|
| SVADBARSKI PSIHOLOZI
BEZ DIPLOME
"Mislim... dakle, postojim"
(Autor: Zeljko Milovic, Bar, SCG, 2005)
|
| 
Hodzic i Beharovic
|
Hodzic i Beharovic
|
SVADBARSKI PSIHOLOZI BEZ DIPLOME
Na sami pomen sviranja na svadbama mnogi ce crnogorski muzicari
prezrivo otklimati glavom, navodeci kako je to "tezgaroski posao najnize
vrste", pa opet ogromna je vecina onih koji se upustaju u ovu rabotu, samo
sto neki to kriju kao zmija noge. Na svadbarskom repertoaru je u ogromnoj vecini
muzika koju oni ne preferiraju, no to im ne smeta da se u hodu presaltaju i
izvijaju narodnjackim trilerima prateci dobrodrzecu pjevaljku. Miris novca dobro
sluzi kao melem povrijedjenoj sujeti, a cesto je svadba jedini izvor konkretne
i stalne zarade ljudima sto od nota zive.
Na drugoj strani, ima mnogo onih koji su muziciranje razlicitih
provenijencija svjesno podredili sviranju na svadbarskim skupovima, podigavsi
kvalitetu rada do razine cibrog profesionalizma. U te su vode, trzisnim principom
vodeni, uplovili i bivsi rockeri, muzicari-klasicari, ali i kompozitori i stovaoci
izvornog muzickog nasljeda.
Omer Hodzic je posve specificna pojava na crnogorskoj sceni.
Jedan od najboljih ovdasnjih harmonikasa, ucenik cuvenog Miodraga Todorovica
Krnjevca, autor instrumentalnih kompozicija, vec 16 godina svira iskljucivo
po svadbama. Sa sopstvenim "Orkestrom Omera Hodzica" nastupao je na
kucnim veseljima sirom bivse Jugoslavije i u inostranstvu. Ni "zvanicne"
kulturne manifestacije mu nijesu strane, i na njima obicno bez daha ostavlja
posjetioce petnaestominutnim izvodenjem "Seve". Svadbe su, kaze, ogledalo
koje pokazuje da li i koliko znas da sviras, a nipodastavanja muzicara koji
sviraju na njima mogu da se sretnu samo kod kolega koji su optereceni kompleksima
i sujetom: "Svadbe su tezak i zahtjevan posao koji zahtjeva konstantan
rad i vjezbu, i pracenje svih vrsta muzike, a narocito narodne. Danas se ona,
na zalost, poistovjecuje s turbo-folkom kojeg su nametnuli sviraci nize klase,
rockeri koji nijesu uspjeli da se dokazu u svom pravcu, pa su unistili izvornu
muziku, upravu onu koju mi ponekad na seoskim svadbama izvodimo".
Hodzic istice da je nastup na svadbama uvijek "na ivici",
i da se muzicari moraju dobro "naoruzati zivcima" prije izlaska na
podijum: "Svadba se ne organizuje u djecijem vrticu da se moze drzati red
i disciplina. Uvijek je tu prisutan alkohol, pa muzicari moraju da znaju da
balansiraju, da odredjuju "klimu na svadbi", da budu psiholozi bez
diplome i da smire loptu. Posebna su prica pucnjave, bilo je perioda kad smo
isli na svadbu, a da nijesmo znali hocemo li se doma vratiti. Oruzje i alkohol,
nema gore kombinacije za sve prisutne, a posebno za nas sto smo prvi na udaru.
Koliko je samo glava popadalo na svadbama zbog neuracunljivih ljudi".
Pojedinih svirki, veli, volio bi da se ne sjeca, jer je bilo
kao na prvoj borbenoj liniji, i bombi i rafalnih paljbi - "Ako je pucnjava
blizu nas i ako smo u opasnosti, a desavalo se da neko puca na metar od mene
pa me caura pogodi u oko, mi upozorimo da cemo prekinuti svirku. Jednom su mi
rekli - ma, hajde, da te neko nije do sada ubio - a bas se to skoro dogodilo
nasem klavijaturisti. Da su pijanom gostu djelic sekunde kasnije podigli ruku,
danas ga ne bi bilo".
Aktuelni politicki momenti i socijalno-ekonomska raslojavanja
najbolje se osjecaju u kriznim situacijama. Paradoksalno zvuci, ali su muzicarima
svadbe upravo to: "U nasoj tuznoj svakodnevnici ljudi cesto zele i svadbu
da pretvore u miting jedne partije ili nacije. Jos je gore, a sto je mnogo puta
bio slucaj, da gosti ili cak braca nijesu na istim stranama, pa jedni traze
srpske, a drugi crnogorske pjesme. U tim situacijama najteze je muzicaru, a
sve zavisi od gazde kuce, po onoj "vezi konja de ti gazda kaze, pa makar
krepali i gazda i konj". Na jednoj svadbi, odmah na pocetku NATO bombardovanja,
dozivjeli smo da su ljudi, njih 150, puni bijesa i mrznje pocnu da nas vrijedjaju
i gadjaju pomorandzama. Trebao im je valjda neko da se izduvaju, posto ovima
gore nista nijesu mogli. Mi smo prekinuli svirku i bukvalno ih sve zvali da
izadju da se pobijemo jedan po jedan, i naravno da bi nas unistili da domacin
veselja nije udaljio to najekstremnije jezgro, pa se sve dobro zavrsilo".
Svirke na svadbama znaju da se dogovore i po godinu dana unaprijed.
Od duzine nastupa zavisi i cijena, ali se obicno krece do nekoliko stotina eura.
"Muske svadbe" su pravi maraton, jer traju od subote uvece, pa cijeli
noc i dan, do nedjelje uvece. "Zenska svadba" je znatno kraca, od
ranog jutra do izlaska mlade. Za crnogorske svadbare je sreca sto u nas nema,
kao u nekim krajevima Balkana, penjanja sviraca na krovove i pjesacenja za kumom
i po nekoliko kilometara - "Jednom su mi ponudili da se cio orkestar popne
na smokvu i svira za tadasnjih 500 maraka, sto je bila ogromna para, ali nijesmo
pristali. Ispunjavamo samo zelje koje su u granicama ljudskog dostojanstva,
tako da ne dozvoljavam da nas neko pravi majmunima. Svirali smo i za glavare
i za siromahe, i ne kaze se dzabe - kod bogatasa na glas, kod siromaha na cast
- ne casti onaj sto ima, vec onaj sto je navikao. A u ponasanju prema muzici
mozes lako prepoznati ko je kakav covjek" - zakljucuje Omer Hodzic.
"Svirati svadbu je jedan veliki dozivljaj, velika avantura.
Sto sela, sto obicaja, sve je razlicito" - kaze stari svadbarski vuk, gitarista
Dzaja - "Ovo je strasno zanimljiv, ali i fizicki tezak posao. Imao sam
priliku da saradujem sa 'pravim' pjevacima, ili sa ljudima koji pjevaju u horu,
i njima je 45 minuta nastupa golemi napor, a meni je rekord 19 sati neprekidne
svirke na veselju. Doduse, poslije 19 sati malo psihicki odlutas, ali to je
rizik posla. Na svadbi muzicar nije samo muzicar, no i glumac, covjek koji mora
da rukovodi situacijom ili je propao".
| 
Maricevic i Bojovic
|
Maricevic i Bojovic
|
U svadbarskim vodama nasao se i Dejan Maricevic, koji je poslije
zavrsene nize i srednje muzicke skole i dvije odslusane godine na Akademiji,
skolovanje podredio poslu, prvo kao pop muzicar, a onda kao "ljuti narodnjak":
"Pare su bile glavni i osnovni razlog sto sam napustio pop muziku, jer
sam tu mogao da dobijem samo dnevnicu od 40-60 eura koju sam ugovorio, a na
svadbama sam znao da izadem i do 1000 eura za dan. Trebalo mi je dosta godina
da se priviknem na novi stil muzike i zivota. Umjesto svirke do jedan kao sto
je bilo po klubovima, tajming se kretao od jedan po ponoci do osam, ili deset
izjutra. Znao sam da sviram petnaest sati neprekidno, uz samo pola sata odmora".
I Mariceviceva prica je slicna Hodzicevoj, samo uz ekstremnije
slucajeve: "U pocetku sam se jako nervirao radi pijanih i bezobraznih,
cak se nekoliko puta i pobio sa gostima, ali sam godinama oguglao na uvrede
i dobacivanja. Jedino kad me fizicki napadnu, moram da se branim. A 90% problema
nastaje zbog naseg mentaliteta. Neko zeli da bude mangup, pa naruci pjesmu i
zeli da mu se odmah odsvira, nevezano da li je drugi prije njega dosao na red.
Najgore je kad se na svadbi okupe mafijaske grupe lijevo i desno, pa jedni traze
da se najavi pjesma za njih, Niksicane, Barane, Podgoricane, Beogradjane, svejedno,
a drugi ne daju da pominjes suparnike. I svi naoruzani".
Srpsko-crnogorska raslojavanja znaju da budu za muzicare unosna,
istice Maricevic: "Bilo je svadbi gdje su bili srpski i crnogorski prijatelji,
pa se dogovore da idu naizmjenicno jedna, pa druga pjesma, i tu mi najbolje
prolazimo jer svako casti za svoju. A ako vidis da se priprema svada na relaciji
Srbi - Crnogorci, odmah zoves pjevacicu da uzme mikrofon. Ona je uvijek dzoker,
i kod jednih i kod drugih".
Iako se medju muzicarima pop-rock areala na prelazak crte iza
koje pocinju narodnjaci cesto gleda kao na izdaju principa, surova stvarnost
lako opovrgava pripadnike teze "umjetnost radi umjetnosti". U vizuru
momackog dolce vita zivota lako se uklapaju ove koordinate, ali su djeca i njihove
svakodnevne potrebe vise nego dovoljan razlog za kapitulaciju. Mnogi ovdasnji
pop-rock muzicari su prinudjeni da sviraju na svadbama, i nije im zamjeriti.
Drzavi ionako nijesu potrebni, jer da je drugacije, oni danas ne bi pod satorima
razbrajali "jen-dva-jen-dva-jen-dva-tri", vec bi se bavili onim sto
najbolje znaju.
|
