će 80% ploče već biti miksano, a 20% neće biti ni iskomponirano. Ali, rek'o sam sam sebi, a toga su i ostali svjesni, da ćemo potrošiti vremena onoliko koliko to zahtjeva ploča, a ne koliko mi mislimo da bi trebali, jer po biznisu trebali bi već imati ploču vani, ali ništa dok ja nisam sto posto zadovoljan.

P: Do mene su stizale vijesti da ste vi bili i u inostranstvu, Engleska itd...Mislim da je to veliki uspjeh i za vas i za našu muzičku scenu.

O: Pa, ne znam. Meni je normalno da ovaj bend svira svuda po svijetu, tako i u Londonu, gdje smo bili. Mislim da sam prošli put u Tuzli govorio o turneji koju smo imali po Njemačkoj, zatim smo bili u Irskoj. Muzika je jedan univerzalan riječnik, koliko god oni razumjeli riječi pjesama ili ne, tako da što više sviraš vani to si manje fasciniran svojim prisustvom, zato što raditi posao vani puno je više nego što moj bend u ovom trenutku može napraviti. Tu se radi samo o nekakvim koncertnim izletima u neku zemlju, a ne o karijerama koje mi planiramo raditi u inozemstvu, zato što je to malo krupniji zalogaj koji ne ovisi samo o bendu.

P: Apsolutno se slažem s tobom. Uvijek se sjetim intrervjua kad je član grupe Colonia rekao da kad su samo pročitali ugovor, odmah su odustali od cijele te inostrane karijere. Prema tome, to je nešto zaista ozbiljno i nije dovoljno reći: "Znamo dvaj'st pjesama i 'ajmo im pokazat!", ali ipak, da te pitam, kakve su reakcije bile, da li je to bila engleska publika, naša, mješana?

O: Kad smo prvi put svirali, bilo je nešto naših, recimo 30%, a sad kad smo ove godine išli... pošto je Spitz jedan mali klub, ali klub koji je na cijeni u Londonu i ima programsku politiku prema kojoj dolaze razni bendovi iz cijelog svijeta, dakle, dolaze bendovi iz egzotičnih zemalja, tako da govorimo o londonskoj publici, to je multi-kulti publika. Mnogi od njih nisu ni rođeni Londončani. Tu imaš od afrikanaca do azijata. Čak mi je jedan Japanac prišao poslije koncerta, zainteresovan za booking banda. Htio je da sviramo u Japanu, što mi je bilo genijalno. Baš sam se mislio, svi se šprdaju: "Big in Japan", kao velik si u Japanu, a "pušiona" si na tržištu na Zapadu, ali ja kažem: "Jako bih volio biti velik u Japanu!". No dobro... to je publika koja ne razumije tekstove, ali koja... znaš ono, ja mislim da je moj bend svjetski bend, uvijek sam tako gledao na stvari. Prestar sam da bih bio mladenački prepotentan, naprosto tako radim. Nisam uvjetovan tržištem. Ako radiš muziku, ne zanima me iz koje si zemlje, kao što sam rekao maloprije, muzika je univerzalni jezik i ako ja ne uspijevam dobiti njenu univerzalnost, to znači da ona nije dobra.

P: Znam, a i mnogi drugi znaju, da je Yaya tvoja supruga (ex pjevačica grupe Jinx, op.a.). Da li smo Yayu izgubili na muzičkom planu?

O: Mislim da ne. Ovo je najgenijalnije pitanje koje sam čuo o reoformiranju Jinxa!... Ovo još nisam čuo! Svi pitaju "drito u glavu", ovo je fenomenalno!... (smijeh) Evo, zaslužili ste odgovor! Mislim da ne.... (smijeh) ...

P: Ja znam da ona (Yaya) sada pravi nakit, vrlo lijep i originalan, ali ne mogu da prežalim da nema njenih muzičkih uradaka. Vjerujem da će ih bit'.

O: Moja supruga je multitalentirana. Bilo bi bez veze da to govorim samo zato što mi je supruga, ali ona to je'! I kao pjevačica i kao slikarica. Potcijenjena je zato što u slikarskim krugovima imaš određene kaste koje kad si uspješan u nekoj drugoj feli, onda oni svi mašu rukom i govore: "Ona je pjevačica!". I u tom nakitu, npr... to su unikati koje oni koji to prepoznaju uzimaju od nje. Tako da... mislim da će se ona još baviti pjevanjem...

P: Okej, znam da ne želiš ništa više reći, to i cijenim. Još da te pitam, prije nego te ostavim tonskoj probi, kad da očekujemo taj vaš materijal na tržištu, rekao si da ne žuriš, ali onako, orijentaciono.

O: Bio bih jako zadovoljan da ona izađe u 10. mjesecu sljedeće godine.

P: Da materijal sazrije?

O: Ne, to je jako kratak period, to je užasno brzo, stvarno... jako brzo, a i to su stvari koje ostaju iza mene i iza benda. Jednog dana ne vodiš računa o tome da li si žurio ili nisi žurio, nego da li je to bilo dobro ili ne. Što sam stariji to si manje opraštam, a što si manje opraštam...

P: Izvini što te prekidam, ali moram te pitati da li si ti muzički obrazovan ili tvoja muzika dolazi iz duše?

O: Da, jesam muzički obrazovan, ali hoću reći... šta to znači biti muzički obrazovan, kad nemaš duše?

P: Dobro, mislio sam da li svoju muziku radiš zanatski ili je to baš osjećaj, feeling?

O: Ja volim za sebe reći da ništa ne znam, jer kad bih bio siguran da znam napraviti pjesmu i to na koji način, a to je zanat, onda sam duboko uvjeren da to ne bi ništa valjalo. Kad napravim pjesmu koja je dobra, stvarno sam sretan, ali već u sljedećem trenutku, kad radiš na nekoj novoj pjesmi spoznaš da zapravo... nemaš pojma ni o čemu. I upravo, razgovarate s čovjekom koji ništa ne zna. Ima ovih bravara, koji znaju barem postavit' kvaku, ja ne znam ni to. Uvijek je neizvjesno da li ću znati doći do neke pjesme ili ne. Ona obično dolazi sama, pa joj ja, više-manje, odmažem da se porodi... (smijeh).

P: Evo zaista zadnje pitanje. Reci mi, evo, sad upravo imate koncert, vašu playlistu. Na šta bi ti dao težište, da ja kao slušatelj posebno obratim pažnju i kažem: "E, to je to!".

O: Koncert je kao film. Ne mogu ti reći u filmu: "Znaš, u dvadeset i sedmoj minuti pogledaj ovaj kadar, to je bez veze...". Ali dobro, mi sviramo dosta novih pjesama, koje ćemo tek sada objavljivat'. Mada, ja sam ih već duže vremena stavio u materijal koji sviram, jer prvo mi je gušt, a i bolji je fol koncerta sa tim pjesmama, čisto je interesantnije to poslušat'. Ima ih jedno tri-četiri nove. I eto... ali kažem, težište je uvijek na nekakvom filmu i na float-u koncerta i on mora uvijek biti konzistentan, a manje na pojedinim pjesmama, one ništa ne znače. To je kao da vadim neku pričicu iz knjige.

P: Dubravko, hvala ti puno.

O: Hvala Vama.

Interviewer: Dragutin Matošević Tuzla, Bosna i Hercegovina info@barikada.com

---