Vlatko Stefanovski Razgovarao: Dragutin Matošević

Povod za objavu ovog interviewa je činjenica da je legendarna grupa Leb i Sol, sada u sasvim novoj postavi koja izgleda ovako: Nikola Kokan Dimuševski (klavijature), Bodan Arsovski (bas gitara), Dimitar Božikov (gitara), Srđan Dunkić - Johnny (bubnjevi), Dado Topić (vokal, akustična gitara), u studiju "Hammer Production" u Novom Sadu, snimila novi album sa 8 kompozicija od kojih su dvije vokalne (kompoziciju "Si zaljubiv edno mome" Dado Topić pjeva na makedonskom i jednu na engleskom), dok se u drugim kompozicijama pojavljuju samplovi raznih vokala. Album se zove "I taka nataka" ("I tako dalje"), a kao gosti se pojavljuju: Slobodan Trkulja (multiinstrumentalista koji svira tamburu, klarinet, saksofon i kaval), Sergej Trifunović (koji govori emotivni tekst o ljubavi). Autori kompozicija su Bodan Arsovski i Kokan Dimuševski, dok je Kokan radio i orkestralne aranžmane za gudače i duvače... Album grupe Leb i Sol - "I taka nataka" - za srpsko tržište bi trebao izaći sa etiketom PGP RTS i datum njegovog izlaska je između 01.03.2008. i 15.03.2008. godine, dok bi njegov izdavač za hrvatsko tržište trebao biti 4ART i IDM (distribucija bi išla preko Croatia Recordsa)... Dok se ova nova postave ne "dokaže", svi će grupu Leb i Sol percipirati po njenom bivšem frontmanu - Vlatku Stefanovskom. Upoznajmo se sa njegovom muzičkom pričom.

P: Ti si još na početku muzičke karijere u svoju muziku utkao ritmove i melodiju balkanskog podneblja i time si bio preteča velikog svjetskog ethno pokreta u muzici. Šta je kod tebe iniciralo takvo opredjeljenje, taj stil tvog muziciranja?

O: Drago mi je da sam na ovim prostorima bio na neki način pionir onoga što se danas svodi pod ethno ili pod world music. Odluka da se time bavim bila je nesvjesna i spontana. Svako od nas ima svoju ulogu u svijetu muzike i ljepše je biti originalan nego biti provincijska replika grupa kao sto su Led Zeppelin ili Deep Purple.

P: Narodi koji nastanjuju prostore bivše Jugoslavije se rađaju, žive, žene se, vesele, tuguju i umiru sa muzikom. Toliki značaj muzike u našim životima bi trebao rezultirati njenom umjetničkom nadgradnjom - muzika koju bismo uvažavali kroz generacije je time trebala bivati kvalitetnija i kvalitetnija. Naprotiv, šund muzika, takozvani turbo folk, je odnijela pobjedu. Ko nas to, po tvom mišljenju, kvari?

O: Nisam siguran da je šund pobijedio. Ima toliko različite muzike i toliko toga se dešava da je nemoguće procijeniti ko je pobijedio. Konačno, trka još uvijek traje i krajnji rezultat je nepoznat. Ipak se svijet zanima za ono što je kod nas autentično i istinski vrijedno.

P: Postao si neprikosnoven i cijenjen muzičar na prostorima bivše Jugoslavije. Priznanja ti odaju i u svjetskim muzičkim krugovima. Da li je to onaj uspjeh kojem su težili muzičari ex-YU? Koji nivo uspjeha na svjetskoj muzičkoj sceni bi zadovoljio tvoje muzičko-umjetničke aspiracije?

O: Uspjeh je ralativna stvar i ja se nisam počeo baviti muzikom radi uspjeha, već iz velike želje da sviram i da pravim muziku. Danas svi žele da uspiju i ne biraju sredstva kako da to postignu. Meni nisu interesantni ambiciozni, već talentovani i posvećeni. Ali ako me već pitate, šta bih želio, moj hir je da budem na naslovnoj strani "Guitar Playera", jer smatram da sam to odavno zaslužio.

P: Može se kazati da je kod tebe samo mijena stalna. Radio si u grupi Leb i sol, radio samostalno, sarađiva si sa gitaristom Miroslavom Tadićem, pijanistom Bojanom Zulfikarpašićem (grupa Koreni), pjevačem Gibonnijem, sa raznim kafanskim muzičarima i sa još mnogima drugima. Svi oni su zasigurno obogatili tvoje sviračko iskustvo. Međutim, postoji li opasnost da te oni "skrenu" sa tvog "zacrtanog puta"?

O: Najbolje se uči od drugih dobrih muzičara i u saradnji sa njima. Svaki koncert i svaki session u studiju je avantura za sebe. Stara pravila i recepti ponekad važe, a ponekad ne. Uzbuđenje je u dešavanju novih stvari i neočekivanih rezultata. Inače, što se "zacrtanog puta" tiče, ja stalno pokušavam da skrenem lijevo ili desno, ili da pravim puteljke kojima se lakše stiže do cilja. A cilj je dobra muzika. Ima toliko prosječne muzike, da je sama pomisao na to, zastrašujuća.

P: Po odlasku iz grupe Leb i sol ostao si sam i nastavljaš svoju samostalnu karijeru. Kakva su tvoja iskustva s obzirom na to da sada sve dogovaraš sa samim sobom? Da li je tako lakše raditi ili ...?

O: Lakše je raditi sam jer tako ne moraš polagati račune bilo kome. Grupa ili band je formacija koja se obično pravi u mlađim godinama. Čak je i Leb i Sol izrastao kao gimnazijski band. Ljudi kasnije sazrijevaju kao individualci i teško im je da funkcioniraju pod nekim imenom. Ja sam utrostručio produkciju od kada sam počeo da radim samostalno. Sarađujem sa puno muzičara iz svih krajeva svijeta.

P: Neosporno je da si plodan i svestran muzički stvaralac. Kako nastaju tvoja nova djela? Možemo li znati kako izgleda nastajanje neke tvoje nove kompozicije? Koje su razlike u pristupu komponovanja za pozorište, film, balet ili za tvoje samostalne projekte?

O: Djela nastaju, kada se njima nastaje. Treba samo prakticirati disciplinu koja omogučava djelima da se dese. Moja disciplina i meditacija je sviranje gitare. Neke vježbe su jalove, a neke plodne. Kada radim za film, pozorište, balet, ili nesto slično, pokušam da odgovorim zahtjevima onih sa kojima radim i djelima na kojima radim. Tu je manje važan autorski pečat, a važniji je krajnji rezultat cjelokupnog djela. Autorske ploče i projekti su druga priča. Tu si više izložen kritikama i sudu javnosti i publike jer si sam i nezaštičen.

P: Možeš li nam nešto više reči o internacionalnom sastavu Balkan Horses Band u kojem si i ti uzeo učešća. Ko ga je osnovao, ko ga čini, ko određuje repertoar itd ...?

O: Balkan Horses Band je jedan balkanski sastav sastavljen od muzičara iz Bugarske, Makedonije, Hrvatske, Srbije, Grčke, Rumunije i Turske. Veoma interesantna ekipa koja se trudi da radi nešto različito od onoga što nam političari već duže vremena rade na ovim prostorima. Želja za komunikacijom i zajedničkim sviranjem je jača od granica koje nas dijele. Jednom riječju, to je jedan zajednički napor da se afirmiše muzika sa Balkana.

P: Kakvu poruku imaš za armiju mladih gitarista koji uče svirati gitaru, taj divni instrument? Šta oni moraju sve savladati da bi stekli status solidnog gitariste? Postoje li neke škole gitare (knjige) koje im ti preporučujes ili sve ostaje na njihovom individualnom opredjeljenju?

O: U vrijeme kada sam ja počinjao da sviram gitaru, dobre gramofonske ploče su bile rijetkost i dobijale su status kultnih objekata. Ja i moja generacija smo učili sa gramofonskih ploča, radija i slično. Danas postoje CDs, DVDs, VHS škole, knjige, specijalizirani časopisi, Internet i šta sve ne. Znanje je moć, i treba učiti iz svega što je dostupno. Treba učiti od majstora, gledati koncerte i polako formirati sopstveni stil. Prije svega, treba imati želju da se instrument svira, treba imati volju da se istraje, i treba imati i malo novaca za dobar instrument.

Za kraj ovog interviewa bih dodao, Vlatko Stefanovski ide dalje. Zadnje informacije govore da je sarađivao sa slavnim gitaristom Ian Akkermanom. Za sada se ne govori o produktu te saradnje, ali vjerujem da će on ubrzo biti evidentan i na visokom kvalitativnom nivou.

Više o Vlatku Stefanovskom na web adresi: www.vlatkostefanovski.com.mk .