Goran Kovačević Biografija

1. Rođen sam (07.03. - riba) 1955. godine u Mostaru gdje su mi radila oba roditelja, ali smo se nakon dvije godine preselili u Nevesinje, rodno mjesto moga, sada pokojnog, oca Đorđa. Već sa deset godina u raji sam slovio za vrsnog imitatora, između ostalih i poznatih pjevača toga vremena. Sa dvanaest godina, na nagovor Milivoja Grahovca gitariste i Šekija Peičića bubnjara, osnivamo prvu grupu VIS Amori. Bili smo prvi organizatori te vrste zabave za mladu raju u Nevesinju. Znači, igranke sa živom svirkom i uz pomoć gramofona Tosca (tadašnjem čudu od tehnike), neka vrsta preteče diskoteke. Kratko vrijeme sa nama je svirao i vrsni gitarista Mišo Savić, ali je on ubrzo otišao u Sarajevo i uspješno završio studije elektrotehnike. Nažalost, ubrzo nakon što se zaposlio kao jedan od direktora u Termoelektrani Gacko, poginuo je u jednoj saobraćajnoj nesreći na domak Nevesinja.

2. Milivoje Grahovac je upisao Školu unutrašnjih poslova na Vracama u Sarajevu i ponovo je bio "krivac" što sam ozbiljnije zaplivao u muzičke vode, nakon što sam sa porodicom 1973. godine preselio u Sarajevo. Naime, u toj školi oni su imali kompletnu i najnoviju muzičku opremu i instrumente, oba orkestra, i narodne i zabavne muzike, i jedino im je nedostajao pjevač za orkestar zabavne muzike. Orkestre su sačinjavali kadeti - polaznici te škole, tako da sam jedino ja u tom orkestru (grupi) bio civil. Grupa se, prikladno, zvala Stop i osim u samoj školi, svirali smo i na njihovim manifestacijama širom BiH, a ja i Milivoje smo u međuvremenu "tezgarili" po raznim igrankama u Sarajevu.

3. U Studenskom domu na Bjelavama, gdje su se organizovale redovne žive svirke, dobio sam i prvu nagradu na Kupu pjevača, a tu je nastao i tekst pod nazivom "301" koji je posvećen konkretnoj osobi iz sobe 301. Pošto sam tada upisao pravni fakultet, prijavio sam se i za takmičenje pjevača na brucošijadi i ponovo sam osvojio prvo mjesto, a nagradu mi je lično uručio predsjednik žirija, Himzo Polovina. Pjevao sam pjesmu "Odiseja" od Lea Martina i tu su se dokazale te moje imitatorske sposobnosti.

4. Goran Bilik, basista i kompozitor, Mirza Trbonja gitarista, koji je svirao i flautu i odlično pjevao back vokale, Dragan Gane Pecikoza bubnjar (a sada poznati producent / menadžer), te Damir Starčević klavijaturista, tražili su pjevača i valjda sam im ja odgovarao, pa smo ubrzo osnovali grupu Čisti Zrak. Goran Bilik me upoznao sa Goranom Ipetpm Ivandićem, kasnije mojim najboljim prijateljem i kumom, kako smo se međusobno oslovljavali. Bijelo Dugme je upravo snimilo svoj prvi album ("Kad bi' bio bijelo dugme", 1974.) i kod mene u stanu smo Ipe, Goran Bilik i ja gledali premijeru TV prezentacije tog albuma. Tako je krenulo moje poznanstvo sa Dugmašima, a da napomenem da sam bio i na njhovoj svirci u Domu mladih Skenderija kada je Brega prvi put objavio da se "od danas više ne zovu Jutro nego Bijelo Dugme". To se desilo neposredno prije njihovog odlaska na Borike gdje su uvježbavali pjesme za album ("Kad bi' bio bijelo dugme", 1974.). Na toj svirci umjesto da gledam, kao i ostali u frontmene, Bebeka i Bregu, pogled mi je stalno bio na Goranu Ivandiću, kao da sam naslućivao to naše buduće veliko i iskreno prijateljstvo.

5. Bijelo Dugme je album "Kad bi' bio bijelo dugme", kao i mnoga druga izdanja, povjerilo zagrebačkom Jugotonu i mada je Jugoton imao odličan 24-kanalni studio u Dubravi, Bregović se odlučio za najbolji i najskuplji, u to vrijeme u Jugi, za studio u Ljubljani. Jugoton im je uplatio pozamašan broj sati za snimanje, a Dugmići, valjda zbog nevjerovatnog entuzijazma i zbog odlične uvježbanosti, i snimanje i mix su uradili u rekordnom roku. Zahvaljujući Goranu Ivandiću, preostalih 30-tak sati Dugme je, besplatno, ustupilo nama, Čistom Zraku, a možete i predpostaviti šta je to za nas značilo, pogotovo što je u pitanju bilo snimanje prvog singla. Avaj, gdje su ta vremena kada je takva saradnja i podrška bila skoro pa normalna?

6. Moja ekipa je sve profesionalno odradila kao da smo godinama studijski muzičari i jedino sam ja imao problema. Naime, mi smo na to snimanje otputovali Ganetovim Fićom i truckali smo se skoro cijelu noć do Ljubljane. Flaša je kružila i cijelo vrijeme smo pjevali neke nama drage pjesme iz tog vremena, pa je meni, što zbog nespavanja, cuganja i urlanja, skoro pa pukao glas, a imao sam i veliku tremu pred prvi studijski "nastup". Nekako sam se ipak "oporavio" dok su momci završili matrice, pa je na kraju sve bilo OK. Koliko se sjećam, to je bio kraj januara 1975. godine. Sarajevski Diskoton je taj singl izdao u proljeće te godine. Pjesma "301" postigla je neočekivano veliki uspjeh, pa su uslijedili pozivi i sa televizija i od raznih menadžera / organizatora zajedničkih koncerata više grupa i solista. Sjećam se da smo u beogradskom Domu sindikata doživjeli ovacije na jednom zajedničkom koncertu.

7. Prvo TV snimanje uradili smo u Tuzli i vjerovali ili ne, i sad mogu prizvati odličan ukus ćevapa i piva koje smo tamanili u pauzi snimanja u nekoj kafanici koja je tad bila u sklopu Tuzlanske pivare. Evo jedan kuriozitet vezan uz tu pjesmu. U to vrijeme za radijske top liste slušaoci su glasali putem pisma ili na već odštampanim kuponima iz muzičkih i drugih časpisa. Ta pjesma je dospjela na top liste, jedno kratko vrijeme bila i prva i onda su je normalno zamjenile nove pjesme i hitovi drugih izvođača. Došlo je ljeto i očekivano zatišje na top listama. Na jesen, u razgovoru sa tada poznatim i priznatim muzičkim urednikom Radio Sarajeva, kompozitorom i vođom grupe Iver, te urednikom najslušanije top liste (njenog tačnog naziva se ne sjećam), Vlatkom Markovićem, saznao sam nevjerovatan podatak. Tokom ljeta i nakon silaska pjesme "301" sa top liste, u njegovu redakciju je stiglo enermno mnogo glasova za tu pjesmu da bi, kako je rekao Vlatko, "Ovoliki broj glasova / pisama dalo mi je za pravo da budete prvi na top listi u narednih nekoliko mjesci, a takvu sudbinu je doživjela još jedino pjesma / instrumental, "Samba Pa Ti", Carlos Santane."

8. Te godine smo na zahtjev Diskotona snimili novi singl, a Gane je u međuvremenu krenuo ka uspješnoj menadžerskoj karijeri. Na njegovo mjesto je došao Dragan Džidži Jankelić. Slijedi 1976., inače, godina najvećih rokada u istoriji Sarajevske pop / rock škole.

9. I grupa Čisti Zrak se spremala na razlaz, kud koji mili moji, a ja sam se odlučio na solo karijeru. Dobio sam poziv za banjalučki "Prvi aplauz" (održan 1976. godine - Željko Samardžić je tu pobijedio godinu dana ranije). Na već gotovu kompoziciju Gabora Lengyela napisao sam tekst pjesme "Repriza" i osvojio prvo mjesto.

10. Teškaše (Teška industrija, op. a.) sam znao od ranije, čak sam ih ozvučavao na njihovoj prvoj velikoj turneji po BiH, jer sam posjedovao izuzetno dobar razglas, a i bili smo "raja". Vajta je napustio probe za novi album Teške industrije ("Teška industrija", 1976.) i krenuo solo, a ja sam umjesto planirane solo karijere zauzeo njegovo mjesto (i to je jedna od naprijed pomenutih rokada iz 1976. godine).

11. ...Još u toku varljivog ljeta 1976. godine Gabor Lengyel je dobio narudžbu da za zagrebački festival "Rodoljubive i revolucionarne pjesme" napiše prikladnu kompoziciju i da nastupi sa svojom grupom. Poziv je upućen i svim najznačajnijim kompozitorima i izvođačima tadašnje Juge. Festival je održan krajem septembra te godine u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Lengyel je zamolio Duška Trifunovića (inače i između ostalog, najboljeg pisca tekstova po narudžbi, na bilo koju temu, svih vremena), našeg velikog prijatelja, da napiše tekst pjesme i tako je nastala meni najdraža pjesma u karijeri - "Nikola Tesla". Siguran sam da niko na svijetu osim Duleta i nije bio u stanju da o nenadmašnom geniju kaže tako mnogo sa tako malo riječi, te da u istom tekstu bude i aktuelan i upozori na odliv mozgova, a one koji su već otišli pozove da se vrate rodnoj grudi. "I sad grmi negdje nad Likom i majka zove čobanče drago... Nidžo, jabuko, mamina diko, poćeraj kući blago".

"Teška industrija" - drugi LP-album rock-grupe Teška industrija, 1976. godine Izdavač - diskografska kuća "Jugoton", Zagreb. Lista pjesama: Ala imam ružnu curu / Prva bol / Sirano / Moja draga / Položi ruke u travu / / Stefanija / Nikola Tesla / Sve je ovo istinita priča Članovi grupe: Gabor Lenđel - klavijature, vokal Vedad Hadžiabdić - gitara Munib Zoranić - bubnjevi Goran Kovačević - vokal Aleksandar Kostić - bas-gitara Darko Arkus - klanijature

---