Barikada
- World Of Music - Rock biografije |
|
DISCIPLINA KIČME - DISCIPLIN
A KITSCHME
B i o g r a f i j a
|
|
Disciplina Kičme
- Disciplin A Kitschme
B i o g r a f i j a |
|
Članovi: Dušan Kojic – Koja, ika, Zerkman,
Kuzma, Gulici, Bebe Gofi, Buca, Manja
anr: new wave, hip-hop, trance, eksperimentalna glazba, alternativa,
avangarda,
techno-rock, trance-rock, new sort of rock
Utjecaji: P.I.L., Gang Of Four, Can,
Wire, Jimi Hendrix, Public Enemy,
Beastie Boys, Prodigy, The Chemical Brothers,
Dave Clarke...
Utjecali na: Miladojka Youneed, Dee Dee Melow, Heartheaded Soul,
Vještice,
Gustafi, Svi predsjednikovi ljudi, Atheist Rap, Rambo Amadeus, Dogma, D.K.K.,
Edo Maajka...
DISCIPLINA KICME - "Svidja mi se da ti ne bude prijatno" (1983,
Helidon)
Nakon
iznenadnog razlaza Šarlo akrobate (pocetkom
1982.), jednog od najoriginalnijih sastava iz plejade YU - new wavea, basist
Dušan Kojic - Koja
gotovo dvije godine nije bio aktivan izuzev povremenih svirki u vrlo cudnom
projektu zvanom Disciplina kicme kojeg nitko ispocetka nije shvacao ozbiljno.
Tada su daleko vece šanse davane bandovima kao UKT, Albert (kalašnjikov),
Otroci socijalizma ili Party breakersima (koji su se tako tada ispisivali).
Buducnost je pokazala tko je svoj scenarij gradio na pravim osnovama. U vrijeme
najvece popularnosti Šarla, Koja se zajedno s bubnjarom Ivicom Vdovicem -
VD pojavio u filmu "Decko koji obecava", zajedno s VD-om (glavnu
ulogu je tumacio Aleksandar Bercek).
Pocetkom oujka 1983. objavljen je album prvijenac Discipline kicme
pod programskim nazivom "Svidja mi se da ti ne bude prijatno" koji
je zbunio ne samo kupce, vec i prodavace u trgovinama. Kad se slucajni kupac
zatekao
s molbom da mu prodavac objasni što se to nalazi na polici, dobio bi odgovor:
"Neka ploca, mislim da je radio prica za djecu…", ili ako
je kojim slucajem netko od trgovaca uloio 5 minuta panje na preslušavanje:
"Neke demo snimke heavy metal grupe, cini mi se s probe... neko
naštimavanje...".
No, onim vrlo rijetkim i pronicljivim kriticarima, svakako, ovakve gluposti
nisu padale na pamet. Kicma je do tada imala vec sasvim solidan rejting kao
koncertni band - duet u kome je uz Koju bio još prisutan samo bubnjar ika
koji je tada imao svega 17 godina. Ova opskurna i minimalna glazbena pratnja
utemeljila je najdugovjecniji band koji je ponikao iz novovalne rock generacije
s prijelaza sedamdesetih u osamdesete. Sam Koja je netom prije objavljivanja
ovog albuma rekao da su najoriginalnije one stvari koje su najjednostavnije
i da zbog toga cijeni glazbeni minimalizam. A ploca je besprijekorno savršenstvo
minimalnog rock izraza s dva vrlo teška i gotovo ogranicena instrumenta
(bas i bubnjevi) koji mogu biti pravo tonsko bogatstvo samo onome tko je vješt,
spretan i ima dovoljno hrabrosti da se upusti u ovakav eksperiment. Koja je
u tome potpuno uspio utjelovivši 10 nevjerojatnih glazbenih komada za
koje vrijedi jedini epitet - rock and roll. Mada je taj izraz tada bio
smatran suviše asocijativan za zvuk sredine pedesetih, rockabilly, Beatlese
ili Stonese, Kicma je svoju organsku snagu crpila upravo iz rock and roll svjetonazora
koji se temeljio na potpunoj iskrenosti vlastitog izraza bez ikakvih suvišnih
prenemaganja ili zagovaranja vlastitih nedostataka pod geslom umjetnickih konotacija.
Album otvara bazicni new wave - instrumental "Nestani ih" koji
na jednostavnu melodiju nadovezuje nekoliko inteligentnih rock aranmana
i Kojino pozadinsko urlikanje. Pjesme poput "Ti znaš da tvoja soba",
"Nemoj", "Zgodne
kretnje", "Mozak", "Uivaj!", "Javno
veselje" i "Pecati", osim što sadre bogatu glazbenu
strukturu, imaju svega 4-5 stihova koji govore daleko više no što
su tadašnji YU - rock stihoklepci rekli i pokušavali reci
u mnogobrojnim kobasicama od pjesama u kojima cesto niti sam autor nije znao
o cemu je zapravo htio govoriti na pocetku pjesme, te s cime i zašto je
završio stih onako kako ga je završio. Na ovome albumu Koja je oslobodjen
bilo kakvih utjecaja zakoracio u prostor koji je sam otkrio, te ga slobodno
kreirao po svojem vlastitom izboru. Mada postoje odredjene paralele s Gang
Of Four, u tekstualnom izrazu (pogotovo u jednostavnim haiku - opisima)
ili iskustvo s dub tehnikom (instrumental "Pobednici"), te smjernice
su ovdje korištene tek kao sredstvo izraavanja, a ne kao metoda
ili nacin. Kao vlastiti doprinos autenticnom izrazu Koja je u kompoziciji "Pecati"
uglazbio distorziranu bas verziju himne "Hej Slaveni", kao solo
dionicu.
Ovo izuzetno jako i snano djelo izbacilo je Koju kao vrsnog kreativca,
instrumentalista i samosvojnog autora koji je dokazao da album Šarla "Bistriji
ili tuplji covek biva kad..." nije bio eksperimentalni štos,
vec jasan i cjelovit rock kostur koji je ovdje ogoljen do koe ispod koje
se jasno vide snani mišici, bistra glava i zdrav duh.
Tiraa ploce je bila svega 5.000 komada i kupili su je samo štovatelji
Kojinog rada, te poneki slucajni kupac ponukan prodavacevim "savjetom" koji
je ubrzo album mijenjao ili prodao.
Album je po kriticarima proglašen jednim od najboljih rock albuma 1983.,
te mu je bezrezervno pripala cast da se nade medu pet najboljih YU rock albuma
20. stoljeca.
DISCIPLINA KICME - Ja imam šarene oci (1985,
Dokumentarna)
Zbog
mnogih problema s Helidonom, Koja raskida ugovor i trai izdavaca
koji ce objaviti novi album Kicme, no odreda je bio odbijan zbog apsolutno
komercijalno neisplativog glazbenog materijala koji je nudio. Album je prakticki
vec bio snimljen ujesen 1983., no jedini koji je Koji otvorio vrata bio je
Boo abjek urednik nove slovenske diskografske kucice Dokumentarna
iz Brezovice kojoj je ovo bio prvi proizvod na trištu. U meduvremenu,
cekajuci na izdavaca i objavljivanje albuma, Koja pocinje pisati izuzetne rock
eseje koje objavljuje u magazinu Rock, dokazujuci se i kao inteligentan novinar.
Na drugom albumu (mini album), Koja je minimalizirani zvuk basa i bubnja obogatio
s trubacem Jugoslav Muškinjom tako da se dobila neobicna glazbena struktura.
Dosljedan jednostavnim tekstovima od svega par redaka, Koja je ponovno izrekao
mnogo stvari u svojim stihovima na racun sebe, materijalnog svijeta, bespomocnosti,
zabluda… U naslovnoj skladbi pocinje Kojin interes za rap vokalizaciju
koja ce postati zaštitnim znakom Kicme. Sada vec potpuno definirani stil
banda osim novog zvuka trube, produbljen je i psihodelicnim atmosferama (instrumental
"Veruj meni") u kojima Koja prebire zonama koje je najbolje sagledati
iz Hendrixovog opusa, u "Pristanište" se poigrava sa razlicitim
efektima (produkcija bubnjeva, eho, dub) i specificnom tehnikom trzanja ica,
dok je "Pregršt novca" sastavljena od niza otpadnih snimaka
s naslovne kompozicije. "Svida mi se..." je nastavak sjajnog
debija gdje se obracunava sa konzervativcima koji su ga napadali - "Ti
si obesan, ti ništa ne moraš, ti ne znaš, ti si pogodan! Svidja
mi se da ti ne bude prijatno!". Na album je uvrštena i jedna snimka
uivo iz SKC-a 1984. – "28. jun 84!" s pratecom ekipom
B. Trivic (sax) i Z. Erkman (truba), dok je bubnjeve svirao Kele. U instrumentalnom
pogledu, ovo je najbolji komad albuma koji je dokumentirao svu raskoš Kicme
uivo.
Bio je ovo ponovno odlican album koji ih je malcice uspio i vinuti u popularnost
zahvaljujuci poluhitu "Ja imam šarene oci" i luckastom omotu
na kojem piše "moda ih je teško razumeti, ali ih je lepo
gledati i slušati". Buduci da je tiraa ploce ponovno bila
vrlo niska Koja (po prvi puta se naziva Zeleni Zub) je šaljivo na omotu
istaknuo oznaku "jedina" kao parodiju na statusne simbole zlatnih,
platinastih i dijamantnih trofeja naklade ploca.
DISCIPLINA KICME - Svi za mnom! (1986, Helidon)
Kicma ponovno u Helidonu.
Bez obzira na sve izdavacke poteškoce koje
je Koja imao sa prethodna dva albuma, treci je konacno pogodio u sridu. Bio
je dostupan širom Jugoslavije, tako da je zahvaljujuci hit - obradi "Cudna šuma"
(YU Grupa) dospio i na listu vrlo popularnih
rock albuma te sezone, a spot je zauzeo
visoku no 6. poziciju u prestinoj TV emisiji "Hit meseca".
Ovdje je Koja pojacao duhacku sekciju sa još jednom trubom, tako da je
sada okosnicu Kicme cinio kvintet - Koja (bas, vokal), Kele i ika
(bubnjevi, vokali), Zerkman i Deda (trube i vokali), te se kao gosti
pojavljuju Darko M. (?), Banana i enska rock grupa iz Novog Sada, Boye.
Na ovome albumu Koja je maksimalno dao na volju instrumentalnu izvedbu svih
glazbenika tako da se dobila smjesa odlicno balansiranog minimalizma (instrumentali
"Pozdrav mladoj itarici", "U kesi", "Šuma
igra")
i odlicnih plesnih rap brojeva ("Zašto?", "Svi za mnom!" i "Ne,
ne, ne..."). Posebnu novinu Koja je patentirao u "Ovo
je zvuk" sa
originalnim radijskim i telefonskim komentarima Radio Vrnjacke Banje gdje oni
sami komentiraju što je to cime se Kicma bavi. Takodjer se pojavilo i
još nekoliko
vanih novina - ritmicka pratnja rap kompozicije "Ne, ne,
ne..." nije ništa drugo do li blues, odnosno ono što
ce dvadesetak godina kasnije biti prozvano hip - hop r'n'b, dok je instrumental
"Šuma
igra" pokazao Kojin interes za (tada eksperiment) studijsku produkciju
uvrtanja zvukova, tj. techno ritmove i razlicite efektne dosjetke. Ponovno
svoj, originalan i neuhvatljiv, Koja i Kicma su ostvarili novo epohalno izdanje
koje nitko s YU scene nije niti pokušavao pokoriti nekom boljom idejom.
Tek ce se na momente ovoj lucidnoj i jedinstvenoj ideji pribliiti Miladojka
Youneed na prvom albumu "Ghastly Beyond Belief" i Gastrabajters
(kasnije Demolition Group). Ponovno avangardan, Koja je ne bezrazlono
planirao skoru buducnost time što je na omotu ispisao slijedeci tekst:
"Ovo je zvuk koji nosi spas! Srebrne trube, blistav bas, plameni doboš,
suncan glas. Ovo je zvuk koji nosi spas!", što je u stvari tekst
kompozicije koja ce se pronaci na narednom Kicminom albumu. I tko ce bolje
objasniti njihovu
glazbu osim Koje samoga u ovim stihovima?
Ako ikakva zamjerka ikad moe postojati na rad Discipline kicme ona jedino
moe ici na racun prekratkih albuma. Prvi je trajao jedva trideset, drugi
(mini LP) svega dvadesetak, a ovaj nešto više od trideset i pet minuta.
DISCIPLINA KICME - Najlepši hitovi uivo, 5 godina Discipline
1981 –86 (1986, RTB)
Kicma nikako da pronadje stalnog izdavaca, ovo im
je bilo vec cetvrto izdanje s kojim su promijenili diskografsku kucu i stalno
zapadali u velike probleme
koji su se manifestirali prvenstveno zbog neodgovarajuceg komercijalnog potencijala.
No, Koji to ionako nije bilo vano vec samosvojna originalnost koju je
uvijek i na svakom mjestu sijao. Tako je ovaj album zapis koncerta u beogradskoj
Akademiji 3. i 4. studenog 1986., te predstavlja band u odlicnom koncertnom
izdanju za buduca pokoljenja. "Zašto?", "Novac nece
doci", "Nemoj", "Svi za mnom!", "Ne, ne,
ne...", "Mozak" i "Cudna šuma" u
ponešto
izmijenjenim verzijama s dodacima instrumentalnih improvizacija i pravim pravcatim
Kojinim hard core rap vokalom. Jedina nova pjesma je furiozna rock - surf
obrada filmske teme "Betmen" (N. Hefti) cime je Koja ponovno mesijanski
najavio novu eru koja dolazi. I nevjerojatno je kako mu je to uspjelo predvidjeti,
jer je samo tri godine kasnije svjetskim filmskim uspjehom postala nova verzija
price o "Batmanu". Na omotu, Koja je nacrtao Betmena, Fantoma,
Nosferatua, indijanca i još neke likove iz stripova koji ce biti opisani
na narednim Kicminim albumima.
DISCIPLINA KICME - Decija pesma (1987, RTB)
Ponovno cudan format albuma koji
u stvari i nije album vec prošireni EP
ili mini album sa sedam pjesama od kojih je pet naslovljeno kao "Decija
pesma". Ponovno šašav omot na cijoj poledini je fotokopija
svjedodbe iz 1971. godine gdje na mjestu predvidenom za potpis roditelja
ili staratelja stoji crte simbola Betmena. Plocu otvara najava Dubravke
Markovic - "...a sada najstroi medju svima, ja ne smem da ga pogledam
u lice, jer se snimao film o rock muzicarima, ali ja ga poštujem, Kojo
izvini" sa "Hita meseca", nakon cega slijedi urnebesni glazbeni
uvod u "Deciju pesmu II" sa podebljanim distorziranim basom, violom,
bubnjarskim lupetanjem i bukom zvukova trube koji se pretvaraju u osebujni
hip hop hit "Ove ruke nisu male, mnogima su pamet dale, ali, ali, avaj,
ali, sad se ovaj decko šali! Nije dobro Bijelo dugme, nije dobra Katarina, šta
je dobro? Šta nam treba? Kicme, Kicme, Disciplina". Samosvojan,
osebujan, originalan, groteskni, otkaceni, lucidni, nepredvidljivi Koja je
ponovno iznenadio sa svojim vec dokazanim sposobnostima da u svemu što
radi bude poseban. Nije ovo bilo nikakvo pljuvanje po spomenutim bandovima,
vec Kojina preporuka svima kojima su se oni popeli na vrh glave. Ostale verzije
ove pjesme su akusticna improvizacija uz pratnju "velikog BG hora" -
Kovac, Ðole, Anton ("Decija pesma IV"), razgovor izmedju Koje, Šanea
i VD-a u diskusiji oko toga vrijedi li koristiti ritam mašine, synthove
i samplove, gdje se svi skupa ukljucuju u pjevanje ("Decija pesma V"),
odlicna instrumentalna improvizacija pojacana Dragi Jelicem (gitara) i Kuzminim
saksofonom ("Decija pesma III"), dok je posljednja ("Decija
pesma I") obogacena uvodnikom - "Ovo je zvuk koji nosi spas!
Srebrne trube, blistav bas, plameni doboš, suncan glas! Ovo je zvuk koji
nosi spas!". Uvrštene su i dvije raritetne obrade - "Love
removal machine" (The Cult) i "Addicted to love" (Robert
Palmer) snimljene uivo na Akademiji 20. travnja 1987. koje su totalno
izvrnute Kojinim vokalom koji ne pjeva vec glasovno imitira zadane vokalne
improvizacije.
DISCIPLINA KICME - Zeleni Zub na Planeti Dosade (1990, RTB)
Kultni status
Discipline s ovim albumom je konacno izašao iz specificnih
uskih okvira kruga štovatelja ka širokoj jugoslavenskoj publici zahvaljujuci
novom velikom hitu "Tata - mama" i drugom ucešcu Koje
u filmskom ekstravagantnom ostvarenju "Kako je propao rokenrol".
U bujici interesa domace publike za dark - ghotic rock (The Sisters
Of Mercy, The Cure, The Mission) u cemu se pojavilo novo sljedbeništvo
i revival popularnosti radova Joy Division i sada vec starih izvodaca poput
Bauhaus,
P.I.L., te velike medijske zastupljenosti EKV, Koja ponovno preskace sve okvire
skucenih trendova i nastavlja rad na zacrtanim vlastitim obrascima hip - hopa
i objavljuje konacno pravi album sa 10 naslova u trajanju od 35 minuta gdje
se po obicaju nalazi i nekoliko instrumentala - "Manitua mi!", "Glas
nestašnih", "Tata - mama 2", "Ukus nestašnih"
(sa samplovima iz "Feferon", Buldoera)... Ostatak materijala
prikazan je kroz vrlo vješte sloence rocka, hip hopa i odlicnih,
kratkih tekstova u kojima je Koja ponudio novu viziju vlastitih preokupacija
inspiriranih bajkama i stripovima o Betmenu, Mandraku, Fantomu (pjesme "Betmen,
Mandrak, Fantom", "Iza 9 brda"), a tadašnje neinventivno
stanje u rock svijetu u kojem se prakticki ništa interesantno nije dogadalo
(ako izuzmemo politiku i završetak hladnog rata, te pocetak opakih ratova
na Bliskom istoku i skori raspad Jugoslavije), opisano je u "Planeta
dosade" kroz vrlo jednostavan prozaican tekst uz vrlo slojevitu glazbenu
hip - hop jezgru s pratecim duhacima i efektnim scratchevima. Još se
kao poluhit nametnula pjesma "Ah, kakva sreca!" u kojoj je Koja
na ponovno domišljat nacin uvelicao znacaj Discipline kroz tekst "...
vreme je za pravdu, vreme je za istinu! Ah, ah, kakva sreca - disciplina
bit ce veca!... " (ovdje je sasvim potpuno predvidio rasplet dogadaja).
Sve veci plesni naboj koji se osjecao na prethodnim radovima sada je došao
do punog izraaja kroz specificnu mješavinu utjecaja crne plesne
pop, funk i rap glazbe, prvenstveno radova James Browna, Afrike Baamaabaate
i tada kultnih Public Enemy koji su se osladili briljantnim naslovom najboljeg
albuma godine po iznenadujucem izboru britanske kritike. Bio je ovo potpuno
moderan album kojim je Koja dokazao sav svoj nepogrešan talent za istraivanje
neistraenih podrucja koje je sam osmislio.
DISCIPLINA KICME - Nova iznenadjenja za nova pokolenja (1991,
RTB)
Nakon
10 godina rada Discipline kicme, konacno, konacno i konacno se pojavio (konacno)
pravi album koji je imao punih 45 minuta buduci da su svi prethodni
bili smješteni u neki nepisani Kojin zakonik da sve iznad 35 minuta pocinje
prerastati u dosadu. Premda je ovim albumom ponovljeno gradivo s prethodnih
radova, Kicma je ponovno dokazala svoju jedinstvenost zvuka i osebujnih tekstualnih
dosjetki s time da su sada tekstovi nešto dui - cak cetiri
kompozicije imaju više od 10 stihova ("Buka u modi", "Zar
je to sve?", "Da li ti znaš za neki drugi ritam?" i "Zlopamtilo
ja sam, znaj!") koje su imale sve predispozicije da postanu veliki hitovi.
Ali nesreca zvana rat, agresija JNA na Sloveniju i Hrvatsku, raspad Jugoslavije
i ostale vojno - politicke zavrzlame u proljece 1991. rezultirale su
time da se YU glazbena scena raspala kroz svega par mjeseci i ovaj album je
time bio potpuno potisnut na marginu zbivanja. U Hrvatskoj je naglo splasnuo
interes za srpsku rock scenu, štoviše, radio stanice i mediji su
potpuno izbrisali ovo poglavlje iz svojih fonoteka i protekle pedesetogodišnje
povijesti kao stavku koja nikada nije postojala, a mahom svi hrvatski izvodaci
poceli su pisati domoljubne kompozicije (Valjak, Mlinarec, ET, Fantomi, Phantasmagoria,
Boa, Dino Dvornik, Psihomodo, Daleka obala...), tako da se pojavio posve
novi pristup stvaranju pop pjesmarice.
Ovaj album je snimljen još u mirno vrijeme, studena 1990. u Novom Sadu
(studio "Guru saund zvuka"), kada još nitko nije niti slutio
da ce doci do prave ratne katastrofe, a ekipu su uz Koju cinili još Zerkman
(truba), Kuzma (sax) i Gulici (bubnjevi, vokal). Objavljen je u samu zoru ratne
agresije, u kasnu zimu, odnosno netom prije proljeca 1991. kada se sve pocelo
kuhati u Kninu s balvan revolucijom i ostalim revolucionarnim prevratima, no
tada to niti izbliza nije izgledalo da ce sve krenuti po zlu, kako za rock,
tako i za same ljude, nacionalno pitanje, genocide, razorene obitelji, gradove,
tvornice... Zbog samog neaktualnog Kojinog stava (jer tko je mogao
predvidjeti rat), album je prošao vrlo nezapaeno jer se svodio na
cistu zajebanciju u vrijeme kad su ljudi ginuli, tako da prakticki nikoga nije
zanimalo što
je ovaj genijalac ponovno smislio. No, s vremenom, ovaj album je pokazao samo
nastavak Kojine epopeje lucidnih pjesama i kreativnog ludila. Ponovno su prisutni
instrumentali - "Himna", "Goc, skrec + bubanj", "Ufo,
grlo, nos", "Manitua mi II", "Zemlja svetlosti", u
kojima je do izraaja došla Kojina vješta spretnost manipuliranja
melodicnim linijama i britkim, snanim plesnim ritmovima, dok su pjevane
hip - hop dosjetke ponovno pune bogatih asocijacija i prica uz pratnju
mnogobrojnih melodijskih improvizacija duhaca, skrecova i pratecih vokala (Vinetu,
Vesna B., Maša ., Tanja Ð.). Bilo kako bilo, Kicma je objavila
ponovno odlican album kojim je Koja definitivno poklonio sebe mladim naraštajima
koji tek trebaju poceti slušati njegove radove; na omotu je fotografija
dugokosog tinejdera u majici s natpisom Disciplina kicme, potrganim platnenim
patikama, 3-4 lanca oko vrata, nekoliko narukvica i ogromnim skejtom u ruci.
Ponovno je dokazao mesijansko prorocanstvo - devedesete ce iznjedriti
upravo ovakve tinejdere koji ce biti zaludjeni mnogobrojnim crossover
izvodjacima koji ce spojiti rap, funk, metal, rock, pop (RHCP, Biohazard, FNM...),
a u modu ce se vratiti koturaljke (role), skejtovi i ulicna supkultura.
Više nije bilo nikakve sumnje u njegovu nadasve jedinstvenu originalnost.
S vremenom se shvatilo da je ovo bio genijalan album Discipline Kicme.
DISCIPLIN A KITSCHME - I Think I See Myself On CCTV (1996,
Babaroga)
Raspad
Jugoslavije, ratna katastrofa, propast ekonomije i privrede, raskol nekadašnje
velike YU rock scene i trišta, naveli su Koju da
potrai srecu u Londonu gdje je dosta dugo lutao ne bi li nastavio vlastiti
rad. Upoznavši debelu crnoputu pjevacicu Bebe Gofi, u vlastitoj produkciji
kao Black Tooth realizirao je novi album namijenjen britanskoj publici, no
odmah po izlasku ovog albuma, bio je oštro popljuvan recenzijom britanske
kritike kao "najgori album svih vremena" u dugogodišnjem uglednom
trendly magazinu Melody Makeru. Sasvim je jasno bilo da Britanci nisu mogli
savladati Kojin neprikosnoveni smisao za originalni humor nazvavši ga
"tamo nekim balkanskim bezveznjakom".
Album je kolekcija starih hitova Kicme u novim verzijama otpjevanim na engleskom
jeziku - "Behind nine hills" ("Iza 9 brda"), "Oh
why?" ("Zašto?"), "Is that really all?" ("Zar
je to sve?"), "I've got those teknicolor eyes" ("Ja
imam šarene oci"), "Do not" ("Nemoj"), "Have
you ever heard of any other rhythm?" ("Da li ti znaš za neki
drugi ritam?"), "Children song" ("Decija pesma")
u kojima je ponovno vracen minimalisticki pristup korištenjem samo bas
gitare i bubnjeva (s povremenim minimalnim zvukovima zvidaljke). Hip -
hop vokalnu strukturu zamijenio je odlican enski vokal koji šara
izmedju rappinga i klasicnog rock / soul vokaliziranja, dok se Koja ozbiljno
zainteresirao
za techno / trance glazbene strukture kroz minimalisticke melodijske obrasce
pojacane izuzetnom wah - wah tehnikom u kojima šara gotovo kompjuterski
precizne ritmicko / melodijske fraze s povremenim izletima u psihodeliju. Ritmovi
bubnjeva variraju od uobicajenih rock beatova do suvremenih jungle improvizacija
koje su vrlo umješno producirane kroz razlicite filtere, breakove, fade
outove… Kao izuzetan instrumentalist, sasvim je promakao panji
Britanaca koji su tih godina bili zaludeni vlastitim brit - popom i
aferama oko svadja brace Gallagher iz Oasis, tako da je Kojin status bio potpuno
marginalan.
Kako u Britaniji, tako i u ex-YU.
DISCIPLIN A KITCHME - Heavy Bass Blues (1999, Babaroga)
Ocito nezainteresirana
britanska javnost za neobicni Kojin eskapizam, navela je Kicmu na povratak
u Beograd i odravanje koncerata prvo po Srbiji,
a zatim i u Sloveniji, te u Hrvatskoj, što je raspirilo ponovni interes
za Kojin rad nakon višegodišnjih suša na relacijama Beograd -
Zagreb. Album je snimljen u cuvenom studiju Sheffildskog maga Adrian Sherwooda,
te
se uz niz novih kompozicija na engleskom jeziku ("Bedroom muzik", "Ain't
no reason", naslovnu "Heavy bass blues", "Envelope", "D'endless
sessions"), ponovno pojavila reciklaa starih Kicminih pjesama u
novim varijantama ("Noize in fashion" - "Buka u modi", "Mannitou" - "Manitua
mi", "Temperature man" - "Covek sa visokom temperaturom")
no ovaj puta one su daleko bolje realizirane no što je to bio slucaj s
obradama na prethodnom albumu. S obiljem novih ideja u ritmici, mnogim novim
wah - wah techno efektima sviranja i tretiranja bas gitare, Koja je
ucvrstio svoj plesni interes za kurentne glazbene trendove dokazavši da
nije pomodaran vec moderan. Takodjer je obraden i klasik blues rocka - "Tobacco
road" u odlicnoj psycho - rock - tech verziji s mnoštvo
eha i delaya koji je prisutan kroz gotovo sav materijal albuma. U kompoziciji
"Mouse in your head" cak se po prvi puta u ovakvoj varijanti Kicme
na engleskom jeziku cuje i vokal Koje, te se sam interes za plesne ritmove
prevlaci i kroz
obilno korištenje d'n'b ritmova i uobicajenih vrlo ivih i poletnih
taktova u kojima je Koja nadosnimavao vlastite efekte svirane pomocu basa.
U vrlo efektnom instrumentalu «New song» glavnu rijec vodi prodoran
plesni bubnjarski ritam nadopunjen ritam mašinom, dok Koja iz pozadine
fila jezgrovite minimalisticke psycho efekte.
Zaista je cudno kako barem britanska kritika nije shvatila ovakav spoj noisea,
techna i d'n'b-a u vremenu kada su imali gomile slicnih fuzionista koji su
radili prilicno slicne stvari (primjerice Primal Scream, Six By Seven, The
Fall ili americki Girls Against Boys). Potpuno neshvatljivo. Tko zna zašto
im se ovakva perfekcija nije dopala. Ne razumiju? Ne shvacaju? Ne znaju? Ili
su ograniceni samo na granice vlastitog otoka, kako je to jednom prilikom rekao
cuveni John Peel povodom ignoriranja Britanaca mnogih neengleskih izvodjaca
koji dolaze k njima na turneju ili traiti novi uspon. Ako se prisjetimo
da su Britanci progutali samo notorno komercijalne stvari unatrag desetak godina
koje nisu bile njihovog porijekla (A-Ha, Nena, Falco, Roxette, Aqua, Rednex
ili Ricky Martin, kao tipicni primjeri), dok su uspjesi Stereolab, Whale, Solex
ili Laibach bili smatrani "undergroundom" više nego što
on to u svojoj osnovi jest, tada je sasvim ocito da izvodjaci poput Discipline
(ili Ruins, Einsturzende Neubauten, Tar Water ili Hardhead & Soul) nisu
mogli biti prihvaceni kao sasvim jasan "alternativni" segment prvenstveno
zbog toga što su imali daleko više protivnika u medijima nego li
zainteresirane publike.
DISCIPLIN A KITSCHME - Refresh Your Soul. Now! (2001, Tom
Tom Music)
Ovim
albumom Koja je dokazao da se stari majstor poput njega ne predaje samo tako
uoblicivši svoj prepoznatljivi minimalisticki noise d'n'b plesni
rock kroz devet vrlo efektnih naslova (prvi "NFO" je kratki trideset
sekundni intro). Ovaj puta Koja je po prvi puta sastavio kompletan materijal
albuma od novih skladbi otpjevanih na engleskom jeziku, izuzev sada vec tradicionalnog
nastavka instrumentala "Mannitou pt. 4" gdje se po prvi puta okušao
i na teritoriju zvan jazz improvizacija. Osnovno obiljeje "Refresh
Your Senses, Now!» su vrlo efektne strukture melodijskih linija koje
ispreplicu surf - melodijske linije bas prione (pjesme "Evil
man", "This is how it should be done"), laganije trip - hop
ritmove obogacene raznolikim efektima s izletima u bre ritmove ("I'm
a shape - shapeshifter"), d'n'b sa melodijskim improvizacijama
("Da answer"), te cijeli niz vrlo zahtjevnih aranmanskih
rješenja koja spajaju techno, d'n'b, trance i trip - hop s rock
strukturama (posebno s kraut rockom) i mnogobrojnim breakovima ("Surely
they won't get much ... of my sympathy"). Potpuno novi melodijski
sistem koji je ovdje iskazao ovaj vrsni instrumentalist kroz mnoge virtuozne
efekte kojima je obogatio zvuk Kicme samo su dokazali njegov odavno poznati
i priznati talent koji ima svoje duboko zalede u korijenskom poimanju struktura
rock kompozicija. Njegovi fantasticni instrumentalni izleti u cijeli zvucni
spektar (od melodija, improvizacija, do boja tonova bas gitare i razlicite
psihodelicne efekte podebljane povremenim noise izletima) najbolje su došli
do izraaja u vještim kombinacijama aranmana, posebno u naslovima
"Your soul" i vec spomenutoj "Da answer", gdje nadasve
impresivno barata vrlo zahtjevnim melodijskim strukturama spajajuci techno
ritmiku s ostavštinom
neukrocene sirovosti Andy Gilla (Gang Of Four) i mnogobrojnih produkcijskih
dosjetki na granicama uvrnutih dubova, psihodelije i prostornih ambijenata
koji zvuce kao da su gotovo dovedeni iz nekih svemirskih teritorija. Vokali
su potpuno izgubili nekadašnji rap stil i uklopili su se u vrlo fini blues
/ soul / rock nacin interpretacije što cijelom materijalu daje potpuni
harmonijski pecat odlicnog albuma koji je unatoc nekim retrospektivnim trenucima
svoju pravu i iskrenu snagu doveo samo iz Kojine mašte. Veliko iznenadenje
albuma je posljednja kompozicija albuma "D-D-Democracy, yeah!" kojim
je Koja dao svoj pecat izvornom funky - soul izrazu vješto spojivši
korijensku snagu George Clintona, Afrike Baambaate, Hendrixa, bluesa, psihodelije,
improvizacije, plesa, zvidanja, totalne arnmanske slobode, jazza,
kraut rocka, funka, Talking Heads, Gang Of Four... S povremenim Kojinim
uzvikom "rock and roll", ovo djelo je nešto najintrigantnije
u rocku što je ovaj zaista fantasticni majstor do sada napravio. Jer kako
god da se gleda, gdje god da se oprobao uvijek je sijao nevjerojatnu svjeinu
i kreativnost. Odlicno, nevjerojatno, savršeno, blistavo, mocno, doreceno,
moderno ...
Bez obzira na negativan odjek Britanaca prema cjelokupnom opusu Kicme koji
je objavljen na Otoku, evidentne su sudbinske paralele sa povijesti Roxy
Music u Americi gdje su bili potpuno krivo shvaceni i nikada se trijumfalno nisu
okitili tronom koji su nedvojbeno zasluili. Ovaj album Kicme je bez ikakvih
predrasuda zasluio da svoje mjesto nade pored svih znacajnih rock albuma
koji su izmijenili glazbenu povijest popularne glazbe unazad dvadesetak godina!
Pravi brilijant u moru zagadenim starim otpadom.
|