|
| MILADIN SOBIC
SCG
(Everlasting)
|
MILADIN SOBIC
SCG
Miladin Sobic je akusticar i kantautor iz Podgorice, Crna Gora.
Prvu afirmaciju je sredinom sedamdesetih godina proslog stoljeca sticao nastupima
na Omladinskim festivalima u Subotici. Cesto je sam sa gitarom nastupao u programima
raznih TV emisija. Snimio je jedan single - "Zazvoni zvono" / "To
sam ja" (PGP RTB, 1975) i dva albuma - prvi, "Oziljak" (Diskoton,
1981), a drugi, "Umjesto gluposti" (Diskoton, 1982). Oba albuma je
snimio uz pomoc Gabora Lendjela i studijskih muzicara. Treci album - "Barutane
ljubavi" je snimio, ali ga nikada nije izdao. Zbog jedne tragedije u porodici
prije vise decenija je napustio estradnu scenu. Vec duze vremena se najavljuje
njegov "comeback".
Miladin Sobic
Ashik Ajsha (Zdrebica)
ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bjese ljeto i na njoj malo robe
sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
vidim kuja za kurjakom vapi
a nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al' kroz moju sobu
skliznu suknju docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skide bluzu zaigrase njedra
jezik mi se u cvorove sveza
na prozor mi bijase smokve sjena
netaknuta od veranja i kradje
cudila se sto je dozivjela
da vidi nesto i od sebe sladje
a nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
pricala mi kako zivi sama
covjek radi za njemacku marku
svega ima al' joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku
mozda i nije htjela Ashik Ajsha da se da
tjelo joj vrelo pogibija prava
a vani kisa pojacava
kod komsije igrali su karte
cule su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama
zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju Zdrebicu
a nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih bas kroz moju sobu
ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad neznam kako je dovedoh
ta noc prodje, sa njom mnoga ljeta
u onoj sobi ko zna ko sad zivi
lijepu Ajshu ja vise ne sretah
osta pjesma, jedan papir sivi
kad ostane zivot bez kaputa
i u dusu zima se zavuce
kada starost vidi kraj od puta
sjecat' cu se k'o da b'jese juce
| 
