MOONLEE RECORDS
Inteligentno rješenje iz Hrvatske
Ovogodišnja produkcija i sjajan razvoj situacije oko trenutno najbolje underground
etikete ove Regije (ako se mene, nekad, upita) može me samo oraspoložiti i
kad vam stigne 7 njihovih promo izdanja. Užitak preslušavanja je nešto što
ovako kratka recenzija ne može prenijeti dragom čitaocu. Trenutak u kojem
se stabiliziralo, barem malo, domaće underground "tržište" i u kojem
se zbog Interneta, entuzijasta koji su se infiltrirali na važnije položaje,
pomoći&međunarodnih škuda i konačno – povećanog zanimanja publike željne
dobrih koncerata - omogućio je da se neki izdvoje i odluče napraviti hrabrije
poteze. Jedan od njih je i g. Moonlee, koji je prijavivši se u Sloveniji,
otvorio i zahtjevna evropska vrata i ponudio svojim bandovima krv, znoj i
suze (čitaj: sto koncerata na godinu), a zauzvrat im osigurao sve ono o čemu
svaki band sanjari. Osim slave. Iako ti koji žele slavu ionako ju ne traže
na ovim terenima, ako imalo imaju mozga. Zajedničko svima albumima je odličan
dizajn omota, gotovo svi su snimljeni pod kapom zagrebačkog studija Cosmo,
što je nekima osiguralo dodatne pluseve, a nekima je smanjilo šanse, ali tako
to ide. Koristeći ovu priliku ja ću vam ukratko opisati i preporučiti, toplo,
najtoplije, a vi prvo pogledajte detaljnije na www.moonleerecords.com
i pratite rubriku "Koncerti", svi ovi bandovi su prvo prošli zahtjevne
koncertne testove i zapravo im je TO primarna djelatnost... U ovom ili onom
raspletu, Moonlee Records je pravo dobro osvježenje i snaga koja bi mudro
mogla kanalizirati novonastalu energiju i pružiti kvalitetnu priliku onima
koji ju zaslužuju. Jedva čekam razvoj situacije u 2007., uskoro i Zdenko objavljuje
novo Bombardiranje, a i njegovi puleni postaju sve zapaženiji...
VUNENY - V2
Dakle, Vuneny su iz Mostara i rade jako maštovitu "elektroniku",
onaj nesretni tzv. lounge pretinac za koji nikad nisam znao jesam li dovoljno
blizu: easy listening, koji ima i dub vrhunaca i zanimljivih gitarskih aranžmana,
pasaža kroz krasno atmosferične ambijente, naravno, ima i predvidljivih dijelova,
ali koji traži ponavljanje. 14 pjesama, koje imaju smisla i koje zvuče dovoljno
dobro da, kao u slučaju Dubioze recimo, udare svoje pečate i van nesretnih
BiH granica. Meni se nekako na prvih par slušanja najviše svidjela Dr. X,
ali vjerujem da će ozbiljnost i ambicioznost naći svoje mjesto kraj mnogih
udobnih sofa...
Li muna (od 5): xxx i jedna mala čokoladica, uz kavu popodne
BILK - This bilk is radioactive
Eto, dočekao sam i njihov album. Prvo: odličan omot. Drugo, super pjesme.
Nema ih previše, 8, taman kad priprijeti da će postati dosadno, gotovo je.
I, sviđa mi se kako su složili te neke "druge" instrumente, o njihovom
aranžerskom talentu tek će se ispisati pohvale. Svirački, super perspektivna
priča. Imaju dovoljno stila i sve preduvjete da se razviju u kvalitetan band,
koji je uhvatio korak s modernim strujanjima&preispitivanjima instrumentalne
glazbe. Da ne pričam uopćeno, sjajan dub "Gone to Texas" je jako
dobar primjer svega. "Sunchano" je već mali underground hit, a ja
jedva čekam susret s njima u nekom manjem klubu, baš u paketu sa Vuneny. Poznavajući
g. Moonleeja i njegov tretman pulena, baš takvi koncerti postat će redovna
praksa i ja ih nestrpljivo čekam. Dilema s pjevanjem je izgleda uspješno riješena
i vjerujem da će obiteljske veze&ugled koji uživaju pripomoći razvoju
jedne fine karijere, naravno, koliko je moguće za jednu ovakvu ne-naročito-komercijalnu
priču.
Li muna: xxxx
COG – Courseoverground
Još jedni od mojih favorita su dobili svoju šansu. Snimljen u Cosmo studiju,
prvi album ove osječke trojke je okej. Dovoljno okej da drži pažnju, njihova
iskrena posvećenost noise varijanti na tragu Shellac ima smisla i drži vodu.
9 ujednačenih bučnih komada odrađeno je sa srcem i u koncertnoj kombinaciji
sa Hitch priuštiti će jednu od najbingo kombinacija ove sezone. Zamka u koju
ovakvim pristupom (mislim na tu Shellac sjenu) mora upasti svaki band je,
jebiga, pred njima, ali mislim da će - ne ponove li neku dužu pauzu - naći
put do izlaza i početi praviti originalne monstrume koji udaraju pravo u stomak,
tamo gdje je i nacrtana meta. Uglavnom, momci su otvorili vrata i sad je na
njima da što prije dođu do slijedećih. Prigovori da je ovakva muzika odsvirana
prije 10 godina su smiješni, pogledajte ih uživo, pa mi onda javite baš da
li vam se svidjelo.
Li muna: xxxx
HITCH – We are electric
Također, odrađen u, može se reći, kućnom studiju, Cosmo, ovo je isto okej
album. Radi se o Belgijancima, ekipi koja godinama održava veze s tim krugom
ljudi i koji su trio, čija emo-varijanta priziva i Fugazi i ove novije gitarske
bandove koji onim divnim toplo-hladno principom osigurava ugodnu opuštenu
zabavu i garantira odličan koncertni provod. 11 pjesama, odlično raspoređenih
(da, i to je važno) i cijela priča poprima emotivni vrhunac baš pred kraj,
na "Stop for a second" i jedini je problem u ovoj priči što ovakvih
bandova ima prilično i izdvojiti se u masi zahtijeva ili jako puno sreće ili
jako puno truda. Iskreno, volio bih da ovi momci odrade hrpu koncerata i budu
zapamćeni kao jedni-od-onih-kako-se-ono-zovu Belgijanaca koje smo gledali
i koji imaju super pjesme. Turneja koju imaju sa COG je nešto što ne bi trebali
propustiti ako ste u blizini.
Li muna: xxxx
DEBELI PRECJEDNIK – Through the eyes of innocent
Jedan od najvećih ovogodišnjih underground transfera je ovaj album, kojim
Debeli ne nude ništa bitno novo u svom opusu, ali koji uz drugu logistiku
traži svoje mjesto na pop-punk evropskim kartama. Imaju oni dobrih pjesama,
njihovi tekstovi (sa pomalo smiješnim, ali pripadajućim crveno dopisanim komentarom-pojašnjenjem)
uklapaju se u priču koju svi ti novovjeki punkeri razumiju i vjerujem da se
već jako dobro i prodaju. Ovaj disk je dopunjen i okej bonusima, maksimalno
je iskorišten prostor i ovo je odlična kupovina. 12 autorskih pjesama, uz
odličnu Mano Negra obradu daju im za pravo da pokušaju izaći iz ovih granica.
Jedino da se taj Overflow nije sad pojavio opet... ali time priča postaje
zanimljiva, imamo na raspolaganju 2 jako dobra banda i neka cvate tisuću raspjevanih
punk cvjetova.
Li muna: xxx i jedan x, zbog bonusa
CHANG FFOS – Trust this arcane device
U nekoj kvazianalizi ovo bi bila četvrta fronta koju je g. Moonlee otvorio,
a na njoj se bori protiv mitskih dvoglavih aždaja, bljuje se vatra, smak svijeta
samo što nije. Pogodili ste: metal. I njegovi bučni podžanrovi, od kojih ovi
momci odabiru stoner (ili tako nekako). Uglavnom, sporo, masno, petominutno,
bučno i opasno. Unutar žanra pravila su ispoštovana, možda malo da je produkcijski
podebljano i ovo bi bila vrhunska poslastica za sve koji vole probušiti obrve
i pustiti kosu. 9 pjesama koje Chang Ffos odlično valja i bljuje pred nas,
mene zaista nisu dirnule tamo gdje treba, ali mogu shvatiti one koji to vole.
Bijes i nemoć koju oslikavaju u svojim megabučnim pjesmama zaista su uvjerljivi
i imaju pristojan broj obožavatelja. Znam da će Govnar smrti kad mu odnesem
ovaj album zadovoljno izgovoriti Aaaargh! Čestitamo!!
Li muna: xxx
SENATA FOX – The Acracy Discourse - promo
Evo i jedno slovensko iznenađenje, smješteni u munlijev fajl "metal".
HC / metal ili doom, zaista ne pratim tu scenu, ali mi je ovaj disk zadržao
pažnju skoro do kraja. Imaju specifičan vokal, koji im daje prijeko potrebnu
prepoznatljivost i imaju odlično usviran band čija brza svirka intrigira i
mora im se odati priznanje na ove 42 pjesme. Uskoro im izlazi i album, čeka
se na omot, koji im garantira još dodatnih bodova i, siguran sam, mnoge simpatije
u metal krugovima. Govnar smrti će ukucati i ovo ime na pretraživačima da
izvuče još koju informaciju. Volite li bučnu glazbu, dovedenu do samih granica
agresivnosti, imam band za vas, ostali pogledajte malo gore napisano i pokušajte
pronaći nešto što bi vam se svidjelo.
Li muna: xxx i jedna mrtvačka glava
