Novi Fosili Zagreb, Hrvatska

Pop grupa Novi Fosili (Prva faza djelovanja)
Svoja sjećanja o tom vremenu iznosi člana tadašnje postave grupe Novi Fosili - Mile Čaleta

Mislim da je početak bio negdje 1976. godine, u proljeće. Vratio sam se iz Pariza gdje sam svirao, pokušavao se tamo snači, no nekog uspjeha nije bilo. Jedva sam preživljavao, no još uvjek se rado sjećam boravka u Parizu.

Kada sam se vratio u Zagreb, otišao sam, naravno, u kafić kojega smo mi muzičari zvali "Đanfa", da vidim stare frendove. Tu sam upoznao pokojnoga Slobodana Momčilovića Moku i Marinka Colnaga. Počeli smo pričati potpuno nevezano i, naravno, došli na temu glazbe. Oni su već bili osnovali sastav i nazvali ga Novi Fosili. Koliko se sjećam, otac tog imena bio je Arsen Dedić. Moram priznati da mi se ime nije sviđalo. Upitali su me da li se želim pridružiti njihovom bendu, a kako sam bio bez gaže, složio sam se. Sjećam se da su imali ugovor za ljetnu svirku u Umagu, u "Paviljonu". To je bila naša prva zajednička gaža.

Kako sam svoje instrumenete ostavio u Parizu, avionom sam odletio natrag, po opremu. Nakon par dana održali smo našu prvu zajedničku probu. Nije trajalo dugo i bili smo spremni za nastup. Članovi te najstarije postave Novih Fosila bili su slijedeči muzičari: Slobodan Momčilović Moka, Marinko Colnago, S. Cvija, V. Kink i Milan Čaleta.

Dakle, bila je riječ o kvintetu. U Umagu smo zaista dobro prošli. Uporno smo vježbali i radili smo na novom repertoiru. Nitko od nas u ono vrijeme nije niti sanjao o nekakvim snimanjima ploča. Sjećam se da smo onda uvježbali pjesmu od grupe Blood, Sweat & Tears: "Spinning Wheel". Bilo smo zaista dobar bend u ono vrijeme.

Moram biti iskren i odati priznanje V. Kinku koji je, vjerujem, uz Moku, počeo koristiti svoje kontakte u muzičkom svijetu i pomalo nas doveo do spoznaje da nam jedino snimanjem ploče može pomoći da pobjegnemo iz anonimnosti. Naravno, u ono vrijeme nije svako kućanstvo imalo gramofon. Riječi o financijskoj dobiti uopće nije ni bilo. Ploče su se prodavale u tiraži od nekih 25.000 primjeraka. Znam da nam je za pjesmu "Kad naš brod plovi" dodjeljeno priznanje, "Srebrna ploča", jer je prodana u 50.000 prinjeraka. Danas ta tiraža ne bi bila ni spomena vrijedna.

Tu našu prvu ploču snimali smo u studiju tadašnjega Jugotona, u Dubravi. Svi smo bili u istoj prostoriji, sa slušalicama na ušima, znojili se od koncentracije, i tako "zavarili" tu pjesmu. Sa druge strane, na B strani ploče bila je pjesma "Simpatija". U prepjevu koju smo pjevali S. Cvija i ja. Uostalom, sve stvari smo otpjevali nas dvojica, osim "Uspavanke", koju je pjevao Marinko.

Kako od tantijem i nije bilo nekih novaca, bili smo prinuđeni da sviramo po koncertima, tj. da pratimo pjevače koji su već bili popularni. Najviše smo radili kao prateći bend Ivice Šerfezija. Naravno, pratili smo i ostale pjevače, recimo, Vice Vukova, Terezu... ah, bilo je mnogo toga. Vrlo dobro smo kotirali tada.

Naravno, i Rusija je bila neizbjezna. Sve ukupno, tamo smo proveli oko 3 ili čak 4 godine. Snimili smo i ploču tamo. Bili smo sa Ivicom Šerfezijem (Šerfom) dugo i u DDR-u. Tu smo također snimali ploče.

Kad god bi se vratili sa takvih turneja, snimali bi u Jugotonu neke nove stvari. Tako smo snimili i pjesmu Đorđa Novkovića, "Kad Milivoj zasvira". Ta pjesma mi je i danas draga za slušati.

Kao što se vjerojatn zna, naš sastav se često mjenjao. Mislim na duhačku sekciju. Kada je V. Kink otišao iz benda, zamijenio ga je I. Piskulić na trubi i neki saxer čijega imena se više ne sjećam. Znam da nas je i on brzo ostavio, jer je nakon njega došao trombonist Simfonijskoga orkestra, R. Maslovarić, te ostao sa nama nekoliko godina.

Autor: Milan Čaleta, Švicarska www.novifosili.org

---