Povod za razgovor s Elvisom Stanicem, glazbenikom s Kvarnera koji vec godinama
predstavlja znacajnu umjetnicku osobnost na hrvatskoj jazz sceni, tri su Porina
kojima je ovjencan na ovogodisnjoj dodjeli.
- Sto za Vas kao glazbenika koji djeluje na nekomercijalnom glazbenom podrucju
znaci osvajanje tri Porina i to u svim kategorijama u kojima ste nominirani?
- Iznenadila me je statistika 100 % - od tri nominacije, tri Porina. Iako
sam svjestan da je u CD ulozeno pet godina stvaranja i izuzetno mnogo truda,
jos me vise veseli cinjenica da je netko to prepoznao kao kvalitetno i dao
svoj glas za album "Bolja strana svijeta", ali i za sve glazbenike
i glazbenice koji su sudjelovali u njegovoj realizaciji. Osim toga, posebno
mi je drag "zacin" Porin za najbolju instrumentalnu izvedbu, kao
kategoriju izvan jazz glazbe, s obzirom da svoju glazbu ne smatram striktno
jazzom, bar ne u tradicionalnom smislu. S druge strane, 5 godina me nije bilo
na sceni, barem u ovom izdavackom dijelu posla, pa je, vjerujem, ovaj album
dosao i kao nesto dugo ocekivano, ali i kao nesto posve drukcije od "ocekivanog",
uobicajenog pristupa na dosadasnjim projektima. Veseli me i sto sam, izgleda,
uspio probiti barijeru izmedju "jazz" publike i "one druge"
koja mozda i ne prati sve sto se zbiva na jazz ili world sceni, ali ocito
da izvanredno reagira na sve sto je dobro i kvalitetno, i u sto je ulozen
veliki trud.
- Kako gledate na konkurenciju koja je bila strasna buduci da su nominirani
bili albumi Boilers Big Banda i Matije Dedica?
- Konkurencija u jazz kategorijama je bila zaista jaka, medjutim to su sve
kolege koji isto tako dijele mnostva "kipica" iz proteklih godina.
Ono sto bih ja htio vidjeti u konkurenciji za Porina su nove, svjeze i drukcije
jazz snage, neopterecene tradicijom, ali jako opterecene dobrom svirkom i
jos boljim izdanjima. Mislim da smo i Matija i Tamara i ja, da ne spominjem
nase gurue iz starije generacije, vec dobrano napravili temelje za mladje
glazbenike i da je krajnje vrijeme da se pojave i neke nove "face"
s drukcijom percepcijom jazza. Nekih naznaka vec ima. Za "Liburniu Jazz"
redovito dobivam demo snimke mladih jazz, blues ili etno bandova iz citave
Hrvatske, koji jos nisu napravili nista veliko, ali je evidentan rad i trud
kojeg ti decki i cure ulazu u svoje krativne ideje. Neke od njih cu angazirati
za ovogodisnji festival, kao "new entry" u svijet hrvatskog jazza,
u nekom od brojnih off-programa tijekom jazz vikenda u Opatiji, od 7. do 9.
srpnja 2006. godine.
- Zasto se o dodjeli Porina pise i govori sa stanovista gubitnika i skandala,
a paznju ne privlaci kvaliteta?
- Porin je za mene - ovo mi je osmi - priznanje najviseg ranga. Ono dolazi
iz struke, od ljudi koji poznaju kriterije, koji znaju sto jest, a sto nije,
sto moze, a sto ne treba proci. Upravo ti kriteriji su ono sto Porinu daje
status referentnog nivoa hrvatske glazbe, bilo kojeg zanra. Naravno, uvijek
ima nezadovoljnih - sto ljudi sto cudi - ali koliko ja znam nikad nije bilo
ozbiljnijeg prigovora na sam odabir nagradjenih. Cinjenica sto netko nije
dobio nista ili premalo, od mnostva nominacija ne bi trebala znatno utjecati
na iciju glazbenu karijeru ukoliko je ozbiljna, kontinuirana i ima indicija
da ce se nastaviti. Bitan je rad, samo rad i sto bolja glazba kao rezultat.
Postoji, naravno, i druga strana. Jasno je da onaj tko ima medije, tko je
stalno prisutan u novinama, na televiziji, u bilo kojem kontekstu, od potpunog
"zutila", trac rubrika, pa do, nedaj Boze, crne kronike, ima po
defaultu vise potencijalnog birackog tijela od medijskih marginalaca, ma sto
to znacilo. Jer, napraviti skandal je, na zalost, postao jedini siguran put
do odredjenih rubrika tiskovina ili TV emisija. Ja se iz petnih zila borim
da besmisao trac rubrika ne upliva u stvari vrijedne postovanja, i da informacija
ima sadrzaj, "supstancu" koja nas oplemenjuje, cini boljima, a ne
da nas vrijedja. No mnogima to ne znaci nista. Ovom cu prilikom otvoreno reci
da je nacin na koji se ovaj Porin prenosi u medijima, ne svima, naravno svaka
cast izuzecima, zaista sramotan. Jer, ukoliko je najvaznija informacija s
Porina to sto su "Dragacevci" ili već kako vam drago, svirali ispred
dvorane, i da li ih je policija privela, i gdje je i koliko piva popio ovaj
ili onaj estradnjak – ma dajte, molim vas. Pa gdje smo? U Europi? Time je
ucinjena ogromna steta samoj manifestaciji, i to iz nekoliko razloga. Odbijen
je onaj dio publike koji od Porina ocekuje manifestaciju s dignitetom, a odbijen
je, htjeli to ili ne, i onaj dio sirokog auditorija koji ocekuje trac informaciju,
jer po svojoj biti, tu Porin ne spada, niti to moze postati. Zato nije cudno
sto je gledanost i ugled prijenosa u znatnom padu. Ni kruske, ni sljive.
- Zasto jazz, klasicna i world music glazba jos uvijek ne dobivaju zasluzenu
paznju na dodjeli Porina?
- Dodjela Porina za "neatraktivne" i "marginalne" kategorije
poput jazz, klasicne, folklorne i ine glazbe u tzv. "predprijenosu",
po misljenju televizije ne zasluzuje svoje mjesto u vecernjem TV prijenosu.
Zna se da se nagrade u spomenutim kategorijama dodjeljuju u popodnevnim satima,
u praznoj dvorani, bez ociju sire javnosti. Iz tog razloga novinari azurno
izvjescuju samo o onome sto su vidjeli u prijenosu, a sve ono sto nije vidjeno
uzivo na TV-u, nije se, kako svi znamo, ni dogodilo. To je potpuno paradoksalno,
jer upravo iz referenci hrvatske glazbe i njezine bastine, sto spomenute kategorije
i jesu, nastaju i postaju ove druge, estradne, zabavne ili kako vec hocete
- zanimljivije zutilu. To je neprihvatljivo, pa ako treba odvojiti veceri,
odvojimo ih, a ne potpuno nepravicno medijski marginalizirati bitna, ako ne
i najbitnija izdanja hrvatske glazbe.
- Zasto je takav odnos prema nekomercijalnoj glazbi i u medijima, pa i institucijama
koje bi trebale voditi brigu o njoj?
Vec se godinama trudim izgraditi posve drukciju sliku o kvalitetnoj glazbi
u Hrvatskoj, bila ona jazz, klasicna ili bilo koja druga. Naime, notorna je
cinjenica da je tijekom godina u javnosti - mislim na siroki auditorij, a
ne onaj poznavalacki, strucni - uvrijezen odredjen negativni image kojim ozbiljna
ili jazz glazba konotiraju. Vjerujte mi na rijec da je to smisljeni cin mediokriteta
iz svijeta glazbe, kojima je takav, potpuno nerazumljiv, ili kako ga sami
vole krstiti "elitni" tretman neophodan da bi uopce mogli opstati
u tom svijetu. Pa, zaboga, sto bi se dogodilo ako bi svatko, bas svatko mogao
prepoznati vrsnu izvedbu, ili jos bolju skladbu? Naravno, otpali bi u prvom
krugu, a to za njih nikako ne bi bilo dobro. Izgubila bi se stalna radna mjesta,
pozicije, moc... Pa zazto koncert na kojem je vise ljudi na pozornici nego
u publici nuzno mora biti "elitan", a onaj gdje se trazi karta viąe
– "komercijalan" ili "nepodoban"? Ja bih to nazvao samo
nesposobnoscu ljudi iz kulturnih institucija da na pravi nacin promoviraju
kvalitetu, a ono sto je zaista, ali zaista kvalitetno, uvijek ce dobro proci
i u najsiroj javnosti i u medijima. Ponavljam: samo ukoliko se ne nudi rog
za svijecu, sto je na zalost vrlo cest slucaj na hrvatskoj glazbenoj sceni.
I ovoj, i onoj. Da se te tzv. "marginalne" kategorije suze na najuzi
i najkvalitetniji izbor, i da se prezentiraju upravo kao takve - najbolje
od najboljih, ne bi bilo vise spomena o medijskoj neatraktivnosti. Pogledajte
Grammy. Integralnu verziju. Pogledajte tko su ljudi u pozadini svih nasih
velikih estradnih zvijezda i zvjezdica. Skladatelji, producenti, aranzeri,
studijski glazbenici koji mahom odradjuju posao umjesto onih koji se slikaju
za omot - s obzirom da sam i sam u tom skupu, ne bi bilo fer da otkrijem tko
NE svira i NE pjeva na "svojim albumima" – vecinom su vrhunski glazbenici
s izvrsnim obrazovanjem i ogromnim iskustvom, bilo iz jazz, rock ili klasicnog
miljea. To su "oni iz predprijenosa".
- Moze li, upravo Porin, pomoci u mijenjanju iskrivljenih kriterija?
- Trebao bi. Porin je bitna, referentna glazbena manifestacija u Hrvatskoj.
Od Porina ne bi smjeli napraviti samo jos jednu, prosjecnu, glazbeno-zabavnu
emisiju. Bez obzira tko imao prava na prijenos. Ovi ili oni. Ili oni treci?
(Preuzeto iz Novog lista od 30. travnja 2006.)
