| Barikada
- World Of Music - Interviews |
|
| MERI
CETINIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević |
|
|
Meri Cetinić
Razgovarao: Dragutin Matošević
|
|
Za Meri Cetinić poseban uvod i nije
potreban.
Moje prvo pitanje uvijek je što je nekoga dovelo u svijet muzike. Ima li
netko u Vašoj porodici, tko je Vas doveo u svijet muzike?
M: Moj brat Ante Cetinić bio je muzičar. Kad sam ja bila dite, on je već
bio vrhunski muzičar. Sjećam se da je radio s Tomom
Bebićem. Bebić je stalno
bio kod nas kući. Moj brat radio mu je prve produkcije, gdje sam čak i ja,
sa svojih 14 godina, svirala Hammond orgulje. Moj brat uvijek je bio u žiži
muzičkih dešavanja, svi su ga tražili, jer je stvarno bio vrhunski muzičar.
Svirao je u grupi Korak, pa i u splitskoj grupi Delfini koja
je, u to vrijeme, bila jedna od tri do četiri najbolje grupe u bivšoj Jugoslaviji.
I tako,
ja sam pomalo, već kao dite, počela sviruckat', ić' u muzičku školu, svirat',
pjevat'. Talenat sam počela pokazivat' vrlo rano. . Sjećam se, kad sam bila
mala, otac me je vodio po raznim plesnjacima u Splitu i ljudi su već tada
tražili da i ja nešto zapjevam.. Pjevala sam u to vrijeme pjesme sa "San
Rema", koje sam "skidala" s radija i gramofonskih ploča. U
mojoj kući se, jednostavno, volila glazba.
Inspirirala vas je i Janis Joplin?
M: Kako da ne! Ja sam bila totalno luda za njom. Dobila sam na poklon njen
album "Cosmic Blues" i naučila sve pjesme s tog albuma. I tako,
malo po malo, krenula sam se baviti muzikom. Nešto je bilo u talentu, nešto
u obiteljskoj tradiciji, nešto preko brata. A i samo to okruženje bilo je
povoljno za mene, jer kroz našu kuću stalno su prolazili razni muzičari.
Split je i inače poznat kao rasadnik velikih muzičkih talenata.
M: Pa da! Svaka splitska generacija izrodi nove talente.
Ko je bio nosilac splitske muzičke scene prije nego
ste se Vi počeli baviti muzikom?
M: Ja sam se na muzičkoj sceni pojavila otprilike u isto vrijeme kad i Oliver
Dragojević, a prije nas tu su bili splitski Delfini, pa Toma Bebić, Maruška
Šinković (Kalođera), Đorđe Peruzović,
"stari" Batali....
Kada ste počeli oficijelno pjevati?
M: S 15 godina pobjedila sam na splitskom festivalu "Raspjevano proljeće" i
to je bila neka moja odskočna daska. Zatim sam počela svirati u grupi Che.
Tu su svirali i Mirko Krstičević, koji je kasnije osnovao grupu Metak,
pa zatim Ivica Pipo Čović, koji ima svoj studio i zadnjih 30 godina kod njega
snimaju najpoznatiji splitski izvođači. Bila je to grupa vrlo talentiranih
ljudi. Zatim me je brat odveo da pjevam u grupu Delfini, a grupa Che se raspala.
Kad sam imala nekih 20-tak godina, upoznala sam Slobodana M. Kovačevića . Čuo
je moje pjevanje i pozvao me je u grupu More koju
je netom osnovao. Ispočetka je grupa More bila akustična grupa. Ja sam svirala
klavir i pjevala solo vokal,
Slobodan M. Kovačević svirao je bas, Vjekoslav Benzon svirao je konge i bubnjeve,
Mare Marinković pjevala je prateći vokal, gitarist je bio Dalibor Jurašin.
To je bilo 1973. godine. Kratko vrijeme nam se bio pridružio i Oliver Dragojević.
U toj postavi smo snimili prvi singl s pjesmama "More" i "Zla djevojka". Pjesma
"More" je odmah postala veliki hit i grupi More donijela veliku popularnost.
Kako ste vi tada djelovali iz Splita? Obično je bilo
da je muzički centar ex YU u Beogradu ili u Zagrebu. Da li ste se vi osjećali
kao da ste na "periferiji"?
M: Nismo. Poslije uspjeha prve pjesme, pjesme "More", mi smo svuda
putovali i nastupali!
Ko je napisao tu pjesmu?
M: Pjesmu je napisao i uglazbio Slobodan M. Kovačević, mada sam i ja puno
učestvovala na pjesmi, iako nisam zapisana kao jedan od autora. Meni je Slobodan
tu pjesmu donio na gitari, a ja sam otišla kući i mjesec dana pripremala
tu pjesmu na klaviru, napravila aranžman i vježbala interpretaciju. Bila
je to prva pjesma koju sam ja snimala i koja je trebala biti izdana, kao
i prva pjesma koju sam pjevala, a da nije bila na engleskom. Do tad sam pjevala
samo strane pjesme i trebalo je sad tu pjesmu donijeti na hrvatskom, pa sam
se ja potrudila uraditi pravu interpretaciju, kako bi to bilo prepoznatljivo.
Zatim su počeli festivali?
M: Onda je sve krenulo. Ostala sam u grupi još jedno dvije godine, imali
smo još hitova. Snimili smo album, na kojem je bilo i dosta mojih pjesama.
Slobodan nije imao ništa protiv mog autorstva, jer je vidio da sam i ja talentirana
za skladanje, pa sam i ja puno pjesama napravila i aranžirala. Dijelili smo
koautorski rad u grupi, tako da je na tom albumu pola pjesama Slobodanovih,
pola mojih. Tu ima i nekih pjesama mojega brata, na kojima sam ja pisala
tekstove. U grupi More sam ostala još dvije godine, a onda mi je sve to
nekako postalo "tijesno".
Trebalo mi je da više prostora da autorski učestvujem u pjesmama, ali na
neki svoj način, jer kad ste u grupi, morate sve dijeliti s ostalim članovima
grupe.
Ja sam
grupu More napuštala dvaput. Prvi put sam ih napustila 1975. godine, kada
sam na Splitskom festivalu dobila glavnu nagradu kao najbolji interpretator
za
pjesmu "Gdje god da pođeš". Tada sam napustila grupu i krenula sama.
Otišla sam u Nizozemsku i kod brata snimila singl "Najljepši san" / "Amsterdam".
Snimila sam još nekoliko samostalnih singlica, nastupila na nekoliko festivala,
ponovno otišla na turneju po bivšem SSSR-u. U to vrijeme rodila sam kćer
Ivanu i postala mama. Međutim, nakon tri godine, 1978. godine, ponovo me
nazvao Slobodan M. Kovačević i rekao da nam je Đorđe Novković ponudio pjesmu "Samo
simpatija". Slobodan
me je zvao da mu se pridružim, jer je mislio da je ta pjesma veliki hit i da
bi nam ponovo kao grupi More moglo "krenuti". Meni se ta pjesma ispočetka baš
i nije svidjela, jer mi je bila prekomercijalna, a ja sam u to vrijeme volila
neke progresivnije pjesme, volila sam tu modernu muziku, rock, ali sam ipak
pristala i otpjevala pjesmu "Samo simpatija". Ispostavilo se da su
imali pravo, i Đorđe i Slobodan, jer to je postao evergreen, jedna prava velika
pjesma.U studiju u Zagrebu nam je kod snimanja te pjesme pomogao moj brat Ante
kao producent. Tada smo krenuli na veliku zajedničku turneju, - grupa More
i Oliver Dragojević, koji je tada već postizao velike uspjehe sa pjesmama Zdenka
Runjića. Međutim, negdje usred turneje dio članova banda je odlučio prijeći
u prateći sastav Olivera, pa smo na neki način Slobodan i ja ostali sami. Ali,
više se ni meni nije dalo ostati i odlučila sam definitivno krenuti svojim
putem.
Ponovo sam otišla u Nizozemsku i s bratom snimila novi singl, "Ti i ja" / "Kad
bi znao ti". Urednici u diskografskoj kući Jugoton odmah su mi ponudili ugovor
i snimanje samostalnog albuma. Radila sam ga u Zagrebu s najboljim studijskim
muzičarima, a aranžer i producent je bio Ante Cetinić. Najpoznatije pjesme
s tog albuma su "Mornareva žena", "Probudi moju ljubav"....
Te iste, 1979. godine, Zdenko Runjić mi je ponudio pjesmu "Čet'ri stađuna" (što
znači, 'četiri godišnja doba') i s njom sam dobila prvu nagradu stručnog žirija
na Splitskom festivalu. To je bila prva naša pjesma, a uslijedile su "U
prolazu" i "Lastavica". Četiri godine kasnije, ponudio mi
je pjesmu "Nina, nana", sjećam se, bio je tako sretan i uzbuđen kada
mi ju je pokazivao, bio je siguran da će to biti točka na "i", nakon
ta tri velika hita. Međutim, ja sam tada imala svoj menadžment i na njihov
nagovor odlučila sam se za pjesmu "Niko neće u mornare", a za "Nina,
nana" Runjiću
rekla: ''Ne.'' To je njega toliko povrijedilo, da je odmah poslije toga naša
suradnja došla "na led". Tu pjesmu na Splitskom festivalu otpjevala je Jasna
Zlokić, a moje odbijanje te pjesme otvorilo joj je vrata uspjeha. Pjesmu "Nina,
nana" sam ipak kasnije snimila i izdala na svom albumu "Prašina s puta", koji
je
u ex-YU proglašen albumom godine za ženskog izvođača.
Prije toga sam, s bratom u Nizozemskoj, svake godine snimala nove albume
koji su postizali velike uspjehe i velike tiraže: "Ja sam žena", "U prolazu",
"As". Pjesme sa
tih
albuma sam najčešće pisala i skladala sama, a često i na tekstove
Jakše Fiamenga, Krste Jurasa, Ivice Flescha. Ante je svirao većinu instrumenata,
aranžirao, snimao i bio producent.
Već 1983. godine sam dobila priznanje diskografske kuće Jugoton - nagradu
"Zlatna ptica" za svojih prvih milijun prodanih ploča.
To je bilo vrijeme kad sam non-stop pjevala. Tempo je bio maksimalan, puno
se sviralo, stalno sam išla na turneje - Amerika, Australija, tamo
- 'amo, često sam radila i po dva koncerta dnevno. I dalje sam svake
godine
snimala novi album, ali sam manje radila s bratom, a više snimala u Splitu
ili Zagrebu, s domaćim glazbenicima: (albumi) "Meri VI", "Potraži me", "Zlatni
snovi". Redovno sam nastupala
na Splitskom festivalu, kao i na nekim drugim festivalima.
Zanimljivo je da sam nakon puno godina pauze, ponovno otpjevala pjesmu Slobodana
M. Kovačevića (tekst: Robert Šunjić) i ponovno smo napravili veliki uspjeh.
Bila je to pjesma "Konoba" koju sam na Splitskom festivalu 1986 otpjevala
u duetu s Tedijem Spalatom.
A onda je rat puno toga poremetio i zaustavio. Dugo mi je trebalo da opet počnem
snimat, iako sam i tad cijelo vrijeme nastupala i pjevala. Ozbiljan studijski
i autorski album ponovno sam snimila tek 1998. godine ("Putovanja"), sa zagrebačkim
studijskim muzičarima.
Par godina kasnije, dobila sam Porina za najbolji album zabavne glazbe u Hrvatskoj.
Bila je to snimka koncerta iz HNK u Splitu, a album je nazvan "Malo mora na
mom dlanu".
Okušala sam se i u jazz maniru koji me jako zainteresirao za vrijeme mog
življenja u Zagrebu. Tako je nastao moj posljednji studijski album, "Tiramola",
kojeg sam
snimila u Splitu u suradnji s grupom Black Coffee.
Jako mi je bitno da spomenem i važnost autora i tekstopisaca u muzici, jer
svi uvijek spominju samo pjevače i daju im punu slavu vezanu za pjesme koje
oni pjevaju i to je donekle uredu, jer pjevač nosi pjesmu i njegov izričaj
je najvažniji. Ali ne smijemo zaboraviti ljude koji stoje iza tih pjesama,
bez kojih tih pjesama ne bi ni bilo. Tu je autor glazbe, autor teksta i aranžer
i svi su strašno važni za uspjeh pojedine pjesme.
Jeste li pisali pjesme za druge izvođače?
M: Malo mojih pjesama napravila sam za druge, jer sam ja svoje pjesme većinom
prilagođavala sebi. Prva je moju pjesmu "Živim s tobom" snimila Gabi Novak
na svom albumu "Gabi 77". Kasnije sam je i ja snimila na svom prvom albumu
"Meri", 1979. godine. 1989. godine sam snimila svoju pjesmu "Dome
moj" i
izvela je na Splitskom festivalu. Godinu dana kasnije istu pjesmu, u prijevodu
"Veel te mooi", snimio je belgijski duo Sanne en Eric van Neygen i u Belgiji
je ta pjesma postigla ogroman uspjeh. Komponirala
sam još jednu pjesmu za Josipu Lisac, za njen novi album koji bi uskoro trebao
izaći.
Širinu Vašem repertoaru daju i dalmatinske pjesme. To je bogatstvo ovoga
podneblja, ali tu je, uvjeren sam, i Vaša želja da to radite.
M: Ne možete od gena pobjeći. Ja volim muziku svih sfera, ali u mojim venama
teče dalmatinska krv i uvijek se vraćam na početak.
To je bila isključivo Vaša odluka?
M: Da, moja, to je ono što ja volim.. Veliki dio mog repertoara je baziran
na dalmatinskom melosu, koji je nježan, koji ja interpretiram na moj način
i kombiniram ga s raznim stilovima, ali nekad se volim vratiti na ono najjednostavnije,
na ono kako ljudi to ovde pjevaju, klapski način, koji je iskren i gdje baš
lijepa melodija, pjevanje, a riječi dođu do izražaja. Imala sam neke svoje
pjesme napisane u takvom izričaju i odlučila da moj slijedeći album, koji
se upravo radi kod Korčulanina, Sandra Bačića, bude upravo takav.
Da, Sandro mi je u našem ranijem razgovoru rekao da
je album "jednostavan".
M: Da, jednostavan je ritam, jednostavna produkcija, s ukusom. Pjesme su
većinom moje, neke je radio Sandro, neke su obrade korčulanskih napjeva.
Na dosta pjesama će pjevati i klape - Linđo, Tiramol, Ivan Grozni. Par pjesama
je aranžirao i producirao moj brat, Ante. Na par pjesama gostuje i moja kćer
Ivana, kao autorica i izvođač. Nas dvije imamo i jedan duet, staru blatsku
pjesmu. Zadovoljstvo mi je s njom raditi. Uglavnom, na tom albumu me prate
domaći, korčulanski muzičari, koji su mi najbolje mogli donijeti taj
korčulanski
zvuk.
Sve pjesme su snimljene, još samo nedostaje finalizacija (mastering, op.a).
Vi nam, uglavnom, ostajete u muzici, niste izgubili
elan?
M: Da, ostajem, dokle god me moj instrument (glas, op.a.) služi, a i energija
i zanos koji je potreban da bi se stvaralo i donosilo nešto kvalitetno u
glazbi.
Imate zato fenomenalnu web stranicu (www.mericetinic.com).
M: Meni na mojoj web stranici trebaju samo osnovne informacije - šta sam
radila dosad, šta
sada radim, sa kojim ljudima sam radila... Na mojoj web stranici se može
pronaći puno toga
što bi ljude moglo zanimati.
Hvala vam puno na razgovoru.
M: Hvala i Vama.
|
|
Meri Cetinić / Ivana Burić
i Splitski Bomboncini
(Božić je tu)
|
|
