...
Woodstok - godišnjica - četiri decenije i uticaja.
Kriza srušila snove o novom festivalu
Woodstok i danas utiče na tokove svjetskog rocka i popa.
Muzike uopšte. 15. avgusta 2009. godine su četiri decenije od tad.
Jer od 15. do 18. avgusta
daleke 1969. godine na seoskoj farmi u Betelu, u državi Njujork,
održan je festival koji je u muzičkoj istoriji ostao zapisan kao
nešto najznačajnijie. Magazin "Rolingstoun" uvrstio je "Woodstok" na
listu 50 događaja koji su promijenili rock and roll. Više od 30
izvođača nastupilo je pred gotovo pola miliona posjetilaca. O značaju
i nostalgiji
za "Woodstokom" dovoljno govori da je snimljeno više dokumentarnih
fiimova, napisano nekoliko knjiga, pjesama, napravljeno mnogo izložbi,
a tekstove koji iz godine u godinu izlaze u svjetskoj štampi
da ne nabrajamo.
Skoro petsto hiljada ljudi koji su se tokom tri, odnosno četiri dana,
slilo u malo mjesto Betel, sa svega 3.000 stanovnika, na farmu Maksa
Jasgura, na jednom mjestu je vidjelo i čulo legendarne Džoan Baez,
ili Janis Joplin, Blood, Sweat and Tears, Džoa Kokera, Creedence
Clearwater Revival, Crosby, Stills, Nash and Young.
Slušali su Tima Hardina, Ričija Hejvensa, Džimija Hendriksa, Grateful
Dead, Arloa Gatrija, Jefferson Airplane, Džona Sebastijana,
Ravija Šankara, sastav Sly and the Family Stone, Ten
Years After, Who, Džonija Vintera...
Četiri čovjeka - Majkl Leng, Džon Roberts, Džoel Rozenman i Arti
Kornfild, odgovorni su za sve. Htjeli su da na taj način profitiraju.
Prvobitno je bilo
zamišljeno da se naplaćuju karte, ali je postalo jasno
da će događaj privući daleko više od očekivanog i "Vudstok" je
prerastao u masovni besplatni festival. Kada je masa krenula ka Betelu,
došlo je do nezapamćenog saobraćajnog
kolapsa. Za većinu prisutnih bio je kulminacija hipi pokreta. "Djeca
cvijeća" su
se valjala u blata, nudirala, uživali u "Ijetu ljubavi" ili muzici,
neki su konzumirali različite narkotike, a neki su "Vudstok" shvatili
kao jedan veliki i neobičan antiratni protest. Ne treba zaboraviti da se
festival održavao dok je trajao rat u Vijetnamu i u Americi je još bilo
problema sa rasnom
netrpeljivošću. Baš zato su učesnici festivala vrlo brzo shvatili da "Vudstok" poprima
mnogo dublje značenje.
To mjestašce postalo je neka vrsta simbola svega što
je drugačije - slobode, prije svega. No sa novopronađenom slobodom i idealima,
došla je i droga i slobodna ljubav. Po završetku festivala, Maks Jasgur,
vlasnik farme na kojoj je "Vudstok" održan, rekao je da je to
bio trijumf mira i ljubavi. "Po ugledu na "Vudstok", možemo
da riješimo sve probleme u Americi sa nadom u bolju i mirniju buućnost."
Jedan od organizatora festivala izjavio je: "Cio svijet nas
je posmatrao i imali smo šansu da pokažemo svima kako bi bilo kada
bismo mi preuzeli stvar
u svoje ruke na ovoj planeti." "Kada smo došli tamo, shvatili
smo da je to mnogo veće nego što smo mogli da zamislimo. Tako nešto
se nikada do tad nije desilo. Opisati "Vudstok" kao "big
beng" je sjajan i apsolutno tačan opis," Pričao je Dejvid Krozbi,
jedan od učesnika. I Karlos Santana se prisjećao svog nastupa na torn
festivalu:
" Bilo je nevjerovatno. Nikada neću zaboraviti kako je dobro zvučala
muzika koja se odbijala o tijela prisutnih na polju".
Majkl Leng, jedan od glavnih inicijatora tog događaja imao je ove
(2009.) godine ambiciozan plan - da ovu godišnjicu, obilježi novim "Woodstokom".
Da okupi sve preživjele učesnike tog događaja iz 1969. godine i
neke od najaktuelnijih
muzičkih zvijezda današnjice. Međutim, stvarnost često ruši snove.
Trebalo mu je deset miliona dolara. Moćni sponzori nisu se odazvali.
Izgovor jr bila
- kriza. Šteta.
