SIMPLE MINDS
09.04.2006. - KC Drazen Petrovic, Zagreb, Hrvatska
Gostovanje znamenitog i najpopularnijeg skotskog sastava svih vremena, Simple
Minds, u KD Drazen Petrovic u Zagrebu, 09.04.2006. godine (nedjelja), svakako
spada u sami epicentar ovogodisnjih koncertnih dogadjanja, naravno, uz najavljene
nastupe Depeche Mode, The Rolling Stones i jos jednih Skota - Franz Ferdinand.
Njihov odlican posljednji album, "Black & White 050505", objavljen
prosle godine, s pravom ulijeva nadu u moguci veliki comeback ovog nekada
mocnog kreativnog stroja.
Simple Minds spadaju u onu kategoriju rock grupa za koju se nezahvalno, ali
i slobodno, moze tvrditi da ih je pokvarila komercijalnost i (ne)ocekivani
svjetski uspjeh. U nekim starim vremenima kada su bili vlasnici najkreativnijih
radova na britanskoj sceni osamdesetih sa pritajenom nadom se ocekivalo da
ce se, mozda, pojaviti na ovim prostorima, no takva ocekivanja su se redovito
izjalovila, a kada su vec dobrano "zastranili" i zasli u debeli
mainstream, bili su najavljeni u proljece 1991. godine na stadionu u Maksimiru,
no nenadani pocetak rata i ratnih strahota je sprijecio njihov prvi dolazak.
Prosle su osamdesete i devedesete (prvi puta na ovim prostorima pojavili su
se 1996. u Ljubljani), da bi tek u 21. stoljecu dosli i do Hrvatske. Prvi
puta gostovali su 2002. na festivalu "Rock On Rock", odrzanom na
Krku, a godinu poslije pojavili su se na zagrebackoj Salati u sklopu velike
turneje "Alive And Kicking". Pa, sto danas valja ocekivati od grupe
Simple Minds...?
Prije svega, odlican koncert jer im je to jos jedino oruzje s kojime u potpunosti
superiorno barataju za razliku od gomile losih albuma u posljednjih dvadesetak
godina u kojima su s vremena na vrijeme ostvarili povremeni blijesak kratke
inspiracije. Njihovu karijeru najlakse je podijeliti u nekoliko osnovnih faza
- konfuznu (1977 - 1979), kreativnu (1980 - 1984), komercijalnu (1985 - 1990)
i dugacku fazu u kojoj je bilo daleko vi±e neinventivnosti nego li kreativnog
nadahnuca (1991 - 2005). Osnovani su u Glasgowu, daleke 1977. godine, pod
nazivom Johnny And the Self Abusers i tko zna kako bi njihova prica tekla
da su objavili debi album na cijem se omotu pojavljuju clanovi prve postave
odjeveni kao casne sestre. Ta ideja je vrlo brzo napustena, album se nikada
nije pojavio, a sastav je nastavio rad pod imenom Simple Minds. Svoj debi,
"Life In A Day", ostvaruju 1978. godine, a godinu poslije - "Real
To Real (Cacophony)". Albumi su uz utjecaje Bowiea, Roxy Music, Kraftwerk,
glam-rocka, kraut-rocka, new wavea i punka imali ogromnu prisutnost konfuzije
i nedorecenosti, no dali su i naznake nekih stilskih finesa koje su vrlo inovantno
prikazali na svojem trecem i sjanjom albumu - "Empires & Dance"
iz 1980. godine kojeg im je producirao znameniti John Leckie koji ce se desetak
godina kasnije proslaviti debi album The Stone Roses. Tu se ekipa posvetila
stvaranju osebujnih minimalistickih electro-rock-dance kompozicija i zabljesnuli
su svojim prvim (polu)hitom "I travel". Album ima pregrst sjajnih
trenutaka, politicke, moralne, religijske i socijalne tematike, sofisticirane
psihodelije, cudnih eksperimenata. Vrijedi izdvojiti singlove - "Celebrate"
i "Thirty frames a second", odlicne plesne komade - "This fear
of Gods", "Constantinopol line", "Today I died again",
te neobicne, gotovo eksperimentalne skladbe "Kant-kino" i "Twist,
run, repulsion".
Zbog nezadovoljstva prema radu maticne diskografske kuće, Arista, koja nije
marila za njih, 1981. potpisuju ugovor sa uglednim Virgin Records koji im
omogucuje daleko bolje studije, producente, promociju i distribuciju. Plod
novog ugovora bio je iznimno nadahnuto djelo objavljeno kao dva odvojena albuma
istovremeno - "Sons And Fascination" i "Sister Feelings Call"
(1981.) gdje su prikazali svu svoju moc da ukrote elektronski minimalizam
i ritam pretvore u melodiju. Albumi su iznjedrili samo biserje - od sjajnih
new romantics singlova - "Love song" i "Sweat in bullet",
do fascinirajućih skladbi "This earth that you walk upon", "Seeing
out the angels" (sa gostovanjem Peter Gabriela), "Sons and fascination",
"Boys from Brazil" (posveceno brazilskim vozacima Formule 1), "The
american", "League of nations", "70 cities as love brings
the fall", "Trance as mission", "Wonderful in young life",
te odlicnih instrumentala "Theme for great cities" i "Sound
in 70 cities".
Svoj kreativni vrhunac dosegnuli su iznimno produhovljenim i sofisticiranim
albumom "New Gold Dream '81 '82 '83 '84" (1982.) koji im je donio
prvi britanski top-20 single, "Promised you a miracle", s kojim
su definitivno obiljezili najsjajniji trenutak tada popularnog trenda new
romantics. Osim toga, slijedila su jos tri odlicna singlea - "Glittering
prize", "Someone, somewhere in summertime", te naslovni, "New
gold dream", kao i kompozicije "Hunter and hunted", "King
is white and in the crowd" i "Colours fly and catherine wheel"
ostali su zauvijek zabiljezene kao vrhunac njihovog stvarateljskog opusa.
Samo godinu dana poslije, objavljuju jos jedan izniman album - "Sparkle
In The Rain" s kojim se udaljuju od termina new romantics i pocinju graditi
vlastiti specificni art dance-rock stil. Singleovi "Speed your love"
i "Up on the catwalk", te skladbe poput "Book of brilliant
things", "C moon cry like a baby", "Street Hassle",
"East to easter", "The kick inside of me" i "White
hot day" otvorile su novo i jos uvijek kreativno poglavlje sastava u
kojem su na debele ritmicke osnove nafilali sijaset sjajnih harmonija, zvukova
i vibracija za koje je najzasluzniji producent Steve Lillywhite. Album je
dosegnuo milijunski tiraz, a ultimativni hit "Waterfront" dosao
je na britanski top-10. Jim Kerr (vokal) tada je izjavio da "Waterfront"
i Simple Minds nikada nece postati hit no. 1 zato jer to nije glazba koja
bi se dopadala domacicama koje slusaju hitove na radio programima i time je
samom sebi skocio u usta i iskopao duboku jamu za ime Simple Minds.
Jos jedini blijesak kreativne inspiracije stigao je 1984. kada su objavili
odlican, ali neprimjetan single, "Dancing in the rain", da bi se
1985. potpuno okrenuli ka mainstreamu objavivsi svoj prvi americki no. 1 single,
"Don't you", za potrebe tinejdzerskog filma "Breakfast Club".
Tada je cijeli svijet saznao za njihovo ime, a skladba je postala ultimativnim
obiljezjem dance-rocka i jednim od najvecih hitova osamdesetih. Tu pocinje
njihov vrtoglavi uspon, nastupaju na krcatom JFK stadionu u Philadelphiji
u sklopu Live Aida 1985., te potpuno mijenjaju svoju kompozitorsku strategiju.
Iste jeseni objavljuju svoje prvo veliko posrtanje u mainstream - album "Once
Upon A Time" koji unatoc tome sto postaje bestseller zahvaljujuci hitovima
"Alive and kicking", "Santicfy yourself", "Ghost
dancing" i "All the things she said", pokazuje istovremeno
i potpuno odbacivanje svih do tada stvorenih ideala i nacela kojih su se strogo
pridrzavali, a sve skladbe s albuma objavljene su i na singleovima kao A i
B strane.
Mora se, takodjer, napomenuti jos jedan znacajan faktor njihove karijere
- image, kojeg su mijenjali s albuma na album. U pocetku on se svodio na nedefinirani
profil post-punka. Kasnije su dosla crna odijela i bijele kosulje zakopcane
do grla, zatim obilje make-upa i sjenila za trepavice u doba new romanticsa,
pa kratki bolero kaputici i kozne jakne, da bi u fazi albuma "Once Upon
A Time" potpuno izgledali kao U2. U svim promijenama, izgleda, redovito
je prednjacio vokal Jim Kerr koji je mijenjao frizure, bojio kosu i diktirao
ukusan i profinjen styling cijelom bandu.
Svoju koncertnu superiornost potvrdjuju velikom svjetskom turnejom, te 1987.
objavljuju dvostruki live album "In The City Of Light" sumnjive
produkcije oko koje se tada suskalo da je ustvari vrhunski studijski zapis
sa dodanim efektom publike i raznim producentskim idejama sto se nikada nije
razjasnilo. 1989. objavljuju album "Street Fighting Years" koji
je donio novi zbir velikih hitova - "Belfast child", "This
is your land", "Mandela day", "Biko" (obrada skladbe
Peter Gabriela), "Kick it in" i "Let it all come down",
album postaje novim multimiljunskim artiklom, nizu se stadionski koncerti,
a kritika im potpuno okrece ledja jer su potpuno zasli u teritorij na kojem
su do tada bili Dire Straits, Foreigner, Chris Rea, A-Ha, Prince i niz slicnih
mainstream imena. Sasvim nepotrebno, koncem iste godine objavljuju singl "Sign
'O' time", obradu cuvenog hita Princea, cime su najavili potpuno bezidejnu
fazu koja ce ih slijediti u narednom razdoblju.
Iduce desetljece otvaraju vrlo losim i porazavajucim albumom "Real Life"
(1991.) koji je ponovno ostvario milijunske tiraze zahvaljujuci staroj slavi,
vjernoj publici koje je bilo sve manje, ali i velikim hitom "Let there
be love". Single "See the light" uspio se ugurati u britanski
top-20, dok se "Stand by love" zaustavio na top-30. No, njihov najveci
adut - koncerti i turneja bili su rasprodani (nazalost, koncert u Zagrebu
je otkazan) sto im je nakon cetverogodisnje pauze ponovno omogucilo da opet
dodju u komercijalni vrh singleom "She's a river" i blijedim albumom
"Good New From The Next World" (1995.). Drugi single "Hypnotise"
je prosao skoro nezapazeno (tjedan dana na top-20) i nakon toga karijera Simple
Minds naglo pada u ambis. Od prvobitnog sastava jedino su ostali vokal Jim
Kerr i gitarist Charlie Burchill, a za potrebe dva posljednja albuma redovito
su gostovali glazbenici sa strane, tako da sastav prakticki vise nije postojao.
Jedinu svijetlu stranu u devedesetima ostvaruju sa slabo zapazenim albumom
"Neapolis" (1998.) kada se vratio prvobitni basist Derek Forbes.
Album je pokazao da unatoc osjetnom kreativnom posrtanju u mainstream, sastav
jos uvijek ima snage da napravi dobar album s kojim su se donekle priblizili
kurentim trip-hop i elektronskim obrascima koje su zacinili simpaticnom psihodelijom
i laid-back atmosferom. Uz ne pretjerano uspjesne singleove "Glitterball"
i "War babies", bilo je evidentno da ovom solidno osmisljenom i
finom albumu ipak manjka megahit koji bi ih ponovno vratio u sam vrh. I nakon
toga, kada se vec ponovno barem u kriticarskim kuloarima gajila nada da se
Simple Minds mozda ponovno vracaju na stare kreativne staze, dolazi jedan
sasvim bespotreban album sastavljen od obrada - "Neon Lights" (2001.)
gdje su obradjene skladbe Kraftwerka, Patti Smith, Van Morrisona, Echo And
The Bunnymen, The Doors, Neil Younga, Bowiea, Ferrya, Lou Reeda... Album je
bio potpuni kreativni i komercijalni promasaj kao i naredni studijski "Cry"
(2002.) koji se prackao u medijskoj orbiti manje od mjesec dana zahvaljujuci
samo naslovnom singleu "Cry", dok su singleovi "Spaceface",
"New sunshine morning" i "One step closer" potpuno podbacili.
U nizu raskosnih kompilacija koje su nagomilali tijekom godina, 2003. objavljuju
peterostruki "Silver Box" koji izmedju ostaloga sadrzi i album "Our
Secret Are The Same" koji je trebao biti objavljen 1999. i dugo vremena
bio predmetom sudskih tuzbi jer ga EMI nije zelio objaviti.
Posljedni album, "Black & White 050505" (2005.), iznenadio
je iznimnom svjezinom i povratkom u staru formu iz ranih osamdesetih uoblicenoj
u modernu produkciju, tako da su pokupili vrlo dobre kritike, no ne i nekadasnju
komercijalnu slavu. Vrlo dobri singleovi - "Home" i "Stranger",
donekle su ponovno afirmirali njihovo ime, a njihov trenutni rejting najbolje
ce pokazati nastup u Zagrebu 09. travnja 2006. u dvorani KC Drazen Pertovic.
Ne treba uopce sumnjati da ce Simple Minds odrzati jos jedan spektakularan
koncert, a sto se mog skromnog subjektivnog misljenja tice, najradije bih
s play liste izostavio sve hitove i singlove s albuma "Once Upon A Time",
"Street Fighting Years", "Real Life", "Good News
From The Next World", "Neon Lights" i "Cry", a koncert
bih sastavio od sjajnih kompozicija s albuma "Empires & Dance",
"Sons And Fascination / Sister Feelings Call", "New Gold Dream",
"Sparkle In The Rain", "Neapolis" i "Black &
White 050505". Za kraj bih, ipak, ostavio neizbjezne hitove koje ce publika
sasvim sigurno ocekivati - "Don't you", "Alive and kicking"
i "She's a river", a mozda i "See the lights". No, nisam
pretjerano uvjeren da ce to tako i izgledati...
Kao predgrupa nastupiti ce obecavajuci austrijski sastav Tyler koji je nedavno
objavio debi album "Don't play" koji slijedi brit-pop skolu sastavljenu
od utjecaja starog post-punka, alter-popa i novovjekog zvuka temeljenog na
zasadima Franz Ferdinanda, Bloc Party, The Bravery i slicnih novijih imena.
Ulaznice se u pretprodaji mogu nabaviti po cijeni od 250 kuna na vise od
cetrdeset punktova sirom Hrvatske. Stoga se vrijedi potruditi jer koncert
zasigurno nece trajati 60-tak minuta kao u slucaju proslogodisnjeg gostovanja
The Prodigy. Prijatno!