AKI NAWAZ - FUN-DA-MENTAL
Interview by Omar Kudović

Veoma dugo se (opet!) nisam javio za www.old.barikada.com i nemam neko opravdanje za to. Razlog ovoga javljanja jeste novi album grupe Fun'Da'Mental - "All Is War - The Benefits Of G-Had" (5 Uncivilised Tribes Records), koji je ove godine podigao najviše "prašine". Počelo je s odbijanjem velike diskografske kuće "Beggers Banquet" da objavi album, jer su bili u strahu od represija medija u Britaniji, zatim se nastavilo velikim člankom u listu "The Guardian", koji je Fun'Da'Mental skoro proglasio teroristima ili "persona non grata" u Britaniji. Posebno se ovo odnosilo na numeru s albuma "Cookbook DIY" (čije riječi možete pronaći na web siteu www.fun-da-mental.co.uk, pa prosudite sami). Numere tipa "5 Prayers Of Afgan Woman" ili "Srebrenica" nisu ni spomenute. Aki Nawaz je na na ideju za posljednju pjesmu došao dok smo prošle (2005.) godine sjedili zajedno (Aki, Tarik Samarh i ja) u klubu "Hacienda" u Sarajevu, pričajući o Tarikovim fotografijama (još uvijek mi je u sjećanju ponuda Aki Nawaza da se Tarik pridruži grupi Fun-da-mental). Tada sam prvi put čuo najsvježije informacije o albumu, te smo zajedno preslušali numeru "5 Prayers Of Afgan Woman".

Barikada je bila prva web stranica na Balkanu (ovo mogu slobodno da tvrdim) koja je objavila recenziju albuma, te donijela informacije o novom projektu izdavačke kuće Nation Records. Ovo što ćete dole pročitati, logični je slijed nastavka priče o jednom od najkontraverznijih albuma ove godine. S razlogom ili bez razloga, treba sami da procjenite...

Omar: Kako se osjećate sada, više od mjesec dana nakon izdavanja posljednjeg FDM albuma?

Aki: Prošlo je skoro 5 mjeseci otkako su se pročule vijesti o albumu i njegovom sadržaju, a sada se situacija stišava. Bilo je to zanimljivo iskustvo i ima se mnogo toga za ispričati, neke priče su urnebesne, a neke vrlo ozbiljne. Uopšteno govoreći zadovoljan sam onim što sam napravio i ne žalim ni za ćim u vezi sa kreativnošću i sadržajem albuma. Ovakvu muziku smo radili od prvih ploča grupe Fun Da Mental. Ono što mi je jasnije nego ikada je da to ne postoji volja među publikom na Zapadu uopšte, kao i medijima i vlastima, da preispitaju sami sebe. Ne samo da oni žive u laži, već i u poricanju u političkom, kulturnom i svakom drugom smislu. Nema savjesti niti odgovornosti, duhovno je bankrotiralo i više rasističko nego ikada. Naravno, ja sada nemilosrdno vodim muslimansku borbu i postoji više teškoća u smislu mržnje, jer su mnogi postali dio tog otrova i njegovih učinaka, ali mi smo odlučni i ne plašimo se sistema ili vlasti, spremni smo boriti se sa vokalne tačke gledišta, ali nam oni to neće dozvoliti pod fer uslovima, pa ne smijemo se kompromitovati već držati čvrsto. Zapad ne pobjeduje, a mi kao muslimani ne gubimo zato što ne kontrolišemo medije, a Zapad izražava svoj oduran stav. Ja sam isto onoliko jak kao što sam bio i prije albuma.

Omar: Da li ste bili iznenađeni ili razočarani reakcijom menadžmenta "Beggers Banquet" nakon što su odbili izdati album?

Aki: Da, bio sam, jer nisu ponudili ni jedan konkretan argument ili objašnjenje, ali sam shvatio da je muzička industrija samo za romantične borbe, a ne one ozbiljne - najveći gubitak za mene bilo je moje vrijeme i energija, pošto sam sve morao uraditi sam bez bilo kakve pomoći, ali sam im pokazao da me nije briga za njihov strah ili rezerve, jer ovi ljudi nisu isti kao ja - oni žele zaštiti svoje živote čak i po cijenu da drugi izgube svoje.

Omar Kako gledate na reakciju publike na vaš posljednji album?

Aki: Bila je to mješavina, ali je najveća kontradiktornost bila ta da su ljudi koji nisu čuli album bili spremni komentarisati, što ne samo da je apsurd, već pokazuje i njihovo vlastito neznanje. Mnogo godina pitali su muslimane zašto ne pročitaju knjigu Salmana Rušdija i onda je komentarišu, a u ovom slučaju rade isto, ali i nude komentar. Neki ljudi koji jesu poslušali album našli su samo 1 ili 2 neugodne stvari, ali su željeli o tome razgovarati, a nakon što su dobili objašnjenje, bilo je uredu, ali mi zaista i nije stalo šta oni misle, jer je Muslimanska zajednica pružila podršku mojim namjerama i, ako ništa, bila je zadovoljna što sam razotkrio šire društvo i njegovu glupost, a to sam uradio muzikom.

Omar: Nakon preslušavanja albuma, stičem dojam da sve pjesme izgledaju kao vaše lično viđenje sadašnje situacije u svijetu? Koliko ste uključili svoja osjećanja u tekstove i muziku?

Aki: Nešto od toga jeste moje, ali također i to šta drugi misle, pa je kombinacija ovo dvoje dala stvarnost i istinu u okviru granica umjetnosti - to je moje iskustvo i ono što ja vidim - također i emotivna bol od smrti i ubistva koje postaje prihvatljivo.

Omar: Jedna od pjesama koja je napravila najveću buku jeste "Cookbook DIY". U jednom od svojih intervjua rekli ste da razumijete i osuđujete bombaše samoubice. Dva različita osjećanja. Možete li to objasniti?

Aki: Samoubilačke bombaške napade vidim kao tragičnu posljedicu vojne i političke nepravde, a mogu razumjeti bol koja natjera nekoga da to učini i to je za mene manji kukavičluk nego kada neko baca bombe sa 30 hiljada stopa udaljenosti - postoji nešto više u pojedinostima i tragediji zašto neko ide tako daleko, a mi trebamo tražiti pokretača i uzrok, kao i za mnoge sukobe, i pokušati izbječi ubijanje ljudi. U meni postoje dvije ličnosti, a to se vidi u mom radu.

Omar: Jedna od priča jeste da ste album printali van Velike Britanije, jer niste željeli biti uznemiravani. Da li je to tačno?

Aki: Da, morali smo otići na tajno mjesto van Evrope, jer proizvođači u Velikoj Britaniji nisu to željeli uraditi, ali mi smo to uradili - pa, ako postoji volja, sve se može postići.

Omar: Hoće li objavljivanje ovog albuma uticati na vaše nastupe uživo? Da li ste imali situacije kada su neki promotori izbjegavali rezervisati FDM za koncert?

Aki: Vrlo bizarno, ali pod ovim okolnostima promotori i njihova muzička industrija vole pobunu, ali kada se radi o FDM, šutjeli su i nije bilo ponuda za puštanjem pjesama ili debatom. Čak ni radio stanice nisu željele puštati pjesme ili muzički kanali spot - svi su nas isključili iz svog svijeta, što je u redu i nije mi stalo do njih, jer znam da su uglavnom licemjeri.

Omar: Kako ste došli na ideju da snimate pjesmu o Srebrenici?

Aki: Znate da Bosna ima posebno mjesto u mom srcu - kada sam bio tamo upoznao sam Tarika, fotografa, koji mi je pokazao neke slike masakra i odmah sam želio napraviti pjesmu o genocidu, tako da je to bila ideja, ali sve dok nisam upoznao Almu nisam našao nekoga ko može stvoriti emociju za vokale i kloniti se bilo kakvog komercijalnog aspekta u smislu teksta i muzike.

Omar: Šta se dogodilo sa Nation Records? Da li planirate objaviti neka nova imena ili je priča završena?

Aki: Da, naravno, objavićemo novi materijal, ali želim biti siguran da je to nešto novo i da sam s tim zadovoljan, kao što je kreativnost, a također i koncept. Naravno, radi se o obezbjeđivanju za život, tako da moram nastaviti sa tim obzirom da nisam spreman raditi u bilo kakvoj drugoj industriji ili za bilo koga drugog osim za sebe.

Omar: Kakvi su planovi sa FunDaMental za ubuduće? Novi albumi ili zatvaranje projekta?

Aki: Biće novi album, nova energija, novi koncepti - mi kao bend smo jednako važni kao što smo bili 1991. godine i ako ništa drugo, jači smo i mudriji - posjedujemo iskustvo i znanje da osporavamo sistem i nastavićemo sa ispravnom borbom.

Autor: Omar Kudovic, Konjic, BiH kudovic@gmail.com www.urban-bug.ba

---