|
|
JAZZARELLA 2
22. - 25. mart 2007. - Zagrebačko kazalište
mladih, Zagreb, Hrvatska |
Avantgarde Jazz Nights Festival
Jazzarella 2
Obavijest za medije
REGINA CARTER QUINTET
Treće večeri Jazzarelle, u subotu, 24.03.2007. u ZKM-u, Zagreb
(u 20h) nastupa čuvena violinistica Regina Carter sa svojim kvartetom. Iz njezine
impresivne biografije vrijedi posebno izdvojiti da je prvom damom koja je iz
svijeta jazza imala čast da svira na čuvenoj Paganninijevoj "Guarneri violini
Il Cannone" iz 1743., te je njezina virtuoznost i tehnika muziciranja mnogima
zaparala srce i dušu, a kao gošća pojavljuje se i na albumima Arethe Franklin,
Mary J. Blidge, Lauryn Hill... Uz poduži vlastiti diskografski opus bilježila
je i brojna gostovanja s različitim glazbenicima, a Jazzarella će biti upravo
idealna prilika da se predstavi i našoj publici. Cijene ulaznica su 125, 150
i 175 kn.
Regina Certer, violina / Darryl Harper, klarinet / Xavier Davis,
klavir / Matthew Parrish, bas / Alvester Garnett, bubnjevi
Regina Carter (1966., Detroit) došla je do statusa najcijenjenije
suvremene jazz violinistice pod znatnim utjecajem R&B i jazz tradicije rodnoga
grada. Ohrabrena podrškom majke, učiteljice Grace Carter, violinu je počela
učiti u četvrtoj godini s namjerom da se posveti klasičnoj glazbi, a za jazz
se ozbiljnije zainteresirala tek na prestižnoj detroitskoj srednjoj školi Cass
Tehnical. Vjerovala je, međutim, da jazz i klasika ne idu zajedno sve dok uživo
nije vidjela i čula elegantno muziciranje francuskog majstora jazz violine Stephanea
Grappelyja i nakon toga iskustva glazbena budućnost postala joj je mnogo jasnija.
Visoko obrazovanje postigla je na sveučilištu Oakland u predgrađu
Detroita, svirajući usput s lokalnim glazbenicima poput trubača Marcusa Belgravea,
te na New England Conservatory of Music u Bostinu. Kad se vratila u Motor City
postaje članicom ženskog fusion kvinteta Straight Ahead, osnovanog 1987. S njim
je snimila albume "Look Straight Ahead" i "Body and Soul"
i 1990. nastupila na festivalu u Montreuxu kao predgrupa Nini Simone. Početkom
devedesetih napušta Straight Ahead kako bi započela samostalnu karijeru i s
tom namjerom dolazi u New York koji je ranije povremeno već posjećivala kao
studijska glazbenica.
Slobodoumnih estetskih uvjerenja, svira s bubnjarem Maxom Roachom
i klaviristom Muhalom Richardom Abramsom, te 1991. ulazi u String Trio of New
York, ugledni avangardni komorni jazz sastav u kojemu kombinira poznavanje klasične
glazbe i eklektične glazbene interese na albumima "Intermobility",
"Octagon" i "Blues...?" za etiketu Black Saint. Njezini
efektni nastupi uživo privlače pozornost diskografske kompanije Atlantic za
koju 1995. solistički debitira CD-om "Regina Carter". Na njemu, kao
i na idućem, "Something For Grace" (1997.), približava se smooth jazzu,
primjerenom urbanim radio postajama, pod utjecajem korporativne programske politike.
Godine 1998. prelazi u Verve Records i mješavinom latin jazza, R&B-a, bluesa
i hard bopa na prvom albumu "Rhythms Of My Heart" (1999.) pokazuje
zašto ju je Atlantic previše sputavao. Na posveti Detroitu "Motor City
Moments" (2000.) Carterova se odužuje glazbenim sinovima rodnog grada (Marvin
Gaye, Stevie Wonder, Thad Jones, Milt Jackson, Barry Harris...) izvodeći njihove
skladbe s ritam sekcijom sastavljenom od gostujućeg basista Rolling Stonesa
- Darryla Halla, te današnjeg supruga, bubnjara Alvestera Garnetta. CD dueta
s klaviristom Kennyjem Barronom "Freefall" (2001.), nominiran za Grammy,
najavio je zacijelo najrazglašeniji događaj u dotadašnjem glazbenom životu Regine
Carter.
U rujnu 2001., na sugestiju klaviristice Vane Gierig i talijanske
skladateljice Andree Liberovici, počela je razmatrati mogućnost da u Genovi,
gradu virtuoza Nicole Paganinija, odsvira koncert na njegovoj Guarneri violini
Il Cannone iz 1743., kao prva solistica iz svijeta jazza. Nakon višemjesečnih
priprema koncert je realiziran u prosincu te godine, otvorivši put realizaciji
cijelog albuma tom na glasovitom instrumentu: "Paganini: After A Dream".
Snimljen u studenome 2002., sadržavao je skladbe Ravela i Debussyja, Brazilca
Luiza Bonfe i Argentinca Astora Piazzole, u odličnom omjeru klasičnog i jazz
pristupa.
Publicitet izazvan susretom Regine Carter s Paganinijevom violinom
pomogao je da za nju saznaju i slušatelji izvan granica jazza, u kojima se definitivno
afirmirala kao najpoznatiji predstavnik izabranog instrumenta nakon Jeana Luca
Pontyja. I kad se našla na novom vrhuncu, Regina Carter 2004. gotovo da odustaje
od karijere. Naime, potresena spoznajom o majčinoj bolesti otkazuje niz dogovorenih
koncertnih obaveza, što ju je stajalo sudskih tužbi i plaćanja odštete, no nakon
smrti Grace Carter smogla je snage da se vratiti odličnim CD-om "I'll Be
Seeing You: A Sentimental Journey" (2006.). Taj izbor standarda nastalih
između dvadesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća - "Little Brown
Jug", "Bei Mir Bist Du Schon", "A-Tisket, A-Tasket..."
- snimila je s Xavierom Davisom (klavir), Matthewom Parrishom(bas) i Alvesterom
Garnettom (bubnjevi), glazbenicima s kojima će - uz dodatak klarinetista Darryla
Harpera - posebno obilježiti drugo izdanje Jazzarelle.
Izvan vlastite diskografije, Regina Carter pojavljuje se na
albumima Patti Labelle, Arethe Franklin, Mary J. Blige, Lauryn Hill ("The
Miseducation Of Lauryn Hill"),Cassandre Wilson ("Travelling Miles"),
trombonista Stevea Turrea, klavirista Kennyja Barrona i Danila Pereza, gitarista
Rodneyja Jonesa i saksofonista Jamesa Cartera. Nastupala je na koncertnoj produkciji
oratorija Wyntona Marsalisa "Blood On the Fields", s Rayom Brownom,
Marian McPartland, Dolly Parton i Billyjem Joelom. (Dražen Vrdoljak)
Više informacija: jazzg@zg.t-com.hr
. Sapienti Sat d.o.o.
| 
