Zdenko Franjic

Zdenko Franjic

SLUSAJ NAJGLASNIJE
Katalog novih izdanja (maj 2006.)

Neumorni Zdena nevjerojatnom brzinom objavljuje albume gotovo svakodnevno i prakticki bombardira sa raznolikoscu stilova i razlicitih autora koji gotovo da nemaju nikakvu zajednicku glazbenu povezanost osim sto im je blisko to da su svi odreda strasno kreativni i u svojem fahu posve neobicni.

DKK - Pusti me da blanjam (2006, Slusaj najglasnije - reizdanje)

Po svojem vec poznatom obicaju, ovaj sasavo-otkaceni dvojac (Sprle - elektronika, glazba i Klit - vokali) na ovom albumu nanizali su brdo efektnih zezalica po pitanju glazbe, tekstova i neskrivenih inovativnih ideja po pitanju cijelog zvuka. Album otvara "Neverbeen" (obrada evergreena "Big in America") u stilu Residentsa sa krestavim bas vokalom i doslovce pravom pravcatom "pimplarijom" u svirci gitare. Njihovi namjerni "falsovi" odlicno su ukalupljeni u cijelu zvucnu humoresku, sto vrlo dobro do izrazaja dolazi u naslovu "Golgota" sto je u stvari parodija na meksicke, spanjolske i latno-americke serije sa glazbom marijaca. "Fajrunt" donosi atmosferu pijane birtije sa primjetnom dozom psihodelicne temperature, dok se u "Rodjen u Zagrebu", uz pratnju samo distorzirane rhythm'n'blues gitare i usne harmonike, vokal doslovce razlijeva u Klitovom kreveljenju. Album sadrzi jos jednu obradu - Zdenkovu "Ponocni vlakovi", dok je dobar dio materijala vrlo zreo i svjez elektronski indie-pop-rock vrlo blizak minimalizmu The Fall i Can (skladbe "Recept", "Mojoj skvo", "Sendi", "Nedodirljivi", "Kopanje nosa", instrumental "Cirkus", "Crni vitez", "Zagreb Dinamo", "Ok - organizirani kriminal"), dok je posljednja skladba, "Sljedeci mjesec", iznenadjujuci elektronski ska.

Vrlo simpaticno izdanje dueta DKK koji se niti najmanje ne trude da budu nesto drugo sto nisu. Ne znaju pjevati, a niti svirka im nije odmakla dalje od nekoliko akorda, ali su zato svu svoju namjernu nespretnost iznimno vjesto oblikovali u vrlo dobro alternativno glazbeno ozracje puno humora, cinizma i zafrkancije.

NEVEN DUZDEVIC - Plaza prema nebu (2006, Slusaj najglasnije)

Buduci da kao i na mnogo izdanja Slusaj najglasnije nema gotovo nikakvih podataka o periodu nastanka ovog albuma, moze se samo nagadjati vrijeme i mjesto realizacije ovog satiricnog zabavnog pop albuma otkacenog Neven Duzdevica. Sjecam se da sam za doticnog freaka nesto negdje nacuo, ali gdje i u kojem kontekstu - nemam pojma, pa me stoga album doslovce iznenadio jer sam mislio da se radi o hip-hopu ili mozda cak o alternativnom rocku.

No, Neven je pravi pravcati hrvatski unikat buduci da stvara glazbu koja gotovo nicemu s domace estrade nije slicna. Njegov osnovni instrumentarij su kompjutor, programi, samplovi, te klasicni rock instrumenti gitara i klavijature. Pretpostavljam da je masu predocenih zvukova nastalo kao plod kibernetike (prije svega ritmovi, basovi i samplovi), no unatoc tome, sve zajedno djeluje vrlo otmjeno i s odredjenom dozom sminkerskog ugodjaja.

U glazbenom pogledu, ovdje je rijec o specificnoj i originalnoj mjesavini pop, latino i zabavne glazbe (dalmatinsko-mediteranskog ugodjaja) s povremenim izletima u sofisticirani blues, funky, tango, dance-pop, trip-hop i reggae uz leprsavu "laid-back" pozadinu i otkacene tekstove pune vedrih sala i humoreski o svakodnevnim temama (grafiti, ljubav, razgovori na sanku, individualne preokupacije, lokalpatriotizam...). Njegov vokal je vedar, nonsalantan i barsunasto obojen, te nadasve pristupacan i zabavan, a svih 10 skladbi bez problema moze postati punokrvnim hitovima domace pop scene u rasponu od The Bastardza i Jinxa preko Natalie Dizdar, Sandija i Alke Vujice, sve do Colica, Severine, Vatrogasaca i Novih fosila. I veliko je cudo da ga jos nisu otkrili lovci na talente - Vinko, Skoro i Djordje. Mozda je osnovni razlog i taj sto Neven ima podosta godina i barem je dva puta stariji od Lee Dekleve, Suzane Horvat i slicnih mladih izvodjaca domaceg popa.

GORIBOR - Live (2006, Slusaj najglasnije)

Ovo je vrlo los snimak ovog odlicnog sastava iz Bora zabiljezenog u decembru 2003., izgleda na necijem diktafonu ili obicnom kazetofonu. Premda je zapis uzasno los, ipak se naziru sve vrline Goribora kao sjajnog koncertnog sastava koji prije svega preferira svirku vrlo blisku gitaristickom kraut-rocku s dugotrajnim minimalistickim solo-dionicama i posve jednostavnim tekstovima koji su sastavljeni od svega nekoliko kratkih stihova koji se urnebesno ponavljaju kako bi se naglasila potpuna sloboda improvizacija. Jedine skladbe koje imaju nesto dulje tekstove su "Glupo", "Mislim" i "Cestice". Da nije ovako loseg zapisa, moglo bi se ponesto saznati i detaljnije sto se tice same lirike, a za atmosferu su se pobrinuli mnogi njihovi obozavatelji kojih je po slobodnoj procjeni bilo nekoliko stotina sudeci po glasnim ovacijama. "Live" sadrzi 8 kompozicija u trajanju od nekih sat vremena i docarava odlicnu formu sjajnog sastava kojeg bi rado pozeljeli vidjeti i na hrvatskim pozornicama.

LOU PROFA & COBALT - Prava dama (2006, Slusaj najglasnije)

Jedan od nekadasnjih sastava - projekata Lou Profe, trio Cobalt, dolazi iz Popovace, a na ovome kracem EP-iju sa 5 kompozicija predstavljaju se u cistom rock izdanju. Za bas i gitare zaduzen je Damir Rickovic, Mario Pribolsan za bubnjeve i tehnicki dio realizacije (ton majstor i autor omota), dok je Profa u ovoj postavi iskljucivo u funkciji pjevaca i tekstopisca. Svirka je odlicna i sve pjesme su vrlo sirokog zanrovskog raspona, od klasicnog rocka (skladbe "Prava dama" i "Linda Lou"), preko finog plesnog funk-soul rocka ("To je samo fol"), do teskog i valjajuceg rhythm'n'bluesa ("Moslavacka bluzina") i zavrsne lagane akusticne balade ("Ljubav poput duge"). Profin vokal je kao i uvjek u izuzetno dobroj formi, tekstovi su orijentirani na uobicajene rock svjetonazore na relaciji muskarac-zena, a produkcija i snimka odlicni.

MIODRAZI - Krakatau (2006, Slusaj najglasnije)

Na ovome vrlo kratkom albumu u trajanju od svega 25 minuta nalazi se 9 vrsnih rock komada koji svoje odredjene temeljne smjernice pronalaze u ostavstini americkog indie-noise rocka (The Jesus Lizard), suvremenog grunge nasljedja (Queens Of The Stone Age), a moze se primjetiti i odredjena slicnost sa onime sto danas rade i Trobezove Krusne Peci - Viva Glorio. Svirka je koncizna i strogo disciplinirana, isprepletena bogatom ritmikom (bubnjar je odlican) na sto je nadovezana vrlo slojevita instrumentalizacija elektricne distorzirane gitare i vrlo melodicnog basa. Vokal je veoma kontroliran, cist i razgovjetan, tekstovi su na hrvatskom jeziku i nema niti najmanjih zamjerki na njihovoj tecnoj lirici koja je s vremena na vrijeme sofisticirana i oslobodjena vulgarnosti i banalizacije. Aranzmanski je sve poslozeno u pravom art-rock okruzenju gdje je svaki ton i svaka dionica kompozicije vjerojatno mnogo puta analizirana, tako da sve skupa zvuci kao niz stvari koje su na svojem mjestu. Sve skladbe izuzev uvodne "King Kong" sadrze samo jednu rijec u imenu - "Stanka", "Oci", "Znam", "Septicka", "Staklo", "Kosti", "Misli"... Od cijelokupnog materijala izdvaja se odlican artisticki instrumental "Krakatau" gdje Miodrazi pokazuju veliku sklonost da ukrote vlastite eksperimente i oblikuju ih u iznimno kreativnu i nadahnutu kompoziciju koja docarava erupciju vulkana. Miodrazi dolaze iz Buja (Istra), a do sada su se vec nekoliko puta pojavljivali na cuvenim kompilacijama "Bombardiranje New Yorka". Po slobodnoj procjeni i prema ponudjenom materijalu, sastav je vjerojatno odlican na koncertima i ako ih imate negdje u blizini, svakako ih nemojte propustiti.

T.R.A.G. - Sve u Ivi (2006, Slusaj najglasnije - reizdanje)

Iza ove kratice nalazi se naziv ovog poduljeg imenovanog projekta kao Trans Receptivno Anti Grintalo o kojem po obicaju na omotu nema nikakvih podataka. Album "Sve u Ivi" realiziran je prvi puta u rujnu 2001. i prosao je potpuno nezapazeno, pa ga je Zdena odlucio ponovno objaviti. Ovdje se radi o neobicnoj instrumentalnoj elektronskoj glazbi koja uz plesne ritmove donosi i obilje eksperimentalne i avangardne glazbe, te je na omotu opisana kroz tekst Aloisa Irlmaiera (1894-1959) koji govori o apokaliptickom vidjenju Zemlje nakon atomske katastrofe. Sama glazba donosi mnostvo razlicitih utjecaja (od Mouse On Mars do Aphex Twin, dubova i trip-hopa), a album je aranziran kroz 7 posve neobicnih kompozicija koje nose sasvim neobicne naslove - "PZNJ!", "No P in Iva", "No Z in Iva", "No Ni in Iva", "...2002", "Ima l' igdi ista?"... od kojih ova posljednja traje 16 minuta i sastavljena je od 8 stavaka (preludij, serpentuum mobile, future possible new theme, intermezzo 1 - anywhere, koti va nebaah osce vaneh tlah, Maryanne Maryanne, Intermezzo 2 - anything i Gagarin). Kao specijalni gosti navode se Jim Morrison, Janis Joplin, Francois Truffaut i Frank Zappa, vjerojatno kao inspiracija za sve neobicne lucidnosti kojima album obiluje. Prije svega, osnova glazbene potke je repetativni elektronski minimalizam sa dobro poznatim bojama klavijatura kakve su nekada rabili stari electro-pop majstori poput izvodjaca kao sto su Kraftwerk, Suicide, Yello, Depeche Mode, Yazoo, D.A.F., Soft Cell... no glazba T.R.A.G.-a sa navedenima nema nikakve zajednicke crte. Najefektniji dio albuma je spomenuta "Ima l' igdi ista?" koja je sastavljena od plesnih djelova po najsuvremenijoj metodi, ali i od posve neobicnih avangardnih minimalistickih ambijenata u kojima se pojavljuju razliciti samplovi uz dugotrajnu linearnu bas melodiju koja nestaje u neobicno obojenom zvukovlju. Posljednja skladba na albumu nije imenovana (zasto?), ali se radi o sampliranoj skladbi UB40 "Food for thought" sa njihovog debija "Signing Off". "Sve u Ivi" je jedan odlican i nadasve neobican elektronski album koji je sasvim nezasluzeno promakao publici i glazbenoj kritici, pa tko zna... mozda vrijeme za T.R.A.G. jos nije proslo.