| Barikada
- World Of Music - Interviews |
|
| ALEXANDRA
SLAĐANA MILOŠEVIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević |
Alexandra
Slađana Milošević
Razgovarano: 25.05.2001.
P: Slađana, ti si u vode rock and roll-a ušla kada si imala 12 godina svirajući
bas gitaru i pjevajući u nekom školskom bendu. Edukovala si se u oblasti
klasične muzike. Učila si svirati violinu. Nastupala si u teatru i eksperimentalnim
filmovima, kao violinista si bila članom Orkestra Radio-televizije Beograd
itd., itd. Iz samog ovog nabrajanja evidentna je tvoja posvećenost raznim
vrstama umjetnosti. Neosporno je da si se u svim njenim navedenim oblicima
dobro snašla. Kako ti je to uspjevalo?
O: Bog ima svoje puteve i mi se nekada uopće ne pitamo. Tokom školovanja,
pokazala sam talenat i interesovanje za mnoge oblasti. Profesor matematike
je smatrao da sam idealni budući atomski fizičar; profesor književnosti,
da sam budući pisac, a profesor violine, da sam, ako ništa drugo, budući
Jovica Kolundžija (čiji sam đak kasnije bila). Mnogi su planirali moje puteve,
a da pri tom nisu, Njega i mene, konsultovali. Kada sam otkrila scensku umjetnost,
prvobitno muzičku, a zatim teatarsku, očigledno da sam postala žrtvom magije
stvaranja. Interesovanja za različite oblasti ljudske kreativnosti i saznanja,
dobila su tako formu.
Stalno učenje novog i proučavanja krajnjih dometa saznavanja, neophodan
su preduslov napretka u umjetnosti. To se odnosi i na poznavanje muzičkih
pravaca. Obzirom da sam se već u svojoj četvrtoj godini počela baviti muzikom,
t.j. da je učenjem bolje upoznajem, moje iskustvo obuhvata sve vrste muzike,
od ozbiljne do eksperimentalne. Ipak, odluka da se bavim savremenom, pop
umjetnošću, proizilazi iz želje za izražavanjem i artikulisanjem sopstvenog
svijeta ideja. Biti reproduktivac, član najpoznatijeg svjetskog simfonijskog
orkestra, ili biti renomirani violinista, nije za mene bilo toliko privlačno,
koliko stvoriti makar i četiri originalna takta sopstvene muzike. Zato sam
se okrenula pravljenju one sinteze umjetnosti koja najbliže definiše lična
otkrovenja i unutrašnje kreativno događanje. Koliko u tome uspijevam, presudiće
oni koje moj rad zanima.
P: Ti si na početku karijere, za nekoga ko se pojavljuje u javnim medijima,
svojom pojavom iskakala iz ustaljenih klišea ustanovljenih u nepisanim pravilima
onog vremena. Javnost je bila šokirana tvojim oblačenjem, tekstovima pjesama
i samim pjesmama. Drago mi je da si na tom putu bila istrajna i pobijedila
evidentnu malograđanštinu. Pitam te, da li je to tvoje prkosno ponašanje
imalo i nekih negativnih konzekvenci u tvojoj karijeri?
O: Svaka nova istina je u početku bogohuljenje. Generacije koje su živjele
u jednom restriktivnom, ali po svojoj orijentaciji, zaštićenom društvu (govorim
o šest decenija komunizma), svaku promjenu su doživljavale kao prijetnju
opstanku. Strah od novine i izmjene stvarnosti, izrazit je na ovim prostorima.
Zato je bitka i za najmanji stepen slobode, za mene bila krvava bajka. To
nije pretjerivanje, moja duša i tijelo to vrlo dobro osjećaju.
Stara Jugoslavija i stara Srbija, bile su zemlje dobro navježbanih, dobro
dirigovanih robosljedbenika kvazi idealističkog sistema koji je uspješno
prodavao iluziju stvarnosti. Pravi život je nešto mnogo hrabrije, i to je
problem sa kojim se stari Balkan ovih dana suočava. Javljaju se, polako,
oni koji su spremni da prihvate dirigentsku palicu i da zagospodare sobom,
ali proces kolektivne individualizacije je jako naporan i dugotrajan.
Moje iskakanje iz prihvaćenog modusa ponašanja, redovno je bilo kažnjavano.
Odatle i posljednji "krik" - "Legalize Freedom" ("Legalizujte
Slobodu") na mom CD-u "Animal Tested". Ali, mislim da je priča
o legalizaciji ljudske slobode tema i za dolazeće generacije.
Ti oblici kažnjavanja, oni su bili onoliko standardni koliko su nestandardni
bili moji javni istupi: od medijskih zabrana do policijskih saslušanja i
hapšenja (ovo posljednje, ponovljeno je u predizbornoj kampanji Demokratske
Opozicije Srbije na Izborima 2000.).
P: Dobitnik si mnogim velikih priznanja za svoj rad. Koliko ti ona znače
i koje držiš najdražim?
O: Jedina prava priznanja su informacije koje pohrani ljudska svijest. Znam
da sam se ubilježila u memorijske kodove miliona ljudi i samo to ima vrijednost.
Više me obraduje susret sa nekim ko je u mom radu našao ili trenutno nalazi
inspiraciju, motivaciju, podršku, ili ponekad, suštinsku osnovu u životu.
Često sam imala priliku da gledam preslikanu sebe, ne imitaciju, već prepisanu
strukturu. To je zastrašujuća odgovornost i obaveza. Nove generacije nisu
svjesne uticaja koji umjetnici imaju na njihove živote. Važno je podsticati
progres i promjenu nabolje, bez obzira na priznanje. Mada je sasvim ljudski,
radovati se priznanju, ako ga dobiješ od drugih. Povremeno je potrebno svakog
od nas pohvaliti za lijepa djela. To nas navodi da budemo bolji od sebe,
a time i svijet obogaćujemo.
P: Poznato mi je da si direktno sarađivala sa mnogim
velikim umjetnicima is svijeta rock and roll muzike. Kakvi su oni izbliza
i uz kojeg od njih
si najviše "profitirala", u umjetničkom smislu, naravno?
O: Gotovo svi veliki umjetnici, koje sam imala prilike da sretnem, imali
su jednu zajedničku karakteristiku: opsjednutost unutrašnjim događanjem,
koju oni drugi definišu kao otuđenost, sebičnost ili ekscentričnost. Ova
zaokupljenost sobom je neminovnost stvaranja. Ako ne zadirete u dubinu stvari,
ne možete otkriti ništa novo, a da bi do suštine došli, potrebno je uložiti
cijelog sebe u tu pretragu.
Muzičari rock'n'rolla nisu uvijek pripremljeni za teškoće ovog procesa koji
njima gospodari i često gube oslonac i kontakt sa realnošću. Moderne mecene,
moćnici show businessa, bespoštedno i beskrupulozno troše živote ovih umjetnika,
ne obazirući se. Dva od mojih bliskih prijatelja i saradnika iz tog razloga
nisu više među živima. Pojeli su ih apetiti poslovnih advokata, menadžera
i izfabrikovanih mitova o rock zvijezdama. To su West Arkeen (šesti član
grupe Guns'n'Roses) i Jeff Buckley, američka zvijezda (sin Tim Buckleya koji
je preminuo u 28. godini kad i Jeff). Naravno da me, uključujući i moju sudbinu
umjetnika koji se uporno bori za nove prostore, njihova sudbina potresa.
Pišući muziku i tekstove sa Jeffom i Westom, uvidjela sam ogroman potencijal
koji su imali, a koji su okolnosti tako grubo prekinule.
Da li sam ja "profitirala" kako ti kažeš, ne znam? Ali, svijet
sluša tonove i misli koje su ova dva genija stvorila i u koje su i mene utkali.
Ja sam napisala muziku u koju sam njih, neminovno utkala. Jedni drugima smo
bili kreativna hrana.
P: Veliko je tvoje iskustvo u nastupima širom svijeta, na mjestima o kojima
drugi mogu samo sanjati. Bilo bi interesantno čuti o tome kako se show business
radi u svijetu? Molio bih te više detalja o obavezama organizatora i samog
izvođača u cilju uspješne organizacije u provedbi jednog r'n'r showa.
O: Ovo je pitanje za promotere. Moj prijedlog je, na primjer, okačiti "Rider" listu
jednog od svjetskih bendova i uputiti ljude kako se to u svijetu radi. Što
se mene tiče, moji prohtjevi su trenutno skromniji, ali za staru Jugoslaviju,
važila sam za jednu od zvijezda koje su "mnogo" očekivale. Na primjer,
tražila sam da budem … plaćena … ha, ha …
Show business u svijetu je, inače, kompleksna industrija sa većim brojem
činioca. Asocijacije muzičara, sindikati, diskografske kuće, publishing,
marketing, advertizing agencije, P(ublic) R(elation) agencije, lični menadžeri,
promo, tour, promotion menadžeri i naravno, entertainment advokati, od kojih
u USA sve počinje i završava. Svi ovi činioci uposleni su u zaštiti umjetnika
i njihovih dijela, organizaciji businessa i predstavljanju nečijeg dijela
publici. Umjetnik, ako je uspješan profesionalac, u USA, ima ugovore sa svakim
od ovih subjekata. Iz perspektive businessa sa ex YU prostora, teško je zamisliti
kako ova ogromna mašinerija funkcioniše, ali su svjetska pravila tako postavljena
da omogućavaju besprijekornu sinhronizaciju.
P: Možemo li mi, koji nemamo prilike doći do tvojih novih izdanja, dobiti
informaciju šta si u zadnjih nekoliko godina snimila? Još više me zanima
kakva je to vrsta muzike kojom se sada baviš i kakve poruke nose tvoje nove
pjesme?
O: Do mog posljednjeg CD-a, "Animal Tested", možete doći pouzećem,
ako ste na teritoriji YU. Naručiti ga možete na adresu: Dejan Nikolić, Dobraćina
14, 11000 Beograd, Srbija.
Najnovije vijesti o meni možete pročitati na mom web site-u: www.sladjana.com gdje
se nalazi spisak cijelokupne diskografije, kao i mnoge druge informacije.
Poslije albuma balada sa Darkom Kraljićem, 1988. godine, otišla sam na gostovanje
u Kinu, a zatim u USA, gdje sam izdala dva EP-a za producentsku kuću "Artists
At Work", USA. Deset godina kasnije, po povratku u YU, 1998. godine,
izdat je CD "Harmony", kompilacija sa 18 balada. Tu je pet novih
ili ranije neobjavljenih pjesama. Među njima je i duet "Jednom će neko
(morati sve da oprosti)" sa mojim bratom, Goranom Miloševićem (ex "Generacija
5") i koautorska pjesma, "Times Are Changing", sa Dereck Davisom
(pjevač grupe "Babylon A.D., kompozitor title-tracka za film "Robo-Cop
3"). O piratskim kompilacijama neću da govorim. Ima ih na desetine.
U novembru 2000. godine, u Londonu se pojavio moj CD, "Animal Tested",
u izdanju "Wastelands Unlimited" Record Company", Great Britain.
Disk nije izdat u YU, ali je uvežen u limitiranom tiražu i dat je u regularnu
prodaju. Kritičari ovu muziku svrstavaju u art-metal, new-industrial metal,
electric metal ... štagod. Ja mislim da je to obična pop muzika sa težim
zvukom.
Tekstovi mojih pjesama govore o realnosti, onakvoj kakvom je ja doživljavam,
bez uljepšavanja. Problem ex YU muzike je taj što tekstovi ili idealizuju,
uljepšavaju stvarnost, ili se sa njom sprdaju. Lekcija koju sam naučila u
USA je ne izmišljati stvarnost, već živjeti u njoj i popravljati je. O tome
govore moji tekstovi (koji se također mogu naći na mom web siteu).
Da li znaš da u cijeloj staroj YU, do sada, nije bilo ženskih autora angažovanih
tekstova? Kakav je položaj žene u našim sredinama kada se ne bave ozbiljnim
temama? Inače, autor sam svih pjesama i tekstova (osim za pjesmu "Sexy
Dama 2", mog starog hita kojeg sam obradila). Svirala sam sve gitare:
električne (solo i ritam), akustične, bas gitaru, klavijature i percussion.
Producirala sam i postproducirala cijeli CD. Režirala sam 4 video spota sa
novog materijala ...
P: Uobičajeno pitanje za kraj - kakve muzičke planove imaš za dalje?
O: Promoviram muziku sa CD-a, "Animal Tested", kao i sa trostruke
kompilacije "Metamorphosis" (kolekcije mojih najvećih hitova).
Nastupam po Srbiji, kao i u ostalim dijelovima ex-YU, u Bugarskoj, Italiji...
Imam razne obaveze u Ministarstvu kulture Srbije, gdje sam koordinator Reforme
muzičke industrije u Srbiji i imam obaveze kao predsjednik koordinativnog
tijela nove Muzičke unije. U planu je realizacija ideje kojom se godinama
bavim pod nazivom "Kampanja za bolji svijet". Uglavnom, ima se
posla.
