GLAZBENO PUTOVANJE DUBOKIM JADRANSKIM PLAVETNILOM

Riječ je o CD-u koji osim što spaja dvije jadranske obale (talijanski virtuoz bandoneona i pijanist Daniele Di Bonaventura i dva sjajna našijenca, splitsko-zadarska kombinacija, bubnjar Jadran Dučić Čićo i basist Renato Švorinić - Black Coffee), daje i izniman ugođaj opuštajućeg slušanja, glazbene plovidbe dubokim plavetnilom (u nekim dijelovima zvuk Renatova basa izaziva u nama slike iz čuvenog filma Luca Bessona!), znalački aranžiranim i odsviranim skladbama, kako autorskim, tako i obradama.

Kad je Heinrich Band izumio glazbalo kasnije nazvano bandoneon, vjerojatno nije slutio koliku će popularnost steći u nekim zemljama Južne Amerike, ali i u europskoj glazbi. Nije to glazbalo tako često u jazzu, ali ako atmosferu i stil ovog "jadranskog" albuma nazovemo etno-jazzom nećemo pogriješiti, iako smještaj u stilski ormarić često sužava manevarski prostor.

Kakogod, riječ je o ploči koja osim što spaja dvije jadranske obale (talijanski virtuoz bandoneona i pijanist Daniele Di Bonaventura i dva sjajna našijenca, splitsko-zadarska kombinacija, bubnjar Jadran Dučić Čićo i basist Renato Švorinić - Black Coffee) daje izniman ugođaj opuštajućeg slušanja, glazbene plovidbe dubokim plavetnilom (u nekim dijelovima zvuk Renatova basa izaziva u nama slike iz čuvenog filma Luca Bessona!), znalački aranžiranim i odsviranim skladbama, kako autorskim, tako i obradama.

Kao Besson u filmu, širokokutnom kamerom bilježeći iznimnu ljepotu dubine, tako i trio s ovog albuma širokogrudno i široko otvorena uma svira glazbu koja je puna sinkretizma i povezuje note, slikarstvo mora i podmorja s mediteransko-montmartreovskom zvučnom ugodom (ovo već spomenuh u tekstu o novom CD-u Hanryja Radanovića gdje je Di Bonaventura gost u Radanovićevoj skladbi "As She Says" i koja bi komotno "sjela" i u projektu "S druge strana Jadrana"!).

Ta intencija svakako je uspješno apsolvirana. Album je cjelina po tom ugođaju i iskrenoj emociji, a kako je izdavač talijanska tvrtka Caligola Records, to samo može biti šteta za nekog od naših nakladnika da nema ovakvu bisernu školjku u svojoj nakladi.

Tri su, uvjetno rečeno, poglavlja na ovom CD-u: prvo - autorske skladbe Daniela Di Bonaventure ("Al di la del mare", "Samnom", "Terra" i "Levante"), drugo - standardi iz svjetske glazbene baštine ("I Fall In Love Too Easily", "You Don't Know What Love Is", i talijanska svevremenska uspješnica "Parlami d' Amore"), a treće - Švorinićeve obrade dalmatinske tradicije ("Jute san se zajubi" i "Zelenu granu s tugom žuta voća"). Rekoh - uvjetno rečeno - jer velika je vrijednost albuma što su skladbe stilski i zvučno tako ujednačene da se čini kao da ih je skladao jedan autor.

Album otvara Di Bonaventurina "Al di la del mare". Slušajući je, zatvorite oči i zamislite jedan ogromni stakleni tunel pod našim podmorjem, uživajte u bogatstvu zvuka i imaginacije šarolikog i živahnog svijeta ispod plavetnila. Negdje u dubinama, ispod luft-madraca kakve zgodne Čehinje ili Francuskinje, koje uživaju u čarima Jadrana, krije se bogati zvučni svijet Di Bonaventurine glazbe. Teško je reći je li autor bolji u klavirskim dionicama, ili na bandoneonu. Taj izniman pijanistički ugođaj jako se osjeti u njegovoj skladbi "Samnom", gdje mi, uz neobičan i ispunjajući ton Švorinićeva basa još samo nedostaje (ovo je osobna impresija!) zvuk harfe naše vrsne harfistice Doris Karamatić, koja bi dodatno podcrtala i oživotvorila cijelu priču.

"Terra" je možda i najbolja skladba na albumu. Tu se Di Bonaventura pijanistički poigrava i referira na Keitha Jarretta, ali još više na Torda Gustavsena ili Esbjörna Svenssona, uz iznimno snimljenu ritam sekciju. Sve je tako puno zraka i zvuka, a bubnjevi s obiljem činela, daju dodatni začin ovoj "mediteranskoj kuhinji". Fine niti ribarske mriže satkane basom i bubnjem.

Skladba "Levante" odiše duhom ethno ili world izričaja, opet s neobičnom snimljenim bubnjevima, zvonima, bandoneonom koji, u najpozitivnijem smislu podsjeća na velikog Dina Saluzzia, npr. s njegovih glasovitih albuma "Mojotoro" i "Cite De La Musique", ali opet s jakim autorskim pečatom talijanskog glazbenika Di Bonaventure.

Obrade slavnih kompozicija u funkciji su albuma i stilski složene za ovaj trio, a dalmatinska tradicija, uspješno zastupljena Švorinićevom inventivnošću, samo daje univerzalnosti i svevremenosti ove ploče.

Uz doista iskrenu preporuku za slušanje ovog CD-a, na kraju još nekoliko rečenica o Black Coffee. Black Coffee je splitski jazz sastav, koji djeluje od 1993. godine, a 1996. godine izlazi im prvi nosač zvuka pod nazivom "Black Coffee". Na albumu gostuju zvijezde hrvatske glazbe - Oliver Dragojević i Gibonni, te poznati glumac i umjetnik Božidar Alić. Za skladbu "Night & Day", u suradnji s Oliverom, grupa je dobila diskografsku nagradu "Porin" za najbolju jazz izvedbu.

Od tada do danas grupa je nastupala na mnogobrojnim jazz i etno festivalima (Lagano, lagano; Hrvatski Jazz Sabor; Springtime Jazz Fever; Liburnia Jazz Festival; Alpe-Adria Jazz Festival; Baloon 2; Porin itd.), te izdala 6 nosača zvuka.

Na albumima im gostuju glasoviti glazbenici kao što su Boško Petrović, Matija Dedić, Zdenka Kovačiček... Brojne su nominacije za nagradu "Porin", a grupa je znana i po velikoj koncertnoj aktivnosti i suradnji s mnogim zvijezdama hrvatske glazbe (Gabi Novak, Arsen Dedić, Tedi Spalato, Divas, Meri Cetinić, Bruno Kovačić, TBF itd.). Duša ovog banda su basist Renato Švorinić i bubnjar Jadran Dučić Čićo. Njih dvojica nastupaju u raznim "all star" postavama i sviraju sa inozemnim glazbenicima kao što su Miles Griffith, George Makinto, Csaba Deseo, Tony Pancella, Primož Grašič i drugi. Renato Švorinić, više puta nominiran za najboljeg basista, poznat je i kao aranžer i producent više projekata u pop glazbi, Jadran Dučić Čićo je izdao nekoliko vlastitih projekata, a 2000. godine je nominiran za fusion glazbenika godine.

Treba li još nešto? Mislim da ne - stavite CD u svoj player i eto osvježavajućeg glazbenog putovanja dubokim jadranskim plavetnilom!

(preneseno s www.jazz.hr)