6. dodjela Fender Mega Muzika nagrade, srijeda 25. studenog 2009. godine. Ovogodišnja, tradicionalna, dodjela Fender Mega Muzika nagrada će se održati u srijedu, 25. studenog, u zagrebačkom Boogaloo clubu. Fender Mega Muzika održava se po šest put, a nagrade se dodjeljuju u 19 kategorija. Većina dobitnika u glavnim kategorijama nastupit će uživo na dodjeli nagrada, a prezenteri će biti poznata lica hrvatskog glazbenog i javnog svijeta uz posebno gostovanje predsjednika Fender korporacije za Europu gospodina Olivera Schuetza koji za dodjelu u Zagrebu donosi specijalno izrađene statue iz Fendera u kategoriji gitara i bas.

Kako Fender Mega Muzika nagrada nagrađuje zaslužne pojedince i grupe iz svijeta glazbe koji su svojim cjelokupnim djelovanjem postigli značajni uspjeh na hrvatskoj glazbenoj sceni tako su i dobitnici svake godie poznati unaprijed. Ove godine žiri Fender nagrade odlučio je nagraditi ljude poput Tonyja Cetinskog, Zeleta Lipovače, grupe Mi i mnogih drugih zaslužnih glazbenika, ali i ljudi koji rade za glazbu od novinara, diskografa, organizatora... pogledajte popis nagrađenih i kratke biografije.

Grupa MI - za više od 40 godina umjetničkog rada i utjecaja na glazbu u Hrvatskoj

Grupa Mi ove godine dobiva Fender nagradu zasluženu svojim glazbenim djelovanjem od preko 40 godina! Nemjerljiv je utjecaj ovih starih rockera na sveukupnu glazbu u Hrvatskoj. Još od njihovog osnutka davne 1965. godine u Šibeniku i njihovog skorog preseljenja u Zagreb, Mi-ovci su postali jedan od najboljih R&B bandova u Hrvatskoj. I tako je ostalo do današnjih dana. Nakon uzastopnih angažmana u zagrebačkom Studentskom centru krajem 60-tih godina prošlog stoljeća popularna šibenska grupa dobila je kultni status omiljene zagrebačke skupine naglašenog dalmatinskog i američkoga južnjačkog akcenta. Njihova sjajna soul izvedba potpomognuta kompletnom brass sekcijom i prepoznatljivi "crni" glas njihovog orguljaša Nevena Mijata predodredili su njihov repertoar koji je bio ispunjen hitovima velikana poput Otisa Reddinga, Wilsona Picketta, Raya Charlesa ili Jamesa Browna. 1969. bili su proglašeni najboljim bandom bivše države, a uz rastuću popularnost uslijedila su snimanja i festivalski nastupi. Nakon sedam godina band je prestao sa radom, ali ne prije nego što su sa Josipom Lisac osvojili drugo mjesto na "Zagrefestu", drugu nagradu na festivalu u Subotici, snimili tri singla od kojih je "Bam bam ba ba lu bam" i danas ostao trademark banda. Nakon gotovo 30 godina pauziranja Miovci su se vratili na scenu na veliku radost svih ljubitelja dobre soul glazbe dokazujući da i "rekreativni rock može biti porok", kako sami kažu. I danas sviraju u originalnoj postavi: Slaven Beban - tenor saksofon, Vedran Božić - gitara, Aljoša Gojanović - alt saksofon, Joško Krnčević - truba, Neven Mijat - vokal i klavijature, Siniša Škarica - bas gitara, Nikica Šprljan - bubnjevi i Mirko Vukšić - gitara i dokazuju da je Rock još uvijek mlad!

Sead Zele Lipovaca - električna gitara, te za poseban doprinos glazbi i više od 30 godina umjetničkog rada

Ovogodišnju Fender nagradu za gitaru dobiva jedan od najboljih gitarista na ovim prostorima. Virtuoz na gitari, idejni tvorac i utemeljitelj legendarnih Divljih jagoda, Sead Zele Lipovača, zaslužio je nagradu ne samo svojim sjajnim gitarističkim umijećem već i posebnim doprinosom glazbi kroz više od 30 godina umjetničkog rada. Iako je kroz "njegove" Jagode od osnutka 1971. godine prošlo puno kvalitetnih glazbenika, Zele je kao utemeljitelj i glavni autor jedini koji je ostao vjeran svom dječačkom snu započetom davne 1977. kada osniva prvu postavu Divljih Jagoda. Iako njegovi počeci bavljenja glazbom sežu i dalje u prošlost uz grupe Biseri, Selekcija i Zenit, njegova "prava" karijera započinje sa Jagodama. Koliko je karijera uspješna govori i činjenica da je Lipovača do sada prodao više od 4 miliona nosača zvuka, a iza sebe ima deset albuma sa Divljim jagodama i jedan samostalan, te bezbroj koncerata "u nogama"! Iako Zeleta ljudi znaju kao izvrsnog instrumentalistu i kao inspiraciju nebrojenim novim klincima da uzmu gitaru u ruke, iza njega je i velika zbirka vanvremenskih hitova kao što su "Jedina moja", "Krivo je more", "Motori", "Ne želiš kraj" i mnoge druge. Zeletu je uspjelo ono što nikome sa ovih prostora nije - iza njega je karijera u "kolijevci rock'n'rolla" Engleskoj sa Wild Strawberries koja nažalost nije dugo potrajala mada su im svi predviđali veliku budućnost. Perfekcionist kakav Zele jest, vratio se i nastavio sa radom te pokazao svo svoje gitarsko umijeće obradom "Turskog marša" na albumu "Konji" i nastavkom uspješne karijere koja traje do danas u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi. Zele je i vlasnik kolekcije skupocjenih i raritetnih gitara koja uključuje i njegov omiljeni Fender Stratocaster iz 1968. godine. Osim hard rock glazbe koja je obilježila njegovu glazbenu karijeru, Zela je radio i na projektima sakralne glazbe, te je kao producent, aranžer ili autor glazbe raznih stilova radio na nebrojeno mnogo projekata. Ipak Sead Zele Lipovača će zasigurno ostati zapamćen kao prvi hard rock gitaristički heroj na području bivše države!

Damir Halilić Hal - Akustična gitara

Hal je zasigurno jedan od najeksponiranijih i najboljih hrvatskih svirača akustične gitare. Ovaj riječanin zaslužio je ovogodišnju Fender nagradu svojim dugogodišnjim radom i sa svoja 4 albuma koje hvale kritičari u zemlji ali i širom svijeta. Na njegovim snimkama, koje su osim u Hrvatskoj nastajale i u Nashvilleu, Londonu ili Rimu, gostovali su neki od najboljih svjetskih gitarista i glazbenika i tako odali priznanje "našem" Halu. Halove skladbe dospjele su na top ljestvice u S.A.D.-u, Australiji i Europi nakon čega su uslijedili koncerti širom Europe koja je prepoznala Halov kvalitet. Prepoznao je to i veliki Tommy Emanuel sa kojim je Hal podijelio binu. Njegov fenomenalni fingerstyle je brz, precizan i čist, ali osim vrhunske tehnike i superiornog poznavanja svog instrumenta Hal je i sjajan skladatelj i aranžer te tako njegove pjesme bivaju puno više od pukog pokazivanja tehnike, one kombiniraju blues i country sa jazzom i s domaćom tradicionalnom glazbom i stvaraju jedinstvenu pojavu na Hrvatskoj glazbenoj sceni. Gotovo je nevjerojatno koliko mogućnosti izražavanja Hal pronalazi na akustičnoj gitari bilo da je koristi kao solo instrument ili uz pratnju banda i vokala. Hal ima viziju, ali i tehniku da pomiri globalne i lokalne glazbene utjecaje što je prepoznalo i glasačko tijelo Porina te ga, zajedno sa Meri Trošelj, nagradilo za pjesmu "Speak to me" za najbolju interpretaciju 2005. godine. Osim sjajnog sviranja akustične gitare, Hal radi i na promociji iste u Hrvatskoj te nam je tako doveo mnoga velika svjetska imena na njihove prve nastupe u nas. Još od svog prvog izdanja iz 2002. godine u suradnji sa Robertom Lon Johnsonom, preko prvog hrvatskog "fingerstyle" albuma, pa do hvaljene trostruke "Trilogy" Hal neprikosnoveno zauzima mjesto prvog hrvatskog svirača akustične gitare.

Tomislav Goluban - Ostali instrumenti – usna harmonika

Tomislav Goluban rođen je i živi u kući pored pruge u Grabrovcu, grad Zabok, u samom srcu Hrvatskog Zagorja. Usnu harmoniku je počeo svirati krajem 1997. godine u želji da u Hrvatskoj oživi ostavštinu country / delta blues izričaja što su uzrokovali sati i sati slušanja snimaka legendarnog Sonnyja Terryja. Tijekom godina Goluban je «izbrusio» svoj glazbeni izričaj u unikatni spoj country-bluesa i hrvatske tradicionalne glazbe. Tomislav Goluban je sa sastavom Little Pigeon's ForHill Blues do sada objavio tri albuma i dva maxi-singla, a njegov repertoar temelji se na obradama country-blues, zydeco, ragtime i gospel napjeva te vlastitim kompozicijama utemeljenim na zagorskoj glazbenoj baštini, a začinjenim notama brojnih glazbenih stilova i meridijana. Goluban također nastupa i u solo varijanti sa usnom harmonikom, a upravo takvi nastupi su bili vrlo uspješni na njegovim najvećim inozemnim gostovanjima i to na 25. International Blues Challengeu u Memphisu, SAD te na Notodden Blues Festivalu u Norveškoj, 2009. godine. Od ostalih međunarodnih uspjeha treba spomenuti da je Tomislav Goluban na Svjetskom prvenstvu u sviranju usne harmonike World Harmonica Festival 2005. u njemačkom gradu Trossingenu osvojio 4. mjesto u kategoriji Solo diatonic Blues / Rock / Folk / Country, te da ga je njemački website Harp Online, specijaliziran za usnu harmoniku, 2004. godine proglasio sviračem s najnemilosrdnijom scenskom izvedbom ikad. Zanimljivo je i to da je Tomislav Goluban jedini hrvatski indosant najpoznatijeg svjetskog proizvođača usnih harmonika, tvornice Hohner iz Njemačke. S obzirom da je na počecima bavljenja glazbom vrlo teško dolazio do informacija, Tomislav je osmislio glazbeni program kako bi djecu upoznao s osnovnim pojmovima vezanim za usnu harmoniku i blues. Zabavno-edukativni program Usna harmonika u blues glazbi odobrio je Zavod za školstvo RH, a Goluban ga prezentira učenicima osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske.2009. godine Tomislav Goluban učvrstio je svoj glazbeni identitet i uspio se nametnuti široj javnosti te je nagrađen dvijema prestižnim hrvatskim nagradama: Status za najviše instrumentalističke dosege u prošloj godini odnosno vrhunsko umijeće sviranja na usnoj harmonici, te Porin za novog izvođača godine. U svibnju mu je dodijeljena Zahvalnica Grada Zaboka za njegovu kulturnu i medijsku promociju.

Tony Cetinski - vokal

Ovogodišnji dobitnik Fender Mega muzika nagrade u kategoriji vokala, Tony Cetinski, zaljubljen je u glazbu od djetinjstva, a svojim talentom, upornošću i radom profilirao se u jednu od najvećih zvijezda hrvatskog glazbenog neba. Prvi album "Srce nikad ne laže" snimio je davne 1988. godine, a u 20 godina karijere objavio je devet albuma i osvojio mnoge prestižne nagrade. Odlikovan je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi, višestruki je dobitnik Porina, a tu su i brojne nagrade struke i publike. Zadnje četiri godine, po službenim statistikama ZAMP-a, Tony se nalazi među dva najemitiranija izvođača u Hrvatskoj, te se tako promovirao u suverenog vladara domaćih top lista. Tonijeve iznimne vokalne sposobnosti priznate su i širom svijeta, pa ih tako ove godine prepoznaje i Fender Mega Muzika nagrada. Njegov duet "Dolce suono" sa velikim Jose Carrerasom koji su promovirali koncertom "Noć za pamćenje" u Zagrebu je jedan od vrhunaca njegove karijere, a kao gost Michaela Boltona nastupio je na koncertima u londonskom Royal Albert Hallu gdje je oduševio englesku publiku svojom izvedbom pjesama "Caruso" i "O sole mio". Nakon što je napunio sve veće dvorane u Hrvatskoj i regiji Tony je 2008. ispunio svoj san i zapjevao u prepunoj pulskoj Areni, a samo godinu dana kasnije Tony piše povijest hrvatske glazbe kao prvi izvođač koji je napunio zagrebačku Arenu dva dana zaredom . 40 000 tisuća ljudi uživalo je na zagrebačkim koncertima u showu neviđenom na ovim prostorima, s efektima i plesnim točkama na kakve smo bili navikli samo od svjetskih izvođača. Tony Cetinski je pjevač svjetskog renomea i glasa te je nakon dugog niza godina rada i truda njegov talent napokon doživio zasluženo priznanje od širokog kruga publike.

Rajko Dujmić - klavijature

Rajko Dujmić rođen je i živi u Zagrebu, gdje je završio srednju glazbenu školu smjer violina, te apsolvirao na Pedagoškoj akademiji. Svoj glazbeni put Rajko je započeo kao klavijaturist u rock sastavima Grupa Marina Škrgatića, Crno bijeli, Klan i Zlatni akordi, a prva autorska pjesma Rajka Dujmića izvedena ja na Boom festivalu u Ljubljani. Najveći dio svoje karijere Rajko Dujmić proveo je u Novim fosilima, punih 30 godina, a grupa je njegovim dolaskom, osim sjajnog klavijaturiste, dobila i sjajnog skladatelja, koji danas nosi epitet jednog od ponajboljih autora na domaćoj glazbenoj sceni. Tadašnji vođa grupe Slobodan Momčilović-Moka kupio je Rajku prve klavijature i potaknuo ga na skladanje pjesama. Prva pjesma koju je napisao bila je "Sanjaj me", a Rajko se vrlo brzo dokazuje kao vrsni kompozitor čijom zaslugom grupa ubire brojne festivalske nagrade i priznanja na domaćim pozornicama, ali i na inozemnim nastupima. Najprodavanija ploča Novih fosila "Budi uvijek blizu" iz 1981. godine, prodana je u gotovo 500 tisuća primjeraka čime je dostigla dijamantnu nakladu, a na njoj se nalaze neki od najvećih hitova Rajka Dujmića i Fosila kao što su "Plava košulja", "Saša", "Tonka", "Ključ je ispod otirača"... Ploče Novih fosila prodane su u više milijuna primjeraka, te su diskografski najuspješnija grupa svih vremena na ovim našim prostorima. Fender Mega Muzika nagrada ove godine odlazi u ruke sjajnog klavijaturiste Rajka Dujmića, čiji će neprijeporni talent instrumentaliste zbog njegove sjajne skladateljske karijere ostati pomalo u sjeni. U svojoj bogatoj karijeri Rajko Dujmić napisao je 1821 djelo, na većini pjesama pojavljuje se kao autor glazbe, ali i kao aranžer ili producent. Značajne uspjehe zabilježio je i na natjecanjima za pjesmu Eurovizije, gdje se kao autor pojavljivao tri godine zaredom, a sa Fosilima je 1987. godine osvojio četvrto mjesto s pjesmom "Ja sam za ples" u Bruxellesu. Svoj prvi i jedini kantautorski album "Nizvodno od raja", Rajko je objavio 1993. godine. Na poticaj Slobodana Momčilovića Moke započeo je suradnju s najpoznatijim imenima pop, rock i klasične glazbe, a mnogim je mladim umjetnicima osmislio glazbeni put i smjer njihove karijere. Pojavljivao se na mnogim projektima Prljavog kazališta, Parnog valjka, producirao Srebrna krila, Aerodrom, Tutti Frutti i mnoge druge, surađivao je i sa poznatim pjevačkim imenima poput Jasne Zlokić i Jasmina Stavrosa, Željka Bebeka, Severine, te mnogih drugih, a okušao se i u skladanju za tamburaške sastave. Poznat je i kao skladatelj filmske glazbe, reklamnih spotova, te najavne špice za televizijsku emisiju "Dobro jutro, Hrvatska". Radio je i scensku glazbu za kazališne predstave, a svirao je i električne orgulje u rock operi "Gubec beg". Pjesma "Moja domovina", koju su zajednički napisali Rajko Dujmić i Zrinko Tutić, ostat će posebno zapamćena u srcima mnogih ljudi. U Band Aid-u koji je 1991. otpjevao zasigurno najljepšu domoljubnu pjesmu sudjelovalo je 150 glazbenika. Rajko i danas nastavlja sa svojim radom s jednakim žarom i užitkom kao i na početku karijere, te ćemo sigurno uživati u mnogim novim pjesmama ovog neumornog Hit makera, te u njegovom sjajnom sviranju klavijatura.

Vatra - rock band

Ovogodišnja nagrada Fender Mega Muzika za najbolji rock band ide u ruke virovitičke petorke Vatra. Još od njihovog prvog albuma "Između nas" iz 1999. godine Vatra gradi svoj status vrsnog rock banda sa sjajnim live nastupima. Prvijencem su zaslužili nominaciju za nagradu "Crni Mačak" u kategoriji za nadu godine, da bi tri godine kasnije zaradili istu nagradu u kategoriji produkcije za njihov drugi album "Anđeo s greškom". Neprestanim live nastupima Vatra se promovira u istinski rock band što se može čuti na njihovom trećem albumu "Prekid programa". Njime band zasjeda na prva mjesta nacionalnih TV i radijskih top ljestvica, dok se spot za pjesmu "Privremeno nedostupan" u režiji Radislav Jovanova Gonza pojavljuje na Britanskom MTV-u. Tiraža albuma štampa se dva puta, a spot za pjesmu "Gorim" nominiran je za nagradu Porin. 2006. godine Vatra objavljuje album "Aritmija" koji je nominiran za nagradu Porin u kategoriji rock album godine, a neprestanim turnejama svrstavaju se u sam vrh hrvatskih live izvođača sakupljajući na svakom koncertu sve više fanova. Uspješan niz nastupa i albuma okrunili su 2008. godine objavljivanjem petog studijskog albuma "Sputnik". Ovi mladići i djevojka, usprkos svojoj mladosti, već dugi niz godina ozbiljno se bave glazbom, a njihova predanost tome što rade dovela ih je na pozicije na kojima jesu danas. Taj trud i kvalitetu prepoznaje i Fender Mega muzika nagrada ove godine.

Voodoo Lizards - demo izvođač

Od 2006. kada se četvoro neobično talentiranih glazbenika okupilo u bend pod imenom Voodoo Lizards, svima koji su došli u kontakt s njima, odmah je bilo jasno da ništa vezano uz ove momke nije uobičajeno, prosječno i očekivano. Stvaralačka i vokalna snaga Zacka Dusta, frontmena, gitariste i autora oko kojih su Voodoo Lizards okupljeni te nesvakidašnji glazbeni talent ostatka benda od početka su plijenili pažnju publike najprije u Varaždinu, a potom i diljem regije. Nakon što su početkom 2008. oformili sadašnju postavu (Zack Dust - vokal, gitara; Jura Geci - gitara, Saša Maček - bubnjevi) i fino podesili svoj zvuk čvrstog rocka, koji odaje počast prošlim i sadašnjim velikanima, zadržavajući pritom eksplozivnu originalnu energiju, kakve na ovim prostorima već dugo nije bilo, dogodila se i potvrda onog što su momci i njihovi obožavatelji već neko vrijeme znali. Na poziv renomiranih glazbenika, producenata i insidera američke glazbene industrije, gitariste i producenta Jimmya Ripa te Bernarda Fowlera, ljudi koji su u karijeri surađivali ili još surađuju sa mnogim velikim zvijezdama od Rolling Stonesa do Toma Pettya, Voodoo Lizards su u ožujku 2009. otišli u Los Angeles i odškrinuli si vrata o kojima velika većina glazbenika može doslovno samo sanjati. Voodoo Lizards su ne samo talentirani glazbenici, već i veliki radnici, a njihov zvuk, uigranost i sigurnost na pozornici rezultat su predanog višegodišnjeg rada. U Los Angelesu su sebi, ali što je još važnije, i svim vrhunskim glazbenim profesionalcima s kojima su došli u kontakt, dokazali koliko znaju, mogu i vrijede uspostavivši vrijedne kontakte za početak ozbiljne međunarodne karijere. Trenutno se nalaze u Los Angelesu gdje pod dirigentskom palicom gospode Jimmy Ripa, Dave Bianca i Stephena Marcussena konačno dovršavaju svoj dugo očekivani album prvijenac. Fender Mega muzika prepoznala je kvalitetu ovih mladića koji neće još dugo biti demo band, a svi im predviđaju sjajnu internacionalnu karijeru.

Želimir Babogredac - za ukupan rad u hrvatskoj diskografiji

Želimir Babogredac, rođen je u Vinkovcima 1953., i nakon svog dugogodišnjeg bavljenja glazbom danas je predsjednik uprave Croatia Records i direktor poduzeća Autor. Po završetku srednje elektrotehničke škole u Vinkovcma studirao je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, ali Želimir još za srednjoškolskih dana započinje raditi na radiju i u vlastitoj diskoteci u Vinkovcima, te osniva i vodi legendarnu vinkovačku rock - grupu Milky Way. Opredjeljenje i strast za bavljenjem tehničkim aspektom glazbe vode ga tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina na poslove oko realizaciju koncerata i turneja u suradnji s grupama i pjevačima kao što su Azra, Meri Cetinić, Mišo Kovač, Oliver, Novi Fosili, Valentino, Parni valjak, Prljavo kazalište, Bijelo dugme, Bajaga i instruktori, a 1979. godine osniva "Rockoko Studio" u Bošnjacima, prvi rezidencijalni profesionalni tonski studio u ondašnjoj državi. Preseljenjem u Zagreb 1990. godine "Rockoko Studio" postaje vodeći studio u Hrvatskoj i potpisuje produkciju na više od 200 nosača zvuka, od kojih su većina najpopularnije pjesme hrvatske pop / rock scene: od Tajči i "Hajde da ludujemo", preko "Moje domovine", "Ne dirajte mi ravnicu", Oliverove "Cesarice", Gibonnijevog "Mirakula"... Iz više razloga postoji potreba za preseljenjem u Zagreb, a "Rockoko Studio" tih godina postaje i "ratni" studio ZNG, te prerasta u mjesto nastanka najvrednijih skladbi iz tog ponosnog perioda: "Ne dirajte mi ravnicu", "We gonna be free", "Kad bi svi ljudi", "Pjesma za Papu", "Za djecu Hrvatske", "Moja domovina", "E moj druže beogradski", "Milijun godina". Kako se Želimir iskušao u gotovo svim aspektima bavljenja glazbom tako 1997. godine na poziv uprave Croatia Recordsa prihvaća mjesto rukovoditelja audio-studijskog centra CR-a, a 2001. godine postaje jedan od osnivača i direktor poduzeća Autor d.o.o., koje iste godine kupuje Croatia Records. U upravi Croatia Recordsa prvo je imenovan izvršnim direktorom, a zatim zamjenikom Predsjednika uprave. 2002. kreće emitiranje CMC-a (Croatian Music Channel) satelitskog kanala gdje je Želimir Babogredac jedan od osnivača, a kasnije kreator strategije razvoja kanala i programa koji se emitira i u Europi, S.A.D.-u, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu emitirajući hrvatsku glazbu i spotove 24 sata kroz sve dane u tjednu. 2006. godine Želimir je postao i Predsjednik Hrvatske diskografske udruge, a redovni je član hrvatske sekcije udruženja AES (Audio Engineering Society, New York), Društva audio inženjera, te dobitnik mnogih priznanja i nagrada - dobitnik Ampex Golden Reel Award, 1989. i 1990., prestižne svjetske nagrade za tonski snimak; Eutelsat 2006 nagrada za najinovativniji muzički satelitski program CMC - Croatian Music Channel; 2007. nagrada Porin za životno djelo, koju prima kao Predsjednik uprave Croatia Recordsa povodom 60-godišnjeg jubileja Jugotona - Croatia Recordsa. Tako je ove godine došao red da i Fender Mega muzika prepozna ovog strastvenog kolekcionara ploča koji posjeduje više od 6500 vinil ploča, a posebno je kolekcionirao izdanja Beatlesa, za njegov dugogodišnji rad na hrvatskoj glazbenoj sceni, a posebno u diskografiji.

Darko Mihajlović - knjiga ZG pop - rock spomenar

Darko Mihajlović djeluje kao profesionalni glazbenik od 1973. do 1986.g. kada prestaje svoju bogatu sviračku karijeru koja ga je provela po svim zemljama bivše države, ali i po Australiji, Skandinaviji i ostatku Europe. Njegovo trajno opredjeljenje za glazbu ostalo je do danas, a Fender Mega muzika prepoznaje njegov rad na stvaranju knjige ZG pop - rock spomenar. Kako je objavljivanje bilo kakve literature o popularnoj glazbi u Hrvatskoj rijetkost onda Darkovo djelo koje je objavljeno pod pokroviteljstvom legendarnog Berkley instituta ima još veće značenje. Darko postaje i stalni suradnik Berkley instituta gdje promovira Hrvatsku pop rock glazbu, te je tako u pripremi nova knjiga o 60-tima, a u najavi su još tri nova izdanja. Rock spomenar objavljen u specijalnoj "Collectors Edition" je rasprodan i postao je tražena roba među kolekcionarima širom svijeta. Njegova kataloška vrijednost je velika, ali njegova vrijednost za hrvatsku pop rock povijest je nemjerljiva. Darko je i član radne grupe pod vodstvom Tomasa Krkača koja radi na osnivanju prvog hrvatskog rock'n'roll muzeja, a kako je Darko stalno u glazbi tako se 2003. ponovo aktivira kao gitarista te se pojavljuje album "Blues in blue" kojega snima sa najznačajnijim zagrebačkim glazbenicima. Ovih dana nastupa kao gitarista grupe Tak, a njegov bogati život ima toliko aspekata da bi ih bilo predugo nabrajati, no za ovaj koji se bavi pisanjem o rock glazbi Fender Mega muzika mu ove godine dodjeljuje nagradu.

Drago Vidaković - za iznimnu promociju hrvatske glazbe

Drago Vidaković je čovjek koji je svoj život posvetio glazbi. Iako ga je životni put odveo u neke druge profesionalne krugove Drago je prvo i osnovno zaljubljenik u glazbu. Njegova upornost i talent, te neiscrpna volja i želja za bavljenje glazbom profilirali su se kroz band Dragonfly s kojima je, uz Dadu Topića, nastupio i na Pjesmi eurovizije u Helsinkiju promovirajući Hrvatsku. Drago je strastveni kolekcionar gitara i njegova kolekcija je među vrjednijima u svijetu, a njegovo druženje i prijateljevanje sa velikim svjetskim glazbenicima je velika promocija hrvatske glazbe. Dugi niz Draginih "kućnih prijatelja" ide od Mark Knopflera, Mike Landaua, Steve Stevensa, pa do Steve Lukathera koji je specijalno za Dragin rođendan doputovao u Zagreb održati koncert. Kada se dobra svirka i velika ljubav prema glazbi spoje s poznanstvima koja Drago ima to garantira Hrvatskoj glazbi veliku promociju u svijetu jer tada "velike svjetske face" iz svijeta glazbe, osim što saznaju za Hrvatsku, upoznaju se i s našom glazbom, a neki zbog tih inicijativa dolaze i održati svoje nastupe u Hrvatskoj. Drago je s bandom Dragonfly 2004. objavio koncertni album "Hypo Summer Tour" u zavidnoj nakladi od 60 000 primjeraka, a 2006. godine su osvojili Fender Mega Muzika nagradu za najbolji rock singl. Ove godine Fender Mega muzika prepoznaje Dragin veliki rad na promociji hrvatske glazbe.

Dubravko Vorih - bas gitara

Fender Mega muzika nagrada u kategoriji bas gitare ove godine odlazi u ruke Dubravka Voriha jednog od najboljih hrvatskih instrumentalista na četiri žice. Njegovo sviranje raznih stilova glazbe, od jazza preko latina do rocka ili bluesa, uz napomenu da je u svim svojim inkarnacijama uvijek davao vrhunsku izvedbu, promovira Dudu u jednog od najsvestranijih bas gitarista u Hrvatskoj. Na svojim početcima u drugoj polovici sedamdesetih godina prošloga stoljeća tada mladog bas gitarista Dubravka Voriha zvali su "Zagrebački Jaco" uspoređujući ga s legendarnim Jacom Pastoriusom, prema mišljenju mnogih glazbenih znalaca najboljim bas gitaristom svih vremena, a potvrda kvalitete uslijedila je prigodom zajedničke svirke s legendarnim bas gitaristom Stanleyem Clarkeom na velikanovu nastupu u tadašnjem Radničkom sveučilištu "Moša Pijade". Nakon što je iskustvo stjecao svirajući izvan Hrvatske sa sjajnim svjetskim glazbenicima Vorih se sredinom devedesetih vratio i odmah aktivirao na našoj glazbenoj sceni. Osim što nastupa sa svojim sastavom New Tribe s kojim je objavio CD-ove "Mr. Clean" i "Catwalk", te s Dubravko Vorih Quintetom, s kojima je objavio CD "Live in Sax", danas je voditelj tečaja za bas gitaru u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, te stalni član Prljavog kazališta, a možemo ga susresti i na mnogobrojnim klupskim sessionima i nastupima sa raznim inkarnacijama njegovog trija. Sa srodnom glazbenom dušom iz Prljavog kazališta, klavijaturistom Juricom Leikauffom, te drugim poznatim glazbenicima, snimio je dvostruki CD koji je za razliku od prethodnih albuma bliži mainstream jazzu, ali donosi i spoj raznih stilova zasnovan na iskustvima što ih je Dudo stjecao u tridesetogodišnjoj karijeri. Svi ti utjecaji objedinjeni su u izvedbama dopadljiva i široj publici prihvatljiva smooth-jazza i soula. Dubravko Vorih je u muzičarskim krugovima poznat i kao vrstan pjevač, ali se tek na albumu "Two Faces of Jazz and Soul" u potpunosti predstavlja i pjevačem, te vrhunskim bas gitaristom, ali i skladateljem, autorom glazbe i tekstova. No ipak, Dudo Vorih je prvenstveno bas gitarista i to svjetske klase te više nego zasluženo ove godine postaje dobitnikom Fender Mega Muzika nagrade.

Dalibor Marinković Dado - bubnjevi

Dalibor Dado Marinkovic roden 1976. godine u Doboju (BiH), a od svoje 15 godine živi u Austriji, pa zatim u Njemačkoj, no počeci njegove karijere sežu davno kada je sa pet godina počeo svirati bubnjeve. Razni bandovi i svirke širom Europe doveli su ga do 2001. godine i preseljenja u Zagreb. U Hrvatskoj je brzo prihvaćen kao odličan glazbenik od strane velikih imena u glazbenoj industriji bilo kojeg žanra: pop, rock, jazz, world music, r&b..., a to je prepoznala i struka te je tako uz ostale brojne nagrade čak tri godine 2004., 2005. i 2006. godine. Dado dobio nagradu Status za najboljeg bubnjara što u pop rock, što u jazz kategoriji. Tijekom svoje karijere surađivao je s raznim vodećim imenima hrvatske glazbe i svirao sa svijetskim poznatim glazbenicima kao što su Tommy Emannuel, Saskia Laroo, Maya Azucena itd. Na Gibonnijevom albumu "Unca fibre" svirao je sa Tonny Levinom i Manu Katcheom, Vlatkom Stefanovskim, Matijom Dedićem, kao studijski bubnjar pojavljue se na mnogim albumima (Vanna, Zdravko Čolić, Toše Proeski, Nina Badrić, Dino Merlin, Tony Cetinski, B.R.K., Gibonni itd), a trenutno svira sa Gibonijem i Marijanom Brkićem B.R.K. kao stalni bubnjar. Njegove solo točke gotovo su uvijek sastavni dio nastupa bilo kojeg banda sa kojim svira i tu se može čuti i vidjeti Dadina zavidna tehnika te i laici mogu shvatiti zašto je Dado jedan od najcjenjenijih, najtraženijih i najzaposlenijih bubnjara u Hrvatskoj. Ove godine njegovu kvalitetu i višegodišnji rad nagrađuje i fender Mega Muzika.

Ladislav Račić "Rock akademija" - nagrada za pedagoški rad

Proizvod ljubavi prema glazbi i dobre volje za pedagoški rad, nekad rock glazbenika, a danas profesora muzikologije i fonetike Ladislava Račića već se dug niz godina proicira kroz rad popularne Rock akademije, danas Učilišta za popularnu i jazz glazbu. Lado je pokretač i osnivač ove institucije koja je iznjedrila mnoštvo mladih glazbenika od kojih su neki sada aktivni i priznati sudionici hrvatske glazbene scene, a i predavači su ponajčešće izuzetno nadareni i visokoobrazovani glazbenici čija je karijera obilježena radom u nekoj od poznatih hrvatskih pop ili rock skupina. Sami počeci bili su teški, ali entuzijazam s kojim je Ladislav krenuo u realizaciju ovog velikog projekta garantirao je uspjeh te je "Rock akademija" danas postala jedna od najvažnijih glazbeno pedagoških institucija u državi. Od svojih sviračkih početaka u grupama Sunce i Limeni bubanj, Ladislava Račića put je vodio do toga da je osmislio dvije knjige namijenjene onima koji žele pravilno naučiti svirati, jer za akademiju na kojoj se isključivo obrađuje pop i rock glazba nije postojao nikakav priručnik, udžbenik ili pjesmarica koja bi pomogla pri poduci. Knjige se temelje na notnim i tekstovnim zapisima pop i rock skladbi, s naglaskom na stvaralaštvu hrvatskih pop i rock glazbenika unazad dvadesetak godina, a većina je skladbi u tim knjigama doživjela prvi notni zapis, te je time i vrijednost i važnost ovih knjiga veća. Od školskog programa i tečajeva gitare, bas gitare, bubnjeva i klavijatura, pa do tečajeva pjevanja, usne harmonike, scenskog pokreta i plesa, te teorije glazbe sadržajem i programom "Rock akademija" je temeljena na modernoj, popularnoj glazbi, a godinama je prerasla u osnovnu i srednju školu za popularnu i jazz glazbu. Svake se godine organizira i koncert na kojem nastupaju skupine polaznika "Rock akademije" i mnogima je to prvi susret sa svjetlima pozornice, publikom, tremom, a to je još jedan osjećaj koji se ne može naučiti ili osjetiti u klasičnoj glazbenoj školi. Ove godine fender Mega muzika prepoznaje nemjerljive zasluge Ladislava Račića u pedagoškom radu sa mladim hrvatskim glazbenicima.

Goran Bakić - nagrada za izniman doprinos u novinarskom radu

Ovogodišnji dobitnik fender nagrade za izniman doprinos u novinarskom radu, Goran Bakić, cijeli svoj život posvetio je glazbi i svemu što je vezano uz glazbu. Njegova formula življenja je It's Only Rock and Roll, po kojoj živi i dan danas. Veliki kolekcionar vinila, koje je prezentirao početkom 70tih u radio emisiji "Iz vaše diskoteke" na valovima tadašnjeg Radio Zagreba. U prvoj postavi tadašnjeg Omladinskog radija, danas Radio 101, bio je autor, urednik i voditelj kultne emisije "Rock Antologija" koja se na Radiju 101 emitira i dan danas. Uz istu radio je i noćni program, otkačenu emisiju "New Amputage" i nedjeljni "Mixer". Kao novinar odradio je bezbroj intervjua s poznatim rock izvođačima, kao što su Lou Reed, Ian Anderson (Jethro Tull), Page&Plant (Led Zeppelin), David Bowie, grupa Yes, Emerson, Lake and Palmer, Leslie West (Mountain), Deep Purple, Iggy Pop, Chris Rea, ZZ Top, U2, Simple Minds, The Pink Floyd, Joe Cocker, John Mayall, The Kinks i mnogi drugi, koji su objavljeni u skoro svim tiskanima medijima, kao što su; Večernji list, Jutarnji list, Vjesnik, VUS (Vjesnik u srijedu), Gloria, Globus, Start, Mladina, Đuboks, Rock, Tina, Studio, Studentski list, Polet i drugi. Nekoliko godina bio je urednik za kulturu i glazbu u kultnoj novini Polet. Pokretač i glavni i odgovorni urednik kultnog glazbenog časopisa "KooX". Kao rock kritičar objavljuje članke i recenzije. U svojstvu TV voditelja pojavljuje se u serijalu glazbenih emisija nazvanih "Stereovizija". Nakon toga ostaje na televiziji. Kao autor, urednik i voditelj radi emisije "Jutrofon", "Monofon" i "Monoplus". Uz ove emsije, autor je voditelj i urednik "Glazbenog maratona", "Hard Rock Caffea", "Blitza" i emisije "Talk Talk". Osmislio i kao autor postavio, prvi na ovim prostorima, emisiju bez struje pod nazivom "Akustikoteka". Samo mjesec, dva nakon što je startao popularni MTVijev serijal bez struje "Unplugged". "Akustikoteku" je i režirao, a u emisiji je sudjelovalo preko 100 domaćih izvođača (grupa i pjevača). Dobitnik je i prestižne nagrade "Zlatna Antena" na međunarodnom televizijskom festivalu u Bugarskoj za režiju koncerta jazz glazbenika Paula Wintera i grupe Consort, kojeg su održali u Zagrebu. Paul Winter dobitnik je nekoliko Grammyja u domeni jazz glazbe. Sudjelovao i na televizijskom festivalu u Švicarskoj na "Zlatnoj ruži Montreuxa". Režirao i uređivao serijal "Večer uz tamburu". Pokretač je velikog dokumentarno glazbenog serijala "Koraci". Emisija je na dokumentaran i svojstven način obrađivala biografski glazbenike i sastave. Obrađeno je preko 100 izvođača i sastava. Kasnije je emisija prerasla u novi serijal koji se zvao "Rock Club" u kojem su na isti način obrađivane i internacionalne zvijezde kao što su Lou Reed, Eros Ramazzotti, Tina Turner, grupa Yes, Robert Fripp, Chris Rea i mnogi drugi. Bio je autor, urednik i redatelj. Režirao je koncerte pjevačice Randy Crawford u dvorani "V. Lisinski", Kool and the Gang u Klubu "The Best", Dina Dvornika u "Kulušiću", Indexe u dvorani "V. Lisinski" i mnoge druge koncerte stranih i domaćih izvođača. Režirao gomilu video uradaka domaćih izvođača. Nakon televizije radi na drugom programu hrvatskog radija gdje je i dan danas. Uređivao kultnu emisiju "Rock distrozija", a danas je autor, urednik i voditelj noćnih emisija "Hula Hop" i "Baraccuda Bar". Danas se bavi PRom, marketingom i organizacijom koncerata. Promovirao koncerte Simple Mindsa, Apocalyptice, Joe Satrianija, Jose Feliciana, Eros Ramazzottija, Diane Krall, Jamesa Browna, Seala, Bryana Ferryja, Majki i drugih domaćih i stranih izvođača.

Dražen Karna Džigi - za izniman doprinos u razvoju mladih glazbenika kroz program vježbaonica

U glazbenom svijetu postoji ogroman broj ljudi koji nisu eksponirani, ali bez kojih baš taj glazbeni svijet ne bi mogao ni postojati. Jedan od onih koji se "brine" da zagrebački bandovi imaju gdje vježbati je ovogodišnji dobitnik Fender nagrade za izniman doprinos u razvoju mladih glazbenika kroz program vježbaonica, Dražen Karna, u muzičarskim krugovima poznatiji kao Džigi. On je započeo kao gitarista 1985. godine i svirao u bandovima Euforija i Motus, da bi kasnije prešao na bubnjeve u bandovima Popper i Mlinski kamen, a kroz svoje bavljenje glazbom shvatio je da mladim bandovima nedostaju adekvatni prostori i uvijeti za vježbanje. Tako 1996. godine otvara svoju prvu prostoriju za vježbanje na Remizi po uzoru na prostorije koje je imao Marijan na Mirogoju, ali Džigi želi podići kvalitetu ponude na viši nivo. Tako kupuje novu i profesionalnu opremu i pet godina etablira svoj posao. Kada je prerastao prostor na Remizi seli se kod Cibone gdje je i danas smještena njegova tvrtka MD Partner d.o.o. Krenuo je od dvije prostorije i progresivno stigao do današnjih čak sedam profesionalno opremljenih prostorija. Iako je prvobitna namjena bila za vježbanje mladih neafirmiranih bandova koji ne posjeduju vlastitu opremu, kvalitetu Đzigijeve ponude prepoznali su i profesionalci pa tako usluge njegovih prostorija koriste i Gibonni, Josipa Lisac, Vanna, Yinx, Nina Badrić, Crvena jabuka, Zabranjeno pušenje, Divlje jagode i mnogi drugi. No ipak, Džigijev osnovni cilj je i danas glavni dio njegovog rada, a to je potpomaganje mladih bandova. Uz radno vrijeme od 9 ujutro do 23.30 svih sedam dana u tjednu i čak sedam prostorija još uvijek je teško doći do termina. Kroz njegove prostorije prošlo je stotine bandova i tisuće glazbenika, a sa pristupačnim cijenama Džigijeve prostorije su ona prava pomoć koju mladi bandovi trebaju. Tu mogu nabaviti i sitan potrošni materijal, popiti neko piće i družiti se i razmjenjivati iskustva. Uz ugodnu atmosferu i druženje, te najam opreme mladim bendovima po znatno povoljnijim cijenama nije ni čudo da su Džigijeve prostorije postale omiljeno okupljalište i vježbaonica zagrebačkih mladih bandova. A naravno da su i Fender pojačala dio njegovog stalnog postava instrumenata.

Željko Kovačević Pes - električna gitara za poseban utjecaj na gitariste i više od 40 godina umjetničkog rada

Željko Kovačević Pes, jedan od najutjecajnijih hrvatskih gitarista 60-ih godina, poznat po sviranju u legendarnoj grupi The Mladis. Legenda kaže da je bio gitaristički idol i uzor mnogima, čak i velikom Vedranu Božiću! Karijeru je započeo kao gitarista banda Mladi tehničari jer su svi članovi pohađali tehničku školu, a nastupali su u plavim kutama. Kasnije su odbacili "mladi" i kute, te krenuli u pravu glazbenu karijeru. Za tadašnji Radio Zagreb snimaju instrumentale "Zvjezdanu noć" i "Južno od granice" koji još i danas zvuče "svježe" i sjajno. Bezbrojne čage i koncerti, te sreća na jednoj ljetnoj gaži odveli su ih do toga da krenu put zapadnog Berlina. Mladi su 1965. i 1966. godine u svojoj "inozemnoj inačici" The Mladis nastupali po Njemačkoj, uključujući i nastup u poznatom Hamburškom klubu Stars gdje ja baš Pes oduševljavao publiku svojom vrhunskom gitarističkom tehnikom. Nazivali su ih čak i "crveni Beatlesi", a jedan od vrhunaca njihove inozemne karijere uključuje i nastup sa Fats Dominom u hamburškom Star-clubu. Nakon povratka sa njihovog prvog inozemnog gostovanja, 1965. godine, "pokorili" su i bivšu državu. Nakon velikih uspjeha u zemlji i inozemstvu 1966. godine dolazi do raspada originalne postave banda. U razdoblju 1968. - 1969. bio je član Zlatnih akorda, a i kasnije je povremeno nastupao sa raznim bandovima i na sessionima, no Mladi su zasigurno bili i ostali ono po čemu će hrvatska glazbena povijest pamtiti Željka Kovačevića. Pesovo sviranje gitare ostat će legenda zagrebačkih, hrvatskih i jugoslavenskih klubova i bina i još se danas ispredaju legende o tome kako je baš on bio ispred svog vremena i kako je u to vrijeme svirao isto, ako ne i bolje, kao i njegovi strani suvremenici. Već više od 40 godina Željko Kovačević Pes zasluženo nosi titulu jednog od najboljih gitarista na ovim prostorima, a koliko je klinaca uzelo gitaru u ruke baš zbog toga što su gledali i slušali Pesa nikada nećemo saznati. Fender nagrada zasluženo odlazi u ruke ovog legendarnog glazbenika.

Jadranka Čubrić - za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi

Ovogodišnja Fender nagrada za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi ide zasluženo prvoj dami riječke scene Jadranki Čubrić. Tajnica riječke podružnice HGU-a od prvog dana i jedna od osnivača Hrvatske Glazbene Unije obnašala je, i još uvijek to radi, mnoge funkcije u HGU i u ostalim glazbenim udrugama. Prije pokretanja HGU-a Jadranka je bila koordinatorica Croatian Music Aid-a kada sa brojnim glazbenicima obilazi ratište i sudjeluje u organizaciji humanitarnih koncerata. Jadranku bismo mogli nazvati dobrim duhom rock glazbe u Rijeci i okolici jer gotovo da ne prođe bilo koja glazbena akcija, koncert ili događanje a da ona u tome nije sudjelovala. Pod geslom RI ROCK DO SMAKA SVIJETA, u suradnji sa ostalim rock kolegama, aktivno radi na očuvanju kontinuiteta održavanja najstarije klupske manifestacije u zemlji RI ROCK-a. Njena aktivnost manifestira se i kroz omogućavanje rock bendovima ulazak u sustav sufinanciranja kulturnih glazbenih projekata te njihovu afirmaciju u svim segmentima grada, županije i šire. Nije ni čudo da je sa ovakvom tajnicom HGU podružnica Rijeka jedna od najaktivnijih u državi. Jadranka Čubrić svoje je aktivne glazbene nastupe iz školskih dana , na nagovor kolega, zamijenila aktivnim angažmanom u Glazbenoj mladeži (tada Muzička omladina), gdje radi više od deset godina na raznim funkcijama, od čega četiri godine profesionalno kao Tajnik MO Rijeke, a dugi niz godina je aktivna i u tijelima MO na republičkoj i saveznoj razini. Tijekom studentskih dana obnaša dužnost Predsjednice odbora za kulturu Saveza studenata Rijeke, među ostalima radeći na programima Kluba "Palach", kao i brojnim dužnostima u tadašnjem republičkom i saveznom odboru za kulturu. Profesionalno radi u organizaciji Saveza omladine, gdje je pored ostalog zadužena za kulturu mladih (na republičkoj i saveznoj razini), a potom i u Omladinskoj zadruzi (zadužena za pokretanje vrlo uspješnih klupskih sezona u Rijeci). Pored aktivnosti na kulturnom polju, (glazbenom i području kulturno-umjetničkog amaterizma), dugo godina radi kao radijska novinarka i urednica za mlade na Radio Rijeci, a potom u Večernjem listu i Novom listu. Jedan period svoje karijere radi i u Savezu sindikata. Tijekom 40 godina rada i aktivnosti na polju kulture i glazbeno scenske djelatnosti nagrađivana je brojnim strukovnim nagradama, a ove godine ovu vrijednu i nezamjenjivu riječku rockericu prepoznaje i Fender.

Autor priloga: Gordan Penava Pišta, Zagreb, Hrvatska gpenava@hgu.hr hardtime@hgu.hr www.hardtime-band.com

---