Vodeći jazz trombonist današnjice Steve Turre nastupio u Siscia Jazz Clubu

Umjetnost sviranja školjki

Dan nakon nastupa u rovinjskom Multimedijalnom centru, američki jazz glazbenik meksičkog podrijetla, Steve Turre, jedan od najznačajnijih jazz trombonista današnjice - u najprestižnijim glazbenim časopisima desetak puta je bio proglašen najboljim sviračem tog glazbala - i svakako najbolji svirač školjki, 20. ožujka 2009. godine je oduševio publiku u sisačkom Siscia Jazz Clubu.

Nastupivši u kvartetu - s talijanskim klaviristom Nicom Mencijem i kontrabasistom Marcom Marzolom, te bubnjarom Dionom Parsonom, rodom s karipskog otoga St. Thomas i koji je prošle godine nastupio u "Lisinskom" kao član kvarteta Jona Faddisa - Turre se predstavio kompetentnim instrumentalistom koji poznaje cjelokupnu jazz tradiciju. Svestran glazbenik koji je iskustvo stjecao svirajući s legendama raznih žanrova, primjerice s Rayom Charlesom, Santanom, Dizzyjem Gillespiem, B. B. Kingom i Titom Puennteom, Turre svoj glazbeni izraz zasniva na mainstream jazzu, izvodeći najpoznatije standarde, ali i vlastite skladbe koje su bile najzastupljenije na ovom koncertu.

Turre se predstavio sjajnim trombonistom istančanog osjećaja za blues, posebice u izvedbama balada, koji se voli poigravati citatima. Hardbop izvedbama podsjetio je na svoju suradnju s Artom Blakeyem, a u nekim izvedbama posegnuo je za udaraljkama iskazavši osjećaj za latino ritmove.
Strahopoštovaje koje je izazvao u publici, ali i među suradnicima, uvjetovali su ukočen početak, no već nakon uvodne izvedbe vlastite skladbe, "Easy Now", promijenio je najavljeni redosljed programa, te je prije već najavljene Jobimove skladbe, "Corcovado", izveo vlastitu, "Brother Ray", baladu blues ugođaja koju je posvetio Rayu Charlesu.

Svjestan nedovoljne uigranosti Kvarteta, nastup je pretvorio u jam session prepun spontanih poteza i komunikacija. U maniri istinskog vođe sastava, diktirao je u kojem će se smjeru izvedbe kretati, iznenada pozivao glazbenike na sola i poticao ih da iz sebe daju više nego što su svjesni da mogu, iscijedivši njih, ali i sebe do zadnje kapi znoja. Publika je osjetila pošten odnos prema glazbi, a uz njihovu podršku izvedbe su, kako je koncert odmicao, bivale sve uzbudljivije. Tome su pridonijele i virtuozne Turreove improvizacije na školjkama koje pružaju ograničene zvukovne mogućnosti. No, to je nadoknađivao brzom izmjenom raznih vrsta školjaka koje donose različite boje i visine tonova.

Pozitivne vibracije koje su se osjećale tijekom cijeloga koncerta pojačao je izvedbom naslovne skladbe svog albuma "Rainbow People" koja prenosi poruku zajedništva, stvaranja bolje budućnosti za djecu i svijesti o tome da postoji samo jedna rasa...

(Objavljeno u "Novom listu" od 23.03.2009.)
(Fotografije - Steve Turre u Siscia Jazz Clubu - snimio: Davor Hrvoj)