Danijel Slavuljica Čelo Razgovarao: Dragutin Matošević

Danijel Slavuljica Čelo - pjesnik, kompozitor, muzičar i frontman tuzlanske grupe Human.

P: Da nisi muzičar, kako bi se predstavio?
O: Pomalo se osjećam kao Don Kihot. S vremena na vrijeme tako sebe doživljavam. Ponekad sam i sanjar, a rekao bih i da sam rocker, a možda bi bilo preambiciozno reći da sam i umjetnik.

P: Don Kihot je jurišao na vjetrenjače. Na što ti jurišaš?
O: Pa, imam i ja neke svoje vjetrenjače. Interesantno je da su u Bosni i Hercegovini, u vremenu u kojem živimo, mnoge stvari postale vjetrenjačama. Sve ono što bi na nekim drugim prostorima bilo realan i ostvariv cilj, kod nas izgleda k'o vjetrenjača. Međutim, "drži" me jedna stvar što mislim da treba biti uporan, istrajan...

P: ...ti si i dokazao da si i uporan i istrajan. Jedan si od dugovječnijih muzičara od mlađe generacije u ovom gradu.
O: Mislim, kada prođem sve te vjetrenjače, mora nešto i ostati iza tog puta. Muzikom se aktivno bavim 20 godina. Moj početak bavljenja muzikom zbio se 1988. godine sa bendom Dugi Put. I prije toga vremena je bilo nekih pokušaja, sa bendovima Menadžer Blues i Raj 2080, to su bili neki dječji bendovi. Od samog početka djelovanja benda Dugi Put opredijelili smo se na autorski materijal. Ivo Mott, moj komšija sa Slatine, iz benda Hajd' pomozi, tada mi je dao zlata vrijedan savjet rekavši - "momci, svirajte samo svoje stvari jer sve ostalo je "talašika". Upio sam te riječi kao spužva i dan danas sam im ostao vijeran. Bend Dugi Put, na početku njegovog djelovanja, činili su Hame bas gitarista, Šunka je svirao bubnjeve, ja i još par muzičara. Kod Frenkija smo načinili i neke demo snimke, a neke smo uradili i u garaži, u sopstvenoj produkciji. Mislim da smo tada imali desetak svojih pjesama i da bi se, uz neku doradu, od njih moglo napraviti pet lijepih pjesama. Naši javni nastupi ograničili su se u lokalne okvire. Manje više Tuzla i njena okolina. Najviše se sjećam naših svirki u Lipnici do koje smo znali i pješke otići. Bolja varijanta transporta bila je kada smo se na motorima vozili po trojica. Svirali smo u čitaonici Marka Hrta. Publike smo imali sve dok se ne bi pojavio zadnji autobus za Tuzlu koji bi nam "pokupio" svu publiku. Bila su to lijepa vremena. Pored naših stvari svirali smo i pjesme Yu Grupe, Atomskog Skloništa i tako dalje.

P: Što je bilo u ratu. Da li su zamrle vaše muzičke aktivnosti?
O: Nisu. Nismo stali, ali smo bili hendikepirani nesretnim, ratom izazvanim rasulom članstva našeg benda. Svako je otišao svojim putem. Naravno, nismo mi jedini imalo to neprijatno iskustvo. To je zadesilo skoro svim bendovima u gradu. Čak su mi i neki dragi ljudi otišli na "drugu stranu". Naš tadašnji pjevač, Mensur Feukić, poginuo je u ratu. Usprkos svemu pobrojanom, nismo prekidali sa radom. Pravile su se pjesme, sviralo se uz neke važne događaje, pokušavali smo na sve načine da budemo aktivni.

P: Bend Dugi Put je poslije rata napravio dobru karijeru. Imali ste jak bend, imali ste album, ali...
O: Da, bio je bend, bio je album, ali je došlo do sukoba interesa. To je ono klasično umjetničko zasičenje. To se dešava i velikim, a i malim bendovima. Razišli su nam se ciljevi i pristupi našoj muzici. Mislim da je uzrok i u tome što ljudi sazrijevaju na razne načine. Svakome se to desi na njegov način. Netko želi duhovno da sazrije, netko materijalno, a netko "brakovno". Ta situacija "vakuma" trajala je oko godinu dana i kada mi je propalo nekoliko pokušaja da to izmijenim, bilo mi je jasno da je došao kraj. Ti pokušaji su uključivali nove muzičare, nove pjevače, čak je izgledalo da se bend regenerisao, međutim, ta nova generacija ljudi je olako shvatala preuzete obaveze, niko nije imao dovoljno entuzijazma potrebnog za te stvari.

P: ...i nastaje bend Human (Hjumen, op. a.).
O: Da, nastaje bend imenom Human. Nikada nisam htio okačiti gitaru o klin i riješiti se muzike. U ovoj ili onoj varijanti uvijek sam se bavio muzikom. Uz to, bavio sam se i pisanjem tekstova za moje pjesme. Novonastale inspiracije odlučio sam realizovati uz pomoć benda Human. Prvo sam to zamislio kao projekat gdje bih se ja pojavio kao autor, a oko sebe bih okupljao razne muzičare. Ali obzirom da su Totija (Goran Grbić, bas gitarista) i Franci (Marjanović, bubnjar) ostali uz mene, zajedno smo odlučili da prerastemo u bend Human. To se zbilo 2004. godine. Imao sam viziju da ako se nešto stvara i ako to naiđe na zanimanje od strane drugih, ne bi trebalo ostati u "ladici" nego treba izaći pred javnost. Sjetim se pjesme (a ujedno i naziva albuma) benda Dugi Put - "U vremenu trag" - u svemu čime sam se bavio vidio sam mogućnost da ostavim "u vremenu trag".

P: Što bi u ovom trenutko predstavio kao vrhunce dosadašnjeg rada benda Human?
O: Human je u proteklom periodu napravio pjesme za album i imao je mnoštvo uspješnih svirki. Sve ovo bi bilo zaokruženo u jednu cjelinu kada mi nam izašao taj album i kada bi krenula njegova promocija. Znam i to da prava muka tek nastaje kada se izda taj album. Prošao sam već kroz to. Ja, međutim, neću odustajati. Kada sam čekao proteklih 20 godina, mogu se strpiti još narednih pet šest godina i pošteno nešto uraditi. Imam toliko pjesama da bismo već sada mogli raditi i novi album, u smislu njegove tonske realizacije... ne jedan, nego dva. Ekskluzivno u ovom razgovoru najavio bih jedan naš akustični album koji će biti izdat tek nakon slijedećeg (našeg drugog) albuma. Drugi album bi trebao biti konceptualan kao i prvi.

P: Kako gledaš na izraziti hit na albumu? Sa bendom Dugi Put to je bila pjesma "Gorim sav", a među pjesmama za prvi album benda Human kao hit prepoznajem pjesmu "Epilog".
O: Hitove ne pravim namjenski. Ukoliko u hrpi novog materijala prepoznam dva hita, jednog svakako ostavljam na stranu, za naredni album. Ako bih pristao raditi hitove kakve ih publika očekuje, onda ni jedna od tih pjesama ne bi ličila na ono što svira Human.

P: Koliko je Human poznat izvan lokalnih okvira?
O: Mislim da se u BiH ne zna dovoljno za naš bend. Međutim, više se zna za naše pjesme nego za naš bend. Naše pjesme su emitovane u Mostaru, Bihaću, Sarajevu, a ljudi nisu znali tko ih izvodi. Mislim da će medijskom kampanjom koja će pratiti izlazak našeg albuma sve to sjesti na svoje mjesto. U svom interviewu, nedavno, za Radio Soli, rekao sam da smo i mi, izvođači, znatno krivi da se o nama malo zna. Konsekventno tome, krivim i samog sebe. Vjerujem da se uvijek može uraditi više i na tome treba istrajavati. U cilju zaokruženja priče o bendu Human, red je pobrojati sve njegove sadašnje članove, a to su: Franci Marjanović (bubnjar), Adi Iljazović (vokal), Goran Grbić Totija (bas gitarista), Željko Divjak (gitarista) i ja, Danijel Slavuljica Čelo (gitarista).

P: Svi muzičari u Tuzli, a i mnogi od onih koji prate tu oblast, znaju da Human 28. juna 2008. godine nastupaju na glavnon stageu prestižnog slovenačkog festivala Rock Otočec 2008, kao jedini predstavnici iz Bosne i Hercegovine.
O: O Rock Otočcu sam do ove godine imao malo saznanja. Znao sam da se jednom godišnje održava u Sloveniji. Da traje duži niz godina i da su na njemu svirali mnogi svjetski renomirani bendovi. Detaljnije sam se o tom festivalu informisao sada kada smo i mi pozvani da nastupimo.

P: Što očekuješ od vašeg nastupa na festivalu Rock Otočec 2008?
O: Naša očekivanja su u svakom slučaju pozitivna. Naravno, ne očekujem ništa spektakularno, ali znati da ćeš nastupiti tamo je lijep osjećaj i veliki izazov. Ukoliko nas tamosfera i publika "ponesu", ne očekujem nikakve probleme. Bit će to, za sve nas, jedno veoma pozitivno iskustvo i jedva čekam da se to i desi.

P: Kada god se bude pisala istorija tog festivala, a svakako će se jednog dana pisati, vaše ime će neizostavno biti navedeno. Više ćemo o svemu, o vašim utiscima, kada se vratite iz Slovenije. Sada bih se vration na pjesme za vaš album prvijenac. Kako će se on zvati?
O: Album će imati 11 pjesama, a radni naziv mu je "Humana era". Mi se nismo slučajno nazvali Human (jer pored izgovora hjumen, prema engleskoj riječi human), može da se izgovara i po "naški" - human. Mislim da naziv album prati ime benda. Naziv albuma ima dosta dodirnih tačaka sa tekstovima na albumu. Pjesme sa albuma će biti ispjevanje na "našem" jeziku osim dvije koje će biti na engleskom - to su "Ghetto" i "Scream". Snimanje pjesama je završeno i sada se radi miksanje, a onda slijedi faza post-produkcije. Pjesme miksa Dragan Divjak, iz tuzlanskog MAT studija, a planiramo da post-produkciju albuma uradi poznati producent iz Zagreba, Denis Mujadžić Denyken (koji je radio post-produkciju i albuma benda Dugi Put - "U vremenu trag").

P: Da li ste razmišljali o izdavaču tog albuma?
O: Prvenstveno ga želimo izdati u Bosni i Hercegovini, a imamo kontakte i sa izdavačima iz Hrvatske i Srbije. Naša "veza" za to tržište je Dean Brkić, pjevač grupe Osmi Putnik iz Splita.

P: Pa, neka vam je sa srećom.
O: Hvala!

Human (Tuzla, BiH) (Marihuana)