Već dugo se spremam pisati o jednom od ključnih albuma ne samo bosanskohercegovačke
jazz produkcije. Dogode se neki drugi poslovi, završetak knjige POGLED
NA JAZZ (konačno, izlazi u rujnu 2009., nakladnik NOVA KNJIGA RAST, Zagreb!),
ljetne vrućine, pa odlutale misli... a CD "Bosnia Groove" se gotovo neprekidno
vrti u mojem playeru.
Pred koji dan čujem se s velikim trubačem Ladislavom Fidrijem, negdje je
u Fužinama, obiteljski odmor... i pitam što se sluša, a on kaže, "Bosnia
Groove", iako sviram na tom albumu... a ja kažem, i kod mene, iako ne sviram
na tom albumu,
ali bogme taj album "razara" i redefinira poglede na jazz.
Dogodilo se tako da sam neku večer, uz čašu ljekovitog Chardonnaya by Miklaužić,
pustio repeat na Sinanovoj obradi stare bosanske skladbe "Bentbaša", s onim
zaraznim kontrabasom, koji se pod kožu uvlači, poput Milesova "So What";
da bi Sinan tek oko druge minute naznačio temu, lagano, nonšalantno, kao
da hoće kazati kako tema i nije toliko bitna koliko je bitan taj groove,
ne samo spomenute skladbe već cijelog albuma.
Groove i atmosfera iz jazz bajke i sinergija respektabilnog popisa glazbenika:
Sinan Alimanović, piano & hammond; Dinko Šimunović, double bass; Amar
Češljar, drums & tapan; Miroslav Vuletić, vocal; Ladislav Fidri, krilnica;
Vernes Ljuštaku, el. gitara & saz; Faruk Fejzić, el. gitara & saz;
Džemal Cakić, truba; Nikola Mitrović, truba; Petar Petej, drums; Aleksandar
Jačimović, tenor sax; Vernesa Ljuštaku, back vocal.
Ekipa je to koja je napravila ovaj nosač zvuka, dajući sebe stopostotno.
Već sam pisao o Sinanovom i Lacijevom nastupu u tuzlanskom jazz klubu "The
Goat", koji je dao sjajan "Live
in Tuzla" album i tamo sam rekao da taj groove,
taj jazzistički
"zlatni gral", nije lako pronaći. Neki se, istina, rode s njim, a neki prožive
ovozemaljski život vječito tragajući. Oni sretnici, pojedinci, ili cijeli
bandovi, koji su to uspjeli, i kojima svirka ide tako dobro da ne treba ništa
mijenjati, imaju "ono nešto", riječima neobjašnjivo, ali dušom i svim osjetilima
prepoznatljivo od prvog trenutka kad čujete njihovu glazbu.
Na albumu "Bosnia Groove" Alimanović se vrlo vješto jazzistički igra s bosanskom
tradicijskom pjesmom ("Snijeg pade na behar na voće", "Kraj tanana šadrvana"
i "Bentbaša"), ali i znalački sviranim jazz standardima. To su dva segmenta
ovog dvostrukog CD-a: jedan s obradama bosanske tradicije, kojima se daje
jedno novo viđenje i gotovo nova dimenzija uranjanja u glazbu koju bosanski
čovjek baštini kroz stoljeća, i drugi, s obradama jazz standarda gdje se
Sinan Alimanović odlično snalazi, bilo da je riječ o Milesovim skladbama
"Solar" i "Nardis", ili Coltraneovim "Impressions", ili Monkovoj "Round Midnight",
a da ne pričam s koliko lirskog ugođaja interpretira Rodgers-Hartovu "My
Funny Valentine".
Bitno je naglasiti Alimanovićevu želju, što mi je i rekao u jednom od naših
brojnih razgovora, da te tradicijske skladbe i njihove obrade, zvuče jednako
kao i jazz standardi, kao da ih je ista ruka pisala. To je, vjerojatno, i
najveća vrijednost ovog albuma. Rame uz rame, Miles i behar, Coltrane i šadrvan,
Monk, Evans, Fidri i Bentbaša... maestralno!!!
Tu se nameće i pitanje prijevoda. Naime, "Snijeg pade..." je prepjevana
na engleski jezik. To je sklizak teren, jer vrlo dobro znamo kako se često
desi
"izgubljenost u prijevodu", no, ovdje to nije slučaj, na svu sreću. Znamo
da je i Heinrich Heine bio inspiriran bosanskom poetikom i metaforom, upravo
u primjeru "Kraj tanana šadrvana".
Zgodno je prisjetiti se Andrićeva romana "Na Drini ćuprija". Ako stavimo
"Most na Drini" sva magija nestaje i imamo banalnost. Da ne pričamo o engleskom
ili njemačkom prijevodu tipa "The Bridge" ili "Die Brücke"... kako razumjeti,
u sličnom kontekstu, npr. bosanske stećke i Maka Dizdara???
To Alimanović glazbom dobro rješava. To je vrijednost i kvaliteta albuma.
Jazz je širok i univerzalan, jazz može razriješiti "babilonsku pomutnju
jezika" i ponuditi zahvalnom i pažljivom slušatelju onu dimenziju koju
"svakodnevni"
čovjek teško shvaća... u ovom slučaju to su behar na voću, to je šadrvan,
to je taj bosanski groove koji je ponekad nelak za razumijeti, ali Sinan
i njegov
internacionalni band to nam nude kao na dlanu, samo treba uzeti i otvorena
srca poslušati, rezultat će nas ugodno iznenaditi.
Stoga ovaj CD iskreno preporučam za slušanje. Rekoh neki dan jednom jazz
prijatelju, kad bih bio uhvaćen u krađi npr. Djangove gitare ili Milesove
trube, pa osuđen na zatvor, i da tamo mogu ponijeti CD s deset pjesama, jedna
od njih svakako bi bila Alimanovićeva "Bentbaša". A kasnije, kako se i u
zatvoru može svašta nabaviti, netko bi mi već prokrijumčario cijeli "Bosnia
Groove"!