Barikada
- World Of Music - Rock biografije |
|
DAVOR SENČAR
Zagreb, Hrvatska
|
|
Grupa Oko
|
|
Dakle, da se predstavim: ja sam Davor Senčar, punim
imenom i prezimenom, Davorin Senčar, a u glazbenim krugovima me još zovu
i Senči,
ili
među
frendovima - Medo.
Rođen
sam u Zagrebu, 27.08.1959. godine i moj prvi muzički instrument bila
je harmonika koju sam učio svirati u glazbenoj školi koja je u
početku bila unutar Malog
kazališta Trešnjevka,
a za koju, moram priznati, da ne znam kako se sada zove. Harmonika nije
bila muzički instrument koji me je baš zanimao (jer ko bi rekao
da se na njoj može svašta
svirati, a ne samo klasika ili narodnjaci), pa sam tako nakon šest godina
provedenih u školi i tri padanja i ponavljanja, konačno "uvjerio" moje
starce da to nije za mene, te su me ispisali iz te škole.
Moje ispisivanje iz glazbene škole
ubrzalo je i to što sam posljednja tri mjeseca provedena u glazbenoj školi
paralelno učio svirati i gitaru
kod prof. Aleksandra Bubanovića koji je inače bio jazzerski nastrojen,
pa me je na vrlo zanimljiv način podučavao i to do te mjere
da sam totalno popustio u redovnoj osnovnoj školi, što je rezultiralo
time da sam pod hitno ispisan iz
glazbene škole. Danas mi je žao što sam "zaobilazio" glazbenu školu
kad se učila teorija, jer mi dosta tog znanja nedostaje, a i ono malo što
sam znao, to sam
u međuvremenu pozaboravljao... Bilo
kako bilo, u ta tri mjeseca koliko sam se posvetio sviranju gitare
uspio sam naučiti par akorda i tri pjesme ("Granada", "Carioca" i
jednu autorsku od prof.
Bubanovića
koji je
pisao i za kazališne predstave), a od glazbe sam slušao svašta.
Negdje
1971. godine sam, pod utjecajem starije sestre, počeo slušati
rock glazbu i pomalo na
uho "skidati" pjesme sa gramofonskih ploča. U početku,
mislim, prvo sam skinuo pjesmu "El condor pasa", od dueta Simon & Garfunkel,
pa malo The Shadowsa, ali je to sve bilo onako, nešto mi je falilo u svirci...
vidio sam
da se mučim
pri nekim bržim dionicama, da
se rastežem po cijelom vratu gitare na jednoj - dvije žice i nešto
mi tu nije
štimalo. A onda jednog lijepog dana, u goste mi je došao mu od
moje sestrične
iz Šibenika, koji je pristojno svirao gitaru i glasom jako nalikovao na
svog uzora - Dragu Mlinarca. On mi je pokazao kako da si "pojednostavnim život" na
gitari i naučio me svirati instrumentalnu pjesmu "Albatross",
od grupe Fleetwood Mac, gdje se meni otvorio novi svijet. Od tada pa nadalje,
sve
ostalo
što
znam, naučio sam
se
sam, skidajuči
satima sa gramofona pojedine pjesme. Mu moje
sestrične zove se Tomislav Šimić, inače je Slavonac
iz Starih Mikanovaca i nekad je, čini mi se, i svirao po nekim bendovima
u Slavoniji dok ga život
nije odveo u Šibenik. Još uvijek tu i tamo za Šibenski festival
napiše i
snimi po neku pjesmu i
i tako to...
|
Grupa Legija (1987)
|
|
Moj prvi kompliciraniji solo bio je iz
pjesme "Highway star" od grupe Deep Purple, kojeg sam skinuo da bih
impresionirao curu koja ih je oboavala i mogu reći da je upalilo, he,he...
dalje je, kako
se kae,
sve išlo "po špagici". Znao sam, recimo, cijeli Deep Purple "In
Rock",
album, od tona do tona i to vrlo točno po riječima ekipe koja
me ne bi štedila
lanim
odobravanjima. Ali to je bilo vrijeme kad sam uglavnom bio zaključan
u svojoj sobi i po desetak sati dnevno neumorno gulio gramofonske ploče
i skidao stvari i vjebao
i vjebao...
Sedamdesetih godina je u Novom Zagrebu bilo poprilično
puno odličnih gitarista koji su strašno skidali Hendrixa, Gallaghera,
Claptona i još poneke
velikane tog vremena. Neki od tih dečki su bili i moji frendovi s kojima
sam znao sklapati oklade (za pivu, naravno), ko će bre i točnije
skinuti nešto
od grupe Cream ili od gore navedenih gitarista... bila su to jako zanimljiva
vremena kad sam najviše naučio što se svirke tiče...
ali u to vrijeme sam ipak bio, što
se kae, "kućni svirač", bez benda, jer sam uvijek
mislio da nisam još dovoljno dobar da bih javno zasvirao. Tako da sam
prvi bend imao tek 1980. godine, osnovavši ga sa frendom kojeg sam upoznao
u vojsci, u Kragujevcu (gdje sam, naravno, svirao u vojničkom bendu,
sve i svašta, od narodnjaka do Deep
Purple, a svirao
sam
prvo gitaru, pa klavijature i na kraju bubnjeve, zavisi koji bi od instrumenata
nedostajao jer bi ljudi otišli u prekomandu, a ja sam cijelo vrijeme
bio tamo).
E, kad sam se vratio u Zagreb, napravili smo bend - Glazbena
druina UŠI - koji je imao neku kao socijalnu tematiku, ali nam je
nastup bio u stilu Monty
Pythona, sa puno
zafrkancije i šarenih kostima... no, taj bend je trajao skoro tri godine
i nisu baš svi članovi "grizli" kako je trebalo, pa
smo se lagano razišli,
a bubnjar i ja smo nastavili
suradnju u još par bendova od kojih je na kraju najozbiljnije ispala Legija
koja je nastala tako da je Enio Vučeta dao oglas da trai ljude
za
bend.
|
Glazbena družina UŠI (Boris i Vlado u KSET-u)
|
|
Na taj oglas se
pored mene javio i moj bubnjar, Zdenko Vlainić, pa smo zajedno otišli
na probu kod Enia. Na probi su
bili još neki ljudi i svi smo po malo zasvirali sa Eniom. On se na kraju
odlučio za mene i Zdenka. Ime Legija je nastalo kad smo na probama
već napravili
par pjesama... u konkurenciji imena bilo je i ime automobila iz filma "Mad
Max", što se Eniu jako sviđalo, mislim da se zvao Interceptor,
ali na kraju smo
glasanjem odlučili da to ipak bude Legija. U početku smo imali
problema sa basistima dok se nije ustalio Boidar Tkalec, a onda smo imali
dosta promjena bubnjara, dok nam na kraju nije uskočio Čeda
Macura (inače, on
već poprilično dugo svira sa Bajagom). Na jednoj našoj svirci
u beogradskom Domu omladine, naš dotadašnji bubnjar, Slovenac iz
Maribora, Boris Fritz,
jednostavno
se nije
pojavio na svirci. Čeda se ponudio pomoći nam i spasio je stvar,
a i ostao je u našem bendu sve do 1987. godine, tj. do izlaska naše
prve ploče. Kako
to obićno bude, ćim bend
nešto napokon napravi, svi obole od "zvjezdane bolesti", promijene
svoje ponašanje i odnose sa nekim ljudima u bendu... tko to uspije prebroditi,
taj gura dalje, a ko ne, propada i ekipa se raspada, što se s vremenom
i nama desilo. Nakon
Čede, u bend Legija je došao Gordan Dorvak, a ubrzo smo se razišli
i sa Eniom, pa su tu bile razne kombinacije Legije, sve do 1988. godine, kad
sam ja otišao
u grupu Drugi način, a Legija se polako ugasila da bi oivila
par godina kasnije,
kad je Enio opet nešto pokrenuo, ali to više nije bilo to...
|
Drugi način
|
|
Drugi način - u taj bend sam došao 1988. godine,
u sedmom mjesecu, nakon audicije gdje su oni poslušali više gitarista
i na kraju izabrali mene. "Problem" je bio taj da su imali dogovorenu
ljetnu svirku u odmaralištu Ferijalnog saveza u Puli i to na 40 dana.
Mislim da je prije nas tamo te i slijedeće godine tu svirala i beogradska
YU grupa (znam da je Ismet 89-te od Bate Kostića kupio Mesa boogie pojačalo).
Znači, kad sam ušao u bend
imao sam otprilike tjedan dana da skinem pedesetak pjesama ako ne i više,
cijeli domaći repertoar od Drugog načina i hrpu stranih pjesama.
U tih tjedan dana imao sam "čak" dvije probe i odmah su me
bacili u vatru, tj. prije Pule smo išli svirati negdje u Sloveniju. U
slijedećih desetak dana svirki
dotjerivao sam neke detalje u pjesmama jer neke stvari nisu onakve kako se
čine kad čovjek sluša pjesmu, pa skine nešto od Drugog
načina. Uglavnom, u
nekim zajedničkim solima sa Ismetom, npr. "Stari grad" ili "Na
mom dlanu" (što mi je najdraa pjesma od Načina), ništa
nije kako se čini
na prvo slušanje... isto tako i podjela vokala... ali zato, na
kraju krajeva, to i zvuči dobro. A meni je i inače od svih bendova
na području
bivše drave bio najdrai upravo Drugi način, tako da
je ulazak u bend za mene bilo ostvarenje
klinačkih snova, jer sam ih gledao još 1975. godine, znači
kad su friško izdali
prvi album i kad se to meni činilo fantastično... mislim i danas
da je dobro, ali drugačije je kad provedeš neko vrijeme unutra
i kad se pomalo zasitiš sviranja
uvijek istih pjesama... Dakle, u vrijeme kad sam ja došao u bend u njemu
su bili Branko Pogajec, Ismet Kurtović, Boo Ilić -
Dugi i Draen Kovač (koji
je do tad svirao u grupi Regata, a danas se više ne bavi aktivno svirkom).
Početkom 1991. godine, Branko kao nositelj imena Drugi način,
raspušta bend
i zove Draena, Dugog i mene da napravimo novu ekipu, a sa Ismetom, iz
više
razloga (koji se vuku još iz sedamdesetih godina i stalno su polako tinjali),
nije više elio sarađivati... 1992. godine u bend je ušao
prvi klavijaturist, Mario Mauer, koji je do tada svirao vani i sa kojim smo
snimili neku vrst kompilacije
Drugog načina, ali na kojoj su se našle samo Brankove pjesme,
tj. one koje nisu imale veze sa Ismetom, plus jedna nova, "Jer postoji
ona" i
jedan instrumental, "A'la wild". Za taj je album snimljena i pjesma "Divno
je biti nekome nešto", eljka Krušlina - Kruške, a
koju je bend prije toga izvodio sigurno nekih 7 - 8 godina... No, u zao čas,
kako se kae, Kruška
se
odlučio snimit svoj prvi album u isto vrijeme kad se i Pogajec
sjetio snimati, tako da je Kruška od nas traio da na naš album
ne stavljamo njegovu pjesmu. Nastavak je pretpostavljam - poznat. Kruški
je sa grupom Latino odlično krenulo
i to baš uz pomoć te pjesme, a mi smo se takođe malo pokrenuli,
ali bi daleko bolje bilo da je i Kruškina pjesma bila gore. Inače,
bio je dogovor da nakon izlaska te, nazovimo je kompilacije, u roku nekih 6
mjeseci, najkasnije
godinu
dana, pripremimo album sa potpuno novim pjesmama i da se primimo ozbiljnog
posla, no tog albuma do dana današnjeg nema, što je i bio razlog
da sam kasnije, u tri ili četiri navrata, odlazio iz benda, pa mu se
vraćao, jer bi me Pogajec
uvijek nekako znao pridobit' na spiku... nakon izlaska te kompilacije, iz benda
odlazi Mario Mauer i na godinu dana dolazi Branko Bardun, dečko koji
odlično
svira, ali koji se nikako nije mogao uklopit u rockerski način ivota,
pa je na kraju odustao i sada svira u duhovnom bendu u svojoj upi, a
na njegovo mjesto dolazi Darko Hajsek, čovjek koji ima strahoviti talent
i moe odsvirati
sve
i u stilu bilo kojeg klavijaturiste na svijetu.. iva copy mašina!
Darko Hajsek
je u bendu bio do sredine 1995. godine.
Darko Hajsek i ja smo otišli svirati sa Alenom Islamovićem
na nekih godinu dana, čini mi se. Otišli smo od Alena kad nas
je prevario za novce ne jednoj svirci i taman u vrijeme kad je počeo
u studiju Šišmiš snimati
svoj CD "Live in Europe"... na njemu je "live" samo publika
koju je snimao u tih godinu dana po koncertima, a na CD-u Darko i ja sviramo
u pjesmama "Šejla" i "Hajdemo u planine"...
Nakon toga sam ja Darka zvao da sa Ismetom radimo bend,
ali je on počeo previše "pritiskati" i inzistirati da
se rade i njegove pjesme koje su bile kopija Bregovićevih pjesama, jer
je on tad jako "zabrijao" na
Bijelo dugme i mislim da je i Alen htio neke njegove pjesme i tako... no Ismet
je u to vrijeme doivio osobnu tragediju i trebalo je čekati da
on malo dođe
k sebi i da dobije volju za raditi što se kroz neko vrijeme i desilo,
ali tada Darko više nije bio u kadru...
|
Grupa Oko
|
|
Što se pak benda Oko tiče, ekipa koja je snimila
album je: Ismet Kurtović gitara i glas, o njemu nemam što pričati,
sve se zna, Davor Trošelj - Pauk,
lička legenda iz Gospića, inače svirao u grupi Likosi,
nekad jako davno, kasnije u grupi Mačke, koju su opet, prije godinu
dvije, oivili i snimili novi materijal
i takođe u puno drugih bendova, al' sad, ko bi ih se sjetio, to bi se
moralo njega pitati... Ove (2009.) godine smo zajedno napravili blues bend
AnaB & Toreadores
sa Zoranom Haraminčićem na basu, Anom Banović na vokalu
i Darkom Aljinovićem
(Lvky band) na klavijaturi... auh... da se ne pogubim, dakle, Oko nastavak:
na bas gitari je bio Vili Ileković koji je inače prije i poslije
Oka svirao u krievačkom bendu Crno perje, bendu koji je ario
i palio po moto susretima, a na klavijaturi je bio Tomislav Gregurić,
kome je to bilo jedino profesionalno bavljenje
glazbom,
a
danas je odvjetnik i okanio se čorava posla :) Nakon izlaska CD-a "Sakrij
se u mene", Vili je otišao iz benda da bi se vratio u Crno perje,
a zamjenio ga je Marko Kasović na basu, no kako smo prestali svirati,
tako smo prestali i komunicirati jer je on bio dvostruko mlađi od nas,
pa to nekako i nije klapalo, a mislim da se ni on više ne bavi svirkom...
prateće vokale u studiju je snimila
Jelena Radan, i još jedna curka kojoj se imena sad ne mogu sjetiti, a
Jelenu poznajem davno prije nego što je postala poznata. Na koncertima
su nam prateće glasove
pjevale Emina Mujkanović koja je nekad svirala bas gitaru u enskom
bendu Kontesa Nera i koja je odlična pjevačica, a danas ima
neki svoj privatni biznis, a drugi glas je bila Anđa Marić koja
je poslije sa bratom Jerkom napravila grupu Flare... inače, na youtube
portalu imaju neki snimci sa promocije našeg CD-a
u Tuzli i u "Saloonu" u Zagrebu koje sam ja stavio (nije neka kvaliteta,
al' se ponešto da razabrati).
Nakon perioda djelovanja benda Oko, Pogajec je opet
bio u potrebi promjeniti gitaristu, jer se sa Zlatkom Bebekom nikako nije
slagao oko njegovog sounda, pa
su tu stalno bile neke napetosti i Bebek je otišao, prvo u grupu Virusi,
pa u bendove Novi fosili, pa Cvena jabuka i na kraju Prljavo kazalište,
a danas ima bend Moonshed. Mislim da je poslije Bebeka, na nekih 6 mjeseci,
svirao Zvone Domazet koji inače danas i već due vrijeme
sa sestrom Jelenom svira u Barunima, a njegov brat Mario Domazet danas svira
gitaru u Drugom
načinu. Mario i Branko Pogajec su odavno frendovi i kumovi po
nekoj liniji i eto, danas sviraju skupa. U doba dok sam ja bio u bendu, on
je znao dojurit'
iz Muenchena, di je prije ivio, negdje u Hrvatskoj di bi mi svirali i
priključit'
nam se sa akustičnom gitarom. Gostovao je i u emisji "Akustikoteka" koja
se na HTV-u emitirala '94 ili '95 godine, malo prije nego što sam otišao
prvi put iz benda. Što mi je još ostalo objasnit? Dakle, nakon odlaska
Bebeka i Domazeta, Pogajec me zamolio ako mu, tu i tamo, mogu uskočit'
na koncertima dok se ne snađe, ali naravno da je znao da ću se ja
smekšat' nakon par svirki
i tako smo
opet počeli raditi dok ja nisam počeo zamjerati što na
nekim svirkama nema Dugog (koji je išao okolo po koncertima kao tonac),
nego je umjesto njega bas svirao klavijaturist Damir Vuk, koji je u bend došao
nakon Darka Hajseka. Onda se desila neka svirka na kojoj se nije pojavio ni
Dugi, ali ni bubnjar
Draen Kovač koji je u to doba imao velikih zdravstvenih problema,
pa nam je uskočio Goran Markič za bubnjevima, Vuk je po običaju
svirao i klavijaturu i drugom rukom bas, a ja sam Markiču, koji je
već pozaboravljao
pjesme jer
je u bendu svirao davne 1985. godine, cijelu svirku dirigirao da tako kaem
i dobro smo se izvukli, ali sam ja totalno pukao i posvadio se sa Brankom uvjetovajući
mu
da više ne elim svirati, ako na bini ne bude kompletna ekipa...
|
Tribute to Krešo Blažević (Slavonski Brod)
|
|
Toj svađi
je bio prisutan i Krana (bivši manager Drugog načina,
ne znam mu puno ime) i sa kojim sam se zapio do jutra dok su me on i jedan
Metessijev
prijatelj
uvjeravali
da bi bilo super da sviram sa Metessijem, da ta ekipa sprema novi album
i tako dalje... i na kraju je to trajalo mjesec dana, pa sam otišao. Kao
i iz
Drugog
načina, u
međuvremenu. A onda me nakon, otprilike dvije godine, nazvao Ernest
Vinković,
koji je uzgred da kažem, u Drugi način došao krajem 1993. godine,
na moju preporuku, i predloio da se malo nalazimo kao bend, opet sa ekipom
iz Načina, da se
tu i tamo malo zasvira i sve bez obaveza, što sam ja opet progutao i opet
su krenule svirke. Onda se desila svirka u Slavonskom Brodu, gdje je neki čovjek
ponudio Pogajcu veliku lovu da snimimo album, pa smo ozbiljno porazgovarali
i upozorili bubnjara Draena Kovača da se sredi i da riješi
svoj zdravstveni problem
što on, naravno, nije napravio, pa se u bend vratio Miroslav Budanko Ajzić,
koji je svirao bubanj na drugom albumu benda Drugi način, "Ponovo
na putu". I počeli smo sa probama i pred ljeto snimili četiri
demo snimke, a onda je Pogajec
otišao na Brijune radit' kao tonac u kazalištu Rade Šerbedije
i dogovor je bio da se nastavi radit' kad se on vrati, u 9. mjesecu. Međutim,
vratio se Branko, mjeseci su prolazili, mi smo se susretali, par puta čak
i svirali (na obiljeavanju
godišnjice ubojstva Johna Lennona, recimo), ali nije se spominjao nastavak
rada na novim pjesmama, di sam ja odlučio čekati do Nove godine
i ako se ništa
do tada ne desi, da se više ne smatram članom benda. Čuli
smo se slučajno
u trećem mjesecu slijedeće godine, Dugi i ja, i ja sam mu rekao
kako stvari stoje, a odmah drugi dan me je i Branko nazvao i pokušao dogovorit'
da se nađemo
i popričamo, međutim ja sam tu knjigu već zaklopio. Što se mene
tiče, jedina
kombinacija u kojoj bih danas pristao svirati je ona iz 1988. godine,
ali bez Draena Kovača koji je u međuvremenu slomio lijevi
lakat tako da više
nije u
mogućnosti zasvirati... Sa bendom Drugi način sam, dakle, bio
sve do kraja
2006. godine. Inače, prije dolaska Ernesta Vinkovića u bend
Drugi
način,
par mjeseci je pjevao i svirao gitaru Vlado Novoselac (koji je ostao zabiljeen
na
snimci boićne
pjesme "Radujte se narodi" koju smo snimali na Hrvatskom
radiju, 1992. godine, a još prije Vlade, vrlo kratko, na svega dvije svirke,
u bendu
su bili
Emilio
Kutleša, druga gitara i glas i Mario Kukavica, na klavijaturi. Mario je
danas doktor opće prakse, a Emilio glazbeni urednik na HTV-u, dok je
Vlado u penziji zbog
komplikacija s kičmom.
Na isti način mi je ao i što nisam ništa
snimio i sa Renatom Metessijem i Zvijezdama, mada sam mjesec dana proveo na
probama
za, u to vrijeme,
njihov novi album i dok sam ja bio u ekipi, te pjesme su imale rockerski
štih, po mome ukusu, jer smo se drugi gitarista, Zoran Viceban i ja, dobro
nadopunjavali
i bili smo sličnih pogleda na svirku, ali je tu bio neki problem
sa bubnjarom koji Metessi nije imao snage riješiti i ja sam otišao
ne eleći gubiti vrijeme,
a na moje mjesto je došao Zlatko Bebek koji je poslije mene svirao i
u Drugom načinu, a kasnije, da ponovim, u Prljavom kazalištu, Crvenoj
jabuci itd... to sa Zvijezdama je bilo prije nekih desetak godina, ako se
ne varam.
Pridruio sam se zadnjoj postavi benda Animatori koji
su trebali ponovo proraditi, ali je, na alost, Krešo Blaević,
umro tri mjeseca nakon svirke
za doček Nove 2007. godine u Zagrebu, što mu je bila posljednja
svirka u ivotu.
Što se Animatora tiče to je zaista bila jedna tuna i kratkotrajna
epizoda. Naime, sa ljudima koji su nekako i najdue vrijeme proveli u
tom bendu, a to su Goran Markič na bubnjevima (Patrola, Drugi način
kratko vrijeme, Pađen band,
Animatori, Stop i još podosta toga čeg' se sada ne mogu sjetiti),
pa Damir Vuk na klavijaturi (uz Animatore još uvijek u trenutno aktualnoj
postavi Drugog načina,
od 1995. godine) i Zoran Haraminčić - Hara na bas gitari (uz
Animatore momentalno u Puzzle blues bandu, a svirao je takođe i u hrpi
bendova, suvlasnik HB Ton studija u kojem sam par godina radio kao tonac, a
također je zaposlen
i kao ton majstor
na HTV-u), dakle sa svima njima sam na razne načine surađivao i
jako smo dobri frendovi tako da kad je Krešo Blaević odlučio
ponovo pokrenuti Animatore, dečki su mu predloili mene i krenuli
smo sa probama jer je u međuvremenu došla
i ponuda za nastup na Trgu bana Jelačića na dočeku Nove
2007. godine, a uz nas su tu bili još i Prljavo kazalište, Pips Chips & Video
Clips i grupa Film). Ono što sam kasnije saznao, je da je Krešo nakon
nekog vremena, očito
zadovoljan kako probe teku, a i kao ljudi smo se našli super, počeo
dogovarati svirke za slijedeću godinu. Nakon te svirke na Trgu, počeo
je odlaziti kod Hare u studio i polako snimat kosture i ideje pjesama za novi
album, onako
akustična gitara i glas. Ja sam dobio neke od tih snimaka, ali ih nisam
imao snage poslušati isto kao što još nisam pogledao snimku
na DVD-u sa Trga koja je išla na nekoj lokalnoj televiziji, jer me je
to sve skupa dosta potreslo i ne znam kad ću moć' sjest i pogledati
to na miru i bez uzbuđenja. Krešo je
umro tri mjeseca poslije te novogodišnje svirke i nakon toga je odran
koncert u Zagrebu, u Tvornici, sa puno gostiju, a izašao je i CD "Ostat ću
mlad" sa
snimkama s tog koncerta, a ja imam i video, ali zapravo nemam pojma da li je
to izašlo na DVD-u. Nakon toga u osmom mjesecu 2007. godine također
smo svirali tribute koncert u Slavonskom Brodu, na manifestaciji Festung fest,
gdje se
okupilo ponešto starih bandova iz Slavonskog Broda, u originalnim postavama,
a mi smo na kraju napravili Tribute Kreši sa gostima - Marinom Perazić,
Davorinom Bogovićem, Darkom Rundekom i sa Krešinom kćeri,
koja je nastupila tamo i sa svojim bendom, ako se ne varam, zovu se Izolierband
ili tako nekako. Treba
onda još spomenuti i čovjeka koji je na tim tribute koncertima
zamjenio Krešu
na mjestu pjevač, a to je, također Brođanin, Zvonimir Čosi - Čos
koji inače
ivi u Zagrebu i pjevao je neko vrijeme u grupi Stop. Dakle, na moju veliku
alost, ništa nisam snimio sa Animatorima, ali mi je bila velika čast
sudjelovati
u svemu što se dogodilo u tih par mjeseci.
|
AnaB & Toreadores (u Klubu Sax!)
|
|
Od 1996. godine uvijek imam i poneki bend s kojim sviram
razne covere, a nekako ponajviše je u pitanju muzika bendova AC/DC, ZZ
Top, Cult
i sličnih...
Zadnjih 7 godina
sviram konstantno u grupi Rockheads, i to su uglavnom nastupi po moto susretima
i manjim klubovima. Što se "normalnog" posla tiče, osim
rada kao ton majstor po raznim studijima i snimanja kao gitarista na hrpi albuma,
radio
sam kao ton majstor na Hrvatskom katoličkom radiju, uglavnom, glazbene
emisije sa svirkom uivo, od klasike do rock večeri, i zadnjih
par godina radim kao audio montaer na RTL televiziji i tu i tamo na nekim
serijama sa privatnim
producentskim kućama...
|
ROCKHEADS - Stiff upper lip
|
|
|