CAREVO NOVO RUHO?
(Autor: Željko Milović, Bar, SCG)
|
Carevo novo ruho?
"Političare ne procjenjujem po pameti, jer su svi prilično
namazani. Procjenjujem ih samo po skromnosti. Zagledam im u cipele, satove,
kravate, nakit, odijela, košulje, kola, obezbjeđenje. Ako je to sve pompezno
i glamurozno, ne vjerujem im ništa. Ako su zadržali mjeru, ako su skromni, onda
postoji mogućnost da im povjerujem. Pri tom, nisam vojnik ni jedne partije,
partijske podjele su vrlo tupave i nemušte, ima više partija nego sposobnih
ljudi. Lojalan sam samo sebi i logici" - govorio je 2004. Rambo Amadeus
za hrvatski "Playboy".
Upravo je ovaj muzičar, pjesnik i "medijski manipulant",
zvaničnog imena Antonije Pušić, od prvog pojavljivanja u medijima predstavljao
sinonim drugačije, zdravomisleće jedinke, one što se ne boji "na strašnom
mjestu postojati". Među prvima je govorio protiv jednoumlja koje je metastaziralo
u jugo-republikama, i angažovanim i smjelim stihovima "blažio jad"
svih koji su mislili kao on, ali su se bojali javno istupiti. Teško je pobrojati
sve njegove antirežimske aktivnosti, ali se vrhuncem može smatrati događaj iz
1992. godine, kada je prekinuo nastup Bebi Dol, prenošen na državnoj RTS televiziji,
opsovavši biračko tijelo "koje se zabavlja dok padaju bombe na Dubrovnik
i Tuzlu". Riječju, Hercegnovljanin na privremenom trajnom radu u Srbiji
- "Svjetski Mega Car" - bio je u godinama što su za nama portparol
onih koji su bunt protiv ponižavajućeg načina života smatrali jedinim ispravnim
načinom reagovanja.
E, upravo zbog toga je kao bomba odjeknula vijest da se Rambo
Amadeus našao na listi onih što su zabavljali srbijansku političku vrhušku na
dočeku Nove godine po julijanskom kalendaru, na Trgu ispred Narodne skupštine.
Zvijezda večeri bila je Ceca Nacionale Ražnatović, koja je okupljenoj masi odbrojavala
posljednje sekunde "Stare", usput glorifikujući Koštunicu kao što
je nekad do neba uzdizala druge voždove. Osim nje, zapaženu rolu je odigrao
i rocker-politikant, Bora Đorđević, pretvorivši opštenarodno veselje u politički
miting. U bulumenti zabavljača na koncertu kojeg su organizovale Demokratska
srpska stranka i Nova Srbija, bili su i Tijana Dapčević, Željko Samardžić, "Negative",
"Bjesovi", "Sunshine", "DLM", potom grupa "357"
- izvodeći svoju verziju četničke koračnice "Sprem'te se sprem'te"
- kao i "E-play", "Straight Jackin'", "Eyesburn"
i "Block Out", uz nezaobilazne trubače.
"Moralo je, eto, i to da se desi - agonija je trajala
previše - ali smo, svejedno, iznenađeni. Bjesovi, Block Out, Rambo Amadeus...
koncertnu binu su podelili sa Cecom Ražnatović. To nije dobar znak. Neki od
ovih bili su simbol svega onoga što je druga ili drugačija Srbija koja ih je
slušala - želela i želi da bude. Njihova nekadašnja univerzalna upotrebljivost
- da budu prokleto bolji od ukletog proseka i blata koji su ih okruživali -
jeste ona renesansna svestranost koja je nedostajala podeljenom postpetooktobarskom
društvu" - osvrnuo se na ovaj koncert kao sociološki fenomen Goran Tarlać,
urednik uglednog portala "Popbox".
"Vatrica tinja mesecima, sve dok je neki lucidni um ne
pretvori u vulkansku lavu, a učesnici ove rašomonijade površno su registrovali
ovu plemenitu tradiciju, pokazujući mnogo više sklonosti ka preslikavanju orijentalne
priče o slonu i porculanskoj radnji u ovdašnji ambijent. Taj koncert nije inicijalna
kapisla u kojoj se odlučuje o životu i smrti, ali biografije nastupajućih je
opasno približio temperaturi od 461 Farenhajta, na kojoj papir počinje da gori"
- jasan je Tarlać.
Ako je za utjehu, Rambo Amadeus nije izvodio sopstveni repertoar,
ali se zato iznova okušao kao dirigent, ovoga puta Velikog narodnog orkestra
Radio-televizije Srbije. Sudeći po novinskim člancima, taj orkestar izveo je
melodije: "Oj, vojvodo Sinđeliću", "Užičko kolo", "Svilen
konac", "Igrale se delije"... Vjeran sebi, ali prilagođen novonastaloj
situaciji, na bini se pojavio u fraku i opancima. Portparol DSS Andreja Mladenović
je najavljivao da će Rambo Amadeus svoj honorar dati u humanitarne svrhe.
"Taj koncert nije bio politički organizovan, ali je poslije
u medijima dobio takvu konotaciju" - kaže Rambo za Monitor, i dodaje da
je, "u suštini riječ o jednostavnoj stvari, i nikako spektakularnoj, kakvim
su je mediji prikazali". "Otkad živim u Srbiji, uvijek dobijam lijep,
kratki posao za Pravoslavnu Novu godinu, pa je tako bilo i ovoga puta. Posao
i ništa više" - objašnjava Rambo, uz opasku: "A ako nekoga u 'Monitoru',
ili Crnoj Gori uopšte, zanima da li sam promijenio svoje kosmopolitske stavove,
odgovor je - nijesam. Previše godina imam" - britak je Novljanin.
U intervjuu beogradskoj "Politici" Rambo je, na kritike
da će svirati u lošem društvu, odgovarao mu je najvažnije da publika bude zadovoljna
i da mu nije bitno ko je organizator. "Voleo bih da dam jedan poklon -
koncert Beograđanima i mislim da je ovo idealna prilika za to" - govorio
je popularni muzičar. Nastup nekadašnjih buntovnih prvaka Srbije i Crne Gore,
skupa sa Arkanovom udovicom, izazvao je različite reakcije javnosti. Ni posjetioci
foruma beogradskih sajtova, najprecizniji lakmus razmišljanja ciljnih grupa,
nijesu bili izuzetak. Tako je Dule Nedeljković, bloger Radija "B92",
analizirao Rambov politički angažman u Srbiji: "Rambo Amadeus ponovo pokazuje
svoju doslednost u političkim stavovima. Krene ka G17, pa ga sapletu radikali
da potpiše hranarinu za Vojvodu, a završi na bini sa Velikanima".
Naravno, bilo je i suprotnih mišljenja, ali se čini da je ipak
najbliži Rambovom poimanju mas-kulture bio izvjesni Moshulj koji je pomirljivo
zaključio: "Koliko god da je zaradio, to su najlakše zarađene pare u muzici
za koje znam - sat vremena mahanja i vrtenja guzicom. Svaka mu čast".
Rambo za "Monitor" ističe da se slaže kako ostala
ekipa koja je nastupala "nije bila njegovo društvo": "Prekasno
sam shvatio s kim ću biti na istoj bini, a nisam mogao da utičem na spisak gostiju.
Poslije puno rasprave sa momcima, odlučio sam da nastupim" - veli Rambo,
i podsjeća da je "dok je Arkan bio živ, bio jedan od njegovih najžešćih
kritičara". "Ja sam vaspitavan u Crnoj Gori", zaključuje on,
"a mi ne krivimo žene za ono što su im muževi radili". Tako kaže Svjetski
Mega Car. A carska se, vele, ne poriče. "Prvo sam mislio da je u pitanju
bio neki predumišljaj, da su političari svjesno vršili primitivizaciju medija
i društva u cjelini pripremajući ga za rat, a onda sam primjetio da se tadašnja
politička elita privatno zabavlja sa kafanskim pjevačicama, tj. da im je estetika
ibarske magistrale potpuno po mjeri. E, tad sam se stvarno zabrinuo za moju
sudbinu. Jer, loša estetika uvijek je posljedica sumnjive etike" - zborio
je nekad Rambo Amadeus.
|