DOMOROCI U DŽUNGLI OD BETONA ILI
INSTANT ZABAVA OD KOJE JEDNOM MORA POZLITI
Moram biti iskren da nisam bio na posljednjem koncertu beogradskog
rock sastava Van Gogh kada su nastupali ovdje u Tuzli. Bio sam zato prošli put,
prije nekih godinu dana. Cini mi se da su nastupali u skoro isto vrijeme, negdje
uoci Valentinova. Veliki majstori scene znaju napraviti dobru atmosferu i zapaliti
publiku dobrom svirkom i stageom. I mnogi novi klinci koji sanjaju napraviti
grupu ili je vec imaju, sviraju u podrumu odabiruci svoje uzore upravo po onome
što veliki momci sviraju. U malim sredinama ti neki novi klinci rijetko ce vidjeti
neku veliku glazbenu atrakciju. Zato se skupljaju novci kako bi se otputovalo
u mnogo vece gradove i tamo pogledao jedan veliki i pravi bend.
Eto kad odvrtim film unazad, zapitam se, tko je to toliko veliki
došao u naš grad. Osim Hladnog Piva, Van Gogha, Osvajaca i tako nekih grupa
koje su prije godinu-dvije došle ovamo, možda slucajno zalutali i upali u ovaj
naš kontejnersko * koncertni raj, nije došao nijedan super bend zapadno europskog
kalibra. Tuzla još uvijek važi za jedan od progresivnijih centara glazbenih
zbivanja u BiH, naravno, ne gledajuci na glavni grad naše zemlje. U Sarajevu
ce svirati svatko živ jer je to glavni grad i ako ništa drugo, grupa koja dodje
svirati u taj grad pomalo ce izigravati i turiste.
Rekao sam - ni sam ne znam u kojoj epizodi Rock Filesa, da
cemo se kao s nekom vrstom nostalgije prisjecati nastupa irskog megapopularnog
sastava U2, kao jednog od prvih koji se poslije godina mraka i onih ružnih zbivanja
na našem tlu, odlucio doci i posjetiti nas, te nam pokazati najspektakularniji
koncert ikad viden na ovim prostorima. A mnogi novi klinci ce zijevati u mnoštvo
lampica, glamurozni light show i u podrumu sanjati svoje snove o tome kako ce
i oni jednog dana bit slavni i poznati.
Žalosno je pricati o glazbenoj sceni BiH koju su zauzeli mnogi
poznati i, pod navodnicima, renomirani glazbenici koji su do jucer bili moleri
i obucari i pekari. I takvima se popunjavaju emisije na lokalnim radijskim i
televizijskim postajama. Šteta što se takvima pruža apsolutna mogucnost da se
pojave tamo gdje im stvarno nije mjesto. Za one ostale, po mnogima koji hodaju
s uskim vidicima i zatamnjenim staklima, naravno, da nema mjesta. Nažalost,
ta zatamnjena stakla su danas vec dosegle visoki stupanj mrene na ocima, može
se reci i sljepilo na glazbenu produktivnost, sadržaj i raznolikost, pa se u
buducih deset godina ne možemo nadati bilo kakvom pomaku ka naprijed. Sve živi
u sloganu da se ne zaboravi, da se ne zapostavi, da se njeguje tradicija i kultura
koje nigdje nema. I dalje se redaju slogani kako nam je potrebno jedna vrsta
glazbe, pa za neke od nas nema mjesta u brodu koji pliva negdje. Nitko ne zna
gdje. Važno je ploviti. I važno je da slavlje i zabava traje dok može bez obzira
na posljedice. Pocet ce se razmišljati kada brod krene tonuti u morske dubine.
Tako je to obicno kod nas. Dok se ne dogodi * ništa se ne poduzima.
Vjerujem da se vecina vas dobro zabavila tijekom vikenda i
da se uživali u blagodatima raznih lokala koji su vam pružili po njima najbolji
oblik instant vikend zabave. Nije bitno da li se vrti velika svota novca. Za
to se zanimaju samo vlasnici. Kako je zima, lokali su puni mladeži koja žudi
za instant zabavom. U ovo moderno vrijeme, naravno da je sve instant. Kao iz
vrecice, istresi sadržaj u vodu, zamuti kašikom i pusti da prokljuca. Ako ekplodira,
nije bitno, lako je nabaviti novi lonac. Ili se sve to nudi na dohvat ruke kao
kucna dostava.
Ne znam koliko je vas zapazilo neke od likova koji u cijeloj
gužvi i masi dobronamjernika, ipak, pretjeruju u zabavi. Svatko ima svoj nacin
zabave i želi se zabaviti na najbolji nacin. Ali rijec zabava neki su pogrešno
shvatili, ili im nitko nije pokazao što je zabava znaci, kako izgleda te razlucio
im pojmove i razlike. Samo cu na brzinu predstaviti sliku takvih likova koji
se navodno zabavljaju. Jedan takav, recimo da se našao u nekoj od diskoteka
gdje je sve šareno i svijetla lete na sve strane. Tu, naravno, ima pica, djevojaka,
drugih muškaraca * starijih i mladjih, ali i neke glazbe, dobre ili loše, nije
bitno, adrenalina, znoja, parfema i svega ostaloga. Zabava za tog jednog od
likova zna biti takva da kad kraj njega prodje ženska osoba, on je taj koji
se okrene za njom izvaljenih ociju i jezika do poda, a iz njega se otima rika
lava, bivola ili slicne životinje s mocnim grlenim mogucnostima, pa se iz te
rike prepoznaje sadržaj u vidu jedva artikulirane recenice: *Joooooj vidi ove,
jest dobraaaaaa!". Ako se ništa slicno nije dogodilo, onda su takvi grlenici
jako vicni u dokazivanju svojih grlenih mogucnosti da cak u vrhuncu svoje zabave,
možda toliko napunjeni adrenalinom ili cime vec, nadglasavaju poprilicno glasnu
glazbu iz respektabilnog ozvucenja u klubu ili diskoteci. Neki od likova mirno
posmatraju potencijalne žrtve njihovog pražnjenja i tko zna kakvih psihickih
poteškoca. Takvi likovi slabo kome daju mira, ne znaju za toleranciju i pristojnost,
a uživaju ugrožavati privatnost i distancu. Nisam psiholog niti strucnjak za
objašnjavanje socioloških i asocioloških pojava, ali se moram osvrnuti na takve
prizore od kojih se zabava pretvara u ružni dogadaj i loše raspoloženje. Takvim
likovima se ne daju objašnjavati nikakvi detalji. Nismo mi krivi što smo jedna
od najzatvorenijih zemalja Europe i Balkana i što nam treba viza u 164 države
ove planete. Nismo krivi što smo na visokoj ljestvici neobrazovanosti, nepoznavanja
mnogih osnova funkcioniranja društva, nedostatka pravne moci i još mnogo toga.
Nabrajao bih do zore i do tada ne bih završio.
Ipak, koliko god sve ovo bilo tu gdje jeste, svi mi živimo
rock n roll, htijeli to ili ne. U ovim okrnjenim i raspadnutim životima vlada
sex, drugs and rock n roll. Još jucer mi je bilo svejedno, danas nije i ne mogu
šutjeti. Možda bih šutio i možda ne bih ovako govorio da na pocetku ovog stoljeca
rock nije prešao u toliku komercijalu da mi se cini kako ga nigdje nema. Kod
nas izgleda kao jedna velika tabu tema, a u svijetu sex i rock revolucija su
bili još u onom prošlom stoljecu. Mi se još patimo i s jednim i s drugim zahvaljujuci
nekim likovima po kojima bi bilo moguce snimiti veliki broj filmova. Redatelj
koji se naj taj nacin obogatio i u svijetu postao popularan je Kusturica koji
sada svira s No Smoking Orchestra, ciji je frontman Nele Karajlic. Oni po svijetu
ubiru plodove na osnovu vec dokazane, ne samo naše nego ovobalkanske primitivnosti
koja se pruža daleko i svoje je korjenje zabila duboko u trošnu i blatnjavu
radnicku zemlju crnicu. Zbog toga valjda i nece nitko od onih velikih grupa
doci ovamo i pokazati klincima kako se u stvari svira i rade pravi koncerti.
Valjda nas zbog toga izbjegavaju. Možda zbog kojekakvih likova kojih je sve
više, pojavljuju se kao neizbježna masa koja pravi stampedo da ona manjina koja
je koliko toliko pri sebi ipak se nadje pod njihovim stopalima. I tko zna koliko
vremena i ja i vi dragi moji slušatelji možemo tražiti razloge što smo zakopani
u utrobi podzemlja i s površine slušamo zluradi podmukli smijeh lica koja ne
vidimo. Postoji samo nada da cemo nekad, ja se nadam u skorijoj buducnosti,
skinuti povez s ociju, ugledati svjetlo i punim plucima udahnuti svježi zrak.
|
Autor:
Tomica
Račić
solimozak@hotmail.com
Radio difuzija Soli (za Metal Mind)
M. Fizovica Fiska 15
75000 Tuzla
Bosnia & Herzegovina |
|
Metal
Mind - underground and alternative radio show
Radio Soli Tuzla - 92,7 & 103,4 FM - utorak / Tuesday - 22.30h -
00.00h
www.radiosoli.ba |