JASNA BILUŠIĆ & NEW DEAL - FIFTY WAYS (Croatia Records, 2009.)

Kad mi je listonoša dostavio nove CD-e iz Croatia Recordsa, Jasnin se odmah nametnuo kao prvi koji ide u player. I zbog Jasne Bilušić čiji jazzistički pedigre jamči dobru ploču, ali i zbog vrlo dojmljiva omota (poklonik sam mišljenja da dobru glazbu treba sinergijski propratiti i dobrim vizualnim elementima, jazz i slikarstvo su ionako prst i nokat!); a ugodi nikad kraja kad rekoh dragoj prijateljici Sonji kako guštam danas u novom Jasninom CD-u, a ona, koja baš i ne sluša jazz, reče, pa kupila sam ga već i rado ga slušam.

Čini se da je Jasna pogodila emotivni trenutak, ne samo drage mi Sonje, već i mnogih drugih poklonika kvalitetne glazbe. Vještina je to, uz ovakvu postavu (uglavnom dva glazbala!), ali majstori Saša Borovec i Hrvoje Galler pružaju plahte odlična i široka zvuka na kojima vokal Jasne Bilušić pokazuje sve mogućnosti.

Klavir i double bass, uz povremene udaraljke Berislava Puhlovskog, samo naizgled minimalistički, ocrtavaju stage na kojem Jasna dramskom iskrenošću prenosi čistu emociju, kako vokalom tako i odabirom skladbi. Jednom zgodom kazat će kako su to "pjesme koje su u trenucima samoće odabrale mene, koje su mi zapele za dušu...", stoga ne čudi taj odabir. Jazz čistunci mogli bi prigovoriti, ali interpretacija Madonnine "Like A Virgin" konačno raščišćava sve tarantinovske dvojbe oko značenje riječi ove pjesme, iz antologijske uvodne scene filma "Reservoar Dogs"... i kako reče Jasna: "...zgulili smo prštavo pop ruho s ovog Madonninog planetarnog hitića, i odjednom začuli ples jedne umorne duše u trenutku rađanja nove nade, nade koju može donijeti samo nova ljubav...". Vrlo je dojmljiv double bass intro Svena Buića u ovoj skladbi.

Naslovna "Fifty Ways To Leave Your Lover" pogađa u dušu, ali ostavlja mogućnost izlaza, novog nekog puta, neke nove drage osobe. Sjetno, emotivno, vrlo erotično (cijeli album odiše jednom suptilnom erotikom Jasnina glasa, erotikom koja, dakako, ne prelazi granice kako bi Krleža rekao - dobrih običaja, ali uvlači slušatelja u nepatvorenu iskrenost Jasne Bilušić).

Sevdalinka "Što te nema" to samo podcrtava. Još jedan hrabar i efektan odabir. Sad to više nije stvar putovanja kroz žanrove, jednostavno, svi se ti žanrovi (pa i "Time After Time") utapaju u ono što bih nazvao Jasnin žanr - produhovljeni jazz istodobno jednostavan i pogodan slušanju, ali dubok kad se zagrebe ispod površine. Jako dubok, jer Jasna pjeva o onom što mi mislimo, što i nas muči, dijeli s nama emociju koja nije toliko javna ispovijed koliko je umjetnička interpretacija stanja ne samo njezine duše.

"My Babe Just Cares For Me" zarazna je, pravi biser, a "I'm Oldfashioned" i "Downtown" zajamčeni hitovi.

Cijeli je album doista cjelina, unatoč različitim autorima i stilovima. Posložila je to Jasna (s Hrvojem i Sašom) u glazbu koja će se dugo slušati, osobito u noćnoj ugodi, u dobrom društvu, ali i u samoći... no, tu samoću prekinut će Jasnin glas, magični bas Saše Borovca, razigrani i lepršavi klavir Hrvoja Gallera (koliko su mi puta neki naši poznati jazzisti znali kazati - taj mladić tek dolazi!)... i unijet će dah i duh optimizma u poneku ranjenu dušu i pomoći zacijeliti toj emotivnoj rani. Jasna zna kako se to radi. I pomaže svima nama koji je slušamo, i Sonji, i meni, i mnogim drugima... Jasnin album je svjetlo na kraju tunela ranjenih srca. Album života. Možda Jasnin stvaralački vrh?