Boris: To o prisnijem kontaktu u manjim prostorima izmislili su muzičari koji sami ne mogu napuniti velike prostore. Mi smo u ovoj turi (promocija box seta "Lik i djelo"), između ostalih, imali i jedan veliki koncert u ljubljanskim Križankama, za oko dvije tisuće ljudi i nedavno opet u Ljubljani u legendarnom (ali malom) klubu "Orto bar" za nekih sto pedeset posjetitelja. Veliki koncerti stvaraju i puno veći pritisak, ne toliko na samom nastupu, koliko prije njega, kad treba odraditi sve one promotivne radnje koje od tebe traži organizator kako bi napunio taj veliki prostor. Za male klubske svirke te komercijalne predigre nema, dođe stotinjak pravih fanova, svi se dobro zabavimo i to je to.

Darko: Dali se još dešava da vam zabrane nastup kao nekada?

Boris: Ne. Sad nam zabranjuju čak i vježbe za nastup. Evo primjer: prije nastupa u Ljubljani vježbali smo u prostorijama kazališta "Glej" gdje smo kasnije, nekih desetak dana prije nastupa, imali novinarsku konferenciju i održali jednu malu svirku zatvorenog tipa, samo za pozvane prijatelje. Na jednu od vježbi, usred bijela dana, banuli su milicajci jer nas je prijavio neki susjed, koga je vjerojatno smetalo to što u sastavu nemamo harmoniku. Nikakva objašnjenja nisu pomogla, ni to da je kazalište registrirano za takvu vrstu djelatnosti, ni da je dobro izolirano, ni da ćemo, evo, sada malo tiše svirati itd. Opičili su nam kaznu i morali smo obećati da više nećemo remetiti javni red i mir.

Darko: Koje svoje pjesme najradije izvodite na koncertima?

Boris: Pošto su sve svirke iz ove ture nekakva promocija našeg CD box seta "Lik i djelo", skockali smo repertoar koji sadrži pjesme sa svih naših albuma. Naravno, izabrali smo one pjesme koje nam leže i koje volimo svirati. Ima tu kratkih dvominutnih rock & rollova a la "Plesne cipele", "Ja imam ritam", "Mlad i vječan", a i dužih, ozbiljnih, takozvanih "programskih pjesama" kao što su: "Dobro jutro madam Jovanović" ili "Jeste li vidjeli djevojčice?" No, ako već moram da se opredjelim, mislim da nam sada, pod stare dane, najbolje legnu stvari koje mirišu na blues, a to su naprimjer: "Odmah kaži da", "Blues gnjus", "Blues napuštenog psa" itd.

Darko: Kakva su iskustva grupe sa drugim muzičarima? Zajednički nastup sa nekim kolegama? Možemo li na Rock Otočcu očekivati kakvo iznenađenje? Neki vaš nenajavljeni specijalni gost?

Boris: Na našem prvom i za sada jedinom pojavljivanju, 1998 godine na Rock Otočcu, za koje je "kriv" Franci Kek i njegova moć ubjeđivanja (i tada smo imali jedan duži period nenastupanja), gost nam je bio naš prijatelj, "bivši Idol", Vlada Divljan (leader ex grupe Idoli, op.a.). Vlada već godinama živi i radi u Beču, u stalnoj smo vezi, a nedavno nas je i posjetio na našem koncertu u Mariboru. Sjećam se da smo tada, na tom "Rock Otočcu", uživali svirati njegove "Maljčike", "Malenu" i "Rijetko te viđam sa djevojkama". Za ovu godinu sve je još otvoreno, no sigurno je da dolazimo sa pojačanjem u vidu dvojice muzičara od kojih Cole svira udaraljke i pjeva, a Miki pjeva i svira saxofon. Ako i planiramo neko iznenađenje, ja ti sada to ne smijem reći, jer to onda više i neće biti iznenađenje, zar ne?

Darko: Vaši planovi do nastupa na Rock Otočec festivalu?

Boris: Od planova bih pomenuo promociju dokumentarnog filma "4 koncerti za Buldožer in ..." koja će se održati u ljubljanskom kazalištu "Glej", 22. maja 2007. godine, dakle za nekih desetak dana (evo, vraćamo se na kraj zločina). Naime, naš prijatelj, vizualni umjetnik i autor dizajna za album "Lik i djelo", Rudi Uran, sa kamerom nas je pratio na koncertima u Ljubljani, Mariboru, Zagrebu i Beogradu i iz snimljenog materijala, u vlastitoj produkciji i režiji, sastavio jedan kraći, 40-to minutni film. Opet ćemo pozvati prijatelje, biće nešto pića i klope. A što nam više i treba?

O grupi BULDOŽER, u nastavku, govori osnivač grupe - Boris Bele

Krajem 60-tih, Boris Bele osniva grupu SINOVI u kojoj su i Borut Činč (klavijature) i Andrej Veble (bas), a nešto kasnije Boris predvodi i grupu SEDAM SVETLOSNIH GODINA u kojoj su ponovo i B. Činč i A. Veble, ali i Dušan Žiberna (gitara) i Andrej Trobentar (vokal). Prvi zapažen nastup imaju na festivalu BOOM 74 nakon čega im se pridružuje i Marko Brecelj, a od početka 1975. godine nastupaju pod imenom BULDOŽER. Tada su u grupi; B. Bele, M. Brecelj, B. Činč, A. Veble, Uroš Lovšin (gitara) i Štefan Jež (bubnjevi).

Buldožer je svakako ključna karika u razvoju popularne kulture na ovim prostorima. Grupa koja je u nekadašnjoj Jugoslaviji doslovce sama izvršila ulogu "prevodioca" rock glazbe iz infantilno - zabavne faze u uznemirljivije, subverzivnije i svakako slobodnije forme. Ovaj bend, formiran u Ljubljani, sredinom sedamdesetih godina, udario je temelje modernog rock izraza u tadašnjoj zajedničkoj državi, te bio preteča slijedećeg tektonskog poremećaja - novog vala.

Već je prva njihova ploča, "Pljuni istini u oči" (1975), potpuno je obrnula optiku dotadašnjeg viđenja pop glasbe pobudivši neviđenu pažnju kritike. Uzbuđenje dežurnih moralista samo je povećalo privrženost novostasale publike, što je od spomenutog albuma stvorilo možda i najkultniji vinilni produkt cjelokupne povijesti rock glazbe na prostoru nekadašnje Jugoslavije, a od Buldožera prvu instituciju nove i drugačije rock scene.

Buldožer je uprkos čestim zabranama i sumljičenjima, intenzivno nastupao, te 1976. godine pripremio material za svoj drugi album, "Zabranjeno plakatirati", koji je dugo ležao u stolu urednika PGP RTB. Ploča je 1977. godine, ipak, izišla, ali za ljubljanski Helidon, od strane budućeg stalnog diskografskog partnera.

Glazba za film "Živi bili pa vidjeli" donijela je skupini prestižnu "Zlatnu arenu", dvije godine kasnije. "Izlog jeftinih slatkiša" objavljen je u rujnu 1980. godine i postao je najprodavaniji album Buldožera, svakako i zaslugom velikog hita "Žene i muškarci". Slijedila je tematska ploča, "Rok end roul" (1981), te koncertni dupli album, "Ako ste slobodni večeras", snimljen u zagrebačkom "Kulušiću", 1982. godine, kao rezime učestalih turneja proteklih godina. Pločom, "Nevino srce" (1983.), okončano je prvo razdoblje djelovanja skupine.

Kompaktna kompilacija, "Nova vremena" (prvi rock CD u tadašnjoj Jugoslaviji), objavljena je kao zaključak dotadašnjeg stvaralaštva grupe koja je obilježila sedamdesete i osamdesete godine.

Buldožeri su se 1990. godine počeli okupljati na neobaveznim probama, koje su polako prerasle u ozbiljan rad. Snimanje novog materiala započelo je još 1992. godine, a tragično se završilo septembra 1993 godine u požaru Studija Tivoli, kada su uništene već potpuno završene snimke. Poslije kraće stanke, cijeli je posao ponovljen u domaćem studiju "Činč". Dugo stvarani album zapletene (pred) povijesti, "Noč", konačno je izašao 1995. godine.

Septembra 2006. godine izlazi, "Lik i djelo" (Racman / distr. Dallas), osmerostruki luksuzni box set sa prigodnom bogato opremljenom informativnom knjižicom. U boxu se na CD formatu nalaze sve ploče, koje je grupa Buldožer snimila u razdoblju od 1975 do 1995 godine.

Da bi taj, za grupu svakako značajan događaj, dostojno promovirali, članovi grupe Buldožer se nakon skoro deset godine ponovo okupljaju i održavaju seriju koncerata (Ljubljana, Maribor, Zagreb, Beograd) na kojima sviraju izbor skladbi sa svih albuma.

Tekst za objavu pripremio: Darko Budna

+ Darko Budna Koprivnica, Hrvatska darko.budna@kc.htnet.hr

---