Dragutin Drago Diklić Razgovarao: Dragutin Matošević

Drago Diklić rođen je u Sinju 1937. godine. S roditeljima dolazi u Zagreb, 1941. godine, gdje u zagrebačkom kvartu Trnje odrasta i provodi najveći dio svoga života. Uočivši talent za glazbu, već u ranim dječaćkim godinama, majka ga upisuje u muzičku školu, kao najmlađeg đaka kod prof. Elly Bašić, a studij violine nastavlja kod profesora S. Šuleka. S nepunih 5 godina, solist je u zboru društva "Međimurci" i nastupa e muzičkim emisijama tadašnjeg Radio Zagreba. Studij prekida zbog bolesti, ali ga nastavlja nekoliko godina kasnije na Muzičkoj školi u Zagrebu.

Čini mi se da ste se odmah opredijelili za jazz, kao način svog muzičkog izražavanja.

Ponesen izazovima jazz glazbe i popularne zabavne glazbe, 1954. godine se počinjem baviti jazz i zabavnom glazbom i nastupati u mnogim popularnim sastajalištima mladeži u gradu Zagrebu. Iz tih godina datiraju i prve snimke na Radio Zagrebu i prva izdanja gramofonskih ploča u tadašnjoj produkciji gramofonskih ploča Jugoton. Sve sam popularniji kao pjevač i glazbenik, te uzimam saksofon kao svoj glavni instrument i odlazim na gostovanja u inozemstvo s orkestrom poznatih zagrebačkih glazbenika. Kasniji niz godina nastupam u inozemstvu s nekoliko formacija vlastitih orkestara.

Nije dugo trebalo da se okušate i na autorskom planu.

Skladateljskim se radom počinjem baviti 1963. godine, a skladbe iz tog razdoblja, "Još samo večeras" i "Oprosti, volim te", su one za koje dobivam nagrade na festivalima "Zagreb 63" i "Opatija 63", a postaju i jedne od najpopularnijih zabavnih melodija tog vremena. Slušaju se i danas. Mnoge skladbe (osim dviju navedenih) - "Nitko na svijetu", "Gde si sad moj prijatel", "Najlepša je domaća reč", "Domovino moja lijepa", "Zagreb je najljepši grad", "Vse kaj vu sercu mi leži", "Zagorje moje tak imam te rad", "Opet si plakala" i mnoge druge, koje gotovo svakodnevno slušamo na radio postajama, postale su trajna vrijednost hrvatske glazbe i priznata hrvatska glazbena baština. Kao vokalni solist i glazbenik, nastupao sam na gotovo svim domaćim festivalima zabavne i jazz glazbe i dobio sam mnoga priznanja i nagrade.

Nerijetko ste interpretirali i pjesme svojih kolega.

Interpretacije skladbi svojih kolega skladatelja i drugih autora, poput: "Ja ljubim te" i "Zimska bajka" - Borisa Sorokina, "Prolazi sve" i "Septembar" - Ivice Kerblera, "Jesenska ruža", "Kapljice kiše" i druge - Nenada Grčevića, "Izmijenila si se Ana" - Nikice Kalogjere, "Suza za zagorske brege" - Zvonka Špišića, "Dobro mi došel prijatel" - Vilibalda Čakleca, starogradska pjesma "Teško mi je zaboravit tebe" i mnoge druge, također su mojom specifičnom interpretacijom dobile poseban status u popularnoj glazbi.

Neosporno je, ostavili ste mnogo traga na hrvatskoj muzičkoj sceni.

Moglo bi se tako reći. Jedan sam od osnivača i dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja. Osnovao sam i vodio mnoge vlastite sastave zabavne i jazz glazbe poput orkestra "Profesionalci", "Kvartet Drage Diklića", "Nonet Drage Diklića" i "Big band Drage Diklića". Snimio sam i preko 200 snimaka za Radio Zagreb. Među moja najznačajnija diskografska izdanja ubrajaju se: single "Teško mi je zaboravit tebe"; LP ploče: "Samo za zaljubljene", "Swinging & dancing" i "Opet si plakala"; CD izdanja: "Sve moje godine", "Teško mi je zaboravit tebe", "Zagreb je najljepši grad", "With my bands & my friends" Vol. 1, "With my bands & my friends" Vol. 2, "DD International", Osnivač i vlasnik sam produkcije ALTA, od 1970. godine. Kao organizator i menadžer osmislio sam i organizirao niz zabavno-glazbenih i športskih sadržaja i manifestacija u gradu Zagrebu. Plesna dvorana "Kolo klub" kod velikog kazališta bila je najpopularniji "plesnjak" u gradu, a "Alta" klub na Jelačić placu niz godina najpopularniji Night Club grada Zagreba.

Bili ste, rekao bih sasvim zasluženo, jedno vrijeme i na čelu Zagrebačkog festivala.

Da, preuzimanjem Zagrebačkog festivala zabavne glazbe organizirao sam 1971. godine sedmodnevni Internacionalni Zagrebački festival s nizom popratnih manifestacija: regionalne večeri Prigorja, Primorja, Dalmacije, Slavonije, Like i Istre, natjecanje zagrebačkih restorana i hotela u pripremi novih jela, natjecanje u uređenju izloga na temu Zagrebački festival itd. Na festivalu su sudjelovali mnogi svjetski popularni solisti i orkestri poput: Mungo Jerry, Jucy Lucy, Southern Comfort, Pretty Things, Aqua Viva, Karel Got. Na taj je način upravo te, 1971. godine, Zagrebački festival bio, i ostao, najveći festival zabave i zabavne glazbe ikad realiziran na našim prostorima. S nekoliko prekida, festival sam vodio ukupno 11 godina. Niz dobrotvornih koncerata realizirano je u mojoj organizaciji, a 1991. godine na festivalskom koncertu Zagrebfesta izvodi se 126 domoljubnih pjesama od kojih se mnoge i danas svakodnevno slušaju.

Bilo je još manifestacija uz koje se veže Vaše ime.

Inicirao sam, organizirao i realizirao prvu najveću zabavno-glazbenu novogodišnju priredbu grada Zagreba - doček Nove godine (1988. na 89.) na Trgu bana Jelačića (tada Trg Republike), koja je postala tradicionalna i centralna novogodišnja priredba našega grada.

Nije samo muzika bila u žiži Vašeg interesa.

Ne. Okušao sam se i kao glumac u vrlo uspješnom filmu "Blagajnica hoće ići na more" i u nekoliko epizoda TV serije "Drž'te lopova", te u mnogim emisijama Tonija Martija "TV magazin". Kao zaljubljenik u bridge, najljepšu intelektualnu športsku igru, priredio sam i objavio prvu knjigu o bridgeu u Hrvatskoj, čime bridge kao svjetski i olimpijski šport dobiva i veliki broj novih poklonika.

Što reći kao zaključak. Drago Diklić je izuzetno vrijedna i cijenjena muzička ličnost. O njemu je napisano preko 2.000 članaka, intervjua, kritika, osvrta, fotografija, karikatura i crtića o njegovom muzičkom stvaralaštvu, umjetničkom radu i o njegovim ostalim djelatnostima objavljenim kroz dugi niz od 50 godina. Ne treba smetnuti s uma - Drago Diklić je i danas veoma aktivan i svakako će nam prirediti još mnogo vrijednih djela.