Nikša Bratoš
Razgovarano 23.11.2001. godine

P: Poštovani Nikša. Ukratko bih te predstavio mlađim konzumentima zabavne muzika. Rođen si 1959. godine u Travniku. Vezano za tvoje školovanje trebalo bi istači da si završio nižu muzičku školu (violina), a kasnije i srednju muzičku školu (klarinet). Završio si fakultet elektrotehnike. Od instrumenata sviraš violinu, klarinet, kontrabas, saksofon, sve vrste gitara, klavijature i ko zna šta još. Da li sam propustio reči nešto važno iz tog perioda tvog života - ima li se ovome šta dodati?

O: Tada nije postojala satelitska TV, videoteke, PC, PlayStation, kompjuterske igrice i ostalo, što je ostavljalo puno više vremena za radio, muziku i traženje nečega u samom sebi. Od radio programa mogao sam "uhvatiti" Sarajevo 1 i Sarajevo 2, te po lijepom vremenu Radio Zagreb i Radio Luxembourg. Iz toga slijede muzički utjecaji na ono što volim i ono što radim (SA1 - narodna muzika, SA2 - ozbiljna, ZG - zabavna i LUX - rock). Tako da i danas sve to volim (i slušati i raditi).

P: Dolaskom u Sarajevo počinješ se ozbiljnije baviti muzikom. Svirao si u raznim bendovima - Eskadrila, Opera Lu, Bonton Baya i Valentino. Od 1988. godine si producent grupe Crvena Jabuka, a nerijetko i sviraš sa njima na njihovim važnijim nastupima. Šta bi nam mogao reći o ovoj fazi tvoje muzičke karijere? Koju vrstu muzike su svirali naprijed pomenuti bendovi i koji su od njih ostavili snimljenog zapisa iza sebe? Koja od grupa u kojoj si svirao je bila najbliža tvom poimanju uspješnog muzičkog izražavanja?

O: Mladost, studentski dani, i pokušaji da se na jednom mjestu nađu ljudi sa sličnim muzičkim ukusom, sa dobrim idejama, i još da se međusobno mogu podnositi duže od 3 probe. Stilovi su bili razni, od blues-rocka (Eskadrila), punka (Opera Lu), do nečeg što je teško definirati (Bonton Baya). I danas mi je najviše krivo što je prvi album završio u "ladici" nekog u Diskotonu, a drugi nismo stigli završiti zbog vojske i sličnih stvari - "Ako neko ima te snimke, u bilo kom formatu, plačam koliko god traži!. Valentino i Crvena Jabuka su več "ozbiljne" stvari. Od svega nabrojanog, ni danas mi ni zbog čega nije žao, niti me nečeg stid. Bili su to dobri bendovi, ali i dobra vremena.

P: Kako je došlo do toga da si opet spakovao svoje stvari i preselio se, ovog puta u Zagreb? Šta je kumovalo toj tvojoj odluci?

O: U tom periodu sam se ozbiljnije počeo baviti produkcijom, a taj je posao vezan uz studio. Tada su se u Sarajevu uglavnom snimali "narodnjaci", a ono što je mene interesiralo (pop - rock), večinom se radilo u Zagrebu. Jugoton je bio neka vrsta diskografskog centra za taj tip muzike. Već prije nego što sam se preselio, skoro godinu dana sam radio u Zagrebu i boravio u hotelu. Preseljenje je tako bila logična posljedica, a i moja supruga kuha mnogo bolje nego oni u hotelu.

P: Ne vjerujem da si se odmah bavio producentskim radom čim si došao u Zagreb (ili jesi). Kako te je primila nova sredina i šta sada držiš vrijednim iz tog perioda vezanog za tvoj muzički rad?

O: Postao sam "samostalni producent" već prije dolaska u Zagreb. Iza mene je već bilo desetak vrlo tiražnih albuma - Valentino (2 albuma), Crvena Jabuka (2 albuma), Željko Bebek (2 albuma), Vlado Kalember (2 albuma), Boris Novković, Tajči ... To mi je donijelo status "klinca koji obećava", tako da su me u Zagrebu, a posebno u Jugotonu, lijepo primili.

P: Mnoge mlade muzičare, koji čitaju ovaj interview zanima - kakve predispozicije treba da ima neko ko odluči da se bavi producentskim radom? Koliko je presudna uloga jednog producenta u kreiranju konačne muzičke slike neke kompozicije? Koje najvažnije alate / tehnike koristiš u svom producentskom radu?

O: Producent u muzici = redatelj na filmu. Dakle, ne moraš ti napisati scenario (tj. pjesme), ne moraš ti glumiti (tj. pjevati ili svirati), ne moraš ti raditi scenografiju i kostimografiju (tj. aranžmane), ne moraš ti biti ni kamerman (tj. ton majstor), mada nešto od toga i možeš raditi, ali od početka do kraja preuzimaš odgovornost i odlučuješ, što se radi, kako se radi, kad nije dobro i kad se radi ponovo, kad na koncu - jeste dobro. Kad ne valja, moraš znati što napraviti pa da se to popravi. Najbolje je kad od gore navedenih poslova sve pomalo znaš, ili si radio. Treba znati sve, ili imati suradnike koji znaju sve. Od muzike do tehnike (moraš znati koje mogućnosti postoje, da bi znao što možeš tražiti, kako od ljudi, tako i od uređaja). Treba znati što mogu pojedini instrumenti (od tonskog opsega, do boje i raspoloženja), i kako stvoriti neku zvučnu sliku, koji uređaji to mogu i sl. Ali prije svega, treba znati što u stvari hoćeš. Kako želiš da nešto zvuči. Jer ako imaš jasnu sliku u glavi, i još znaš kako je postići, onda ti samo treba vrijeme. A vremena nema uvijek dovoljno, no o tom čemo nekom drugom prilikom.

P: Danas nije rijetkost da se mladi bendovi "naoružaju" kompjuterima i raznim aplikativnim softwareom koji im omogućava snimanje i produciranje njihovih muzičkih djela. Tu bih nabrojao programe kao Cubase ili CakeWalk. Kakvo je tvoje mišljenje o njima? Koliko su oni dobri sa stanovištva tebe kao jednog profesionalca u oblasti muzike?

O: Kompjuteri su donijeli svojevrsnu demokratizaciju u muzici, tako da i oni koji ne znaju dirigirati orkestrom, niti napisati klasični aranžman, mogu imati svoju privatnu imitaciju orkestra (čak i vrlo dobru). Tako da više ljudi može svoje ideje dovesti do forme u kojoj se mogu slušati. Jedino ostaje razlika u samoj ideji. Ako je dobra - onda si uspješan, ako ne - probaš ponovo. Osobno volim kompjutere, na koncu - to mi je struka. Koristim Cubase i on mi je velika pomoć. Kompjuteri su super, jedino što ne valja, to je miš (mouse), jer toliko je dobrih ideja otišlo u vjetar dok dohvatim miš, pa dok otvorim prozor koji treba, dok obavim sva potrebna podešavanja ... i taman kad trebam zapisati onu ideju od maloprije, već sam je napola, ako ne i skroz zaboravio. Sličan problem je i telefon, koji po pravilu zvoni kod god ti ide najbolje, a takvi prekidi nekad totalno upropaste stvar. Zato je moj telefon najčešće isključen.

P: Posjetitelji web sitea www.old.barikada.com zamolili su me da te upitam: kako i koji su uvjeti da neki mladi bend dođe do Nikše Bratoša i da im on uradi produkciju jednog albuma - sa, recimo, 10 pjesama? Koliko bi to koštalo?

O: U pravilu - radim na procenat i imam dva uvjeta: 1. Svih 10 pjesama moraju biti dobre, po mom skromnom sudu. 2. Dok se radi, moja riječ je zadnja.

P: U novinama je pisalo da si postao suvlasnikom kompanije Croatia Records. To je lijepa vijest jer se ta kompanija konačno nalazi u rukama ljudi od zanata, u rukama onih koji znaju kako se uspješno vodi jedna ovakva kompanija. Pitanje je - kakva će biti generalna izdavačka politika firme Croatia Records?

O: Politika diskografskih kuća je u pravilu slijedeča: A) Želimo imati što manje izdanja, a prodati ih u što je moguće više primjeraka. To je ekonomski aspekt. B) Umjetnički aspekt kaže da trebamo imati izdanja na koja možemo i trebamo biti ponosni, pa makar nam ponekad donijela i gubitak, koji čemo onda pokriti iz tačke A. U tim okvirima će se kretati i izdavačka politika Croatia Recordsa.

P: Da li stignes da pratis savremena muzicka kretanja izvan Hrvatske? Koji bend / izvođač je u posljednje vrijeme privukao tvoju pažnju, a da je sa prostora ex Jugoslavije?

O: Moram priznati da se ne smatram dovoljno dobrim poznavateljem muzike u ex-YU. Naime, medijski prostor je suviše razjedinjen da bih mogao sve to pratiti, ali sam čuo par odličnih bendova iz Sarajeva, jedan iz Ljubljane, jedan iz Skopja i par iz Beograda. Ono što nam fali je nekakav Balkanski MTV, pa da ono što vrijedi s ovih prostora izađe van, na evropsku scenu, jer smatram da smo joj i više nego ravnopravni, a pogotovo ako se uzmu u obzir uvjeti u kojima se radi.

P: Tvoji planovi za budućnost. Kaniš li nastaviti isti posao, istim tempom ili će slijediti neke promjene u tvom daljem angažmanu na muzičkoj sceni Hrvatske?

O: Jedino što namjeravam je početi lagano kočiti, usporavati tempo, raditi manje projekata i tako ispuniti obećanje koja sam dao svojoj obitelji prije puuuuno godina. Pozdrav svima, Nikša!