Alfi Kabiljo P o r t r e t

Alfi Kabiljo, skladatelj, dirigent i aranžer s uspješnom 60-godišnjom kazališnom i estradnom karijerom, čiji je najpoznatiji mjuzikl "Jalta, Jalta" odigran gotovo tisuću puta, karijeru je obilježio i prekrasnim šansonama koje je u vlastitom izboru sakupio na ovom nosaču zvuka, koji i nosi simboličan naziv "25 šansona".

Album započinje legendarnim “Parkovima” u interpretaciji Tereze Kesovije. To je pjesma francuskog zanosa, kojom se Tereza afirmirala kao ozbiljan umjetnik i ona ju je vinula u sam vrh reproduktivne umjetnosti. Pjesma uostalom odmah ukazuje na spregu pjesnika i skladatelja, u ovom slučaju Arsena Dedića, jer hrvatska je šansona uvijek nastojala držati do biranih stihova. Kabiljo je skladao na stihove brojnih pjesnika od Dedića i Goloba, do Sabola, Krajača, Britvića, Marasa, Majdaka, Perfiljeve, Majera i Krleže, najistaknutijih pera hrvatskog pjesništva. Gornjogradski “Stari akvarel” prava je umjetnina donesena čistim, nostalgičnim vokalom Zafira Hadžimanova besprijekorne dikcije, koju ljudi i danas u šali zapjevaju “kad čujem ime Katarina”, a da ne znaju ništa o nastanku same pjesme što je najveći kompliment bilo kojoj šansoni.

Često su drugi formati pružali Kabilju priliku da određenu pjesmu uglazbi na način šansone, a to je nezaobilazni musical i često filmska glazba. "Kužiš, stari moj” i “Ne daj se, Floki” kao da su pisani za Stjepana Ðimi Stanića kao njegov zaštitni znak i nemoguće je zamisliti neku drugu izvedbu ovih fakinskih umnih parada. Radojka Šverko je u Alfijevim šansonama ostvarila neke od svojih neprolaznih interpretacija. Tu je na prvom mjestu “Ti si ruža” u kojoj je duboka emotivnost dana na šturoj podlozi instrumentalne pratnje, omogućila Radojki Šverko da raspjeva sve preljeve svojih bujnih laga na bolnoj granici “fadoa”, a u “C’est la vie” da se raspjeva i pokaže veličinu i sonornost dubokog timbra koja bi dosegla slušatelja i na stadionu.

Čarobna izvedba Gabi Novak pjesme “Ne traži drugi put” osmišljava ovu filmsku temu, na tajanstven i topao, a ipak virtuozan način. Vrlo omiljen i uvijek s oduševljenjem priman pjevač, Vice Vukov, svojim je gotovo religiozno odanim cantilenom više puta podario glas Kabiljevim pjesmama i pjevač kojemu nije trebala teatralnost i performans da donese pjesmu, stvorio je, za naše prilike, stihove dostojne Sinatre. Ova niska bisera, u kojoj bi šansona bilo za nekoliko albuma, ukras je Kabiljevog opusa i bez obzira na značaj skladateljevih scensko-glazbenih ostvarenja, povijesno ga svrstava među nositelje glazbenog i kulturnog stila našeg vremena (iz predgovora albuma Ðurde Otržan).

Alfi Kabiljo, biografija

Alfi Kabiljo rođen je 22. prosinca 1935. u Zagrebu. Tu je pohađao privatnu glazbenu školu velikog hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza i završio glazbenu školu Vatroslav Lisinski. Kompoziciju je usavršavao u Parizu. Diplomirani je arhitekt. Djeluje kao profesionalni skladatelj, dirigent, aranžer i producent nosaca zvuka. Piše glazbu za kazalište, film, TV, zabavne melodije, šansone, orkestralna i komorna djela. Svoje diskografske i filmske projekte snimao je u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokyju, a najviše u Zagrebu. Napisao je glazbu za 40-tak filmova i 100-tinjak epizoda raznih TV serija.

Autor je mnogih popularnih pjesama i šansona te višestruki pobjednik festivala lake glazbe u domovini i inozemstvu (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Rio de Janeiro, Tokyo, Los Angeles, Tel Aviv, Malta, Seoul, Palma de Mallorca, Kairo, Atena, Caracas, Mexico City i Cura Dao). Najpoznatiji su mu mjuzikli “Velika trka” (1969 - prvi mjuzikl objavljen na ploči u SFRJ), “Jalta, Jalta”, “Dlakav život”, “Car Franjo Josip u Zagrebu”, “Kralj je gol” - za koje je libreto napisao Milan Grgić, te “Crveni otok” (Bulgakov - Kljaković - Grgić), “Vjenčani list” (Kishon - Kušan), “Tko pjeva zlo ne misli” (Britvić). TV mjuzikli: “Dramolet po Ciribiliju” i “Porodično stablo” (Grgić). Dječji mjuzikli: “Hvali more, drž’ se kraja” (Bjažić), “Bijela pustolovina” (Simonelli) i “Andersenove priče” (Hitrec). Baleti: “Pandorina kutija” i “Kentaur XII”. Glazba za filmove “Scissors” (sa Sharon Stone), “Sky Bandits”, “Fear”, “Gymkata”, “The Girl”, “Kužiš stari moj”, “Seljačka buna 1573” (1975 - prvi soundtrack u SFRJ), “Deps”, “Novinar”, “Gospođica”, “Pad Italije”, “Banović Strahinja”, “Okupacija u 26 slika”, “Osuđeni”. Glazba za TV serije: “Nikola Tesla”, “Mačak pod šljemom”, “Prizori iz obiteljskog života”. Autor je transkripcije za gudače "Slike s izložbe" M. P. Musorgskog (izdavač Doblinger). Kazališne su mu predstave igrane više od 2000 puta. Na zimskim Olimpijskim igrama (1994, 1998, 2002). najpoznatiji su svjetski klizači nastupali uz njegovu glazbu. Mjuzikl “Jalta, Jalta” je 22. studenog 2004. izveden na njemačkom u Beču, a 3. veljace 2005. u novoj izvedbi (u režiji Boyka Bogdanova) u HNK-u na Rijeci.

U pripremi su, medu ostalim, Krapci, mjuzikl o otkriču krapinskog pračovjeka (libreto Lade Kaštelan), te Madame Hamlet, hipotetski mjuzikl o Sarah Bernhardt, koja igra Hamleta kao muzičku predstavu na vlastiti libreto, s tekstovima pjesama Mate Marasa. Alfi Kabiljo bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja (HDS-a), član je međunarodne festivalske organizacije FIDOF-a. Dobitnik je mnogih nagrada: Ivan pl. Zajc (1974), Zlatnih Arena za "Seljačku bunu 1573" (1976) i "Banović Strahinju" (1981), Josip Štolcer Slavenski (1985), nagrade Milivoj Karbler (1998), Povelje grada Zagreba (1999), Porina za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV - za "Kralj je gol" (1997), te u kategoriji orkestra ili vokalno instrumentalnog ansambla za "Kentaur XII" (1997). Porin za životno djelo uručen mu je 2004. godine.

---