Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Jazz reflections

DORIS KARAMATIĆ & MAJA VASILJ
Koncert u Sisku, Glazbena škola "Frana Lhotke"

Doris Karamatić & Maja Vasilj
Koncert - Glazbena škola "Frana Lhotke", Sisak (24.09.2010.)

DORIS KARAMATIĆ & MAJA VASILJ
Koncert u Sisku, Glazbena škola Frana Lhotke (24.09.2010.)

Evo kako stoje stvari... s jedne strane imate jazz likove koji snimaju albume koje nitko ne sluša, osim nas dvojica ili trojice koji ponešto o njima napišemo, a onda imate glazbene likove koji u velikom gradu ne prodaju više od pet ulaznica za svoj koncert, ali su i dalje glazbene veličine, jer, zaboga, kako bi Krleža rekao, izvan je boljih običaja ukazati na njihov antitalent i glazbenu sterilnost... da se mame, tate, tete i strine ne uvrijede. Pa imate one koji su kao završili teške jazz akademije, ali eto, ne kužimo se, neshvaćeni smo. Tu su i samozvani štovaoci onog kaj ne razumiju, kako bi Štulić rekao, uporno pokušavajući prenijeti ovim prostorima nerazumljiv, možda i nepotreban glazbeni idiom. Evo i onih sjajnih društvenopoželjnih likova što se međusobno hvale, tapšu po ramenima junačkim i dodjeljuju si eminentne glazbene nagrade, kao runde u birtiji. I njih nitko ne sluša osim tete Amelije i nas dvojice-trojice don kihota koji bezuspješno jurišajući na vjetrenjače pokušavamo iz njihovih uradaka iscijediti poneku lijepu notu i lijepu riječ o tom glazbenom djelovanju... imamo i one što niti rođene mame ne znaju da se jazzom bave, imamo potepuhe, jalnuše, terputce... imamo poznate jazz klubove koji imaju problem prikupiti tridesetak posjetitelja... šteta.

Nekako sam godinama blagonaklono gledao na takve pojavnosti, misleći, eto, pa neka ljudi sviraju, ionako nam je jazz u rezervatu, pa neka ih... vidim da sam u krivu. Čemu svi ti CD-i koje nitko ne sluša, čemu organiziranje koncerata na koje dođe sedam ljudi plus dvojica skitnica koji su se od kiše sklonili? Čemu nagrade za životna djela, najbolje albume, skladbe, aranžmane etc, etc... osim lartpourlartističkog iživljavanja nad ušima blagonaklone publike? Toliko o njima.

Evo kako stoje stvari... kad medalju okrenemo s druge strane... imamo rijetke ljepoduhe poput grandioznog Ladislava Lacija Fidrija čiji trubački lirizam topi zidine Studija Bajsić HTV-a, imamo tek rijetkog domaćeg jazz igrača koji rasproda "Lisinski" i k tomu publiku drži dva sata na nogama (Damir Kukuruzović, onaj sisački fant s Green Hilla!), imamo bosanskohercegovačkog Sizifa, Sinana Alimanovića, čiji jazz trio nudi uzbudljivost dostojnu Evansa, Mehldaua ili Jarretta, imamo entuzijaste koji promiču jazz, ali nemamo brojnu publiku.

Imamo i Doris Karamatić na harfi i jazz vokal prvoga reda - Maju Vasilj. Dvije velike dame naše glazbe nastupile su u Glazbenoj školi "Frana Lhotke" u Sisku pred oko dvije stotine građana Siska i pokazale kako funkcionira jazz duo, k tomu u ovako neobičnoj formaciji - harfa i vokal. Kako ne bi bilo zabune, imamo bolje svirače od Doris Karamatić, imamo i bolje vokalistice od Maje Vasilj, ali nemamo duo ovakva potencijala i sinergije koja razara i daje smisao i razlog zašto pohoditi koncert... i odgovara na pitanje zašto netko ne proda niti par ulaznica, a netko napuni dvoranu sisačke glazbene škole.

Hans Joachim Roedelius i skladba "Amistat" bijahu početak, pa "Summertime" Gershwinov, preko "Aqua de Beber", "Cry Me a River", do Norah Jones, Stinga, čak i Claptona, Metallice i Nirvane... sve u finom jazz maniru kojemu harfa daje posebnost. Pomislih, gledajući Doris kako praši po harfi - gle, kao što se Art Tatum nekada poigravao harmonijama po klavijaturi, navodeći čak i znalce da pomisle da su četiri ruke na glazbalu, tako se i Doris poigrava beskrajnim mogućnostima glazbala kojemu je udahnula svu svoju umjetničku i ljudsku snagu, nudeći nam kao dušu na dlanu čistu emociju glazbenog doživljaja, nudeći izlaz iz teške životne situacije, nudeći osmjeh i cupkanje nogama nazočnih u publici... a glas Maje Vasilj, slatkast i čipkast poput Norah Jones ili Diane Krall, a prema potrebi hrapav i umoran poput Billie Holiday ili Nine Simone, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Silno je važno kazati da dvije glazbenice godina surađuju, osjeti se to, nema površnosti, nema nedorečenosti. Samo glazba. Samo zvuk koji dopire do nas i u kojemu uživamo.

Dobro, netko će reći, čemu ovakav tekst? Pomalo sam umoran od nerazumijevanja, krivog shvaćanja, neslušanja jazza, nepotrebna kompliciranja - publici treba ponuditi iskren i slušljiv jazz, kvalitetnu interpretaciju, emociju i Glazbu s velikim G, a ovaj duo to upravo nudi - Glazbu! (autor: Dinko H. Sansky)

Autor priloga:

Dinko Husadžić Sansky
Velika Ludina, Hrvatska
dinx@net.hr
www.igranifilm.bloger.hr








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -