|
|
FESTIVAL VINO I GITARE
Ljetna pozornica Opatija |
Festival Vino i gitare
Ljetna pozornica Opatija
Predstavljamo Vam ljetni festival VINO i GITARE koji ce se
odrzati u Opatiji na Ljetnoj pozornici, a na kojem ce nastupiti zvijezde Jose
Feliciano i Joe Satriani 12. i 13. srpnja, 2006. Cijena ulaznica za koncert
Jose Feliciana je 250 kn (sjedenje), a za koncert Joe Satriania je 220 kn (stajanje).
Ulaznice su u prodaji u sustavu Eventima, www.eventim.hr,
kao i na blagajni Ljetne pozornice.
PRESS INFORMACIJA No. 1
Festival VINO i GITARE - JOSE FELICIANO + MATIJA DEDIC KVARTET
i MASSIMO
Srijeda, 12. srpnja, 2006. u 21:00 sat / Ljetna pozornica, Opatija
JOSE FELICIANO
Biografija
Jose Feliciano do svoje dvadeset i trece godine pet je puta
bio nominiran, a dva puta i osvojio nagradu Grammy za svoj album "Feliciano!".
Svirao je diljem svijeta i snimao pjesme na cetiri jezika. Tijekom svoje glazbene
karijere nekoliko puta se pojavljivao u epizodnim ulogama TV serija "Kung
Fu", "Macmillan and Wife", te "Chico and the Man".
"Bilo je zabavno," prisjeca se Jose, "ali ja sam glazbenik...".
Njegove tri kljucne pjesme su: 1) "Light My Fire",
koja je bila na prvim mjestima top ljestvica 1968. godine, i prema kazivanju
izdavaca, danas je klasik upravo zbog Joseove interpretacije; 2) "Che Sera",
megauspjesna u Europi, Aziji i Juznoj Americi, te naravno, 3) "Feliz Navidad",
bozicna pjesma koja se vec tradicionalno pjeva diljem svijeta za blagdane. Cak
ju je i ASCAP (Americko drustvo skladatelja, autora i izdavaca) ukljucilo medju
25 najboljih blagdanskih pjesama stoljeca.
Osim navedenih, svijet je uzivao jos u mnogim Felicianovim
pjesmama, ukljucujuci "Rain", "Chico and the Man", "California
Dreamin'", "Destiny", "Affirmation", "Ay Carino",
"Ponte A Cantar", "Cuando Amor Se Acaba", "Porque Te
Tengo Qe Olvidar?" i mnogim drugim. Felicianov doprinos glazbenoj industriji
bio je dalekosezan - spajao je generacije i kontinente, a u isto vrijeme naglasavao
je kulturnu raznolikost i medjusobno prihvacanje. Jose Feliciano odigrao je
cameo ulogu u "Fargu", filmu koji je 1995. godine bio dobitnik Oscara.
Tada je izveo pjesmu "Let’s Find Each Other Tonight", u kojoj je iskazao
svoju snagu i kao tekstopisac i kao izvodjac.
Jedan od Joseovih trenutaka koji ce se dugo pamtiti dogodio
se 1. prosinca 1987. godine kada se pridruzio legendama zabavne industrije.
Njegova zvijezda tada je postavljena na svjetski poznatoj holivudskoj ulici
slavnih. Takodjer, dobio je i zvijezdu u ulici slavnih u svojem rodnom Puerto
Ricu, pokraj Jose Ferrera i Raul Julie, a odljev njegovih ruku nalazi se na
poznatom zidu slave u londonskom muzeju Madame Tussaud.
S povijesnog gledista, bitno je napomenuti kako je Jose bio
prvi glazbenik koji je ikad stilizirao nacionalnu himnu i javno je otpjevao.
To je napravio 7. listopada 1968. na povijesnom Tiger stadionu tijekom pete
utakmice bejzbolskog prvenstva, izmedju Detroit Tigersa i St. Louis Cardinalsa.
Bio je to prvi put da je himna postala pjesma na Top 40 ljestvici. Danas se
nacionalna himna rijetko pjeva u svojem strogo tradicionalnom obliku; sve otkad
je Joseova povijesna izvedba na prepad osvojila svijet.
Feliciano se cesto upuątao u druge umjetnicke vode. Tako ga
je 1989. legendarni pisac Ray Bradbury pozvao da napise glazbu za njegovu predstavu
"The Wonderful Ice Cream Suit". Jose i njegova supruga Susan prihvatili
su izazov i napisali desetak pjesama za taj projekt. Predstava se uspjesno igrala
u Pasadena Playhouseu i bila je odlicno primljena od strane medija, kao i od
nadleznih ljudi Kalifornijskog drzavnog kazalista.
Jose i Susan zajedno su od 1971. godine. 1988. su dobili kci
Melissu Anne, 1991. svog prvog sina Jonathana Josea, a 1995. rodilo se njihovo
trece dijete, Michael Julian. Zive zajedno u Fairfield Countyu u Connecticutu,
u 275 godina staroj taverni pretvorenoj u imanje. Zivahno je, i ponekad bucno;
savrseno mjesto za aktivnu obitelj poput Felicianove! Kada je Jose kod kuce,
vrijeme provodi pisuci i snimajuci u vlastitom studiju, uziva u bejzbolu - igrajuci
ga i slusajuci prijenose na radiju.
Generalni direktor postaje Westporta u Connecticutu, WMMM,
Mark Graham i Jose zajedno su vodili subotnji jutarnji talk show pod nazivom
"Speaking of Music", u kojem su cavrljali, dijelili glazbene sitnice
i podatke, intervjuirali glazbenike i svirali siroki raspon glazbe - od jazza
i rock and rolla 50-tih do popa ranih 60-tih. Zajednica je prihvatila tu njihovu
suradnju, i emisija je trajala dulje od godinu dana, sve dok Joseov raspored
nastupa vise nije dozvoljavao da toliko vremena provodi na radiju.
Tijekom godina, Jose je postao dio mnogih povijesnih dogadjaja.
Dijelio je pozornicu s drugim medjunarodno priznatim umjetnicima. Nastupao je
s Paul Simonom i James Taylorom na medjunarodnoj priredbi "Back To The
Ranch Benefit" na Long Islandu. Svirajuci svoju glazbu diljem svijeta upoznao
je svjetske glazbenike, pisce, znanstvenike, sportase i drzavnike. (www.josefeliciano.com)
.
PRESS INFORMACIJA No. 2
Festival VINO i GITARE - JOE SATRIANI + Posebni gost, Adrian Legg
Cetvrtak, 13. srpnja, 2006. u 21:00 sat / Ljetna pozornica, Opatija
ADRIAN LEGG
Biografija
Otkad je 1990. godine izdan njegov prvi americki album, "Guitars
and Other Cathedrals", Adrian Legg je vise nego dorastao ocekivanjima nastalim
uslijed konstantne lavine pohvala od strane kriticara, obozavatelja, vodecih
gitarista i kolega. Joe Satriani jednom je rekao: "On je jednostavno najbolji
akusticni gitarist kojeg sam ikada cuo... svira kao da ima cekice umjesto prstiju."
Genijalnost koju je casopis Boston Globe okarakterizirao kao "tehnicko
savrsenstvo kombinirano s trubadurskom vjestinom pricanja price", dovela
ga je do toga da je cetiri godine zaredom, od 1993. do 1996., bio izabran kao
najbolji gitarist koji svira prstima od strane casopisa Guitar Player. Na albumu
"Inheritance", drugom koji je izdao za kucu Favored Nations i devetom
ukupno, Legg kombinira svoju nevjerojatnu virtuoznost na akusticnoj gitari s
raskosnim rasponom zvuka koji nas vraca u vremena i glazbene teksture njegovog
djetinjstva prije gitare.
Sarolika mjesavina njeznih misaonih balada, zivahnih i ritmicnih
dionica, elektricitet rocka, tragovi folka, utjecaji irskog jiga i crkvene glazbe,
sve to album "Inheritance" cini radikalnim kontrastom njegovom jednostavnom
i minimalistickom pristupu kojim je taj londonski gitarist 2003. godine debitirao
za kucu Guitar Bone.
Sirov, mocvarni blues u "Nefertiti - What A Sweetie!",
prekrasno kontrira melankolicnoj ljupkosti u "My Blackbird Sings All Night"
i "A Waltz For Leah". Visoku energiju moderne rock-fusion improvizacije
u "More Fun In The Swamp" balansiraju staroengleska himna i vesela
irska tradicija u hipnoticki odsviranoj "Doublejigs", lirska duhovnost
u "Psalm With No Words", te odlucnost u skladbi "Decree".
Legg prica i druge fantasticne price kroz sjetnu atmosferu u "English Blue",
hrabru odlucnost u "The Good Soldier" (odi djedu s majcine strane
koji je oslijepio na Sommi za vrijeme Prvog Svjetskog rata) i njezno ljuljanje
u "Emneth", skladbi posvecenoj pradjedu s majcine strane koji je bio
zborovodja u crkvi Sv. Edmunda u Emnethu (Norfolk). A kada Legg otkrije svoju
besramno romanticnu stranu kao sto to cini u raskosnoj i snenoj skladbi "Nail
Talk", dodir melankolije natjerat ce i najveceg stoika medju slusateljima
na iskrene suze.
Govoreci o dojmovima vezanim za njegovo podrijetlo i okolinu
u ranim danima, Legg kaze da je glazba na albumu "Inheritance" kronika
onoga "...otkud sam dosao, gdje sam sada i sto ostavljam. Zelio sam prvo
pogledati unatrag, u vrijeme kada gitara jos nije usla u moj zivot, kao i u
sve sto se otad dogodilo, i sto ce se dogoditi." To je postigao tako sto
je ucinio da snimka iz studija zvuci kao da je snimljena uzivo. "Neki umjetnici
imaju problema s reprodukcijom svojih snimljenih skladbi uzivo, ali moji problemi
su suprotni, kako uciniti da snimka u studiju zvuci onako kako zvuci uzivo na
nastupu", kaze Legg, popularna internacionalna atrakcija, koji je uz redovnu
tro- ili cetveromjesecnu americku turneju nedavno nastupao i u Francuskoj, Engleskoj
i Japanu. "Ovo je prvi put da je moja glazba snimljena u studiju tocno
onako kako zvuci i uzivo," dodaje. "Nail Talk", "The Good
Soldier", "Decree", "Emneth" i "Psalm With No
Words" snimljene su na taj nacin iz prvog pokusaja, gitara i melodije (svirane
simultano, izravno na gitari) snimljene su odmah tocno onako kako zvuce i na
pozornici. Skladba "Decree" otisla je i korak dalje. Koristio sam
obradu na licu mjesta da bih uklonio nagle gitarske prijelaze i kako bi bilo
manje ocito da se radi o gitari. Iako nam je taj jednostavni akusticni instrument
drag i ima sladak ton, mehanicke i tehnicke mogucnosti ovog instrumenta koji
kontinuirano evoluira postoje upravo zato da bi u njima uzivao glazbenik koji
zeli siru paletu zvuka."
Dva cesto koristena citata savrseno odrazavaju glazbeni svijet
Adriana Legga. Todd Allison s portala cousticmusicresource.com
kaze: "Kao i sve originale, Legga je tesko svrstati u neku kategoriju."
Drugi, napisan 2000. godine (godinu dana nakon izlaska Leggovog drugog albuma
za kucu Red House Records, "Fingers & Thumbs") u casopisu The
Philadelphia Enquierer, kaze: "Postoje gitaristi, postoje manijaci koji
vitlaju sjekirama, i postoje carobnjaci. Adrian Legg jedan je od carobnjaka.
Dovoljno vlada tehnikom da ucini sto god pozeli, ali ima i dovoljno senzibiliteta
kako bi ocrtao melodije."
Nakon objavljivanja albuma "Guitars and Other Cathedrals",
prvog od pet izdanja za Relativity Records, koji je zaintrigirao usi ljubitelja
gitare diljem svijeta jos 1990., pohvale neprekidno pristizu. Album "Wine,
Women and Waltz" iz 1993. godine bio je izabran za najbolji gitaristicki
album 1994. godine od strane citatelja casopisa Guitar Player. Nagradu za najbolji
akusticni album od istog casopisa dobio je jos i 1992. i 1993. godine, za albume
"Guitar For Mortals" (1992.) i "Mrs. Crowe's Blue Waltz"
(1993.). Citatelji britanskog casopisa Guitarist proglasili su Legga, u anketi
povodom desetogodisnjice casopisa, akusticnim gitaristom desetljeca. Tijekom
godina svirao je na Montreaux Jazz Festivalu, bio na turnejama s Richad Thompsonom,
David Lindleyem, Joe Satrianijem, Eric Johnsonom, te je sudjelovao u G3 turneji
sa Satrianijem, Johnsonom i osnivacem kuce Favored Nations, Steve Vaijem.
Svoj je talent i iskustvo, takodjer, prezentirao i u vidu tri
poucna videa ("Beyond Acoustic Guitar", "Fingerpicking &
Open Tunings", "How To Cheat At Guitar"), te dvije knjige - tehnickoj
"Customizing Your Electric Guitar" (izdavac: Music Sales Corporation)
i glazbenoj "Pickin' and Squintin'" (u izdanju Cherry Lane Musica)
- koje predstavljaju zbirku Leggovih gitaristickih kompozicija u obliku tabulatura
i standardnih notnih zapisa. Posljednjih je godina, takodjer, bio i komentator
za emisiju "All Things Considered" na National Public radiju, a u
zadnje vrijeme redovni slusatelji su mogli cuti njegove gitaristicke verzije
tematske glazbe te emisije.
Rodjen u Salvation Army bolnici u londonskom Hackneyu, Legg
je klasicni "mijesani" Londoncanin. Mjesavina je East Endovskih poduzetnih
Hugenota i zidovskih izbjeglica poteklih od cvrste linije istocnoengleskih farmera;
plodna genetska mjesavina dalje se u njegovim unucima mijesala s velskom, zapadnoindijanskom
i filipinskom krvi.
Dok je, kako kaze, pod roditeljskom prisilom ucio obou, zapoceo
je kreirati svoje gitare, "prilicno cudne zicane instrumente koji su jedva
izvodili prihvatljiv zvuk", i to od novinskih slika, drvenih ostataka sa
satova tehnickog odgoja i zica koje su drzali poklopci kontejnera uzeti s lokalnih
autobusne stanice. Dok je radio na liverpulskom aerodromu upoznao je mladica
koji ga je pozvao da se pridruzi njegovom bendu i upoznao ga s country glazbom.
Nakon sto je dvije godine radio u liverpulskim radnickim klubovima,
autostopom se vratio u London, gdje je svirao elektricnu gitaru u klubovima
i pridruzio se bendovima koji su putovali izvan Engleske. Vodja jednog benda
zahtijevao je da koristi akusticnu gitaru kako bi u jednoj pjesmi mogao glasno
svirati na mikrofon i tada se okrenuo akusticnoj gitari kao zasebnom instrumentu.
Legg je popularan kao i njegove skladbe, no njegov pravi dom je na bini. "Poanta
je u svirci uzivo," kaze. "Svatko ima svoj put, u koji ulaze svoj
trud; na koncertu se sve spaja - ja, publika, ljudi koji ga organiziraju - kako
bi podijelili tu prekrasnu i univerzalnu ljudsku emotivnu interakciju. Tada
glazba ozivi." (www.adrianlegg.com)
.
JOE SATRIANI
Biografija
Otkad se prije gotovo deset godina Joe Satriani pojavio na
glazbenoj sceni, postao je poznat kao arhetipski postmodernisticki heroj. Od
njegovog prvog nastupa 1986., s albumom prvijencem, kojeg je sam izdao i koji
je nosio njegovo ime, Joe je postao najprepoznatljiviji gitarist svojeg vremena.
Zasluzeno mu pripada mjesto uz velike majstore rock gitare. Kao instrumentalni
umjetnik na polju kojim dominira pop, Satrianijeva dostignuca jos su znacajnija.
On je vjerojatno jedan od najuspjesnijih rock instrumentalista u recentnoj povijesti,
prodaje milijune albuma i rasprodaje koncertne dvorane. Unatoc tome, uvijek
uspijeva ocuvati jaku glazbenu viziju, kao i postovanje za kolege glazbenike
i napredne glazbene obozavatelje diljem svijeta.
Satrianijev talent je stvaranje visokoevoluirane instrumentalne
glazbe, u kojoj koristi strukturu popularnih standardnih pjesama. To omogucuje
slusateljima da se uhvate za neku od melodicnih tema prije nego ih ocara njegova
poznata virtuoznost. Njegovi zastitni znakovi su topli zvuk bluesa i njezni
naglasci kombinirani s eksplozijama nadljudske lakoce izvodjenja kojima znatno
podize standarde koje su postavile generacije velikih rock glazbenika prije
njega.
Joe Satriani rodio se u Westburyu, drzava New York, i poceo
je svirati gitaru s cetrnaest godina. Do 1971. vec je poucavao druge. Jedan
od njegovih ucenika bio je i Steve Vai. 1974. Joe je studirao s dvojicom majstora
modernog jazza, gitaristom Billy Bauerom i pijanistom i skladateljem Lenny Tristanom;
cetiri godine kasnije preselio se na Berkeley u Kaliforniji, gdje je zapoceo
desetogodisnju karijeru poucavanja gitare studentima poput David Brysona (Counting
Crows), Kirk Hammeta (Metallica), Larry LaLondea (Primus), Charlie Huntera i
drugih.
1984. Joe je za vlastitu izdavacku kucu Rubina izdao album
koji je nosio njegovo ime, a na kojem se nalazilo pet pjesama. U godini koja
slijedi dovrsio je svoj prvi kompletni album "Not Of This Earth“. Financirao
ga je kreditnom karticom, a izasao je 1986. za Relativity Records.
U listopadu 1987. izdavacka kuca Relativity Records izdala
je Satrianijev drugi album, "Surfing With The Alien". Album je postao
svjetski fenomen - postao je platinast, s prodajom od preko milijun primjeraka
samo u Americi. Doveo je Satrianija na naslovnice casopisa poput Guitar Player,
Musician, Guitar World, te na desetke drugih medjunarodnih publikacija. "Surfing
With The Alien" bio je kljucan trenutak, u kojem se vidio njegov fantastican
raspon talenta za komponiranje, sviranje i produkciju. Kasnije je, zasluzeno,
taj album postao najuspjesniji instrumentalni rock album od albuma "Wired"
Jeffa Becka na ovamo.
Svaki od albuma koji su slijedili - ukljucujuci "Flying
In A Blue Dream", "The Extremist", "Time Machine" i
"Joe Satriani" - producirao je legendarni Glyn Johns, i postigli su
velik komercijalan uspjeh i privukli pozornost kritike. Nisu samo Joeovi obozavatelji
dirnuti njegovim jedinstvenim zvukom i osjecajem; Satrianijev rad privlaci i
glazbenike iz svih glazbenih slojeva.
Nakon susreta s Joeovim bendom u njujorskom Bottom Lineu,
Mick Jagger ga je angazirao kao glavnog gitarista u svojoj prvoj solo turneji.
Satrianijeva vjestina privukla je i Deep Purple, pa je postao glavni gitarist
benda na turnejama po Europi i Japanu 1994. godine. 1996. godine, u sklopu G3
turneje na kojoj su nastupali Joe Satriani, Steve Vai i Eric Johnson, odrzana
su 24 koncerta za 90 000 obozavatelja diljem Sjeverne Amerike. Ta turneja zabiljezena
je na "G3 Live In Concert" albumu i video zapisu (izdavac: Epic).
1997. Joe se udruzio s velikim jazz gitaristom Pat Martinom i snimio dvije skladbe:
"Ellipsis" i "Never and After". One su izasle na Martinovoj
hvaljenoj zvjezdanoj kolekciji "All Sides Now" (Blue Note), te su
ukljucene u drugu G3 ljetnu turneju na kojoj su nastupali Steve Vai, Kenny Wayne
Shepherd i Robert Fripp.
Nakon desetljeca inovativnog rada, ovaj glazbenik jos ima
volje za podizanjem kriterija konvencionalnog rocka. (www.joesatriani.com)
.
KRONOLOGIJA VAZNIJIH DATUMA - JOE SATRIANI
- 15. srpanj 1956. - Rodio se u Westburyu, New York.
- 1970. - Prvi puta uzima gitaru.
- 1971. - Poucava gitaru sljedece tri godine kod kuce u Westburyu, Long Island
(NY). Jedan od njegovih prvih ucenika je Steve Vai.
- Rujan 1972. - Srednjoskolski ucitelj glazbe Bill Wescott upoznaje ga s teorijom
zvuka.
- 1974. - Samouk posljednje cetiri godine, Joe tri tjedna pohadja satove sviranja
s Billy Bauerom u Glen Coveu, NY. Te iste godine dva mjeseca studira s Lenny
Tristanom u Queensu, NY.
- 1978. - Zapocinje desetogodisnju karijeru ucitelja pri Second Hand Guitars
na Berkeleyu, Kalifornija. Medju studentima su i David Bryson (Counting Crows),
Kirk Hammet, Charlie Hunter, Larry LaLonde, Alex Skolnick i drugi.
- 1979. - S bubnjarom Jeff Campitellijem i basistom Andy Miltonim oformljuje
pop grupu The Squares u San Franciscu.
- 1984. - Izdaje album s pet skladbi pod nazivom "Joe Satriani" za
vlastitu nezavisnu izdavacku kucu koju je nazvao po svojoj supruzi, Rubina.
Na albumu se pojavljuju iskljucivo gitare.
- 1985. - Zavrsava skladbe za album "Not Of This Earth", a koji financira
kreditnom karticom. Steve Vai predstavlja ga izdavackoj kuci Relativity Records.
- Rujan 1986. - Ide na turneju s pop-rockerom Greg Kihnom kako bi nesto zaradio
dok od Relativity Recordsa ocekuje odluku o ugovoru.
- Studeni 1986. - Petnaest mjeseci nakon sto je snimljen, album "Not Of
This Earth" ugledao je svjetlo dana pod etiketom Relativity Recordsa.
- Prosinac 1986. - Potpisao je za Relativity Records i vec prikuplja materijal
za pjesme koje ce se pojaviti na sljedecem albumu, "Surfing With The Alien".
- Listopad 1987. - Album "Surfing With The Alien" pusten je u prodaju
(ubrzo postize zlatnu i platinastu nakladu).
- Veljaca 1988. - Zbog odlicnog odaziva na "Surfing With The Alien",
u Relativity Recordsu odlucuju ponovo izdati album "Not of This Earth"
(prvo izdanje se rasprodalo); originalni omot albuma je izgubljen, pa novo izdanje
izlazi s novim omotom.
- Veljaca – Ozujak, Rujan – Listopad 1988. - Dvaput prekida vlastitu turneju
kako bi sudjelovao na turneji Micka Jaggera.
-Lipanj 1988. - Za vrijeme "Surfing" turneje, snima tri skladbe uzivo
za album "Dreaming #11" (studijski obradjena "The Crush Of Love",
originalno snimljena za kompilaciju Guitar Player, dopunila je to izdanje).
- Studeni 1988. - Album "Dreaming #11" pusten je u prodaju (postize
zlatnu nakladu i donosi Joeu drugu nominaciju za nagradu Grammy)
- Listopad 1989. - U prodaji je album "Flying In A Blue Dream", a
na kojem se u sest od osamnaest pjesama nalazi i Joeov vokal (Joe je treci puta
nominiran za Grammya; album se prodaje u vise od 750 000 primjeraka).
- Srpanj 1992. - Nakon dvije godine intenzivnog skladanja i snimanja, u prodaji
se nasao album "The Extremist" (odmah postize zlatnu nakladu, zauzima
24. mjesto Billboardove ljestvice i donosi jos jednu nominaciju za Grammy);
hit je postala pjesma "Summer Song", koju je kasnije koristio Sony
u reklami za Walkman
- Listopad 1993. - Izlazi dvostruki CD po nazivom "Time Machine";
jedan disk sadrzi studijske snimke i skladbe koje su Joea proslavile u inozemstvu,
cetiri od pet skladbi s prvog Joeovog albuma, te tri nove skladbe. Na drugom
CD-u nalazi se 14 skladbi snimljenih na koncertima.
- Listopad 1994. - "Time Machine" postigao je zlatnu nakladu, a Joe
zapocinje rad na svom sedmom albumu.
- 11. listopad 1995. - U prodaju izlazi sedmi album, nazvan jednostavno "Joe
Satriani", kojeg je producirao Glyn Johns. Skladba "(You're) My World"
nominirana je za nagradu Grammy.
- Listopad 1996. - Joe Satriani, Steve Vai i Eric Johnson na turneji nazvanoj
G3 odrzali su 24 koncerta za 90 000 obozavatelja u Sjevernoj Americi.
- Ozujak 1997. - G3 turneja s Joeom Satrianijem, Steveom Vaijem i Adrianom Leggom
seli se u Europu.
- Lipanj 1997. - U prodaju se pustaju "G3 Live in Concert" - CD i
video.
- 15 lipanj 1997. - U Americi zapocinje G3 turneja na kojoj nastupaju Joe Satriani,
Steve Vai, Kenny Wayne Shepherd i Robert Fripp.
- Studeni 1997. - Zavrsava americka turneja Satrianija, Vaija, Shepherda i Frippa.
- Studeni 1997. - Izlazi Joeova verzija pjesme "Silent Night" - "Merry
Axemas"
- Veljaca 1998. - U Americi izlazi prvi singl s albuma "Crystal Planet",
skladba "Ceremony". “
- Ozujak 1998. - Izlazi Joeov osmi album, "Crystal Planet". Producirao
ga je Mike Fraser (G3, Metallica, AC/DC).
- Ozujak 1998. - Skladba "Summer Song" s "G3 LIVE" albuma
nominirana je za Grammya.
- Ozujak 1998. - Zapocinje americka "Crystal Planet" turneja. Nizovi
rasprodanih nastupa nude jednosatnu svirku pjesama s albuma "Crystal Planet",
nakon cega slijedi jos jedan sat klasicnih Satrianijevih hitova. Cetiri ta koncerta
prenosila su se preko interneta; i to iz San Francisca, Los Angelesa, Atlante
i Chicaga.
- Svibanj 1998. - Zapocinje europski dio G3 turneje na kojem nastupaju Joe,
Jeff i Stu, Michael Schenker i Ule Jon Roth, uz posebno pojavljivanje Brian
Maya u Londonu i Patrick Rondata u Francuskoj.
- Srpanj 1998. - Joe, Jeff i Stu zapocinju treci dio americke "Crystal
Planet" turneje.
MATIJA DEDIC
Biografija
Matija Dedic rodjen je 2. ozujka 1973. u Zagrebu, a klavir
je poceo svirati s pet godina. Nakon zavrsene Glazbene srednje skole "Vatroslav
Lisinski" 1991. godine, odlazi u Graz na Jazz akademiju gdje je 1997. godine
diplomirao pod mentorskim vodstvom profesora Haralda Neuwirtha, te imao privatne
satove kod J. Taylora. Zbog cinjenice da je odrastao u obitelji okruzenoj pop
glazbom i tradicionalnim glazbenicima, vrlo je rano poceo slusati razlicite
vrste glazbe. Uskoro je otkrio jazz i cinjenicu da mu on dozvoljava apstraktniji
i osobniji glazbeni izricaj. Nakon povratka u Zagreb 1997. godine pocinje cesce
svirati, te je njegov rad postao poznat u Hrvatskoj i izvan nje. Tih je godina
svirao s vlastitim bendom pod nazivom "Boilers Quartet", s kojima
je svirao s glazbenicima poput B. Golsona, K. Burella i "All Stars Banda".
U medjuvremenu dobio je priliku svirati i u "Tamara Obrovac Quartetu",
te u "Ladislav Fidrij Quartetu". 1998. godine oformio je "Matija
Dedic Trio" u kojem je okupio iskusne jazz glazbenike iz "Tamara Obrovac
Quarteta" - Ziga Goloba na basu, te Kruna Levacica na bubnjevima. Tijekom
godina svirao je u Italiji, Njemackoj, Slovackoj, Engleskoj, Brazilu, Belgiji,
Turskoj, Spanjolskoj, Austriji, Francuskoj, Danskoj, Svedskoj, Svicarskoj i
Madjarskoj s velikanima poput A. Queena, M. Drewa, R. Ringwooda, B. Petrovica,
M. Murphy Banda, Patrizije Conte i Davida Gazarova, G. Bassa, M. Griffitha,
O. Fokana, J. L. Rassinfossea i A. Parghela. Pise glazbu za televiziju i kazaliste,
a takodjer i povremeno svira s poznatim imenima hrvatske glazbene scene. 1998.
godine osvojio je nagradu Status Hrvatske glazbene unije za najboljeg jazz pijanista
godine. 1999. godine osvojio je dva Porina; za najbolji jazz album godine, "Octopussy",
te za najbolju jazz skladbu, "Pictures". Te je godine ponovo osvojio
i nagradu Status za najboljeg pijanista godine.
Na Porinu 2000. godine ponovo je osvojio nagradu za najbolju
jazz skladbu godine, ovaj put za skladbu "To the Lite". Iste je godine
potpisao za izdavacku kucu Cantus Records. Drustvo hrvatskih skladatelja nagradilo
ga je za album "Octopussy" titulom najboljeg autora i najboljeg novog
jazz izvodjaca u posljednjih deset godina! 2000. godine Cantus je izdao prvi
solo album Matije Dedica, "Solo Part 1", a u prosincu 2001. i drugi,
"Handwriting", za koji je 2002. osvojio tri Porina. U lipnju 2002.
nastupio je na Montreux Jazz Festivalu u Francuskoj kao jedan od 11 finalista
koji su bili izabrani medju 400 pijanista diljem svijeta.
Krajem 2004. godine izdavacka kuca Dallas Records izdala je
najnoviji album Matije Dedica pod nazivom "Tempera". Album je briljantna
kompilacija najpoznatijih pjesama najpoznatijeg hrvatskog pjevaca Gibonnija,
koje je Matija sam obradio u jazz verziji. "Tempera" je jos jednom
pokazala sve Matijine talente, i potvrdila ga kao vodeceg i najzaposlenijeg
hrvatskog jazz pijanista. 2005. godine snimio je svoj najnoviji album, "Drugi
pogled", u kojem je obradio najpoznatije pjesme svojeg oca. Taj album je
takodjer izasao pod etiketom Dallas Recordsa. Njegov otac, Arsen Dedic, dobitnik
je nagrada Premio Tenco i Jacques Brel, a njegova majka Gabi Novak u svojoj
je karijeri pjevala s L. Armstrongom, G. Burtonom, P. Woodsom, T. Tielmansom,
G. Merrilom i J. Turnerom. (www.matijadedic.com)
.
MASSIMO
Vjestina II
Ustvrdimo li da generacijski raspon Massimovih poklonika danas
u istoj mjeri obuhvaca fanove grupe Dorian Gray s kojom je zapoceo u prvoj polovici
80-ih, kao i slusatelje koji su se tada tek rodili, ukazali smo ne samo na dugovjecnost
njegove nazocnosti na hrvatskoj pop i rock sceni nego i na Massimovu vjestinu
da svojim jedinstvenim glasom neprestano obnavlja slusateljsku bazu.
Vjestina je, cini se, kljucna rijec u posljednje dvije godine Massimova profesionalnog
zivota, otkako je objavio istoimeni album covera kojemu je 2003. prethodio CD
"Massimo" - pocetak suradnje s kucom Aquarius Records tijekom koje
njegova karijera zna samo za uzlaznu putanju.
Prisjetimo se: zagrebacka promocija Massima uslijedila je dva
tjedna nakon sto je u ozujku 2003. u Opatiji bljesnuo svojom verzijom balade
''Ne placi'' na koncertu ''U pocast pjesmama Arsena Dedica''. Bio je to zacetak
ideje o albumu obrada njemu najdrazih pjesama koja je dobila dodatno opravdanje
Massimovim zapazenim sudjelovanjem na ''Zlatnoj ploci'' 2004. kad je otpjevao
Gibbonijev ''Libar'' i nekoliko dana kasnije na pocasti pjesmama Zdenka Runjica
skladbom ''Ostavljam te samu''. Uspjesno proljece 2004. zaokruzio je Porinom
za najbolju musku vokalnu izvedbu pjesme ''Znam zasto te osjecam''.
Ionako impresivan radni kalendar 2005., Massimo zakljucuje
nekoliko dana prije Nove godine objavljivanjem prvog koncertnog CD-a ''Apsolutno
uzivo'', snimljenog na nastupu u klubu Aquarius 14. lipnja 2005. Rijec je o
presjeku njegova repertoara od uvodnog dueta ''Stranac u noci'' s Ninom Badric
i hitova iz njegove zlatne kolekcije (''Odmori se na mojim rukama'', ''Samo
za tvoje oci'', ''Samo jedan dan'') do podsjetnika na ''Vjestinu'' (''Ne placi'',
''Razlog'') nadopunjenog novim Massimovim izletom u pjesmaricu Arsena Dedica
skladbom ''Razgovor s konobarom''. 2006. mu donosi jos jednog PORINa za najbolju
musku vokalnu izvedbu pjesme ''Ne placi''.
MASSIMOV projekt ''VJESTINA 2'', nastavak izvrsno prihvacene
prve zbirke reinterpretacija pjesama drugih autora upravo je realiziran. MASSIMOva
turneja, kojom ce promovirati album ''VJESTINA 2'', planirana je za rujan i
listopad 2006. i obuhvatiti ce nastupe u kazalistima i prostorima slicnog kapaciteta.
Zahtjeve za akreditacijama s Vasim media-planom posaljite na
e-mail: promocija_i_akreditacije@yahoo.com
zakljucno s petkom, 07.07.2006. godine. Nakon tog datuma necemo biti u mogucnosti
uvazavati Vase zahtjeve.
Promocija i akreditacije: Goran Bakic / Ivana Tolj
Mob: +385 (0) 91 7540 272 / fax: + 385 (0)1 6137875
e-mail: promocija_i_akreditacije@yahoo.com
|
