4. SISICIA OPEN JAZZ & BLUES FESTIVAL - FINALE
(26. srpanj 2009.)
SPEKTAKULARNI GIPSY SWING ZAVRŠETAK 4. SISCIA OPEN JAZZ & BLUES
FESTIVALA 2009.
Veličanstvenim koncertom Ludovica Beiera, velikog francuskog harmonikaša
i majstora gipsy swing glazbe s Damir Kukuruzović Gipsy Jazz Quintetom,
završen je u nedjelju, 26. srpnja trotjedni 4. Siscia open jazz & blues
festival.
Prije nego se osvrnem na ovaj iznimni koncert, evo kratkog pregleda trotjednih
događanja ispred Siscia Jazz Cluba:
Gost prve večeri, Adrian Byron Burns, blues izvođač zamamne biografije, gotovo
hodajuća blues ikona, uz pratnju Telefon Blues Banda svirao je više nego
inspiriran atmosferom u klubu. Boja glasa i virtuozno sviranje gitare, u
maniri klasičnih blues majstora poput B. B. Kinga ili Johnyja Lee Hookera
uz doista iskren odnos prema publici i glazbi - dali su nam spoznati zašto
je blues još uvijek toliko inrtigantan.
Druga večer festivala
(ovaj put bez kiše, pa je koncert bio vani, kako je i planirano!) pripala
je Jasni Bilušić i New Deal Bandu, predvođenim kontrabasistom
Sašom Borovcem. Kao i uvijek, Jasna je i ove večeri oduševila toplim glasom
i vrlo emotivnim pristupom, podsjećajući svojom kvalitetnom interpretacijom
i na Billie Holiday, i na Edith Piaf, pa i na Ninu Simone.
Treće večeri festivala
Damir Kukuruzović je publiku ugodno iznenadio ponudivši domaćim, sisačkim
glazbenicima, okupljenim u nekad poznati sastav Flexible
Frame, priliku za nastup. To su dečki, predvođeni vokalom Bernarde Butorac,
znalački iskoristili i napravili koncert vrijedan pamćenja. Kako je u najavi
Damir i rekao, čini se ovo velikim povratkom banda na domaću scenu.
Drugi tjedan Siscia
open jazz & blues festivala, i koncert u petak 17.
srpnja 2009. godine, publici je omogućio čuti tri iznimna glazbenika, čije
osobnosti svaka za sebe znači u jazz svijetu, okupljenih u Zagreb Jazz Trio.
Saša Nestorović klarinetist, tenor i sopran saksofonist, Nenad Jura Vrandečić
koji je hrvatski jazz zadužio iznimnim angažmanom u organizaciji Mini Jazz
Festivala, zajedno sa suprugom Vesnom, još tamo od 1996. godine, kontrabasist
je upečatljivog zvuka, uvijek zanimljiv za slušanje i Matej Deronjić mladi
pijanist, proglašen od struke koja dodjeljuje nagrade "Status" za
2008. godinu najboljim u kategoriji Mlada nada jazz glazbe. Trio je u Sisku
nastupio svirajući znane jazz standarde, što je dobro za ovakav tip festivala,
jer, uz obilje kvalitetne glazbe, nudi i svojevrsnu edukaciju mlađoj publici,
koja nije toliko upućena u jazz.
Peti koncert ovogodišnjeg festivala, 18. srpnja 2009. godine, održali su
Maja Vučić i Scharf Club Swing Quintet (iako te večeri kao quartet - Jura
Vrandečić, kontrabas, Matej Deronjić, klavijature, Borna Šercar, bubnjevi
i Davor Križić, truba!).
Vrijeme je bilo čudno te ću naglasiti dobru organizaciju. Damir Kukuruzović
je osigurao dva razglasa, tako da smo se svi, koju minutu prije kiše, ispred
Kluba, preselili u sam Klub, a Johnny Šućura, ton majstor i snimatelj Damirova
CD-a, majstorski je odradio brzo uštimavanje zvuka. Pokazalo se po tko zna
koji put kako sisački klub funkcionira poput velike obitelji, ništa ne može
pokvariti dobru atmosferu, gosti se osjećaju kao doma.
Maju Vučić i njen umjetnički put svi dobro poznajemo, još od Divasica, pa
preko TV emisija, iznimnog humanitarnog rada, a čini se da kao jazz pjevačica
ostvaruje maksimum. Maja plijeni šarmom, stasom i glasom, i jednom napisah
kako je hrvatski vokalni jazz sjajan i zbog imena Maja - Maja Savić, Maja
Grgić, Maja Vasilj, i dakako, Maja Vučić. Teško je reći koja bolje pjeva.
19. srpnja 2009. godine, u nedjelju, sedmi koncert festivala pružio je autoru
ovog teksta (i bebopu vrlo naklonjenom jazzoljupcu!) iznimnu poslasticu.
To potvrđuje i reakcija sisačke publike pred kojom je Denis Razumović Razz
Quartet često svirao i vrlo je rado viđen gost. Nije slučajno da ga Damir
redovito poziva u Klub ali i na festival. Denis je bio raspoložen, sipao
je standarde poput "Stella by Starlight", ali i niz autorskih kompozicija
s njegova albuma "In Umbra", ispunjenog razornim charlieparkerovskim
ritmovima i frazama.
Treći tjedan, i osmi koncert, održan 22. srpnja 2009. godine možda
je i najugodnije iznenađenje. Hello And Goodbye Jazz Trio čine otac i sin,
Branko i Lordan Badanjak, potpomognuti
basistom Željkom Bilbijom. Mladi Lordan Badanjak pokazao se vrsnim pijanistom.
Sisačka publika oduševila se koncertom trojice sugrađanja. Budućnost hrvatskog
jazza u dobrim je rukama. Lordan Badanjak suvereno vlada jazz standardima,
a njegova je improvizacija u skladbi "Thr Girl from Ipanema" Antonia Carlosa
Jobima bila jedan je jedan od vrhunaca ovog koncerta.
23. srpnja 2009. godine nastupili su Roy Nimai na indijskoj tabli, Neven
Mijač s usnom harmonikom i Branimir Bogunović Pif, gitarist iznimnog toucha.
Priredili
su očekivano dobar koncert. Večer kasnije, Plava trava zaborava podsjetila
nas je na velike country hitove, zapalili su publiku, bio je to koncert nabijen
velikom energijom, tim više što je publika gotovo sve pjesme pjevala s bandom.
Predzadnje vrečeri, u subotu, 25. srpnja 2009. godine Vesna Pisarović je
pokazala da njen prelazak iz komercijalnih u jazz vode doista ima pokriće.
Uz pratnju
iznimnih
glazbenika - Jamiea McCredija na gitari, Xose Miguelesa na saksofonu, Francesca
Angiulia na kontrabasu i bubnjara Flavia Viginia, Vesna je izvela niz autorskih,
ali i egzotičnih makedonskih i indijanskih skladbi, uz nezaobilazne jazz
standarde uz neskriveno oduševljenje Theloniousom Monkom i Carlosom Jobimom.
Završna
večer, zasluženo, pripala je vlasniku Siscia Jazz Cluba i čovjeku bez kojeg
u Sisku ne bi bilo niti jazza niti jazz festivala - Damiru Kukuruzoviću
i njegovom Damir Kukuruzović Gipsy Jazz Quintetu. Dakako, uz sjajnog francuskog
gosta, jednog od najvećih svjetskih gipsy swing harmonikaša, Ludovica Beiera.
Francuskog glazbenika predstavila je publici, i na francuskom i na hrvatskom
jeziku, gospođa Sonja Stević Galić, ispred Francuskog beleposlanstva u Zagrebu,
vrsna poznavateljica francuske kulture, osobito glazbe, što je pokazala i
u završnici koncerta, pjevajući uz Ludovicovu i Damirovu pratnju, oživljavajući
Siskom duh i ljepotu glazbe Edith Piaf.
Ludovic Beier slovi kao jedan od najboljih svjetskih harmonikaša u gipsy
swing glazbi. Bliski je suradnik Angela Debarrea, koji je sisačkoj publici
već poznat po koncertima s Damirom u Klubu; a s Debarreom je Beier snimio
i jedan od značajnijih albuma gipsy swinga "Entre Amis".
Predstavio nam se Ludovic Beier iznimnom tehnikom, brzinom i virtuoznim sviranjem
koje je ostavljalo publiku bez daha. Damir Kukuruzović (za kojeg je veliki
gitarist Primož Grašič rekao da nije vidio nekog tko tako brzo svira!) je
i sam bio ugodno iznenađen Beierovom virtuoznom prezentacijom. Hot (vrućina)
gipsy swinga sviranog na ovom koncertu gotovo da je bila dostatna za skuhati
jaje, kao uragan se spustila u naše slušno okruženje. Specifičan zvuk harmonike
tako uporno podsjeća na Pariz, cijela ta atmosfera manouche glazbe, ono što
se u Hrvatskoj može čuti, čini mi se, samo kod Damira u Siscia Jazz Clubu.
Velika je sreća da Ludovic sudjeluje na idućem Damirovom CD-u, koji se upravo
snima ovih dana, tako da ćemo dio te vještine čuti i na novom nosaču zvuka.
Nizali su se standardi gipsy swinga koji su od ovog koncerta pred doista
do zadnjeg mjesta ispunjenom šetnicom uz Kupu, načinili spektakularni završetak
4. Siscia open jazz & blues festivala. Dokaz je to da Sisak ima tradiciju
ovog festivala, i unatoč recesijskim vremenima, vjerujemo da će se ta tradicija
nastaviti.
Uz Ludovica i Damira, odlični su bili i ostali u sastavu - Bruno Urlić,
violina, Goran Gregurač, gitara, Saša Borovec, kontrabas i Želimir Bičanić,
bubnjevi.
Veliki pljesak Damiru Kukuruzoviću i kao glazbeniku i kao organizatoru ovog
iznimnog trotjednog događaja, kakvih je malo u svijetu. To služi Sisku na
čast.