Paul Potts Tenorska senzacija 2007

Paul Potts je novi diljem planete popularni tenor. Od nepoznatog prodavača mobilnih telefona do svjetske slave, stigao je za samo osam dana u junu ove (2007.) godine takmičeći se u britanskoj TV emisiji za talente. Trideset-šestogodišnji anonumus zapjevao je skraćenu verziju Puchinijeve "Nessun dorma", očaravši svijet. Snimak nastupa je odmah preuzet od desetak miliona ljudi. Postao najgledaniji ikad na popularnom web siteu YouTube.

Otkrovenje
TV emisije - takmičenja talenata sve su popularnije. Mnogi od nas veče provedu uz .. da ne reklamiramo .. jedan takav folk show. Šablon svuda isti: kamera snima pozornicu. Anonimce željne slave. Glume, pjevaju, recituju. Preko puta je obično žiri. Iza - publika. Navijanje, aplauzi, smijeh, ili razočarenje. Uspješni postaju popularni, medijske kuće gledane još više. Dobiju prostor za unosnu reklamu. Recept se dopao i britanskoj ITV. Početkom 2007. godine startovala je seriju "Britain's Got Talent". I tako otvorila put da jedan anonimni sugrađanin za svega osam dana postane ne samo lokalna, ili britanska, nego - svjetska senzacija: Paul Potts.

Omaleni, neugledni, kako su asocirali napisi docnije, stidljivi prodavač mobilnih telefona iz južnog Velsa stao je pred auditorijum 9-tog juna 2007. godine u Kardifu. Pitali su šta će izvesti, a on prigušenim šuškavim glasom odgovorio: "Pjevaću operu". Komisija se skeptično gledala. Jedan je grickao olovku, drugi kolutao očima. Bilo im je dosadno. Kao... "Evo jednog - hoće nemoguće". Provincijalac, sitan, krhke građe, u širokom izlizanom sakou, okruglog lica i, izrazito, kako se kaže, škrbavih zuba, stajao je nelagodno čekajući znak. Ta osoba, kakvu na ulici gotovo ne primjetite, htjela je zakantati što i rijetki profesionalci izvedu. Uvodni tonovi bili su iz zahtjevne Pučinijeve arije "Nessun dorma". Sve se utišalo. Čekao se glas a ... kada se začuo - olovka se prestala gickati. Pogledi se izoštrili. Uši načuljile. Dami u žiriju donja vilica se naglo opustila. Publika zaklimala. Nekoliko sekundi strofe i uslijedio je skraćen refren. A nevjerica je eksplodirala u ushićenje. Trajalo je oko minut, a sudija, glumica, Amanda Holden, bila je totalno uplakana. Glas stajao u grlu. Osjetila je kako prisustvuje nečem nesvakidašnjem. Lakše bi joj bilo ćutati, ali morala je, kao sudija, ipak nešto reći. Sabrala se i proslovila: "Pred nama je novčić koji će biti dijamant". Drugi sudac , novinar, Piers Morgan, bio je očaran. Treći član, Simon Cowell , producent i inicijator showa, smjesta je prognozirao svjetsku slavu čovječuljku što je izgubljeno zurio u pod, isčekivao - hoće li proći. Nije shvatao da će ne samo u naredni krug, nego - u legendu! Odluka jednoglasna, a on se samo stidljivo poklonio uz - hvala. I nestao iza scene. Snimak je preuzet od desetak miliona ljudi. Postao je rekorder po potražnji na popularnom web siteu YouTube.

Toga dana ponovo se rodio, rekao je kasnije. Pitali ga kako, zašto, gdje si dosad , a on pojašnjavao da mu je glas najbolji prijatelj još iz škole - kad je imao probleme s policijom. Uvijek, kada bi u životu bio nesiguran, a često je bio, pjevanjem je vraćao pouzdanje. Pet dana kasnije, u polufinalu, zapjevao je "Con te partiro" kojom je, inače, tenor Andrea Bocheli osvojio svijet. Paul Potts je na pozornicu stupio svježiji, ne više razdrljen, sugestivniji, u žargonu rečeno, "skockaniji". Stavili su mu i leptir mašnu. Zvučalo je kao da nema ništa lakše od toga. Sudije - opet u transu. Cowell i Morgan opisali su to "magijom". Amanda Holden opet plakala. Pravdala se kako je dirnulo kad je njen djed poslao SMS da glasa za Paul Pottsa. A od publike: najviše glasova ikad za takav show. Potts je već tada postao medijska zvijezda. Plijenio je iskrenošću. Priznavao kako mu je audicija bila najljepši događaj u životu. Transformisala ga, odagnala vječitu nevjeru, pomogla da kaže - "Konačno sam neko". Grabio je ka finalu, tri dana kasnije.

Finale
Čitava Britanija se, simbolično, zalijepila za televizor. Kladioničari se aktivirali. Protivnik je bio takođe čudo: šestogodišnja djevojčica Connie Talbot. I ona je osvojila javnost. Vunderkind je, kažu, počeo pjevati sa 18 mjeseci. Takmičila se melodijom iz "Čarobnjaka iz Oza" - "Somewhere Over The Rainbow". Majušna Connie, da ponovimo, sa svega šest godina, sve je digla na noge. Brala simpatije jednako. Takođe je uplakala sudiju Holden. Neizvjesnost, napetost, vladala je kad je zapjevao Paul Potts. Odabrao je opet "Nessun dorma" iz opere "Turandot". I to kompletnu ariju. Kada je u završnim taktovima besprijekorno glas digao u visinu, nedohvativu običnom smrtniku, čuvajući pri tom kolorit, jedva se mogao razaznati od katarze u publici. Jednoglasno, Paul Potts je pobjedio. Tehnički, to je izraženo sa 100,000 funti uz šansu da nastupi pred kraljicom. Mnogo viši značaj jeste prekretnica u njegovom životu. Danas je nova svjetska klasična pjevačka senzacija.

Ko je u stvari Paul Potts?
Čovjek kome od malena nije išlo. Rođen 1971. i odrastao u Bristolu sa dva brata i sestrom. Otac Roland, vozač autobusa i majka Ivona, kasirka, nijesu znali ili htjeli razvijati sinovljev talenat. Zlostavljan u školi, stalno provociran od huligana, branio se koliko i kako je mogao, tukao, postao problematičan. Kući nije nalazio pravu zaštitu. Povlačio se u sebe. Sedam ožiljaka po glavi uspomena su iz tog doba. Jedino mu je glas bio utjeha, ohrabrenje. Prijavio se u školski hor bježeći od nevolje - jer otkrio je kako se može osamiti u muzičkom kabinetu. Tu ga nijesu smjeli kinjiti. Tako je zavolio operu. Odrastajući, odlazio je u prirodu, izolujući se, nespokoj stišavajući pjesmom. Prvi put se 1999. pojavio na jednom karaoke takmičenju, obučen kao Pavarotti. Iste godine nastupio u emisiji britanskog komičara Majkla Barimora posvećenoj nadama. Iako nije pobjedio osvojio je 8,000 funti. Nagradom - uplatio put do Italije i lekcije pjevanja. Zapazili su ga Italijani, počastvovali čak da zapjeva sa Lucianom Pavarottijem. Slavni tenor bio je impresioniran Paulom. Po povratku u Bristol, osokoljeni Englez, angažovao se u jednoj amaterskoj operskoj kući, nastupio u nekoliko uloga. Pojavio se u Kraljevskoj filharmoniji pred 15,000 ljudi, uspio i da ode na turneju po sjevernoj Italiji. Tamo gdje znaju šta je opera prije svih. "Ljut sam na sebe", rekao je docnije, "jer za taj trud ništa nisam zaradio". Davali su mu pare samo za gorivo. Dok je tako džabe, amaterski, pjevušio, jedinog prijatelja našao je u izvjesnoj Julie-Anne. Čatujući preko interneta. Postali su bliski tipkajući si poruke. Nijesu znali kako ono drugo izgleda. Zbližavali se tekstom. I konačno, dogovorili susret uživo, ali ... doktori su mu našli - benigni tumor. Novo razočarenje, očaj. Stišavao ih je arijama. Ljekarska intervencija, srećom, bijaše uspješna.

Julie-Ann i Paul su se nakon svega - vjenčali. Ali ... opet zao usud: bili su na biciklu, nedugo po medenom mjesecu, kada je auto udario u njih. Slomio je 2003. godine ključnu kost Paulu. On je utučen odustao od umjetničkih javnih pokušaja. Liječenje ih je iscrpilo. U firmi za koju je prodavao mobilne telefone nije zarađivao dovoljno za vanredni trošak. Od kolega je krio talenat. Nemaština ga je četiri godine kasnije natjerala da se, ipak, opet prijavi na audiciju. Na Internetu je našao oglas za novu atrakciju "Britain's Got Talent", bacio novčić... i tako odlučio - prijaviće se. U martu 2007. godine otišao na test. I prošao. Ka vječnosti.

Dani slave počinju
Poslije pobjede producent Cowell mu je ponudio ugovor za snimanje, nekolike američke televizije ga smjesta pozvale da gostuje uživo. Bio je događaj dana. Mjesec kasnije, osmog jula 2007. godine, već je gostovao na koncertu poznatog mecosoprana Katherine Jenkins, a osam dana zatim snimio je debi album, "One Chance". Jedva da je prošla sedmica, a album je postao najprodavaniji u Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Novom Zelandu, Danskoj i Švedskoj. Postao hit čak i na Tajvanu. Stižu pozivi iz cijelog svijeta da gostuje. Ostvario je snove. Postao tenor svjetskog glasa. No, uprkos obrtu, nevoljena prošlost će ga pratiti. Opisao je to nedavno ovim riječima: "Tužne su mi arije pjevljivije od veselih. Jer nesreću lakše nađem u sjećanju".

Diskografija:
Album: "One Chance", (2007), #1 (UK, Australia, Norway, New Zealand, Denmark, Sweden)
1. Nessun Dorma / 2. Time to Say Goodbye (Con te partiro) / 3. Amapola / 4. Everybody Hurts (Ognuno Soffre / 5. Caruso / 6. Nella Fantasia / 7. You Raise Me Up (Por Ti Sere) / 8. My Way (A Mi Manera) / 9. Cavatina / 10. Music of the Night / 11. Holy Night (bonus track) / 12. Silent Night(bonus track)
Singl: "Nessun dorma" (2007), #100 (UK), #2 (Taiwan)

Časlav Vujotić, Emisija s talasa Radija Crne Gore (16 Mb - mp3)

Paul Potts' web sites: www.paulpottsopera.org www.paulpottsuk.com/frontpage

Autor priloga. Časlav Vujotić Podgorica, Crna Gora vujotic@gmail.com

---