|
|
ALAN WILSON
Interview
Decembar, 2006 |
ALAN WILSON
Interview by Omar Kudović
Predstaviti Alan Wilsona, producenta, muzičara, vizionara,
nije lak posao. Iako je relativno nepoznato ime većem auditorijumu, Alan Wilson
je jedan od bitnijih muzičara koji dolaze iz Britanije. Jedan od je od onih
koji su bili na početku stvaranja rockabilly scene u Britaniji, osnivač i lider
jednog najboljih rockabilly / psychobilly bandova - "The Sharks".
Početkom devedesetih pokrenuo je svoj vlastiti rockabilly /
psychobilly fanzine, "Deathrow", koji je izlazio nekoliko godina i
predstavio sve što je bitno s te scene, potrudio se da mnogim grupama otvori
put za uspjeh. Danas se fanzine "Deathrow" prodaje po visokim cijenama
na E-Bayu. Ove godine objavljena je i knjiga "Deathrow - The Chronicals
Of Psychobilly". Pred vama je intervju s Alan Wilsonom, koji je urađen
posebno za www.old.barikada.com . Nadam se
da ćete uživati... i SRETNA 2007. svim posjetiteljima www.old.barikada.com
.
S poštovanjem, Vaš, Omar Kudović, Konjic
Omar: Kada se osvrneš i pogledaš natrag
u prošlost, šta se promijenilo na rockabilly / psychobilly sceni u UK i okolini?
Alan: Ta scena je dosta smanjena u UK posljednjih godina, ali
sam u posljednjih godinu dana primijetio mnogo uzbudljivih i novih, mlađih bendova.
To je odlično, jer imam osjećaj da je na toj sceni potreban novi život, svježa
krv. Ona ne može preživjeti samo sa istim starim bendovima. Također, psychobilly
zvuk je mnogi jači, više 'rock' nego što je to ranije bio slučaj. Mislim da
je i kao svaki muzički stil evoluirao. Mnogo je manje 'billy' nego prije25 godina.
Omar: Ti si jedan od pionira rockabilly
/ psychobilly scene. Kako si došao na ideju vlastitog benda i koja je muzika
uticala na tebe?
Alan: Bio sam u rockabilly bendovima krajem 70-tih godina,
a odrastao sam na ponovnom oživljavanju rock'n'rolla u UK, tako da su bendovi
koju su imali velikog uticaja na mene (osim originalinih zvijezda iz 50-tih)
bili bendovi poput Crazy Cavan, Matchbox, Whirlwind itd... svi veliki bendovi.
Zatim, kako se pojavio psychobilly, počeci benda Meteors, počeci Deltas i prvi
album Restless, svi imali veliki uticaj na mene.
Omar: Koji je glavni razlog zašto rockabilly
/ psychobilly muzika nikada nije postala toliko popularna i do danas, ako tako
mogu reći, ostala underground muzika?
Alan: To je dobro pitanje, a odgovor ne znam. Mislim da ona
postepeno postaje stvarnija i prihvaćenija. Morala se postepeno distancirati
od onoga na što su mediji gledali kao na šalu. 70-tih godina bilo je mnogo TV
komičara koji su se oblačili kao Teddy Boys itd, tako da je ta muzika viđena
kao nešto što treba ismijavati. Mislim da su sve ove godine bile potrebne da
se od toga pobjegne. Bendovi poput Nekromantixa učinili su mnogo da psychobilly
približe široj publici i mi smo im zahvalni na tome. Oni su vrijedno radili
toliko godina, napisali neke odlične pjesme, a sada uživaju plodove toga. Sretno
im.
Omar: Prije nekoliko godina pokrenuli
ste jedan od najboljih rockabilly / psychobilly magazina. Kako je ovo prihvaćeno
na sceni i smatraš li da je tvoj magazin pomogao nekim bendovima da postanu
poznati?
Alan: Pokrenuo sam "Deathrow " jer mi je bilo dosta
amaterskih fanzina koji su učinili da cijela scena izgleda jeftino i neprofesionalno.
Prvih nekoliko izdanja prodati su samo među the "Sharks fanbase",
ali pošto sam ja producirao mnoge druge bendove, znao sam mnogo bendova i mogao
sam lako doći do njih, do njihovih vijesti i priča, pa sam odlučio proširiti
magazin i učiniti ga uopštenijim psychobilly fanzineom. Brzo se razvijao i na
kraju je na pravi način postao printana publikacija. Nisam siguran da li je
to pomoglo bendovima, ali sumnjam da im je moglo nanijeti štetu. Bilo je zabavno
dok je trajalo (oko 8 godina, mislim), ali sam s vremenom postao previše zauzet
da bih nastavio.
Omar: Prošle godine si objavio knjigu
"Psychobilly DeathRow". Kakva je bila reakcija na knjigu, i šta bi
želio promijeniti u odnosu na to vrijeme kada pročitaš neke intervjue i članke
iz knjige?
Alan: Knjiga "Deathrow - The Chronicles Of Psychobilly"
objavljena je jer smo primijetili da su ranija izdanja fanzinea razmjenjivana
na eBay za veće sume novca. Potom su me iz Cherry Red Books pitali da li im
želim prodati prava i potom su sačinili knjigu iz članaka koje su pronašli u
starim brojevima fanzina. Knjiga je širom svijeta prodata u velikim količinama,
posebno zbog toga što novi i široki američki auditorij nije bio tu da kupuje
fanzine, tako da su sada svi kupili knjigu!
Omar: Posljednjih nekoliko godina traje
velika "svađa" o tome ko je vlasnik psychobilly zvuka. SAD scena tvrdi
da je njihov. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?
Alan: Pa, ja ne znam i ne mislim da je to važno. Što se mene
tiče, sve što ja znam jeste da su Meteors bili prvi bend za koji sam ikada čuo,
a koji bi se mogao zvati psychobilly. Već sam bio čuo The Cramps, ali su oni
zvučali kao garage band i, iako mi se sviđaju, mislim da oni ne posjeduju one
sastojke koji čine jedan psychobilly bend. Međutim, prvi album Meteorsa, na
primjer, ima SVAKI sastojak. On ustvari DEFINIŠE psychobilly tog vremena.
Omar: Šta se dešava sa tvojim bendom?
Novi koncerti, albumi, ponovno ujedinjavanje benda?
Alan: Već 7 godina nemam vremena za svoj vlastiti bend "The
Sharks". To je zbog toga što sam previše zaposlen produkcijom drugih, vođenjem
studija, i mojom diskografskom kućom "Western Star Records". Uvijek
se nadam da ćemo nekada snimiti i objaviti novi album, ali mi uvijek ponestane
vremena. Snimili smo nekoliko pjesama benda Sharks kao one-off's koje su se
pojavile na Western Star kompilacijama, ali inače, još uvijek ne i cijeli album.
Imali smo neke fantastične ponude za turneju posebno u SAD-u, ali opet, nisam
u poziciji da mogu uložiti vrijeme i energiju u to. Ustvari sam sretniji kada
radim iza scene.
Omar: Kako gledaš na prošlost - Klub
Foot, Night Of The Long Knives, itd, itd? Da li ti nedostaju stara vremena?
Alan: Stara vremena bila su zasigurno uzbudljiva, ali mi ne
nedostaju. Imam neke drage uspomene, ali ovo vrijeme mog života je daleko najbolje
i najsretnije za mene.
Omar: Po tvom mišljenju, kakva je budućnost
rockabilly / psychobilly muzike?
Alan: Ne znam, ali ja to posmatram iza scene sa velikim interesovanjem.
Omar: Također si pokrenuo i svoju vlastitu
diskografsku kuću. Možeš li predstaviti neka vaša izdanja i kakvi su planovi
za budućnost?
Alan: Da, imam malu rockabilly / psychobilly diskografsku kuću
i to mi je strast. Posjedujem prometan studio, pa kada sam osnovao diskografsku
kuću, odlučio sam SAMO objaviti onaj materijal koji mi ovdje snimamo. Za to
postoji više razloga, a evo nekih od njih..
1. Time se "Western Star Records" izdvaja od ostalih
10,000 diskografskih kuća
2. Ukoliko sam u svaku pjesmu uključen od samog početka, onda me više interesuje
katalog. Za diskografsku kući je važnije poznavati i voditi računa o svom katalogu.
Pjesme u tom slučaju postaju kao moja djeca!
Imam mnogo planova za diskografsku kuću. Stalno objavljujemo
nove albume, a to će se nastaviti i u budućnosti. Volim tražiti nove bendove
i pozivati ih da snimaju ovdje i na kraju izdati njihov album. To je vrlo zadovoljavajući
proces.
| 
