Travnicki bend KillingJazzHardCoreBaby, cija je prosjecna
starost clanova 19,5 godina, kod publike stvara muziku i raspolozenje najbolje
opisane u ovom kratkom zbirnom izvjestaju sa njihovih nastupa:
Osmijehom ozarena lica penzionera... Direktori uglednih firmi, da se razulare,
jedino sprijeceni ustaljenim drustvenim normama... Oni koji nisu pod utjecajem
ustaljenih drustvenih normi skacu (citaj: sutka)... Svaka pjesma im je nagradjena
dugackim aplauzom sve tri generacije, a nakon zavrsetka seta slijedi gromoglasni
pozivi na bis.
Osmoclana grupa KillingJazzHardCoreBaby nastala je pocetkom ljeta 2005. godine
iz ostataka razlicitih travnicko-srednjebosanskih punk-rock bendova uz blagi
dodatak potpuno novih sastojaka osebujnog ukusa. Upravo se ova raznolikost
koju je svaki clan ponaosob unio u bend odrazava i u pokusaju definiranja
zanra kojem KJHCB pripada: funky-jazzy - drum 'n' bass - dub - hardcore -
dance - sa - tendencijom - dodavanja - novih.
Koristeci dugogodisnja iskustva stecena u prijasnjim bendovima, ali i elemente
iz rada u "Duvackom orkestru" grada Travnika, KillingJazzHardCoreBaby
pjevaju na novi nacin o standardnim temama koje ih najvise zanimaju: svijetu
koji ih okruzuje, njihovom polozaju u tom svijetu i onome sto svima treba
u jos vecim kolicinama - ljubavi.
Godina dana intenzivnog rada benda u Omladinskoj organizaciji Alter Art,
rezultirala je sa 45 minuta autorskih pjesama, snimljenim za promotivni CD,
10 nastupa (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Sanski Most, Prijedor, Sarajevo
i Zagreb) i registrovanjem web domene www.kjhcb.ba
za koju su dobili sponzorstvo od firme Nile ciji se direktor pominje u jednom
od prethodnih pasusa.
U tri posljednja mjeseca kako je bend prijavljan na portal www.demobands.com,
na sedmicnim takmicenjima u svom zanru sest puta je osvojio prvo mjesto, sest
puta drugo i jedan puta peto mjesto. Ovakav plasman im je obezbijedio pozive
na nastupe u eminentnom zagrebackom klubu Sax i na Festival demo bendova na
zagrebackom Jarunu, gdje ce svirali medju 30 najboljih od 570 prijavljenih
bendova na toj web stranici. Osvojili su i mjesto pobjednika mjeseca aprila
(2006. godine) za sto su dobili nagradu - snimanje nove pjesme i spota u Zagrebu.
| |
KillingJazzHardCoreBaby, Travnik, BiH |
|
INFO
Enes Skrgo, v.d. kustosa književnosti Memorijalni muzej "Rodna
kuca Ive Andrica" o KJHCB-u kaze: "Ljudsko je znanje krhko, sto
ce reci nepouzdano i sklono zaboravu; 20. stoljece je doba povrsnosti, a mi
njegovi revnosni bastinici. Ovi iskazi kao svojevrsni truizmi u stvari tumace
ono sto Zuko Dzumhur sazima u izjavu da potoci nemaju pamcenja, pa tako i
Sumece koje ne zbori nista o jednom muzickom fenomenu."
Onaj koji ispisuje ove sture retke propitujuci njima muzicku proslost Travnika,
ne pamti takav bend; ni visekratni razgovori sa gradskim muzickim veteranima
o njihovoj omiljenoj temi, muziciranju u vremenima proslim, ne otkrivaju takvu
postavu. Zalud bi bilo i proucavati svakojake YU rock enciklopedije i leksikone.
Jer, govoreci jos jednom s knjizevnikom Zeljkom Ivankovicem o Bosni kao Apsurdistanu,
recimo da u Travniku, a moguce je i u Bosni, nikada nije postojao za svjetske
prilike sasvim konvencionalan bend: bubanj, bas, gitara, klavijature, dvije
pjevacice i duvacka sekcija od truba, saksofona i klarineta. Od septembra
2005. u Travniku postoji bend pod nazivom KillingJazzHardcoreBaby. I recimo
to odmah, to je bend cija najveca znamenitost ili vrijednost ne prebiva u
toj postavi s, za bosanske prilike, atraktivnim duvacima ili pjevacicama ili
sviracima koji koriste vise instrumenata. Osmoclana skupina tu je formu ispunila
autorskim smislom u onom neizrecivom putem muzike, kada se s nevjericom i
zaprepastenjem otkriva njihova mladalacka dob.
Najveci balkanski samoreciklator vlastite kompozitorske zaostavstine izjavio
je da U2 nisu postali planetarnim bendom zato sto su bili mladi, vec zato
sto su talentovani muzicari. Bez primisli na usporedbu sa slavnim Ircima,
moglo bi se reci da KillingJazzHardcoreBaby zaista fasciniraju stvaralackom
i izvodjackom zreloscu i promisljenoscu u kojoj bi se mogla naslutiti i varijacija
stanovite autorske drskosti (uostalom, jedan je mladi, ali vec etablirani
travnicki pisac, oslovio je trubaca benda sa "drski mladicu!").
Premda Ludwig Wittgenstein tvrdi da svijet jeste sve sto je slucaj, jasna
je i razgovijetna uzrocno-posljedicna veza sto tvori ovaj bend. Naime, unutar
stoljetnih austrougarskih zidova zgrade u Skolskoj 23 (u posljednjih 10 godina
gotovo svi travnicki bendovi nastali su ovdje), djeluju dvije muzicke organizacije
koje se mogu misliti i kao izvjesni muzicki alter-ego clanova KillingJazzHardcoreBaby:
Muzicko drustvo Travnik, najstarije takvo u BiH, vec 125 godina svojom pleh-glazbom
odrzava tradiciju te gradanske muzicke kulture; Alter Art, kao posljednji
gradski bastion avangardne, alternativne kulture, predstavlja i umjetnicku
"petu kolonu" u stalnom dosluhu i dokazanoj subverzivnoj sprezi
sa savremenom muzickom produkcijom i umjetnickim projektima sa svih kontinenata.
KillingJazzHardcoreBaby je poput Leibnizove monade u kojoj su se, u spoju
sa njihovom talentovanoscu, sretno ispoljili potencijali ovih dvaju organizacija.
Sam naziv benda sluti na isprazan i neinspirativan dan Teeta, onog bica koje
je, kako nas bozanski Platon poucava, bilo zaduzeno za imenovanje svih stvari.
Istovremeno, postmodernisti, kao i zagovornici principa nomen est omen, pronasli
bi u ovoj kovanici dosta ushita: prvi zbog asocijacija na Tarantinovu poetiku
ili neiscpnih mogucnosti za viseznacna tumacenja, a potonji radi otkrovenja
njihovog muzickog svjetonazora ili jedne vrste estetskog vjerovanja.
