Barikada
- World Of Music - Svastara - 2007 |
|
DUŠAN
DUDA BEZUHA
B i o g r a f i j a
|
|
Dušan Duda Bezuha
B i o g r a f i j a |
|
Početak mog muzičkog
života datira još od davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, radom u
grupi Tilt, gde su pored mene svirali i Miroslav Cvele Cvetković - bas, Vlada
Golubović - bubnjevi, Nenad Nele Stamatović - gitara i Dejan Cukić - vokal.
To će
kasnije biti čitava postava grupe Bajaga
i Instruktori. Taj bend, Tilt, bio je kao
neka prva ljubav, kao najčistije i najlepše bavljenje muzikom, bez kalkulacija
i kompromisa, samo
čisti entuzijazam i ljubav. Jedva smo čekali pozive za svirke, a za novac nismo
ni pitali.
Moj zet je bio legendarni Zoran Božinović (nažalost, pokojni),
gitarista grupe Pop mašina . On
je mnogo uticao na moju svirku i na moj život. Kao dete, od 13 godina,
gostovao
sam sa grupom Pop mašina na par njihovih koncerata i znao sam čitav njihov
repertoar, a pored njihovih autorskih pesama, svirali smo i one od Jimi
Hendrixa, grupe
The Cream itd.
Cvele kasnije prelazi
u grupu Pop
mašina, Vlada i ja u grupu Suncokret,
a Cukić sa Neletom pravi grupu Bulevar.
Sa grupom Suncokret snimio sam dva singla - "Dlakavo čudo" i "Sviće
novi dan". Tada je Bora
Đorđević, kao zakleti akustičar, napustio grupu Suncokret jer mu se
nije dopala ideja o čvršćoj svirci i električnim gitarama.
Već tada sam počeo rad u studiju
i
snimao sam
sa mnogim
bendovima i pevačima, a sa istima sam često odlazio i na turneje. Tada
nije bilo foliranja u studiju, nije bilo kopiranja ili editovanja, cela
pesma je morala da se odsvira
tačno i kvalitetno. Počeo sam da radim kao aranžer i producent i pomagao
sam mnogim mlađim bendovima da uplove u muzičke vode. Sa Bajagom sam snimao
album "Jahači magle", jednu od, po meni, njegovih najkvalitetnijih
ploča koja je urađena sa izvrsnom ekipom
muzičara.
Malo
sam, krajem osamdesetih, svirao i sa grupom Viktorija,
a od 1991. godine sam u bendu Đorđa
Balaševića, sa kojim sam odsvirao stotine
koncerata
širom
ex YU
i sveta, koncerata punih
prelepih emocija i topline. Snimili smo od tada 6 ili 7 albuma gde sam,
nadam se, dosta ugradio i sebe i svoje emocije.
Paralelno sam ušao i u ekipu blues
benda Zona
B.
Sa
tom ekipom sviram i sada i snimili smo pet studijskih i još dva
"živa" albuma. Meni je naročito draga "živa" svirka i taj neponovljivi događaj
(trenutak) kreativnog sviranja
koji se često zna desiti.
Uradio sam dva solo albuma: "Tamo gde spava
sreća" (1999.) i "Kao ja" (2006.). Na oba albuma mi gostuju vrlo dragi
ljudi i izvrsni muzičari. Svi znamo
da
to nije nikakav težak posao, ali nije
merljivo naše zadovoljstvo dok to radimo. Nikada
nisam muziku gledao usko žanrovski, nikada mi jedan pravac nije bio
dovoljan. Sve je to kao nekakva igra i "ulaženje" u pesme različitih pravaca,
sve to meni pruža
veliki
izazov i zadovoljstvo. Velika je mudrost znati da "uđeš" u pesmu, a
da ne
težiš samodokazivanju i eksponiranju... svirati onoliko koliko pesma
to "trpi", sa mnogo
mere i ukusa. To mi je i osnovni moto bavljenja muzikom.
Često me pitaju
da li živim od muzike, odgovor je da, ali i živim za muziku. Ponosan sam
kada mi pišu
mladi
muzičari i kažu da sam uticao na njihovu svirku. Muziku su nekada
pratile samo lepe emocije, dok se nije napravio ovaj novi muzički svet, gde
mnogo polu-muzičara na sve to gleda kao posao i lovu i sve su spremni da urade
da naprave
dobru lovu ili
karijeru. Kvalitet je sve slabiji, sve je plitko, prazno i bez mašte,
ali je to i posledica
svega što se dešava u svetu. Možemo samo da žalimo za prošlim vremenima
gde je sve bilo mnogo humanije i romantičnije, a to je jako potrebno
kreativnom bavljenju muzikom i umetničkom stvaranju.
Mislim da neke najlepše
svirke tek treba da
odsviram. Uz muziku sam prošao čitav svet. Nisam se materijalno
obogatio, ali sam srce i dušu toliko napunio dobrim emocijama da imam rezerve
za dva života. Živim mirno, porodično. Imam suprugu i dvoje dece i muziku koja
je uvek uz nas
i
u nama. Pozdrav, Duda Bezuha.
|