Besim Smajlović Besko Razgovarao: Dragutin Matošević

Besim Besko Smajlović, pjevač grupe Terusi, Tuzla, B&H (zadnja faza rada te grupe)

O svojim prvim koracima na muzičkoj sceni:

Još kao dijete sam svirao i pjevao. Završio sam tri razreda niže muzičke škole, a učio sam svirati violinu. U porodici sam slovio kao dijete koje jako lijepo pjeva. Sa svojim prijateljem, Neškom Miftarevićem, sam svirao po tuzlanskim parkovima i maštali smo da imamo svoju grupu. Bilo je to 1966/1967. godine. U to vrijeme su se slušale grupe The Beatles, The Rolling Stones, The Bee Gees - slušalo se ono do čega se moglo doći. Od domaćih grupa slušali su se Indexi, Grupa 220 i još neke. Terusi su tih godina već bili grupa sa dužim stažom i velikom renomeom. Uskoro smo Neško i ja napravili jednu grupu koju smo nazvali "Z" - Zlatko Zlaja Bartulović je svirao ritam gitaru, Zvonko Knežević bas gitaru, Pirli bubnjeve, Neško Miftarević solo gitaru i ja sam pjevao. Ta grupa nije bila dugog vijeka. Ubrzo se raspala. U to vrijeme sam upoznao gitaristu, Radeta Pantića Čarlija, što će se kasnije pokazati presudnim za nastavak moje muzičke karijere. Veoma važnu činjenicu u to vrijeme je činio momenat da li je neki muzičar imao svoje instrumente - dobru gitaru i pojačalo. Takav muzičar bi time preskočio jednu veliku stepenicu.

O dolasku u grupu Terusi:

Bio sam redovan posjetilac igranki na kojima su svirali Terusi. Grupu Terusi su tada činili: Zoran Paki - bas, Miodrag Bato Kostić - solo gitara, Savo Martinović - bubnjevi, Zdravko Novak - saksofon i flauta, a Šemso Atlić im je bio pjevač. Povremeno su uskakli Zoran Handžija Handžić kao pjevač i Zlatko Zlaja Bartulović kao gitarista. Grupa Terusi počinje sa ljetnim svirkama u bašti Studentskog centra Tuzla i kratkotrajno mijenja ime u Super grupa SCT. Šemso napušta Teruse, vjerovatno zbog fakulteta. Studentski centar Tuzla je dao pozajmicu i kupljen je 200 W razglas, marke Binson, što je bila respektabilna jačina razglasa u to vrijeme. Razglas je kupljen od Dade Topića koji je tada još bio član Korni grupe iz Beograda. Ubrzo je publika nahrlila na te igranke. U jesen 1972. godine, Bato dobiva poziv od YU Grupe i prelazi da svira za njih. Rade Pantić zamjenjuje Batu na mjestu gitariste. Rade me je sreo na ulici i ponudio mi mjesto pjevača u grupi. Noge su mi se oduzele. Audicija je bila uspješna i postao sam njihov član. Moj prvi javni nastup sa grupom Terusi zbio se 2. oktobra 1972. dodine. Svirali smo u toj postavi oko pola godine i ukazala se potreba za orguljašem. Tada nam pristupa Suad Braco Džonlagić, klavijaturista. Rade zbog nekog razloga napušta Teruse i iz grupe Sonori nam se priključuje Predrag Kole Kostić, gitarista. Grupu napuštaju još i Savo Martinović i Zdravko Novak. Grupa ostaje u okrnjenom sastavu. Bubnjar nam je jedno vrijeme bio Faruk Šišić, a potom Peđa Martinović. U to vrijeme, 1974. godine, Miodrag Bato Kostić upisuje u Sarajevu Muzičku akademiju. On sreće Gorana Bregovića i bio je u jednoj od varijanti grupe Jutro iz koje je kasnije proizašla grupa Bijelo Dugme. Bato je vikende i raspuste provodio u Tuzli i često je svirao sa nama. To je bila već 1975. godina, Bato je odradio turneju u sklopu projekta "Kongres rock majstora". Školske 1975/76, otvara se odjel Muzičke akademije u Tuzli. Tada se Bato vrača u Tuzlu i nastavlja školovanje u ovom gradu. Bato nije mogao bez svirke. Ponudio se da nam se pridruži. Pristali smo. Vježbali smo cijelo ljeto u Batinom stanu. Tada Suad Džonlagić kupuje nove orgulje sa Leslijem. Light show smo pravili sami od automobilskih farova, a izmjenu ritma paljenja svjetla smo povjerili programatoru iz mašine za pranje veša. Napravili smo probne svirke u okolnim mjestima - Puračić, Lukavac itd. Vršili smo ozbiljne pripreme za naš nastup u Tuzli. U jesen te godine smo započeli sa svirkama u Studenstkom centru Tuzla. Svaka naša svirka je bila spektakl. Terusi su tada, po prvi puta u svojoj karijeri, imali zvuk jednog profesionalnog benda. U jesen 1975. godine, Bato je stupio u vezu sa ljudima iz novooformljenog preduzeće za proizvodnju ploča, Diskoton iz Sarajeva. Dobili smo poziv da napravimo snimak. Snimili smo pjesmu "Vrati se". Bilo je to snimanje na četvero-kanalnom magnetofonu. Za osam sati studijskog rada, sve je bilo gotovo. Snimatelj je bio Mufid Kosović, a producent je bio Milan Stupar. Taj snimak se počeo vrtiti po Radio Sarajevu. Slobodan Vujović, gitarista grupe Ambasadori i izvršni producent pri Diskotonu, predložio nam je da snimimo ploču. Tada smo napravili veliku grešku - snimili smo singl sa dvije A strane - sa pjesmama "Vrati se" i "Živim u svom svijetu", što je bio materijal od kojeg su se mogla napraviti dva dobra singla. Sa tom pločom smo ušli na sve moguće BiH Top liste. To je bila prva ploča koju je snimio jedan nesarajevski bend u BiH. Pjesma "Živim sam u svom svijetu" se na prvom mjestu Top liste beogradskog Studija B smjenjivala sa pjesmama Dade Topića - "Da li znaš da te volim" i pjesmom grupe Bijelo Dugme - "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac". Radomir Mihailović Točak je rekao da je u njoj najbolja solo dionica na gitari koju je on čuo snimljenu na nekoj od ploča single formata.

O nastupu grupe Terusi u Skenderiji:

Dobivamo poziv da sviramo na velikom rock koncertu u sarajevskoj Skenderiji na promociji ploče Davorina Popovića i grupe Indexi - "Svaka je ljubav ista osim one prave". Najavljivao se dolazak i Suzy Quattro, tada velike zvijezde. Na koncertu su svirale grupe Ambasadori, Čisti zrak, Terusi, Buldožer i Indexi. Koncertu je prisustvovalo oko 11.000 posjetilaca. Ja sam u jednom trenutku napustio dvoranu Skenderije da bih si kupio cigarete. Na povratku mi nisu dali da uđem u dvoranu. Rekoh da sam pjevač grupe Terusi i da nastupam na koncertu. Nisu me puštali unutra - "Kakvi Terusi, šta nam to pričaš?" Na jedvite jade sam opet bio u dvorani. Nama je zapalo da na tom koncertu sviramo zadnji - iza Davorina Popovića i grupe Indexi. Bilo je to malo čudno da gosti sviraju poslije slavljenika. Bila je dilema - nastupiti ili ne. Sam koncert je bio dosta loše koncipiran, te je publika dosta hladno ispratila nastupe svih grupa koje su već nastupile, uključujući i Davorina Popovića. Bato nam je, kao iskusan muzičar, rekao - "Sviramo pet pjesama i ništa više. Moramo početi svirati dok svijet još nije napustio Skenderiju." Sjećam se - kada smo se popeli na binu, vidio sam da se rijeka ljudi kreće prema izlazu iz Skenderije. Sala se počela prazniti. Kada je Bato uzeo gitaru, počeo sa nekim rifom, ta rijeka ljudi je stala. Svi su se okrenuli da vide šta se to na bini dešava. Izveli smo pet stvari i to je bilo po prvi puta da je neko te večeri izveo nešto konkretno. Te iste večeri smo slušali na Radio Sarajevu takve pohvale za naš nastup od strane Davorina Popovića da ih bolje ni ja sam ne bih mogao izreči.

O nastavku karijere:

Počele su priče da bismo mogli snimiti album. Tu se postavilo pitanje - da li smo spremni preči u profesionalne muzičare ili ne. Svi smo mi imali razna zanimanja. Neki članovi su bili za prelazak u profesionalce, a neki protiv. Da - je značilo preseliti se u Sarajevo i djelovati odatle. Drugi otežavajući faktor je bila obaveza služenja vojnog roka. Prvi u vojsku odlazi basista Zoran Paki i zamjenjuje ga Adnan Delić. Ubrzo smo u toj postavi snimili i drugi singl – "Mjesto pod suncem" i "Slutnja". Grupu Terusi zatim napušta i Suad Džonlagić. Grupi se priključuje gitarista Maid Porobić. Snimili smo u toj postavi nekoliko pjesama. Pjesma, "Opasno te volim", kasnije snimljena od strane YU Grupe, kod nas se zvala "Supermen". Bato odlazi da svira za YU Grupu i sa njima snima pjesme sa našeg nikada snimljenog albuma. Bio je to kraj tih Terusa. 1978. godine i ja napuštam grupu Terusi zbog odlaska na služenje vojnog roka.

O svojim zadnjim danima u grupi Terusi:

Po povratku sa služenja vojnog roka, zatičem Teruse u postavi - Gordana Goga Živković je svirala orgulje, Maid Porobić gitaru, Peđa Martinović bubnjeve i Toni Čabraja je svirao bas gitaru. Ponovo sam postao članom te grupe - bilo je to 1979. godine. Povremeno nam je u tom periodu, bas gitaru svirao i Đorđe Đoko Gavrić. Ja sam grupu Terusi definitivno napustio 1980. godine.