| Barikada
- World Of Music - Interviews |
|
| MIROSLAV
MIŠO BARTULICA
Interviewer: Dragutin Matošević |
|
|
Miroslav
Mišo Bartulica
Rock grupa Bolero
Razgovarano: tokom 2004. i 2005. godine
|
|
P: Kada je i gdje osnovana grupa Bolero?
O: Mislim da smo se imenom Bolero počeli ozbiljno koristiti početkom 1985.
godine, i to na upit jednog radio urednika kako će najaviti band u demo top-listi.
Bio je to demo snimak pjesme "Galebovi". Znam da ima i jedan novinski
članak o našem radu objavljen krajem 1984. godine, ali ne znam jesmo li tada
spominjali ime BOLERO.
P: Kakav i čiji repertoar je sviran u početku djelovanja grupe Bolero?
O: Mi smo, u stvari, stalno bili u podrumu Doma "Vaso Pelagić" na
Grbavici. Nigdje nismo svirali, samo smo imali probe i to 2 do 3 godine.
Imali smo jednu svirku na moru i tada smo spremili nekakav morski repertoar.
Radili smo samo na svojim pjesmama.
P: Odmah se, znači, krenulo sa autorskim radom?
O: Dakle, to što sam prije i rekao, stalno smo radili na svojim pjesmama.
U tom traženju otpalo je mnogo aranžmana. Mnogi muzičari su prošli kroz bend
dok nije ostala dole navedena postava. Mnogi su i odustali (između ostalih
i Fifa). Valjda su ih umorile naše probe.
P: Kako je došlo do snimanja prvog albuma?
O: Tokom 1985. godine izkristalizirao se skoro cijeli materijal koji se
našao na našem prvom albumu - "Na kraju slavlja", (1986.). On je
prvo bio snimljen u demo verziji na našim probama, a tokom 1986. godine snimljen
je u studiju Brane Likića u Sarajevu. Iste godine je i objavljen u izdanju
Diskotona iz Sarajeva.
P: Opiši nam muzičku scenu u ex YU u vrijeme vašeg djelovanja (koje grupe
su bile glavne i koji stilovi muzike su tada preovlađivali)?
O: Muzička scena ex YU bila je toliko raznovrsna i kvalitetna da je svaka
nova grupa stvarno morala ponuditi nešto uistinu vrijedno da bi se nosila
sa svom
tom konkurencijom. Teško je i nabrojati sve dobre grupe - EKV, Azra, Zabranjeno
Pušenje, Leb i sol... ma, ne znam, čini mi se da loših grupa i nije bilo.
Moglo je samo biti da ti se neka više sviđa, a neka manje.
P: Zašto se za temu drugog albuma uzeo Jesenjin?
O: Bilo je pitanje vremena kada će se tako nešto desiti. Bilo bi glupo uzeti
stihove Jesenjina i samo ih obraditi. Ako se pogleda taj album, vidjet će
se da na albumu ima samo jedan Jesenjinov tekst koji je u cjelini. Ostali
tekstovi su moji i njih sam napisao na osnovu impresija o onome što sam pročitao
o Jesenjinu - bilo da su to bili neki biografski podaci ili se radilo o njegovim
pjesmama. Npr. "Krčmarska Moskva" je pjesma koja je nastala na
osnovu impresija o jednom periodu Jesenjinovog raskalašenog načina života
koji je on na neki način opisao u svom opusu koji je nazvao "Krčmarska
Moskva". Ja sam to pročitao, a nešto od toga i doživio, i napravio sam
svoju "Krčmarsku Moskvu". Tako da u toj pjesmi nema skoro ni jedne
Jesenjinove riječi, osim par onih koje nisam mogao izbječi. U pjesmi "Pismo
majci", drugi stih je Jesenjinov, a ostalo su moji stihovi, s tim što
je i taj stih iz Jesenjinove pjesme koja se isto zove "Pismo majci".
Ta varijanta je bila teža, ali bolja. Za svaku od tih pjesama imam priču,
a svaka ima vezu sa Sergejom Jesenjinom. Zato se taj album zove "O Jesenjinu" (1988.)
i snimljen je u Studiju 1, RTV Sarajevo.
P: Kako je došlo do saradnje sa Radetom Šerbedžijom i kakvi su rezultati
tog zajedničkog projekta?
O: Rade Šerbedžija se bukvalno oduševio kad je čuo cijelu moju priču i odmah
je pristao da učestvuje u projektu. Bez njega to ne bi bilo to. On me je
pozvao u Suboticu. Tamo smo se družili par dana i to što je na ploči snimili
smo u studiju kod Gabora Lenđela. Taj dio koji je snimljen u Subotici odabrao
je i, da tako kažem, aranžirao sam Šerbedžija.
P: Da li je grupa Bolero snimila neki single i koji? Postoje li u tonskim
arhivama neki neobjavljeni snimci grupe Bolero?
O: Grupa Bolero nije nikad snimila single. Tonski zapisi postoje, ali su
oni u nekim privatnim arhivama. Više se tu radi o pripremnim, demo snimcima.
P: Na kojim je velikim manifestacijama / festivalima svirala grupa Bolero?
Gdje je grupa Bolero uopće svirala?
O: Bilo je vrlo malo nastupa. U Sarajevu više puta i to u Skenderiji. Sve
ostalo su bile grupne svirke. Imali smo jedan veliki koncert pred katedralom
u Sarajevu.
To je bila promocija našeg drugog albuma i naš veliki samostalni koncert.
U Zenici smo svirali više puta, a u Tuzli nakon izlaska prvog albuma. Sjećam
se dvorane u Tuzli u kojoj smo svirali i tom prilikom smo izveli i neke obrade
- grupe Europe, Billy Idola... jer nismo imali dovoljno svojih pjesama.
Bili smo u Bugojnu, Livnu, Mostaru, Karlovcu... i u još takvih mjesta. Sve
su
to bili samostalni koncerti. Svirali smo i u Crnoj Gori i u Beogradu. Jedan
puta čak i uživo - nešto kao radio prenos. Uglavnom, više koncerata nam je
nedostajalo.
P: Kada se i zašto raspala grupa Bolero? Zna li se gdje su i što sada rade
bivši članovi grupe Bolero?
O: Grupa se nikada nije definitivno raspala. Prestali smo raditi 1989. godine
s namjerom da sačekamo da se neke stvari poprave, pa da se snima treći album.
Čizma je u Sarajevu. Nečko je u Americi. Graba je u Pragu. Mile je u Švicarskoj,
a ja sam u Livnu. Da se moglo doći do Marsa vjerovatno bi neko od nas bio
i gore.
P: Što je (na muzičkom planu) radio Mišo Bartulica
od raspada grupe Bolero, pa do danas?
O: Ostao sam u muzici, u nekom drugom smislu. Pjesme nisam prestao pisati,
ali sam mislio da ih više nema ko slušati. Naravno, to je bio osjećaj iskrivljen
od ovog ludog rata. Nikad prije nisam pisao dječije pjesme, a tad jesam.
Apsurdno, ali tako sam izbjegavao stvarnost. Dječji svijet je svijet bajki
sa sretnim završetkom, a neko te završetke stalno pokušava izbrisati.
P: Napravio si veliki comeback. Izdao si album "Ludnik",
a potpisao si ga sa Bartulica M. M. O kakvom materijalu je riječ i ko su
bili tvoji
direktni saradnici na tom projektu?
O: Tačno je. Ja sam snimio kantautorski album koji sam nazvao "Ludnik".
Radio sam ga na više različitih mjesta. Gitare sam radio sa Miralemom Mandžukom
koji se dosta brinuo i o produkciji. Matko Petrić je svirao bubnjeve i perccusion.
Joško Gujinović, koji je svirao i na prvom albumu grupe Bolero, svirao je
klavijature. Mix i mastering su rađeni u Njemačkoj, a prateći vokali u Splitu.
Ne znam koliko sam puta u zadnjih par godina već odustao od snimanja tog
albuma zbog kojekakvih razloga, koji sa muzikom nemaju nikakve veze. Ovaj
je svijet u kome sve ima svoj condicio sine qua non, što bi bilo sasvim u
redu, ali čovjek čovjeku je vuk, pa vladaju zakoni divljine, a vuk se ne
brine za broj "ovaca" - nit' crnih, nit' bijelih. Svijet ne bi
bio svijet kad se ne bi okretao, pomislio sam i zato je tu album koji se
zove "Ludnik". Ludnik je onaj onaj koji ne obazirući se previše
na druge, živi svoj svijet do kraja, čak i kad postane svjestan "uzaludnosti" svog
nauma. Ludnik nikada ne odustaje. Kažu da snove napuštaš zbog straha od neuspjeha
ili čak i uspjeha, a Ludnik do kraja "romari" svojim snovima i
baš nikada ne odustaje. Možda ćeš sada reći, pa i ja sam Ludnik, ali nisam
znao da se to tako kaže. Ima tu nečeg boemskog, ali boem zna i odustati (dokoličariti),
a ipak ostati boem. Ludnik nikada ne odustaje i zato je Ludnik.
Diskografija:
Na kraju slavlja, 1986. /
O Jesenjinu - Diskoton, Sarajevo, 1988. /
Recital sa Radetom Šerbedžijom, 1989. (neobjavljen) /
Ludnik, 2005.
Bolero su (prva postava):
Mustafa Čizma Čizmić (bas) /
Nedžad Nečko Hadžić (klavijature) /
Zoran Graba Grabovac (bubanj) /
Mile Anđelić (vokal) /
Miroslav Mišo Bartulica (gitara, vokal)
