Intervju: Zdenka Kovačiček - Autor: Željko Gradjin

Smatram da Zdenku Kovačiček ne treba posebno predstavljati. Jedna je od najznačajnijih i najeminentnijih osoba na hrvatskoj muzičkoj sceni. Velika umetnica koja je u svojim neumornim nastupima, do sada, obišla dobar deo ove naše planete. Po mnogim evropskim zemaljama, Aziji, a i Americi (iz koje joj je i idol Janis Joplin), promovisala je, u svojim nastupima, Umetnost! Muziku i Reč, tu univerzalnu lepotu koja je svuda dobrodošla. Ne bih više... nego samo preporučujem za posetiti zvanični sajt ove muzičke i pozorišne dive: www.to-be-zdenka.hr/indexHR.htm .

Ove (2010.) godine ceo muzički svet obeležava 40 godina od smrti Janis Joplin. U znak poštovanja legendarne američke pevačice, Zdenka Kovačiček - hrvatska jazz, rock, blues, soul i pop pevačica - izvodi impresivne koncerte pod nazivom "Tribute to Janis Joplin". To je i bio povod da malo porazgovaramo sa višestranom umetnicom s ovih prostora. Umetnicom koja pored pevanja, glume, stigne i da se bori za prava žena, a bavi se i humanitarnim delatnostima...

Janis Joplin...

- Da li bi bili ljubazni da za naše čitaoce / posetioce malo pobliže objasnite što se krije pod službenom najavom: Koncert nazvan "Tribute to Janis Joplin"?

*Zdenka: ''Tribute to Janis’’ je koncert posvećen Janis i 40 godina od njene smrti. Repertoar je sastavljen od njenih najboljih pjesama, sviraju najbolji zagrebački rockeri, a ja govorim tekst o njenom životu, zapravo, inserte iz predstave "S ljubavlju Janis". Do sada smo odigrali 50 punih predstava u zagrebačkom kazalištu "Komedija" (nešto više o tome može se vidjeti na: lovejanis.net )

- Predstavite nam ''najbolje zagrebačke rockere'', koji Vas prate na nastupima?

*Zdenka: U grupi , 'za Janis' pod nazivom Janis Joplin band sviraju: Branko Bogunović -Pif - akustična i električna gitara, Neven Mijač - usna harmonika, Krešo Randić - bubnjevi, Tomas Krkač - bass gitara i Danko Krznarić - klavijature. Neki od njih su članovi Telefon Blues Banda, a svirali su i u bendu Nirvana, na Boom festu u Ljubljani 73. godine, i izvodili "Klick temu broj 1". To su bili Tomas i Pif.

- To znači: fenomenalan doživljaj! Tekstovi koje govorite su ustvari pisma Janis sestri Lauri, koja su objaviljena u knjizi izdatoj 1992. godine. Od tih pisama je napravljena predstava koja je prikazana najpre u Americi, na Broadwayu, a odmah zatim, prva van Amerike, i u Hrvatskoj. Recite nam nešto o tome. Ako možete, izdvojite nam i neki odlomak iz tekstova koji ćete prezentovati?

*Zdenka: Evo insert teksta iz Janis: "Nadam se da će svi ljudi shvatiti da se moja glazba dogodila u trenutku kad se čitava podjela na crne i bijele glazbenike raspala, kad su crnci skužili što bjelci pjevaju, a bjelci što crnci pjevaju, sve je došlo na svoje mjesto... Ljudi vole kad njihovi omiljeni blues pjevači umru mladi, bili oni toga svjesni ili ne.... ali ja sam otporna na smrt.... i namjeravam još dugo ostati sa vama...". Kao što vidimo, ona je zauvjek sa nama, ostavila je jedinstvenu glazbu...!!!! Spojila je crni i bijeli blues! To je njena veličina...

Amerika, Rusija...

- U januaru 2010. godine bili ste i u Americi, preciznije u L. A. Hoćete li nam opisati utiske o nastupima preko "velike bare"?

*Zdenka: U Americi sam bila ovaj puta privatno, u posjeti prijateljima, ali sam već nekoliko puta nastupala osim u našim cro klubovima, i u američkim jazz klubovima... A počelo je tako, da sam na nagovor prijatelja uzela mikrofon i zapjevala, na što me je menadžerica kluba pozvala slijedeće godine i najavila moj nastup u ''L. A. News''! Pratio me je odličan trio sa pianistom od Franky Lanea. Kad god dođem u L. A., mogu pjevati u klubu jer je to standardni jazz repertoar.

- U svojoj karijeri ste sarađivali sa mnogim svetskim muzičkim veličinama. No moramo ovde podsetiti naše mlađe čitaoce da ste svojedobno imali turneju i sa 'utemeljiteljem' rock and rolla, čuvenim Bill Haleyem, koji je napisao "Rock around the clock", prvi plesni rock and roll. Molio bih Vas da nam ispričate nešto o tome...

*Zdenka: Sa Bill Haleyem sam nastupala kao klinka od 19 godina, u Njemačkoj, i to je bio njegov veliki come back. Sjećam se da je publika razbijala stolice u dvorani i bio je urnebes... Zatim sam ga srela u Švedskoj sa novom mladom ženom... i, uskoro je umro!?

- ... poznavaoci rada Mariah Carey (američka pevačica i glumica), tvrde da je kopirala stil pevanja i ponašanja na sceni Zdenke Kovačiček. Da li Vam je to poznato, i ako jeste, da li je to tačno?

*Zdenka: Ovo zvuči kao šala, ali i kompliment jer je ona fenomenalna pjevačica. Kako je mlađa od mene, ja sam, naravno, prva pjevala tu četvrtu oktavu, ali ne vjerujem da je ona to (od mene) čula. Hvala na komplimentu.

- ... postoji anegdota da su visoki uzvanici, kad ste pevali bivšem predsedniku SSSR-a, Gorbačovu, za njegov 75-ti rođendan, u Primoštenu 2005. godine, bukvalno zanemeli, čuvši "Oči čornoje", "Kaljinku", "Podmoskovske večeri"... koje ste otpevali uz pratnju trija Vanje Lisaka...

*Zdenka: Pa, bilo je to zatvoreno društvo na večeri od 12 svjetskih državnih vođa, istovremenika Gorbačova, koji su bukvalno bez riječi odslušali moj nastup najpoznatijih ruskih pjesama, uputili mi srdačni aplauz, i, nastavili večeru. A pošto je osiguranje bilo nevjerovatno jako, nisam mogla bliže ili upitati ili saznati nešto više. Bilo je divan osjećaj biti s tim velikanima blizu.

"Klick tema broj 1" i Rock and roll!!!

- "Rock je moj život, jazz je moja strast, a kazalište moja velika ljubav"... Ovim riječima mnogi počinju tekst o Vama. Ja bih se akcentirao na "život", tj. na rock and rol. Recite nam nešto o tom Vašem 'najdražem' periodu, zlatnim sedamdesetim...

*Zdenka: Rock je moj život, to znači da živim rock and roll, znači, moj način života je slobodan, i dan danas... A u 70-tima smo svirali rock, putovali kombijem na turneje, družili se, pili, živjeli slobodno, i bilo je to najiskrenije razdoblje mog života. S godinama se, ipak, moraš na neki način prilagodit' društvu, možda zbog djece, godina itd., ne možeš više tako ludovati... Zato pokušavam u Janis vratiti sjećanje na te godine...

- Sjećamo se, nekada Vas je bilo svugdje. Boom 73. Ljubljana, Boom 75. Zagreb, Boom 76. Beograd... Niste se libili, npr., napraviti koncert čak i u Mesnoj Zajednici (u obližnjem mestu pored Novog Sada, sećam se, septembra 1975. godine). Sve zbog rock and rolla ... Želeo bih da nam malo opišete atmosferu, na ondašnjim boom-skupovima rock bendova?

*Zdenka: To je bio naš "Woodstock", i to je naša povjest... Pa, to je to što sam rekla u prošlom odgovoru, iskrenost, sloboda, entuzijazam, glazba, mladost, ništa nas nije sputavalo...

- Po podacima koje imamo - i danas ste neumorni promoter bluesa, jazza, rocka... kvalitetne muzike i pozorišnih predstava... Svuda i svima "Klick tema broj 1". Na Boom festivalu '73. ste je izveli s dva bubnjara. Da li i danas izvodite tu legendarnu kompoziciju?

*Zdenka: Danas je izvodimo rijetko, jer nemamo 2 bubnjara, samo kao neko prisjećanje na te godine, izveli smo ju jedanput. Ne može se to više tako ponoviti, ali se izvodi na radiju. Evo u subotu (13.03.2010. godine) u Celju mi je prišao čovjek sa LP pločom u rukama, "Boom '73.", i tražio potpis...

- Voleo bih da nam kažete kako je nastala antologijska kompozicija "Klick tema broj 1"?

*Zdenka: "Klick temu broj 1" sam smislila kad sam čula jednu izvedbu Yme Sumac, velike peruanske pjevačice, i napravila od te pjesme samo improvizaciju, a Tomas Krkač aranžman za band sa 2 bubnjara. Ja sam bila u posebnoj formi i publika je to osjetila...

- Za mene, lično, to je doba fascinacije... Bez obzira na probleme sa opremom i tehnikom, tražio se kvalitet. No, danas se sve preokrenulo. Uz super opremu i tehniku, prisutan je masovan nekvalitet, kič... Zanima nas Vaše mišljenje, da li će jednom pobediti kvalitet i te raznorazne "cajke" otići na marginu?

*Zdenka: Ta situacija se nikad neće promjeniti jer mediji ne biraju kategorije, već prezentiraju sve, od cajki, kiča, itd., pa svako bira što želi slušati, a zna se da je masovni odabir, ipak, primitivan. Ali mislim da mladi inteligentni ljudi znaju što je dobro, i to slušaju, iako su u manjini, ima ih...

Nastupanja...

- U novembru 2009. ste nastupili u Rijeci, u martu 2010. u Celju. Kakav utisak je "Tribute to Janis Joplin" ostavio na publiku... Zapravo, recite nam strukturu posetilaca i koliki je bio odaziv mladih na tim nastupima?

*Zdenka: Uz generaciju 60-tih, odaziv mladih je bio velik. Neke cure su došle sa otoka Krka, i sjedile do 2 u noæi na cesti da od nas dobiju plakat. Nisam mogla vjerovati da mlade djevojke toliko luduju za Janis...

- Poznata je Vaša iskrena ljubav prema Sarajevu, te se kao i veliki R. Konstantinović, U-2, L. Pavarotti, niste ustručavali nastupiti u Sarajevu za vreme obruča... Hoćete li nam reći nešto i o tome?

*Zdenka: Imali smo dva koncerta u "Kamernom teatru", 94-te godine, ako dobro pamtim, i bilo je fenomenalno, svirali smo jazz repertoar. Srela sam drage prijatelje koji su proživljavali užasne dane u ratu, u opkoljenom Sarajevu. A u Sarajevo smo ušli kroz tunel ispod piste, to neću nikad zaboraviti...

- Planirate li još negde nastupiti u Bosni i Hercegovini, povodom obeležavanja 40 godina od odlaska Janis, sem u Mostaru?

*Zdenka: Već sam nekoliko puta bila pozvana kao gost Omladinskog hora u Zenici. Poslednji puta 27.12.2009. u "Areni", u Zenici, a prije toga u pozorištu, koncert za Indekse... Nadam se da ćemo sa Janis uskoro doći i u druge gradove BiH. NEKI DOGOVORI SU U TIJEKU.

- Zamolio bih da nam nešto kažete o ponovnom susretu sa novosadskom jazz publikom, na "Jazz Festu 09". Da podsetim: nastupili ste uz pratnju jazz sastava TRIO kojega su činili: Ratko Divjak - bubnjevi, Goran Rukavina - bas gitara i Blaž Jurjevčič - klavir.

*Zdenka: Mi smo jako zadovoljni našim nastupom, a ja sam sretna što me još pamte. To se osjetilo po prijemu publike, koja je vrhunska, prava jazz publika. Svaka čast... Moram priznati da mi je bila knedla u grlu...

- A kad Vas možemo očekivati u Novom Sadu ili Beogradu sa predstavom "S ljubavlju Janis" ili sa "Tribute to Janis Joplin"?

*Zdenka: Jako bih voljela igrati Janis u Novom Sadu, ali mi se nitko ne javlja. Rekli su da pokušavaju preko ambasade dobit sredstva... Sad pregovaram s nekim sponzorom u Beogradu. Nadam se uspjehu...

Projekti...

- Mnogi iz Vaše generacije više ne nastupaju. Hoćete li nam otkriti recept za takvu vitalnost, da li je to jazz, rock, blues... pozorišni nastupi, strast za plovidbom / putovanjima ili je nešto sasvim, sasvim drugo u pitanju?

*Zdenka: Velika ljubav prema glazbi, kazalištu, kao i svakoj vrsti umjetnosti, a na kraju i prema životu, koji je, nažalost, prekratak jer bih još puno projekata htjela napraviti, a, nažalost, neću stići...

- Ako nije tajna, hoćeti li nam otkriti o kakvim se projektima radi?

*Zdenka: Ja bih rado igrala još koju dobru rolu u kazalištu, naravno, u mjuziklu... a izdati još i neki CD, ne bi bilo loše...

- I za kraj, recite, da li biste u nekom drugom životu želeli da se sve ponovi? Da sa muzikom koja nema granica, opet putujete svojom cestom snova ili da "...živite svoj san"?

*Zdenka: Nedavno je izašla moja "Zlatna kolekcija" (Croatia Records) sa najboljim snimkama u ovih 50 godina rada. Ja sam zadovoljna, šteta što je život kratak. Ja bih, što se mene tiče, ispočetka, i naravno, ništa ne bih menjala, mislim što se glazbe tiče... a ostalo je sudbina.... Nažalost, neću stići uraditi još puno željenih stvari, jer u drugi život ne vjerujem, zato nastojim iskoristiti maksimalno ovaj život i uživam u njemu...

Uz veliku zahvalnost, u ime muzičkog web portala barikada.com na razumevanju, završio bih ovaj prijatan razgovor stihovima pjesme koju su komponovali Marko Tomasović - Inge Privora - Duško Mandić, a koju izvodi Zdenka Kovačiček:

"Ja živim svoj san" - Još lutam ja, još tražim svoj komad sna / Još tražim onaj mali dio što i meni pripada / I mada mijenjam se, pravila igre su drukčija / U meni još gori sve, još nisam odustala / Živim sad, živim za svaki novi dan / Ja ne sanjam život, ja živim svoj san / Još toliko mogu, još toliko znam / Pogledaj, u meni isti stari sjaj / I kada svi šute, ja podižem glas / To najbolje znam / I ja još mijenjam noć za dan / Još čuvam svoj tajni hram / Još uvijek nosim vatru u grudima / Živim sad, živim za svaki novi dan / Ja ne sanjam život, ja živim svoj san / Još toliko mogu, još toliko znam

Prilog: Željko Gradjin Bačka Palanka, Srbija heyjo@nspoint.net

---