DRAGO MLINAREC P r e d s t a v l j a n j e
Drago Mlinarec Hrvatska

Dragutin Drago Mlinarec (Zagreb, 14. prosinca 1942.), hrvatski je glazbenik, tekstopisac i skladatelj. Glazbenu karijeru počinje 1962. godine u sastavu Jutarnje zvijezde. Osnivač je prvog rock sastava na području bivše Jugoslavije, Grupa 220". U prosincu 1966. godine, Grupa 220 snima skladbu "Osmijeh", koju je Mlinarec napisao još u Jutarnjim zvijezdama. Ta skladba postiže veliki uspjeh i postaje prvi autorski hit domaće (ex YU) rock glazbe. Mlinarec je u svom dugogodišnjem glazbenom radu dobio mnoga priznanja, a neka od njih su: Vjesnikova nagrada "Josip Štolcer Slavenski", "Stari mačak" za doprinos hrvatskoj rock glazbi i nagradu "Porin", za životno djelo. "Najveće priznanje koje sam dobio u životu jest to što su me, premda nemam nikakve škole, zaposlili u "Croatia Recordsu" kao vanjskog suradnika, i što se danas kao free lancer mogu baviti računalima i sudjelovati u izradi multimedijskih projekata," izjavio je.

Životopis
Drago Mlinarec je rođen 14. prosinca 1942. godine u Zagrebu. U jesen 1962. godine, sa svojim prijateljem, klavijaturistom Braneom Lambertom, osniva sastav Sputnjici, ali mu ubrzo mijenjaju naziv u Vampir i na kraju u Jutarnje zvijezde. U tom vremenu Drago Mlinarec radi kao kemijski tehničar, studira i bavi se glazbom.

Sa višegodišnjim glazbenim iskustvom, 1966. godine osniva sastav Grupa 220. Uspjeh su postigli vrlo brzo, kada su dva mjeseca nakon utemeljenja izdali gramofonsku ploču sa skladbom "Osmijeh", koja je postala veliki hit na području bivše Jugoslavije. Nakon toga objavljuju singl "Kad bih bio Petar Pan", koji dolazi na drugo mjesto jugoslavenskih Top lista (između "The Last Waltz", Engelbert Humperdincka i "Hello, Goodbye", The Beatlesa). Sa Grupom 220 ostaje sve do 1971. godine, kada počinje solo karijeru. Objavljuje svoj prvi solo album, "A ti se ne daj", koji je prvo trebao biti materijal sastava Grupa 220, ali se tijekom snimanja odlučilo da izađe kao prvijenac Drage Mlinarca. Na snimanju albuma su sudjelovali: Husein "Hus" Hasanefendić, Ivan "Piko" Stančić, Nenad Zubak i Brane Živković, dok je producent bio Fran Potočnjak. Materijal za album Mlinarec je pisao od 1966. - 1970., a na ploči se našla tema "Posmrtna osveta", koju je davne 1888. godine napisao Rikard Katalinić Jeretov. Na albumu se nalazi obnovljena verzija skladbe "Grad", sastava Grupa 220, a kod publike najbolje prolaze skladbe: "Ja sam feniks" i "Pop pjevač".

Nakon odsluženja vojnog roka (JNA - 1968.-1970.), krajem 1971. godine, Mlinarec počinje raditi u kazalištu za koji će vezati veći dio svoje buduće glazbene karijere. Sudjeluje u dječjoj predstavi "Bajka o kneževiću Sveboru", gdje je autor glazbe i glumi putujućeg glazbenika. Kao autor glazbe, Mlinarec sudjeluje u još mnogim kazališnim produkcijama od kojih su neke: "Život je san", "Hvarkinja", "Vrtuljak ljubavi", "Robinja", "Pozdravi", "Klitemnestra", "Kako je Odisej susreo Kiklopa", "Arlechinno" i druge. Najčešće je nastupao sa kazališnom skupinom "Pozdravi", sa kojom je gostovao po čitavom teritoriju bivše Jugoslavije, Europe i Južnoj Americi. U predstavi "Magbet", zagrebačkog dramskog kazališta "Gavella", izvode Shakespearov sonet "Sit svega toga" za monodramu "Gospođe Glembajeve". U sarajevskom Narodnom kazalištu snimaju skladbu "Naše je je kao kuća stara" po tekstu Miroslava Krleže i glazbi Pere Gotovca. U ljeto 1973. godine piše glazbu i sudjeluje u predstavi "Hvarkinja", koja je odigrana u starom hvarskom kazalištu. Zajedno sa Ibricom Jusićem sudjeluje na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi "Kristofor Kolumbo", Miroslava Krleže. Za tu priliku okupljen je sastav kojeg uz Mlinarca još čine i Ivica Kiš, Jadranko Budić i članovi sastava "Spektar". Istog ljeta nanovo sa Ibricom Jusićem sudjeluje u predstavama "Soneti Williama Shakespeara" i "Edvard II kralj Engleske".

1970-te
U proljeće 1972. godine, novi rock sastav, Time, poziva Mlinareca da zajedno sa njima nastupi na zagrebačkom koncertu. On prihvaća poziv i na sceni se pojavljuje kao akustičar, a prati ga Ivica Kiš, koji je pisao tekstove za Grupu 220 i predvodio sastav Legija strasti. Tijekom '70-ih, Drago Mlinarec je bio jedan od najangažiranijih pojedinačnih glazbenika rock scene toga desetljeća. U travnju 1972. godine, zajedno sa Tomažom Domiceljom i Ivicom Kišom, sudjeluje na "Boom" festivalu u Ljubljani. Na festivalu, pored ostalih, izvode Mlinarčevu skladbu "Skladište tišine" i Kišovu "Kaj god blues". Obje snimke nalaze se na uživo snimljenom albumu "Boom '72". Nedugo nakon toga, sklada glazbenu temu za emisiju "Serija koje nema", beogradske TV kuće, a tom prilikom premijerno izvodi skladbu "Kule od riječi".

Ljeto 1972. godine provodi u planinama gdje piše većinu svoga sljedećeg albuma, "Pjesme s planine", kojeg objavljuje iste godine. Materijal uz Dragu Mlinareca (vokal, akustična gitara, usna harmonika), još snimaju i Nenad Zubak (bas gitara), Srećko Zubak (klavijature), Jadranko Budić (električna gitara, prateći vokali) i Ivan "Piko" Stančić (bubnjevi). U skladu sa stilom progresivnog rocka, naslovna skladba traje deset minuta, dok "Dijete zvijezda" traje gotovo dvanaest minuta. Album glazbenim stilom podsjeća na sastav Time, ali sa svojim elektronskim fazama i na kvartet Crosby, Stills & Nash (and Young). Promociju albuma ima na "Boom" festivalu 1973. godine, gdje ga na gitarama prate Jadranko Budić i Veselin Oršolić, na bas gitari je bio Mladen Baraković, na orguljama Julije Njikoš i za bubnjevima Peco Petej. U narednom periodu, zajedno sa Ivicom Kišom, redovno nastupa po raznim klubovima i nastavlja rad u kazalištu.

Za predstavu "Pozdravi", Eugenea Ionesca, piše glazbu i dodaje nešto teksta. U jesen 1974. godine nastupa po studentskim domovima sa glazbenicima: Nevenom Frangešom, Davorom Rokom i Draganom Brčićem, pod nazivom Dijete Zvijezda. Sa ovim sastavom i uz pomoć Husa, Nenada Zubka i Jurice Pađena, snima svoj treći LP, "Rođenje", koji izlazi u ožujku 1975. godine. Materijal na albumu se sastoji od nekih njegovih ključnih skladbi: "Helena lijepa i ja u kiši", "Pjesma o djetinjstvu" i "Kule od riječi". Skladba "Jur nijedna na svit vila" dolazi iz predstave "Hvarkinja", a nastaje po tekstu pjesnika Hanibala Lucića. Na ploči se također nalazi i tema iz predstave "Pozdravi". Ovim albumom Mlinarec započinje suradnju sa Nevenom Frangešom, koja će se nastaviti i na sljedećem izdanju. Nakon objavljivanja albuma, pokreće turneju zajedno sa "Pozdravima", kada nakon završetka predstave održava koncert. Mlinarec, Tomaž Domicelj, Ivica Percl i Srđan Marjanović u jesen 1975. godine odlaze na kraću turneju pod nazivom "Četvorica za mir". Nakon toga Mlinarec, zajedno sa "Pozdravima", odlazi na svjetsku turneju, a nastupaju po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Poljskoj, bivšem SSSR-u, Venezueli, Kolumbiji, Panami, Gvatemali i Meksiku.

Godine 1976. piše glazbu za predstave "Povratak Arlequina", "Kako je Odisej susreo Kiklopa" i "Klitemnestra". Bavi se skladanjem glazbe za dječje filmove "Zec" i "Pričamo priču". Iste godine, u jesen, kreće na seriju koncerata po zagrebačkim sveučilištima, a pred kraj godine sudjeluje na festivalu revolucionarnih i rodoljubnih pjesama, na kojemu izvodi skladbu "Domovina", po tekstu Janeza Menarta i Zvonimira Goloba i glazbe Arsena Dedića.

U travnju 1977. godine organizira samostalni koncert u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslava Lisinskog", na kojemu gostuje i Arsen Dedić. Već sljedećeg dana, isti koncert ponavlja u novosadskom studiju "M" i tom priliko snima skladbu "Dijete zvijezda". Skladba je objavljena na dvostrukom albumu snimljenom uživo, "Randevu s muzikom" (Jugoton, 1977.), koji izlazi povodom dvadeset godina istoimene radio emisije iz Novog Sada.

Iste godine izdaje svoj sljedeći album, "Negdje postoji netko", kojega objavljuje diskografska kuća Jugoton. Producent je Neven Frangeš, a album realizira ekipa stalnih glazbenih suradnika. Mlinarec ovim albumu pravi glazbeni prijelaz svoje dotadašnje karijere sa skladbama "Polja", "Zelen k'o zelena trava", sa kojom razmišlja o budućnosti i latino hitu, "Caracas", koji je nastao pod utiskom putovanja po Latinskoj Americi.

Sljedeći LP, pod nazivom "Sve je u redu", izlazi 1978. godine, a izdaje ga diskografska kuća Jugoton. Produkciju radi sam sa Nevenom Frangešom, a album se sastoji od osam skladbi od kojih se neke zapaženije: "Mora da sam bio mlad", "Svi sve znaju" i "Glas s broja 514 913".

Seriju izdavanja albuma nastavlja 1979. godine kada objavljuje novi LP, "Tako lako", kojeg snima u Švedskoj, u koprodukciji sa Tini Vargom. Ovim albumom se u cijelosti vraća rock žanru, a na materijalu, uz švedske glazbenike, sudjeluju: Eduard Matešić (gitara), Hrvoje Marjanović (klavijature) i Tini Varga (bas gitara i većena gitara). LP se sastoji od njegovih osobnih priča u skladbama: "Stranac", "San", "Nostalgija" i "Ovce". Prije objavljivanja albuma Mlinarec je napravio seriju koncerata, a pratili su ga Tin Varga, Nenad Zubak, Eduard Matešić i Vojmir Roša. Sa Tinom Vargom realizira i osobnu antologiju na kompilacijskom albumu, "Sabrano", koji izlazi 1980. godine.

1980-te
Početkom '80-ih Mlinarec radi na produkciji debi albuma zagrebačkog rock sastava Azra, zbog čega je dobio brojne negativne kritike. Nakon toga radi na produkciji debi albuma "Na krivom mjestu", sastava Mali Ašov (Suzy 1984.), " i Pravovjerni plesač" sastava Zvijezde, (Suzy 1986.).

U ljeto 1982. godine u Švedskoj snima svoj sljedeći album, "Pomaknuto", a objavljuje ga početkom sljedeće (1983.) godine. Produkciju nanovo radi Tini Varga, a na snimanju sudjeluju švedski glazbenici i Josip Kraš (klavijature), dok je Mlinarec svirao bas gitaru. Ovim albumom Mlinarec je prvi puta zvučao odsutno i glazbeno hladan.

Nakon duže pauze, glazbeno počinje djelovati 1986. godine kada nastupa sa članovima sastava Le Cinema. Početkom 1987. godine, u Vrbiku se održava koncert Grupe 220, povodom dvadeset godina od njihovog osnivanja i tom prilikom izdaju kompilacijsku album "Originali 1967/68", sa njihovim najboljim hitovima. U to vrijeme Mlinarec se seli u dolinu Sutle u Bijelu Goricu i polako se povlače iz javnog života. 1987. godine dobiva Vjesnikovu nagradu "Josip Štolcer Slavenski", za kompletan glazbeni doprinos.

1990-te
1992. godine snima skladbu "Sjećanje", koja je kasnije dodana na projekt "Rock za Hrvatsku". Mlinarec se u glazbeni svijet, na kratko, vraća 1994. godine, kada izdaje kazetu "Analog". Materijal je snimio zajedno sa Aldom Ivančićem iz sastava Borghesia. A - strana albuma donosi instrumentalnu glazbu, dok se na B - strani nalaze tri akustične skladbe koje kao da su nastale u vrijeme njegove rane glazbene karijere. Dvije skladbe je skladao po tekstu Miroslava Krleže.

1996. godine objavljuje svoj kompilacijski album, "Krhotine", koji sa šesnaest skladbi pokriva čitavu njegovu glazbenu karijeru. Ovaj box set, inače je i prvo izdanje Drage Mlinarca koje izlazi na CD-u. Na kompilaciji se nalazi koncertna verzija skladbe "Kaj god blues", koja je snimljena u Koprivnici 20. veljače 1992. godine. Na tom koncertu sa njim sviraju Saša Radulović (gitara), Marino Pelajić (bas gitara) i Ivan "Piko" Stančić (bubnjevi). Album "Krhotine" 1997. godine nagrađen je nagradom "Porin". Glazbeno je sudjelovao u igranim i dokumentarnim filmovima ("Protest", Fadila Hadžića iz 1967. godine i "Blagajnica ide na more", Dalibora Matanića iz 2000.) i radio dramama. Bavi se skladanjem i slikanjem, a 2002. godine objavljena mu je knjiga "Drago Mlinarec: Pjesme".

2000-te
2005. godine Mlinarec izdaje svoj drugi box set, "Krhotine 2005". Na albumu se nalazi nova skladba, "Drums in 3 FUN", koja je napisana za kazališnu predstavu Micheala de Ghelderodea, "Kristofor Kolumbo", a Mlinarec ju je skladao 2001. godine. Samo objavljivanje albuma povezano je sa dodjelom "Porina", kojeg Mlinarec te godine dobiva za životno djelo. Objavljuje ga diskografska kuća "Croatia Records" i na njemu se nalazi četrnaest skladbi.

2007. godine izlazi kompilacijski album "The Ultimate Collection" na kojemu se nalazi 48 skladbi, a one zaokružuju čitavu njegovu samostalnu glazbenu karijeru, ali i karijeru sa Grupom 220. Na prvom mjestu dvostrukog albuma zasluženo se nalazi legendarna i besmrtna skladba "Osmijeh" iz 1967. godine, sa kojom su odmah nakon objavljivanja postali vrlo popularni. Izlazi kao dvostruki CD, objavljuje ga diskografska kuća "Croatia Records".

Nagrade
"Josip Štolcer Slavenski" - Vjesnikova nagrada za glazbeni doprinos (1987.)
"Porin" - za kompilaciju "Krhotine" (1997.)
"Stari mačak" - za "seniorski" doprinos hrvatskoj rock glazbi (1998.)
"Porin" - za životno djelo (2005.)

Diskografija

Singlovi sa Grupom 220
"Osmijeh" (Drago Mlinarec) / "Večer na Robleku" (V. S. Avsenik - arr. P. Gotovac) / "Uvijek kad ostanem sam" (Drago Mlinarec) / "Grad" (Drago Mlinarec)

"Kad bih bio Petar Pan" (Drago Mlinarec) / "Sreća" (Drago Mlinarec) / "Ljubav je kao cvijet" (Drago Mlinarec) / "Dobro došla, draga" (Drago Mlinarec) / "To već i vrapci fućkaju" (Alfi Kabiljo)

"Sreća" (Drago Mlinarec) / "To već i vrapci fućkaju" (Alfi Kabiljo) / "Dobro došla, draga" (Drago Mlinarec) / "Ljubav je kao cvijet" (Drago Mlinarec) / "Kad bih bio Petar Pan" (Drago Mlinarec) / "To već i vrapci fućkaju" (repriza)

"Kamo vodi sve to" (I. Krajač - D. Mlinarec - B. Živković)

"Prolazi jesen" (xx) / "Plavi svijet" (Vojko Sabolović)

"Prva ljubav" (Drago Mlinarec) / "Povratak" (Drago Mlinarec)

"Do viđenja, vještice" (Drago Mlinarec) / "Sivilo perona" (Drago Mlinarec)

"Noćna ptica" (xx) / "U njegovom srcu" (xx)

"Caracas" (xx) / "Kule od riječi" (xx)

Album sa Grupom 220
"Naši dani"

Solo albumi
"A ti se ne daj" (1971.) / "Pjesme s planine" (1972.) / "Rođenje" (1975.) / "Negdje postoji netko" (1977.) / "Sve je u redu" (1978.) / "Tako lako" (1979.) / "Sabrano" (1980.) / "Pomaknuto" (1983.) / "Krhotine" (1996.) / "Krhotine 2005" (2005.) / "The Ultimate Collection" (2007.)

Preuzeto sa: www.wikipedia.org




---