Iako je Italija malo poznata po rockabilly muzici, ta scena je veoma raspostranjena u toj zemlji. Marco Di Maggio ili Di Maggio Brothers su možda najpoznatiji predstavnici nove škole rockabilly muzike Italije. Mislim da sam o njima jednom i pisao , jos dok je bila aktivna http://muzika.bosnia.ba . 

Marco De Silva i njegov prateci band "The Midnighters" su predstavnici stare škole klasicnog rockabillya. Na svom posljednjem studijskom albumu, "The Midnight Bop", Marco De Silva odaje pocast velikanima rockabilly muzike, obra?ujuci njihove numere, tako da imamo jednu odlicnu kolekciju hitova. "Tear It Up", "Blue Suede Shoes", "Rip It Up" ili "Can't Help Falling in Love" su samo neki od naslova, koje možete pronaci na njihovom albumu. Predstaviti muziku koju radi Marco De Silva nije teško. Ukoliko ste ljubitelj klasicne postave jednog rockabilly banda, onda je ovo album za Vas. Me?utim, dok neke obrade zvuce kvalitetno (npr., "Rip It Up" ili "Summertime Blues"), klasici kako "Blue Suede Shose" ili "Can't Help Falling In Love", zvuce ispod prosjeka. To je u jednu ruku i jedina mana ovoga albuma. Sama produkcija albuma je veoma dobra, što je za svaku pohvalu (s ovom konstatacijom mogu se pohvaliti i Di Maggio Brothers, tako?er). U svakom slucaju, pred nama se nalazi jedna odlicna zbirka rockabilly hitova koje nam ni jednog trenutka nece biti dosadne.

3 / 5

Marco De Silva, guitar / vocal; Lorenzo Salvatori, lead guitar; Ettore Rocchi, drums; Alessandro Benedetti, double bass

Dok Marco De Silva ostaje u klišeima starog rockabilly zvuka, ruski "Rattlesnakes" su napravili korak dalje. Iako se ovdje ne radi o nekom psychobilly bandu iz Rusije, gdje je ova scena u velikom zaletu (posebno gradovi kao što su Moskva ili St. Petersburg, koji imaju odlicnu psychobilly scenu), "Rattlesnake" zvuce kao nenamjerno izostavljeni band iz Rodrigezovog filma "From Dusk 'Till Dawn". Vjerovatno imaju taj peh, da za njih nije cuo Tarantino, koji bez imalo razmišljanja uvrstio njihovu muziku u svoj filmski repertoar. Zvukom, "Rattlesnakes" se veoma razlikuju od bilo kojeg engleskog banda. Iako imaju jaku želju da se probiju na veoma jako britansko muzicko polje (sve numere pjevaju na englesom jeziku), "Rattlesnakes" su odlican trio, koji nam predstavlja svoju viziju neo rockabilly muzike u najboljem svijetlu. Negdje na pola puta izme?u americkih "Cadillac Angels", "Revered Horton Heat" i britanskih "Polecats", Rattlesnakes se odlicno snalaze, kako u svojim originalnim numerama, tako i u obradama. Pred nama je dvostruko izdanje s njihova dva neobjavljena albuma na CD-u, "El Caballero" iz 1997. i "Lady Wild" iz 1999. (na jednom CD-u). Dok nam ekipa na prvom CD predstavlja svoj originalni rad kroz dva albuma, drugi CD nam donosi neke rijetke snimke banda (pretežno live), obrade starih hitova i nešto njihovih originalnih numera.

Na nekih 40 numera, koliko ih ukupno ima na oba CD-a, Rattlesnakes prolaze kroz historiju rockabilly muzike, ne ostavljajuci prostora za preveliko eksperimentisanje s muzikom, ali sa svojim odlicnim numerama. "El Caballero", kao uvodna numera, je kao nekom greškom ispala iz filmova, kao što su "Pulp Fiction" ili "Kill Bill" (u oba dijela). Na pravom CD-u (gdje se nalaze njihova dva albuma), "Rattlesnakes" mogu slobodno da usporedim s radom jedne od mojih omiljenih rockabilly grupa iz USA, "Cadillac Angels", koji su jedan od rijetkih rockabilly grupa, cije numere traju duze od 3 minute.

Mislim da je u danasnje vrijeme veoma tesko reci sta je to dobro, a sta lose, jer je mjesecna produkcija muzike toliko velika da je nemoguce sve to preslusati (samo u britanskom muzickom magazinu UNCUT, svakoga mjeseca imate preko 300 recenzija novih albuma). U "moru" svih tih albuma, meni je drago sto sam uspio da pronadjem ova dva i mislim da se radi o odlicnim albumima koje treba imati u svojoj kolekciji.

3*/5

"Lady Wild"
1. Lady Wild, 2. She Was Cursing, 3. Wild One, 4. Angels Eyes, 5. I Know, 6. Queen Of The Night, 7. Time To Wake Up!, 8. So Far Away , From Home, 9. Caravella, 10. Wild Life